Gost domaćin: AlexDunja
Pomalo je takijeh junaka ko što beše Kraljeviću Marko...
pomalo je takijeh igrača ko što jeste Đoković Novače :)
Ove Završne turnire u poslednjih 5 godina je AD sjajno ispratila,
ni Dijana Đoković ne bi bolje :)
Ove godine je posebno zanimljivo jer ovaj turnir odlučuje ko će da bude prvi na kraju godine Novak Đoković ili Endi Mari.
2016. se može jasno podeliti na dva dela:
prvi i drugi :)
U prvom je Novak osvojio praktično sve što je mogao i postigao jedno od najvećih dostignuća u istoriji sporta - vezao je sva 4 Gren Slema!!!!
A sa vrha Mont Eversta može se samo dole. Novak je logično bio iscrpljen, možda čak i zasićen i svakako nedovoljno motivisan, a na sve se nadovezala povreda ruke što se odrazilo na velike probleme sa servisom i pad samopouzdanja*
*ovo je uzelo tolike (da ne kažem dramatične) razmere, da je Novak u najvažnijim mečevima (u kojima je objektivno bio bolji na terenu) gubio svoj servis gem gotovo svaki put kada bi protivnik uspeo da se dotandrlja do đusa!
npr. u finalu US Opena je u "maratonskim" gemovima bilo 15:4 za Vavrinku,
(11:2 u 2. i 3. setu)! Protiv Aguta je izgubio svaki svoj servis gem kada je Španac stigao do 40...Protiv Čilića loše koristio brejk prilike... Dakle bi je izgubio "instinkt ubice".
Sada se čini da stvari dolaze na svoje mesto.
Što se Marija tiče, on je maksimalno iskoristio svoju dobru i Đokovićev pad forme (kao i odsustvo Federera i Nadala), a još od Madrida je svuda stizao bar od finala (osim na US Openu)! Osvojio je prethodna 4 turnira (doduše otvorilo mu se da nije odigrao ni jedan meč protiv top 10 igrača). Igrao je odlično i sa ogromnim samopouzdanjem (jedan poen protiv Luke Puja pri 4:0 u drugom setu: Francuz fenomenalo napada po dijagonali i pogađa sam đošak terena i to bi protiv većine igrača bio direktan poen, a samo najuporiniji defanzivci bi negde daleko od terena pokupili loptu i nadali se da će nekako da upadne u teren, međutim Endi je izveo nemoguć poluvolej, koji je ništa drugo do proizvod ogromnog umeća i samopouzdanja i napravio viner!).
Do pre petnaestak dana bismo za Škota mogli pouzdano da tvrdimo da je najbolji teniser u istoriji koji nikada nije došao do 1. mesta, a sada je i on u društvu odabranih - krupna riba.
Bilo bi nepravedno da zanemarimo i drugu dvojicu polufinalista, koji su takođe odlično igrali ovde: Raonić je u potpuno izjednačenom meču izgubio od Đokovića u dva gusta taj-brejka uz još dve realtivno lake pobede u grupi, a Nišikori je lagano dobio Vavrinku i sa Marijem odigrao maraton od skoro tri i po sata gde su nijanse (čitaj: vrh mreže :P) odlučili pobednika, pa su više nego zasluženo izborili polufinala.
Ove godine kao i prethodnih, završnica završnog turnira je sudar divova.
Najpošenije bio bilo da se Nole i Endi međusobno rasprave ko je najbolji teniser u 2016. godini.
Brojke godvore sledeće:
da je Mari imao najbolji skor pobeda i poraza, da je uzeo (odbranio!) olimpijsko zlato, međutim u Gren Slemovima Novak vodi 2:1 u Mastersima 4:3 u međusobnim duelima 3:1 ima tu još zanimljivih detalja, ali da ne gnjavim više, neka pokažu na terenu.
Ono što je još interesantno, a ne bi smelo da se zanemari, je da Novak već ove godine ima šansu da izjednači Federerov rekord od 6 trofeja na Završnim turnirima!
Ps. Kao što na početku piše, (gost) domaćin na ovom blogu je AD (kao što i dolikuje tradiciji na blogu vezano za ove turnire), ja ću donekle biti zauzet obavezama
(pre tačno 5 godina objavio sam svoj najomiljeniji blog :)))))