Pa valjda – dizanju.
No, sad bez šale, šege i mačevanja, otkud taj mazohistički poriv u ljudskog roda da se opuča pufćajući pod teškim tegovima za čijim podizanjem realno nema nikakve potrebe?
Ima tu dosta i mode i poze i lifestyle filozofije, svih mogućih psiholoških mehanizama i efekata, narcisoidnosti, egotripovanja, potrebe da se bude drugačiji, ljepši, seksiji, jači, zdraviji, praviji (?).
U jednom od svojih rannijih weightlifting tekstova o Eugenu Sandovu (ocu modernog bodi bildinga) naveo sam podatak da je u viktorijansko doba za džentlmena bilo poželjno da ima umjereno stomačno zaobljenje (valjda kao dokaz da mu u životu dobro ide), da ne diže ništa teža od srebrbne kašike, a od sportskih aktivniosti upražnjva samo lov na lisice (naravno jašući na konju s pedigreom).
Istorija umjetnosti nam pruža uvid i kako je ideal ženske ljepote evoluirao kroz istorijske epohe...od Vilendorfske venere, Rubensovih pufnastih konkubina, Pikasovih kerefeka :)) do modernih amazonki Naomi Kembel look-a.
Kad sam sa 18. godina krenuo u teretanu, što se tada smatralo nekim neophodnim minimumom fizičke zrelosti, svega nekoliko mojih vršnjaka je praktikovalo tu opskurnu štaćetito aktivnost. Uz nešto malo više starijih momaka to je bilo sva gym populacija u gradu.
I opet red pitanja – zašto smo, mi klinci iz teretane Instituta u Igalu, uopšte počeli sa dizanjem tegova?
Svoju ličnu priču iznio sam u svom prvom blogu sa autorskom opcijom – LINK.
No, možda tipičnija i univerzalnijeg značenja je ona vezana za mog vršnjaka Igora K. Igor je bio izuzetno mršav dječak, tankih ruku i još tanjih nožica, uskih ramena. Njegov poriv da izmjeni sopstveni fizikum bio je očigledan. I on je u tome stvarno i uspio. Zahvaljujući upornom i predanom vježbanju drastično je izmjenio svoj izgled, vidno ojačao, postao izuzetno masivan ... glava mu je došla okrugla k'o u mačora :)
Tako dramatičan efekat naravno da je pored podizanja smopouzdanja, ostavljao i neke psihološke nusefekte kao što su opsjednutost treningom, ishranom. Čovjek jednostavno postane rob imperativa koji mu se usput sam nametne.
No, opis mogućih nuspojava naći ćete i u deklaraciji o aspirinu. Tegovi su daleko teža droga.
Ono što je ključni momenat u svoj ovoj priči upravo je bildovanje samopouzdanja. Prosto je nevjerovatno kako se mišići odraze na taj aspekat našeg ega, pa bili vi krajnje miroljubiva i povučena osoba ili pak incidentima (tučama) sklon mangup.
O uticaju weightliftinga na očvršćavanje karaktera inspirativno su pisali Mišima i Henri Rolins. Iako je obojici pisana, odnosno izgovorena (izurlana) riječ bila osnovno sredstvo individualnog ostvarivanja, rado su u javnosti prikazivali svoje zategnute muskuluse.
Upitan jednom prilikom da opiše kakav osjećaj je posjedovati tako mišićavo tijelo Arnold je odgovorio – To vam je kao da ste iz mopeda prešli u sportski automobil.
Pomenuh već taj navlakači momenat koji tegovi posjeduju. Čak i ako ste u teretanu ušli s jasnim i konkretnim ciljem da modifikujete svoje tijelo ne bi li ono bilo atraktivnije suprotnom oli istom polu, vremenom će se vaš trening od sredstva izmetnuti u cilj. Čelik, jednostavno, urasta u kožu. Taj sadistički program čiji algoritamski zapis izgleda otprilike ovako:
na kraju će postati vaš imperativni ritual.
U to moje rano vježbačko doba naše poznavanje materije zasnivalo se na par pročitanih knjiga i nekoliko časopisa. Znanje nam je bilo skroz oskudno, ali želja jaka. Eksperimentisali smo na sebi.
Recimo ja sam provalio da prečesto i preintezivno vježbam benč tek kad sam nakon pauze od 7 dana prouzrokovane bolešću popravio svoj rekord (koji mi je 2 mjeseca stajao zabetoniran) za 10 kg.
Generalno svi su izbjegavali čučnjeve, a dedlift nismo čak ni izbjegavali, pošto o njemu niko nije znao ništa. No, sve je to sastavnio dio jednog procesa na čijem kraju ostanete sa povrijeđenim ramenom i onim sjetnim odsjajem u očima koji tupo odjekuje “e, da sam tad znao ovo što danas znam“.
I još htjedoh o jednoj stvari.
Ljudi su uglavnom skeptični kad vide ekstremno razvijene i snažne osobe. Odmah njhove rezultate pripisuju steroidima i još tajanstvenijim supstancama za koje ne znaju ni kako se zovu.
Treba znati da se snagatori rađaju baš kao i sprinteri.
Neki ljudi jednostavno su obdareni bogom danom genetikom za uvećanje mase i snage mišića.
Mamdouh Elssbiay alias Big Ramy osvojio je prestižni profi bodibilding turnir Night of Champions nakon samo tri godine treniranja u teretani. Ok, Rami je uz Olivu i Kolemana najveći frik i genetsko čudovište koje se ikad okušalo u bodibildingu, ali talenti postoje čak i u vašem komšiluku.
A talenat, istrajno i žestoko vježbanje, uz pravilnu ishranu + XXX predstavljaju dobitnu kombinaciju za ulazak u elitu.
Izbacite li prvi i posljednji član ove jednačine i dalje imate formulu s čijim rezultatima itekako možete biti zadovoljni. Naravno, dok ne prolupate od čelika i počnete sebe doživljavati kao mršavka/mršavicu iako ste već uvećali svoju mišićnu masu za 10-15%.
Tek je ta vizuelna dismorfija zajebata boles'...