Piše: Rodoljub Šabić
Stigao je nedavno dopis Republičkog javnog tužilaštva u prilogu koga vraća Povereniku spise predmeta Instituta za veterinarstvo i obaveštava ga da neće podneti tužbu za poništenje rešenja Poverenika u tom predmetu jer "nema uslova za podnošenje tužbe zbog isteka roka iz člana 18. Zakona o upravnim sporovima."
Možda sam subjektivan ali zasmetala mi je ta formulacija iz dopisa. Mislim, bilo bi sasvim dovoljno ono "nema uslova za podnošenje tužbe", a dodatak "zbog isteka roka" upućuje na zaključak da bi, da rok nije istekao, tužba bila podneta.
A uslova stvarno nema. Nalog Poverenika Institutu za veterinarstvo odnosio se na informacije o broju zaposlenih, o zaradama, bonusima i stimulacijama, o troškovima reprezentacije, kao i kaznama i penalima plaćenim na teret Instituta, dakle sasvim očigledno na informacije od javnog značaja. Očekivao bih da će Republičko tužilaštvo inicijativu Instituta za podnošenje tužbe odbaciti a limine, i bez toga da prethodno od Poverenika traži da "bez odlaganja dostavi spise".
A od tužioca sve češće stižu dopisi u kojima se od Poverenika traži da "bez odlaganja dostavi spise" i Poverenik mu ih dostavlja, upravo tako, bez odlaganja.
Ali kao što sam već u nekoliko prilika rekao, ono što mi smeta nije to što su rešenja Poverenika u poslednje vreme sve češće predmet interesovanje Republičkog tužilaštva. Ali mi zaista smeta to što Tužilaštvo ne pokazuje ni izbliza sličan interes, da ne kažem nikakav interes, za situacije na koje Poverenik ukazuje u krivičnim prijavama koje podnosi i u kojima je, verujem da nisam subjektivan kad to kažem, prilično lako prepoznati i kršenje prava građana i kršenje zakona i ugrožavanje javnog interesa.
Na "dobru" ilustraciju podsetilo me, upravo ovih dana, početkom decembra izvesno zastarevanje postupka u jednom od najbizarnijih i najkrupnijih slučajeva povrede prava na zaštitu podataka o ličnosti.
Početkom decembra 2014. godine Poverenik je, nakon što je "zatvorio rupu" na elektronskoj prezentaciji Agencije za privatizaciju i zaustavio dalje kompromitovanje zbirke podataka ukupno 5.190.397 lica, osim što je pokrenuo prekršajni postupak koji će zbog neažurnog postupanja suda zastariti učinio još nešto.
Dostavio je kompletnu dokumentaciju u vezi sa nadzorom sprovedenim u Agenciji za privatizaciju nadležnom Višem tužilaštvu u Beogradu, napominjući da ocenjuje da se činjenicama koje su utvrđene u postupku nadzora potvrđuje sumnja u izvršenje nekoliko krivičnih dela (neovlašćeni pristup zaštićenom računaru, računarskom sistemu i elektronskoj obradi podatka iz člana 302., neovlašćeno prikupljanje ličnih podataka iz člana 146 i nesavestan rad u službi iz čl. 361. stav 2. KZ).
Nije bilo nikakvih povratnih informacija. Pa su ih moji saradnici nakon izvesnog vremena zatražili. I to dva puta, dopisima iz marta i septembra ove godine.
Odgovor Tužilaštva nije stigao, ni bez odlaganja ni bilo kako.
Što mislim u potpunosti potvrđuje ono na šta sam bezbroj puta upozoravao - neophodnost radikalne promene odnosa svih državnih organa prema sve učestalijim i sve grubljim povredama prava na zaštitu podataka o ličnosti građana. I to bez odlaganja.