Dolazi jednog dana moja drugarica Cica na montažu u Košutnjak i vrišti od smeha.Montirali smo neki jako tugaljiv dokumentarac i nisam video razlog za salve smeha.
Pitam je –Šta je bilo? Malo se primiri i kaže –Ukapirala sam. Jeste da je trajalo od Karaburme do Pionirskog grada ali je vredelo i počne još više da se smeje. Pitam-O čemu se radi? Kaže o poštenju i nastavlja da se kikoće. Kad se malo primirila počne priču.
-Stajala sam na stanici i čekala dvadesettrojku. Pored mene dve žene nešto žučno raspravljaju. Po akcentu bi rekla da su iz Slanaca ili Velikog Sela.
- Nisam se trudila da razumem o čemu diskutuju ali su na momente bivale sve glasnije.U trenutku dok se autobus približavao a žamor utihnuo jasno sam čula glas: -Ti ćeš da mi pričaš o poštenju! Više si jajca olupala o guzicu nego ja o tiganj i sad si ti ko kanda poštena!
U tom je stao autobus i ja sam ušla.One su ostale na stanici ne prekidajući priču.Tek posle pete ili šeste stanice shvatila sa o čemu su pričale i počela da se smejem.
Seljački humor je ponekad surov ali vrlo slikovit.