Hronika| Istorija| Obrazovanje| Porodica| Život

Велики рат и Дан примирја

tasadebeli RSS / 12.11.2016. u 09:01

"Је ли, Тасо, а зашто ми не радимо у петак", питају ме пре неколико дана моје колегинице и колеге у школској зборници, све професори, високообразовани Срби.

"Па зато што је то Дан примирја који слави цела Европа, па ето и ми."

"Каквог примирја?"

 "Па у рату. На тај дан је потписано примирје и коначно заустављен покољ у којем је страдало 20 милиона људи."

 "У ком рату?" 

 "Па у Великом рату. Првом светском рату," кажем им ја.

 "Е, свашта! Па где баш сада пред тромесечје када треба да оцењујем ђаке!"

 Добро је, мислим се ја, што колега историчар тренутно није присутан у зборници. Таман би колабРирао као и сваки колабРирациониста да је чуо овај разговор.

 

 

 Један прадеда оставио кости негде у Галицији у униформи Кунд К монархије. ("Господо, једну пијану чашу Банату!" )

 

Њгова жена умрла од шпанскке грознице 1918. Баба као најстарија од осам година и преосталих седам сирочића иза њих распршени по читавој фамилији по Војводини и Београду.

 

Други прадеда комитовао шест година. Жена му за то време умрла. Остали деда и његов брат, сирочићи од по шест и четири године.

 

С друге стране, прадеда и деда и дедина сестра провели Велики рат у концентрационим логорима у Мађарској и Бугарској куда су депортовани из Београда.

 

Дедин брат прешао Албанију, остао без прстију на оба стопала, ампутирали му  због промрзлина.

 

Породица, фамилија, рођаци даљи и ближи, кумови и пријатељи,... 

 

Бабин рођени брат се сликао после Великог рата у цивилном оделу, са штапом, пругастим сакоом и белим панталонама и жирадо шеширом у рукама. Седи господствено, правих леђа и гледа у апарат. На полеђини слике пише:

 

"Јоца Стеванов, српски четник бивши, вала ће дати бог опет"

 

Сваки трећи становник оне Србије од пре 1914. није дочекао крај рата. Сваки трећи... Данас би то, дакле, било два милиона мојих суграђана.

 

Пробао сам да бројим сваког трећег овде на овом Блогу Б92 почевши од себе.

 

Много мени данас драгих људи би ушло у ту цифру.

 

Много драгих људи... 



Komentari (150)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

tasadebeli tasadebeli 09:01 12.11.2016

Тастер

alselone alselone 09:03 12.11.2016

Re: Тастер

cane cane 12:39 12.11.2016

Re: Тастер

tasa al

alselone alselone 09:07 12.11.2016

Галиција

Тасо, је л' знаш да има још једна Галиција у Европи?
tasadebeli tasadebeli 09:20 12.11.2016

Re: Галиција

alselone
Тасо, је л' знаш да има још једна Галиција у Европи?



Еспања, јел'да?

Који је оно фудбалски клуб из шпанске Галиције? Компостела?

Па шта ћеш када је некада било много Гала по читавој Европи...

Али само једно мало село је пружало вазда отпор Римљанима...


П.С.- Трол: Чаробни напитак

Сестра вазда била анемична, па јој наша кева правила зелене орашчиће у меду због крвне слике и апетита.

А то, брате, мени било много лепо, па сам се баш навадио. Тегла стајала у веранди, била ми доступна у сваком тренутку.

Онда си повремено могао да чујеш моју кеву како ми каже:"Ти, дебели, баш и не мораш то да узимаш! Ти си као мали упао у казанче и не треба ти!"
alselone alselone 09:42 12.11.2016

Re: Галиција

Који је оно фудбалски клуб из шпанске Галиције? Компостела?


Da, a imaju i "nacionalni tim".

Онда си повремено могао да чујеш моју кеву како ми каже:"Ти, дебели, баш и не мораш то да узимаш! Ти си као мали упао у казанче и не треба ти!"

milisav68 milisav68 10:23 12.11.2016

Re: Галиција

alselone
Тасо, је л' знаш да има још једна Галиција у Европи?

Ima i Galipolje.

Meni je (pored Asteriksa), asocijacija i na film (po istinitom događaju).



E da, juče naleteo na link sa albumom sa slikama iz tog vremena, pa koga zanima...

LINK
tasadebeli tasadebeli 11:48 12.11.2016

Re: Галиција

milisav68
alselone
Тасо, је л' знаш да има још једна Галиција у Европи?

Ima i Galipolje.

Meni je (pored Asteriksa), asocijacija i na film (po istinitom događaju).



E da, juče naleteo na link sa albumom sa slikama iz tog vremena, pa koga zanima...

LINK




Сјајан линк, Милсаве!



А стварно заборависмо и на то Галипоље.


И на галипољске Србе! (ЛИНК)


Galipoljski Srbi (Galipoljci, Bajramičlije) su Srbi koji su za vreme Otomanske imperije preseljeni na Galipoljsko poluostrvo koje se nalazi na severozapadu današnje Republike Turske. Oni su tu preseljeni iz današnje centralne Srbije, najverovatnije iz predela oko Jagodine koji se u njihovim legendama pominje kao stara postojbina. Početkom XX veka su se naselili na prostoru današnje Makedonije oko Pehčeva.


Njihova udaljenost od glavnine srpskog naroda, uticala je na specifičan razvoj, kako njihovog jezika u specifičan dijalekat, tako i njihovih narodnih običaja. Kao ilustracija specifičnosti njihovog govora može poslužiti poslovica „Ko drugome jamu kopa, sam u nju padne“ koja kod njih glasi:

„Ko kopa tuđ grop, on sam padne u grobu.“


Wiki - ЛИНК (Није LEAK! )


Али то је било после неких других ратова... Давних ратова.



Што се тиче овога рата о којем је овде реч

и ово је занимљив ЛИНК.








vcucko vcucko 18:47 12.11.2016

Re: Галиција

tasadebeli
alselone
Тасо, је л' знаш да има још једна Галиција у Европи?



Еспања, јел'да?

Који је оно фудбалски клуб из шпанске Галиције? Компостела?

Па шта ћеш када је некада било много Гала по читавој Европи...

Али само једно мало село је пружало вазда отпор Римљанима...


П.С.- Трол: Чаробни напитак

Сестра вазда била анемична, па јој наша кева правила зелене орашчиће у меду због крвне слике и апетита.

А то, брате, мени било много лепо, па сам се баш навадио. Тегла стајала у веранди, била ми доступна у сваком тренутку.

Онда си повремено могао да чујеш моју кеву како ми каже:"Ти, дебели, баш и не мораш то да узимаш! Ти си као мали упао у казанче и не треба ти!"

Trt, a večiti derbi dve strane zaliva: Celta Vigo - Deportivo La Coruna? Šta su oni, Marsijanci?
alselone alselone 09:12 12.11.2016

Била је скоро изложба

у музеју савремене уметности Војводине о униформама и војној опреми војника у Првом светском рату. Видео сам је само "бочно" кад сам ишао да гледам оно Хирстово срање.
gedza.73 gedza.73 09:22 12.11.2016

.



Logor u Aradskoj tvrđavi je bio oličenje srpske patnje. Velika su zlostavljanja činjena bez obzira na uzrast interniraca, mučili su ih žeđu, tukli su ih do smrti, stavljali u okove, žene silovali.


Zimi, držali su ih u ledenim prostorijama, na betonskom podu od čega su im se smrzavale ruke i noge. Amputiranjem udova mnogo je logoraša, posebno maloletnih, obogaljeno. Mučili su ih žeđu, vezivali oko štapa i tako ukvržene tukli na mrtvo, stavljali im gvozdene okove


'Ružici Božićevoj je četvoro dece umrlo u logoru. Najstarije je imalo 14 godina a najmlađe šest. Nesrećna majka se ubila skokom u bunar'

emsiemsi emsiemsi 14:45 12.11.2016

Re: .

gedza.73


Logor u Aradskoj tvrđavi je bio oličenje srpske patnje. Velika su zlostavljanja činjena bez obzira na uzrast interniraca, mučili su ih žeđu, tukli su ih do smrti, stavljali u okove, žene silovali.


Zimi, držali su ih u ledenim prostorijama, na betonskom podu od čega su im se smrzavale ruke i noge. Amputiranjem udova mnogo je logoraša, posebno maloletnih, obogaljeno. Mučili su ih žeđu, vezivali oko štapa i tako ukvržene tukli na mrtvo, stavljali im gvozdene okove


'Ružici Božićevoj je četvoro dece umrlo u logoru. Najstarije je imalo 14 godina a najmlađe šest. Nesrećna majka se ubila skokom u bunar'


И све нам је то радила швапска и остала придружена гамад !
Да се не заборави !
urbana_gerila urbana_gerila 10:04 12.11.2016

večna slava


našim precima!

moj otac, u drugom svetskom ratu dva puta ranjavan i teško promrzao, do kada doseže pamćenje - prvi je muškarac u familiji koji je dočekao prirodnu smrt, ostali su poginuli u nekom od ratova.

tasadebeli tasadebeli 11:09 12.11.2016

Re: večna slava

urbana_gerila

našim precima!

moj otac, u drugom svetskom ratu dva puta ranjavan i teško promrzao, do kada doseže pamćenje - prvi je muškarac u familiji koji je dočekao prirodnu smrt, ostali su poginuli u nekom od ratova.




И мој матори је бројао исто... Две ране и промрзлине. Сахранили смо га са швапским гелером у нози који му нису извадили да не би остао са краћом ногом. Могао сам прстима да напипам то парче метала урасло у месо код ћалетовог скочног зглоба.


Рачунао ја, Урбани.


Четири покољења у мојој породици: прадедови, деде, матори и ја.

Седам ратова: Први балкански, Други балкански, Први светски, Други светски, распад СФРЈ - Хрватска, па Босна, па бомбардовање 1999.

Седам ратова.

У сто година и за четири покољења.

И то важи за сваког од нас.


Много, брате рођени... Много...
urbana_gerila urbana_gerila 11:29 12.11.2016

Re: večna slava

tasadebeli
Много...


mnogo, ali ko nas pita...
tasadebeli tasadebeli 12:00 12.11.2016

Re: večna slava

urbana_gerila
tasadebeli
Много...


mnogo, ali ko nas pita...




Нико.


Јбг.




nim_opet nim_opet 16:43 17.11.2016

Re: večna slava

Седам ратова: Први балкански, Други балкански, Први светски, Други светски, распад СФРЈ - Хрватска, па Босна, па бомбардовање 1999.


Bas juce, u ovom kontekstu populistickih fasista kojima jelda obiluju prethodne nedelje i meseci, objasnjavam ovde kako ovakve traume ostavljaju trag na svakoj generaciji, i to u psiholoskom sklopu. Jer kad odrastes slusajuci da "prsten sa kamenom i prsten bez kamena isto brasna kupuju kad ti treba da prehranis decu", ne mozes da ne razmisljas o tome da buducnost nije svetla uvek i da mozes da preuzmes kakve hoces rizike....
nim_opet nim_opet 16:45 17.11.2016

Re: večna slava

nim_opet
Седам ратова: Први балкански, Други балкански, Први светски, Други светски, распад СФРЈ - Хрватска, па Босна, па бомбардовање 1999.


Bas juce, u ovom kontekstu populistickih fasista kojima jelda obiluju prethodne nedelje i meseci, objasnjavam ovde kako ovakve traume ostavljaju trag na svakoj generaciji, i to u psiholoskom sklopu. Jer kad odrastes slusajuci da "prsten sa kamenom i prsten bez kamena isto brasna kupuju kad ti treba da prehranis decu", ne mozes da ne razmisljas o tome da buducnost nije svetla uvek i da mozes da preuzmes kakve hoces rizike....Ali, tako su moje cukunbabe/prababe/babe itd prezivljavale dok su cukundede/pradede/dede itd bili u ratu. Od kojih se gomila nije vratila, nekima se ne zna ni grob....
Goran Vučković Goran Vučković 17:23 17.11.2016

Re: večna slava

Ali, tako su moje cukunbabe/prababe/babe itd prezivljavale dok su cukundede/pradede/dede itd bili u ratu. Od kojih se gomila nije vratila, nekima se ne zna ni grob....

To je kod vas iz viših klasa

Moji su bili seljaci sa brda (Gonje kod Sjenice) - i kad su se vratili iz zbega u II svetskom ratu, neka zima je bila, komšije (ne bih počinjao o nacionalnostima) su im pokrale sve u kući, uključujući i vrata i prozore iščupane iz zidova. Priča ide da je deda onda prosio po kraju, ne pare, nego žito. I pamtio dugo i trudio se da se oduži onima koji su mu dali neko džakče žita tom prilikom, bukvalno spasivši dedu i porodicu da ne pomru od gladi. Kaže 'prepoznaš svoju kravu kod komšije, ali ne smeš ništa da kažeš'. Ili priča kada se kriju od vojske u šumarku a beba počne da plače, pa onda počne razgovor da li da je zadave.

Inače u prvom je deda bio premali da ide, otišla su mu četiri brata. Dva su se vratila. Radosava se jedva sećam, umro je 1975. Tomo, koga se i ne sećam, doneo je Karađorđevu zvezdu. Preživeli put preko Prokletija jedući neku konjsku utrobu pokupljenu usput.

Oni koji "preteknu" pokušavaju da to sve racionalizuju, a "nacionalni radnici" da pretvore u obrede zahvalnosti, nacionalnog jedinstva i šta već. Crveni papirnati cvetić u reveru ovde u Britaniji, kao dokaz nacionalnog jedinstva - i uplate u fond ratnih veterana. Meni se, iskreno, ne mili cela stvar, kad znam da su u Britaniji korisnici oni koji su prosipali bombe kako po Srbiji 1999, tako još više i u ovim nesrećnim zemljama gde je i dalje haos i rasulo. Znam da su oni samo izvršioci i da im život nije lak, ali to im je profesija, jbg.

A srpska vojska, balkanski ratovi i I svetski rat... u školi se uče Cerska i Kolubarska bitka. Ne priča se o ostavljanju kovčega sa telom vojvode Radomira Putnika 9 godina u Nici.

Ko može, nek se ponosi.
Lionsgate Lionsgate 10:10 12.11.2016

Malo istorije

Cika Taso a jel znas da je srpska vojska u septembru 1914 osvojila Zemun? To inace zovu Sremska ofanziva.

(kad te vec propituju na ovom blogu)
alselone alselone 10:20 12.11.2016

Re: Malo istorije

(kad te vec propituju na ovom blogu)


Pa da vidi malo i drugu stranu.
tasadebeli tasadebeli 11:14 12.11.2016

Re: Malo istorije

Lionsgate
Cika Taso a jel znas da je srpska vojska u septembru 1914 osvojila Zemun? To inace zovu Sremska ofanziva.




А значи зато ти мене доживљаваш као окупатора у Земуну!


Саво, јебем ти!







Знаш ли ти да мене Кркиша на овом Блогу Б92 одавно назива Курсулом?


(kad te vec propituju na ovom blogu)




niccolo niccolo 10:12 12.11.2016

Ovo sam i ja

Па зато што је то Дан примирја који слави цела Европа, па ето и ми.

dugo mislio, ali zapravo nije tako. Slavi se u Britaniji, Francuskoj, Belgiji i kod nas. Ovi ostali su tad valjda izgubili ili su od početka bili neutralni, pa i nemaju šta da slave. Poljaci slave mislim isti dan, ali kao dan nezavisnosti, a Ameri kao dan veterana. Evo vidim da wikipedija veli da slavi i Novi Zeland...
Lionsgate Lionsgate 10:17 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

Sve drzave Commonwealtha...

... ili bar malo ozbilljnije clanice.
alselone alselone 10:20 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

Sve drzave Commonwealtha...

I treba. Ko zna kako bi se priča završila da nisu bili uključeni Papua Nova Gvineja, Namibija i Novi Zeland.
Lionsgate Lionsgate 10:27 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

Inace danas na paradi u kraju na celu zastavnici sa zastavama UK, Canade, BCja, pa gajdasi i dobosari u tradicionalnim skotskim nosnjama a onda clanovi Salvation Army, scouta i slicnih udruzenja... svi odreda Kinezi. Evro patriota sem gajdasa ni u tragovima.
alselone alselone 10:31 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

Evro patriota sem gajdasa ni u tragovima.

Moraće dizati zid i prema vama, vi severni Meksikanci.
Lionsgate Lionsgate 10:37 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

alselone
Evro patriota sem gajdasa ni u tragovima.

Moraće dizati zid i prema vama, vi severni Meksikanci.

Sine, ista prica i u Washingtonu i Oregonu, jugoistocnih Aziajta je sve vise i vise, u Califoniji je mnogo vise stanovnika pa se i ne primete toliko medju latinosima
Lionsgate Lionsgate 10:42 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

Uzgred, ni u SFRJ se dan primirja nije spominjao kao neki poseban dan, da se ne bi vredjalo u secanja najveceg sina tadasnjih naroda i narodnosti.
Lionsgate Lionsgate 10:42 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

Uzgred, ni u SFRJ se dan primirja nije spominjao kao neki poseban dan, da se ne bi vredjalo u secanja najveceg sina tadasnjih naroda i narodnosti.
alselone alselone 10:55 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

Sine, ista prica i u Washingtonu i Oregonu, jugoistocnih Aziajta je sve vise i vise, u Califoniji je mnogo vise stanovnika pa se i ne primete toliko medju latinosima


Pricao je Bene_G neki dan o tome koliko ima azijata, Indijaca i Pakistanaca u firmi. Ja, na primer, imam drugacije iskustvo. Radio sam sa dva utility-ja u USA, jedan u LA, drugi u Filadelfiji. Radna mesta su tamo odlicna, plate su fantazija, radno vreme dobro, bonusi, prostor za napredovanje, ono, ni blizu Elektrovojvodine. 95% inzenjera su belci. Tehnicari su mahom zagaravljeni. I to je to.

uros_vozdovac uros_vozdovac 10:59 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

Lionsgate
Uzgred, ni u SFRJ se dan primirja nije spominjao kao neki poseban dan, da se ne bi vredjalo u secanja najveceg sina tadasnjih naroda i narodnosti.

nije se spominjao do 2012. Baš sam se pitao di se krio sav moj život.

Kad je počeo da se spominje najveći sin je bio pokojni 32 godine.Mora da nije do njega.
grebostrek.lurker grebostrek.lurker 11:37 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

Namibija

Namibija bila nemacka
tasadebeli tasadebeli 12:31 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

grebostrek.lurker
Namibija

Namibija bila nemacka



Због разноразних намибија се и ратовало тада.


Као и увек, уосталом.

И данас такође.

А то што нико у Србији те 1914. вероватно није ни чуо за Намибију, то је већ сасвим десета ствар.

Једино што су у Србији тада знали јесте да неће да буду као нека Намибија. И то је све.
milisav68 milisav68 12:53 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

uros_vozdovac

nije se spominjao do 2012. Baš sam se pitao di se krio sav moj život.

Pa u knjigama.
grebostrek.lurker grebostrek.lurker 12:58 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

неће да буду као нека Намибија.


Tamo bilo opasno cupavo LINK
uros_vozdovac uros_vozdovac 13:19 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

milisav68
uros_vozdovac

nije se spominjao do 2012. Baš sam se pitao di se krio sav moj život.

Pa u knjigama.

krajnje neobično ponašanje za datum toliko bitan da postane državni praznik
milisav68 milisav68 13:40 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

uros_vozdovac

krajnje neobično ponašanje za datum toliko bitan da postane državni praznik

Baš su nezgodni ti datumi, `oće da beže i da sa kriju.

Nije to Uroše, nego treba da se zna istorija, koja je postojala i pre `45.

A o tome se vrlo malo učilo i obeležavalo. pa si ti sad u rebusu - otkud 11. novembar.

Mislim, `ajde sad bez guglanja, kaži kada je oslobođen Beograd u WW1 (odnosno, u Velikom ratu)?

ps.Da ne bude zabune, treba obeležavati i 20. oktobar.

uros_vozdovac uros_vozdovac 13:53 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

milisav68
uros_vozdovac

krajnje neobično ponašanje za datum toliko bitan da postane državni praznik

Baš su nezgodni ti datumi, `oće da beže i da sa kriju.

Nije to Uroše, nego treba da se zna istorija, koja je postojala i pre `45.

A o tome se vrlo malo učilo i obeležavalo. pa si ti sad u rebusu - otkud 11. novembar.

Mislim, `ajde sad bez guglanja, kaži kada je oslobođen Beograd u WW1 (odnosno, u Velikom ratu)?

ps.Da ne bude zabune, treba obeležavati i 20. oktobar.



nema nade da se setim bez guglanja, ruku na srce. Iako sam voleo istoriju, ali naprosto nije se insistiralo na tom datumu, nije da se krio nego se nije posvećivala dužna pažnja. A vidi vraga sada državni praznik...

Ne postaje državni praznik tek tako niotkuda, valjda. Eto bez njakanja znam i za 20. oktobar i za 9. 5. Ali ovo ne znam.

Ili sam ja površan (što nije nemoguće) ili nešto ozbiljnije je u pitanju. Kad smo kod googla, baš gledam kako je 11.11. obeležen u Londonu na primer, a u Beogradu nije. E to već nije moja površnost, ima i do društva znaš.

Praznik je ustanovljen 2012. i obeležava se 4 godine. 94 godine se nije obeležavao. Nije se obeležavao ni u kraljevini jug.

Države i državni praznici su ritualne kategorije, valjalo bi da budu dovoljno važni i društveno bitni događaja, ili imaju značenje kao oni spomenici u Skoplju.
niccolo niccolo 14:04 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

Eto bez njakanja znam i za 20. oktobar i za 9. 5. Ali ovo ne znam.

Pa evo, sad ćeš da naučiš, šta fali?

A u kraljevini se nije obeležavao jer se obeležavao Dan ujedinjenja (1.12), kao bitniji dan za tu državu. Mada ja ne razumem šta je tačno tvoja poenta, da ga ne treba uopšte obeležavati jer nije bitan za Republiku Srbiju (a već obeležavamo Dan državnosti u februaru) ili nešto drugo?
uros_vozdovac uros_vozdovac 14:07 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

niccolo
Eto bez njakanja znam i za 20. oktobar i za 9. 5. Ali ovo ne znam.

Pa evo, sad ćeš da naučiš, šta fali?

A u kraljevini se nije obeležavao jer se obeležavao Dan ujedinjenja (1.12), kao bitniji dan za tu državu. Mada ja ne razumem šta je tačno tvoja poenta, da ga ne treba uopšte obeležavati jer nije bitan za Republiku Srbiju (a već obeležavamo Dan državnosti u februaru) ili nešto drugo?

pa poenta je društvo ne treba da menja praznike kako se koja vlas` doseti. I isto važi za imena ulica na primer...

Nekako mi je skorojevićki.
niccolo niccolo 14:29 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

pa poenta je društvo ne treba da menja praznike kako se koja vlas` doseti.


Pa dobro, naša situacija je ipak malo specifična. Posle 2. svetskog je tadašnja vlast htela da pokaže diskontinuitet sa prethodnom državom, pa je uvela svoje praznike. Donekle različito, nakon što je projekat Jugoslavija potpuno propao razdvajanjem i Crne Gore, nije realno da se zadrže praznici te države (jer ni sadašnja država nije ta država, već neka druga), tako da moraš da uvedeš neke koji će se odnositi na samostalnu Srbiju.

Pri tome je Dan državnosti odlično odabran (ako za momenat stavimo sa strane pitanje datuma) u smislu što je Sretenjski ustav em bio prvi ustav Srbije, em je bio od naprednijih pravnih dokumenata u to vreme, tako da se njime realno možemo ponositi, bez obzira što je kratko trajao.

Značaj 11.11 je u broju žrtava koje je Srbija imala u tom ratu (ali i u rezultatima koje je postigla, jer je praktično sama stvorila onu veliku državu kojoj smo svi rođeni), tako da bih ja rekao da je i on dobro odabran, a da nam na čast ne služi to što smo taj rat iz čisto ideoloških razloga malo preskakali u vreme dok smo bili komunisti. Tu taman dolazimo i do imena ulica - zašto u vreme komunizma nijedna ulica nije nosila ime, primera radi, Milunke Savić? Takve stvari jednostavno treba ispravljati, koliko god skorojevićki izgledalo nekome...
uros_vozdovac uros_vozdovac 14:36 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

niccolo
Tu taman dolazimo i do imena ulica - zašto u vreme komunizma nijedna ulica nije nosila ime, primera radi, Milunke Savić? Takve stvari jednostavno treba ispravljati, koliko god skorojevićki izgledalo nekome...

potpuno se slažem jedna ulica treba da nosi njeno ime. E sad dolazimo do skorojevićstva...

Ili da nekom uzmeš ime da daš Milunki
Ili napraviš novu ulicu pa joj daš ime

ovde se mrtvi `ladni ulicama menjaju imena tako da uzmeš nekom, pa daš kome ti misliš da treba. Pa se onda promeni vlast pa onda ime koji si ti dao odjednom ne valja, nego daju trećem...

Najbolje napravi novu ulicu i to je to. Stara imena menjati je skorojevićstvo, nebitno jesu komunisi ili ovi za koje ni ime ne mogu pogodno da smislim.
Jukie Jukie 14:44 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

uros_vozdovac

Ili da nekom uzmeš ime da daš Milunki
Ili napraviš novu ulicu pa joj daš ime

ovde se mrtvi `ladni ulicama menjaju imena tako da uzmeš nekom, pa daš kome ti misliš da treba. Pa se onda promeni vlast pa onda ime koji si ti dao odjednom ne valja, nego daju trećem...

Stanari Ulice Bahtijara Vagabzade pokušavaju da izgovore ime svoje ulice
urbana_gerila urbana_gerila 14:54 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja


milunka savić, heroj, "najodlikovanija žena u istoriji ratovanja", zaboravljena je i napuštena od vlasti kraljevine jugoslavije, kvislinška nedićeva vlast ju je i hapsila i držala zatočenu na banjici, od vlasti sfrj dobila je penziju i stan.

ulica na voždovcu u kojoj je imala kuću i u kojoj je najduže živela nosi ime po njoj, nisam siguran od koje godine...
niccolo niccolo 14:56 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

Ili da nekom uzmeš ime da daš Milunki
Ili napraviš novu ulicu pa joj daš ime

Pa već ima njena ulica, na Voždovcu. I to neka uličica od 100 metara, paralelno sa - pazi sad - Bulevarom Peke Dapčevića. E pa da ga jebem ako je on toliko bitniji da dobije bulevar, a ona neki prcvoljak od ulice...
uros_vozdovac uros_vozdovac 15:02 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

niccolo
Ili da nekom uzmeš ime da daš Milunki
Ili napraviš novu ulicu pa joj daš ime

Pa već ima njena ulica, na Voždovcu. I to neka uličica od 100 metara, paralelno sa - pazi sad - Bulevarom Peke Dapčevića. E pa da ga jebem ako je on toliko bitniji da dobije bulevar, a ona neki prcvoljak od ulice...

i to baš tako bi valjalo da ostane,kao spomenik vemenu i društvenim vrednostima. Da nas potomci pamte po tome da smo imali sistem vrednosti u kojem su Bahtijar Vagabdze i Peko Dapčević očigledno bitniji od Milunke.

urbana_gerila urbana_gerila 15:20 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

uros_vozdovac
i to baš tako bi valjalo da ostane,kao spomenik vemenu i društvenim vrednostima. Da nas potomci pamte po tome da smo imali sistem vrednosti u kojem su Bahtijar Vagabdze i Peko Dapčević očigledno bitniji od Milunke.



ne znam ko je bahtijar vagabdze, no - šta je to pogrešno kod peka dapčevića?


i jedno lično pitanje, uz, naravno, želju da još dugo budeš živ i zdrav - da li bi, kada bi neka ulica trebalo da dobije naziv po tebi, više voleo da to bude ona u kojoj si proveo život i za koju te vezuju ljudi i uspomene, ili neka za koju te ne vezuje puno toga ili čak u koju nisi ni kročio?

kao neko ko u niknejmu ima naziv svog kraja - ovo pitanje možeš shvatiti i kao retoričko.

G.Cross G.Cross 15:47 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

Eto bez njakanja znam i za 20. oktobar i za 9. 5.


Mislis 8.5. ?
milisav68 milisav68 15:50 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

urbana_gerila

milunka savić, heroj, "najodlikovanija žena u istoriji ratovanja", zaboravljena je i napuštena od vlasti kraljevine jugoslavije,

To je delimično tačno.

Ona je odbila jugoslovensku vojnu penziju (kao i francusku), i tražila je da radi.

Druga je stvar što je posle zaboravljena, kao i mnogi drugi, i bila žrtva trulih kompromisa novonastale države.

Inače, kao dobrovoljac je dobila imanje na novonastaloj dobrovoljačkoj koloniji "Marijin majur" (kasnije Stepanićevo), kod Novod Sada, ali ga je posle ostavila sestri Slavki, a ona je prešla za Beograd.

Muž Veljko, sa kojim je imala kćer Milu, je vrlo brzo umro, a Milunka kao samouka bez škole, zaposlila se u Hipotekarnoj banci kao čistačica gde je dočekala i penziju. Jedno vreme pre dolaska na Voždovac, živela je u Skadarskoj ulici. Od svojih sredstava kupila je neveliku kuću na Voždovcu. Pred samu njenu smrt, nakon nekoliko novinskih tekstova o zaboravljenoj srpskoj heroini, dodeljena joj je garsonjera u naselju Braća Jerković, gde je ubrzo i umrla.
kvislinška nedićeva vlast ju je i hapsila i držala zatočenu na banjici

Ovo je netačno, jer je nema na spisku zatočenih, ali postoji priča da su Nemci hteli da je Nedić dovede, našta je ona odgovorila da nije mečka da je vodaju naokolo.
ulica na voždovcu u kojoj je imala kuću i u kojoj je najduže živela nosi ime po njoj, nisam siguran od koje godine...

Od 1972.
uros_vozdovac uros_vozdovac 16:02 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

urbana_gerila
uros_vozdovac
i to baš tako bi valjalo da ostane,kao spomenik vemenu i društvenim vrednostima. Da nas potomci pamte po tome da smo imali sistem vrednosti u kojem su Bahtijar Vagabdze i Peko Dapčević očigledno bitniji od Milunke.



ne znam ko je bahtijar vagabdze, no - šta je to pogrešno kod peka dapčevića?


i jedno lično pitanje, uz, naravno, želju da još dugo budeš živ i zdrav - da li bi, kada bi neka ulica trebalo da dobije naziv po tebi, više voleo da to bude ona u kojoj si proveo život i za koju te vezuju ljudi i uspomene, ili neka za koju te ne vezuje puno toga ili čak u koju nisi ni kročio?

kao neko ko u niknejmu ima naziv svog kraja - ovo pitanje možeš shvatiti i kao retoričko.



to oko nika - je interno zezanje sa kolegom Urošem, koji je bio brži pa uzeo nick uros_beograd :) nick uros nam zauzeo jedan lik iz Sovenije, a sve to u časno doba IRC-a ima tome ohoho...

Pazi . jako bih se zabrinuo kad bi po meni neko davao ime ulici, sa njegovim svetonazorom nešto opasno nije u redu.
uros_vozdovac uros_vozdovac 16:04 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

G.Cross
Eto bez njakanja znam i za 20. oktobar i za 9. 5.


Mislis 8.5. ?

pa dobro de, 9.5. ipak Dan pobede. A potpisivanje beše valjda 7.5. ?
urbana_gerila urbana_gerila 16:10 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

uros_vozdovac
Pazi . jako bih se zabrinuo kad bi po meni neko davao ime ulici, sa njegovim svetonazorom nešto opasno nije u redu.



hipotetički, bre.
uros_vozdovac uros_vozdovac 16:11 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

urbana_gerila
uros_vozdovac
Pazi . jako bih se zabrinuo kad bi po meni neko davao ime ulici, sa njegovim svetonazorom nešto opasno nije u redu.



hipotetički, bre.

ma pusti na sekund sam vizualizovao, more kakva njuška :)
urbana_gerila urbana_gerila 16:21 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

milisav68
Od 1972.


najpre, hvala za ovaj podatak, premda mislim da je bilo nešto kasnije.

tačno je da je pred drugi svetski rat odbila francusku vojnu penziju, ali nije najjasnije na koju državu misliš da se ogrešila o nju?

ako je to sfrj, nisi u pravu - penziju je dobila 1945, a jednosobni stan a ne garsonjeru dobila je ne 1972, kako piše na vikipediji, već 1970.
jedina nedoumica oko banjice je da li je u logoru provela 6 ili 10 meseci, mnogih nema u toj arhivi jer je ona uništavana od strane kvislinških vlasti.
milisav68 milisav68 17:14 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

urbana_gerila
najpre, hvala za ovaj podatak, premda mislim da je bilo nešto kasnije.

Molim :) , moguće je da je bilo i nešto kasnije, recimo posle njene smrti, ali tada su počeli napisi po novinama o njoj, pa je Branko Pešić reagovo, a on je bio predsednik skupštine grada do 1972.
tačno je da je pred drugi svetski rat odbila francusku vojnu penziju,

Ne, odmah posle rata su joj Francuzi ponudili državljanstvo i penziju, a ona je to odbila.
ali nije najjasnije na koju državu misliš da se ogrešila o nju?

Kraljevinu Jugoslaviju.
jednosobni stan a ne garsonjeru dobila je ne 1972, kako piše na vikipediji, već 1970.

Opet, posle napisa po novnama i na inicijativu Branka Pešića.
jedina nedoumica oko banjice je da li je u logoru provela 6 ili 10 meseci, mnogih nema u toj arhivi jer je ona uništavana od strane kvislinških vlasti.

Nisu spiskovi jedini "dokaz", postoje i izjave rodbine.

Bilo kako bilo, ipak je ona bila izuzetak u onome kako se tadašnja nova vlast ponašala prema zaslužnim ljudima iz vremena pre WW2 (naročito prema onima koji nisu bili simpatizeri nove "narodne" vlasti).
hoochie coochie man hoochie coochie man 18:01 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

Bilo kako bilo, ipak je ona bila izuzetak u onome kako se tadašnja nova vlast ponašala prema zaslužnim ljudima iz vremena pre WW2


Uz svo poštovanje Milunki, ona poštovanje zaslužuje, ali nekako ispada da je jedna od retkih raztnika iz tog rata koja ga zaslužuje.
Često se o njoj govori, često je pominju, i treba tako, ali nameće se da komuniste treba blagosljati jer su eto prema njoj bili korektni i ulicu joj dali.

Dobro, a šta ćemo sa drugima koje su proganjali?
Akoje Milunka bila izuzetak po tome što je žena, bilo je još izuzetaka, recimo najmlađi kaplar na svetu, zašto njega komunisti nisu slavili nego ga apsili i proganjali?

Momčilo Gavrić



Pa zato što nije zabravio kako su Arbanasi prema njemu postupali, pa kad je Tita govorio da smo braća on rekao ne fala, to nisu srpka braća.

Da je Milunka bilo šta slično rekla džaba bi joj bilo svo junaštvo, džaba i to što bi rekla istinu, i ona bi apsa dopala.
urbana_gerila urbana_gerila 18:34 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

milisav68


ti, bre, milisave, ko da je branko pešić bio disident ili pak šerif u nekom nezavisnom distriktu a ne visoki predstavnik vlasti.

inicijativa je već postojala, branko pešić ju je u znak poštovanja prema heroini doveo do nivoa odlučivanja - društvo je još bilo postavljeno na zdravim temeljima i sa pravim sistemom vrednosti.

ponavljam ti za banjicu, postoje i izjave njenih savremenika i njene lično - nedoumica je samo oko toga da li je vreme zatočenja bilo 6 ili 10 meseci.

meni nije čudno to što milunka savić nije imala simpatije za kvislinge a gajila ih je prema partizanima - i sama je bila patriota, ratnik i oslobodilac.
i naravno da je to uvažavanje bilo obostrano.
gedza.73 gedza.73 18:44 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja



„Поштовани слушаоци данас је 20. јануар 1945. године. Јуче у Београду умро је Војвода Петар Бојовић. Важно саопштење: Свако ко покуша да дође на сахрану овог непријатеља наше Народно-ослободилачке борбе биће ухапшен и кривично гоњен
milisav68 milisav68 18:45 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

hoochie coochie man
Momčilo Gavrić

Gde baš njega nađe :)

Njega bre hapsili i bivši austrogarski oficiri u kraljevskoj vojsci, jer mu nisu verovali da ima ratno iskustvo i da je nosilac Albanske spomenice.Pa ga hapsili Nemci, pa partizani, i na kraju OZNA kada je izjavio to za Albance.

A u ratu se našao tako što mu je 42. Hrvatska domobranska divizija (poznata kao Vražja) pobila celu familiju, a on "pretekao", jer ga je otac poslao po zapregu...

I onda pričaju kako je "Knjiga o Milutinu" nacionalističko đubre, a meni deluje kao biografija mnogih Momčila Gavrića.

niccolo niccolo 18:50 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

ali nekako ispada da je jedna od retkih raztnika iz tog rata koja ga zaslužuje.

Što se ovoga bloga tiče, ispada da sam ja kriv - računao sam da Uroš zna da ima ulica, ipak je kod njega na Voždovcu, pa rek'o sad će on da "me ispravi" onako usput (ionako mi je to o ulicama bilo sporedno) i da nastavimo da divanimo o praznicima. Al' se onda razvila diskusija ka imenima ulica. Jbg...
hoochie coochie man hoochie coochie man 19:15 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

Gde baš njega nađe :)


Po kriterijumu, izutezak. :)
Stvarno, moguća obrazloženja za isticanje Milunke a zapostavlajne svih ostalih bi bila, pa ona je iztetak, žensko je, a to je retko.
Pa retko je i da dete ostane samo na svetu, i da od tog deteta nastane odlikovani ratnik.
Ali nije se dopao komunistima, koji bi i Milunku sebi da pripišu, pa je zato stradao.
Džaba mu spomenica.

A tu je negde i odgovor na pitanje zašto je dan u kome je srpska vojska ušla u Beograd (pre potpisivanja primirja) ne zna i ne slavi.
Komunisti su se potrudili da taj deo zamagle, a kako je sad već sto godina od toga, teško je to ponovo oživeti.

Da ne pređemo sad na priču o komunistima, ali jedno je sigurno, kmunisti su sve prema sebi merili, njih ništa drugo osim njih nije interesovalo.
Ako si sa njima bio dobar mogao si biti i bitanga poput Jova Kapičića, bio si slavljen, ako si njima stao na žulj, mogao si biti i Petar Bojović ili Momčilo Gavrić, bio si osuđen.

Tako da, jedna ulica jenoj ženi je stvarno malo da bi se govorilo o njihovom poštovanju zaslužnih.
Bagra.



Što se ovoga bloga tiče, ispada da sam ja kriv


Nego šta si :)
Ma ja sam na umu imao malo širu sliku od ovog bloga.
O Milunki se može čuti i prčitati dosta toga, na raznim mestima, o Garvriću, recimo, skoro ništa.
Inercija neka.
tasadebeli tasadebeli 19:56 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

niccolo


Što se ovoga bloga tiče, ispada da sam ja kriv




Ма таман посла!

Напротив! Какви крив!

А како бисмо другачије могли да чујемо оно што не знамо.

Овај пост јесте и о томе.
milisav68 milisav68 19:57 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

urbana_gerila
ti, bre, milisave, ko da je branko pešić bio disident ili pak šerif u nekom nezavisnom distriktu a ne visoki predstavnik vlasti.

Ih, pa bilo je tu raznih nijansi i disidenata (zbog nekih se i danas zlopatimo).
društvo je još bilo postavljeno na zdravim temeljima i sa pravim sistemom vrednosti.



Pre rata nije bilo ničega, onda su došli Nemci i odneli sve.
ponavljam ti za banjicu, postoje i izjave njenih savremenika i njene lično - nedoumica je samo oko toga da li je vreme zatočenja bilo 6 ili 10 meseci.

Dobro, složićemo se da ima nedoumica.
meni nije čudno to što milunka savić nije imala simpatije za kvislinge a gajila ih je prema partizanima - i sama je bila patriota, ratnik i oslobodilac.

Ako idemo u sitna crevca, u njenoj kući je bila bolnica i pribežište za mnoge, što joj nova vlast baš nije oprostila, pa je dobila stan tek 20 i više godina posle završetka rata, a neko je mogao da bira još `45.

Nego, nije to bitno, pričamo o nekom drugom vremenu.
milisav68 milisav68 20:14 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

niccolo
Što se ovoga bloga tiče, ispada da sam ja kriv

Ma gde si ti kriv, objasnio si Urošu bolje nego što bih ja.

A sad što je priča otišla na drugu stranu...k`o da je prvi put...
niccolo niccolo 20:28 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

Nego šta si :)


Напротив! Какви крив!


Ma gde si ti kriv


Podeljeni su stavovi...
hoochie coochie man hoochie coochie man 20:30 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

Podeljeni su stavovi...


U tom slučaju se računa prvi
:)
tasadebeli tasadebeli 20:40 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

niccolo
Nego šta si :)


Напротив! Какви крив!


Ma gde si ti kriv


Podeljeni su stavovi...







ПРИЧА О СРБИМА

Од војника чуо и забележио на Крфу 1917. Драгиша Васић

Било је то у лето и на жаркој врућини. Господ беше заузет претешким бригама. Оне МУ у не даваху ни главе да дигне и само усрдна помоћ светога Петра,вернога у помагача, олакшавала је донекле Његове божанске напоре. Радио је тако Господ једнога дана и бринуо кад, усред ових напора, зачу Он некакву необичну ларму која се са Земље подизала. а ларма, на коју се н најпре и не обзираше, иако на њу није навикао, постајала је све јача, жешћа и несноснија док Му, најзад, у ономе Његовоме небеском раду, стаде силно досађивати.

Тада Господ, не могући даље да је подноси, остави перо, подиже главу, па ослушну и замисли се, трудећи се да појми оне чудне узроке једне тако нечувене и паклене узбуне. Али и поред свег Његовог божанског старања, то у не пође за руком.
Изненађен тиме Господ се обрати светом Петру.

— Петре — рече он благо. — Ово није без ништа. Не остаје нам друго него да ти лично сиђеш доле и увериш се шта значи ова ларма која нам обојици толико досађује.

Смерно и кротко св. Петар поклони се тада Господу, обећавши да ће тачно испунити ову Његову жељу, па се брзо спреми и наврат-нанос сиђе на Земљу.

Али не потраја дуго, врати се он натраг, и врати се брже него што је и сам Господ
очекивао, па стаде пред Њега:

— Господе — рече у он — ево испуних ја Твоју наредбу и сазнах оно што си желео. Урнебес онај доле на Земљи, а због кога нас двојица не могасмо ништа да радимо, не потиче ни од кога другог, већ главом од Срба, од оних који и иначе никада мира и спокојства давали нису.

— Гле! — зачуди се ипак Господ. — Шта ми кажеш? Дакле од Срба? А шта би они
хтели?

— Срби — настави св. Петар — Срби хоће да ратују!

— Да ратују? А с ким и зашто? — питаше Господ, а св. Петар одговори:

— С Турцима, Господе! Због земље, веле, коју су им од предака отели.

Тада се Господ понова замисли, а после мале почивке: — Па нека ратују — рече. — Нека им се таква жеља испуни!

Али св. Петар усуди се да примети:

— Господе — промуца он. — Ти рече нека ратују. Добро, и сâм сам за то. Али у том рату хоће ли они победити, или ће бити побеђени,јер и то ...

— Петре — прекиде га Господ — тачно сам знао шта ћеш ме питати. И баш то
хоћу да и ти кажеш, али да ми речеш по души:јеси ли за то да они победе или да их
Турци победе. Реци ми, дакле, слободно, јер добро знаш да сам ја на твоје мишљење
увек много полагао.

Но на ово св. Петар оклеваше да одговори и снебиваше се, пошто у том часу не погађаше вољу Божију.
— Е видиш, Петре, — приметиће Господ, изводећи га из забуне и кад се увери да
светац још увек оклеваше — што се мене тиче Ја сам зато да их пустимо нека победе.
Враг би га знао зашто и не знам теби, али су Мени ти Срби врло драги. Дакле нека победе, како сам казао!...

И доиста, зби се онако како заповеди Господ. Нападоше Срби Турке још исте јесени , надбише их и Косово, толико оплакивано, осветише, па све то испунише лако, чудећи се и сами како без велике муке, са песмом и радосно, остварише оне вековне снове толиких својих нараштаја.

И опет бијаше лето и Господ свеједнако а са св. Петром бакташе се и знојаше између безбројних и замршених рачуна што у их читава војска Његових светаца сваке године у то време на врховно одобрење подносаше. Али баш у јеку Његова тако мучна рада она чудна ларма понова Га узнемири. Господ беше добре воље замисли се мало, остави перо, подиже главу и опет благо позва св. Петра па му нареди да се понова потруди до Земље и тамо извиди у чему је ствар. И св. Петар сиђе, па се још брже неголи први пут поврати и још са самих рајских врата довикну Господу:
— Господе, опет Срби!

А са својим добрим изразом Господ га упита благо:

— Но? А сад шта хоће? — Опет да ратују!

— С ким, побогу? И зашто сад?

— Бугарима. Не дају им, веле, оно што су отели од Турака!

— Добро, а Бугари?

— Они једва чекају,јер тврде да су у праву.

— Па лепо нека ратују кад хоће — одобри Господ. — Само нас нека оставе на миру.

И рекавши ово н се таман хтеде понова загњурити у сијасет оних светачких биланса, кад Га св. Петар опомену:

— Господе — примети он. — Ти заповеди да ратују. Ама опет не рече ништа о победи. Ко ће победити треба и то да наредиш, јер нисам рад да међу нама било какав неспоразум због тога наступи.
— Срби! — заповеди Господ кратко и руком даде знак да је разговор свршен.

И опет се зби како рече Господ. И Срби победише браћу и вратише се кућама
својим овенчани славом јунака, али још слађом од прве баш зато што то беху браћа коју су победили.

А после тога опет прође година дана. век неуморан, милостив, добар и благ радио је Господ мирно своје послове, неизневерен никад од свога првог помагача, који и сам не познаваше одмор и сласти од њега. Бејаше опет лето и рачуни светаца заузимаху сву пажњу њихову, кад се намах, и опет са Земље, заори и затресе једна нова, али незапамћена узбуна од које се чињаше е ће и само небо проломити се. Узбуђен, а богами донекле и наљућен, Господ брзо дозва св. Петра па га одмах посла доле те да се и по трећи пут увери у чему је сад разлог пакленога овог новог урнебеса поред кога је већ и самом Њему немогуће да се својим пословима озбиљно посвети.

Али се н изненади кад св. Петар и по трећи пут јави:

— Срби, Господе!
— Побогу! — узвикну тада Господ, трудећи се колико је год могао да сачува хладнокрвност и задржи ону божанску своју благост. — А шта би сад хтели?

— И опет рат, Господе! — промуца св. Петар као да се он стиди уместо Срба.

— А с ким, да од Мене нађеш? — не кријући своје узбуђење упита Господ. —
ким сад? Зашто сад?

— Сад са Швабом. Оће, веле, да их прогута!

Поћутавши кратко време, Господ опет одсече:

— Па нека буде! Ђаво нек’ их носи! Нека ратују!

— Молим, а победа? — пожури се св. Петар са уобичајеним питањем, те да Га после не би узнемиравао.

— Победа на њиховој страни! — одсече стрпљиви Господ, дајући руком знак св. Петру да се удаљи,јер хоће сам да остане.
И понова се догоди како одлучи Господ. Однеше Срби победу над противником и на двема чувеним планинама њихове земље, на Церу и на Руднику, потукоше га до
ноге и сломише потпуно. Када им неизбројна царска војска и силан плен од ње паде у
руке, па се славно име њихово пренесе широм света, чији најбољи део и сам беше у пламену страшнога рата. Али тада, после такве победе, и за њихову несрећу, Срби се осилише, заборавише Бога спаситеља свога и расрдише га делима својим. силише се они и опише овим победама, па се пропише, завадише и покварише тако да онај скромни и поштени народ нико више није могао познати. Њиховом разметању није било краја, а хвале њихове нису се више могле подносити,јер стадоше омаловажавати чак и своје савезнике и у песмама певати како им јуначког такмаца на свету нема и како ће они сад „и Белгији у помоћ.“ И тако та дрека овакве њихове хвале и претње и онај заборав на Бога, досади и разгњеви самога Господа.

Па озлојеђен тиме Господ позва св. Петра.
— Петре, — рече му Он — верни мој, почуј ме што ћу ти сад, рећи. Чуј ме, дакле:
ови Срби, незахвални овај народ, дојадили су ми; довде су ми дошли. — И ту Господ
показа руком више главе. — Благост Моја и доброта Моја, Милосрђе Моје за њих и доброчинства Моја, о којима си се ти бар толико пута уверио, исцрпена су. Сам знаш да сам вазда био на њиховој страни и победе им досуђивао, будући увек широке руке за њих а на штету других. Али сад, сад ево признајем ти,ја их презирем и о њима више нећу ни да знам. Зато ти наређујем да их испред ојих очију уклониш! Нека нестану, несретници, нека пропадну, нека потону, нека сасвим ишчезну, земљу своју рођену нека изгубе, нека им се трага не зна, о њима, као што рекох, ни да чујем нећу! Разумеш ли ме, Петре, верни мој помагачу!

А св. Петар тресући се сав од овог страшног гнева Божијег, и збуњено чупкајући браду,једва изгогвори:
— Разумем те, Господе. Досадили су!...

И опет зби се тачно како рече Господ. Као бесни, нападоше, са свих страна, Србе силни непријатељи; земљу им опустошише, из ње их протераше, многе побише, а села и вароши попалише им и са земљом сравнише. Када многи поумираше, а што остаде
изгуби се без трага, баш како Господ нареди, по мрачним гудурама, пећинама и шумама туђинским, те несташе као да никад ни постојали нису. И тек после тога смири се и ваздух и вода и небо и земља, те се у том миру Господ одаде бригама својим на које се никад више не потужи ни светоме Петру нити било коме другом небескоме свецу.

И тако, у томе преданоме раду Господовом, пролажаху дани и месеци, све до једнога дана кад се наједанпут , а при особито доброј вољи својој, Господ опет не опомену Срба. Било је то у зиму, али кад уместо снега н беше пустио велику кишу те да би опрала људске крваве трагове којима је земља била испрскана. Седео је тако Господ са св. Петром и са њим ћаскао о свачему, па ће тек наједанпут рећи:

— Ама, Перо!
А св. Петар поклони се и одговори:

— Молим, Господе!

— Ама, бога ти, упитао бих те нешто.

— Да чујем, Господе!

— Ево — настави Господ. — Мислим малочас те на ово те на оно, па ми тек одједанпут нешто на ум падоше Срби. Да ли ти, тако ти Мене, знадеш шта би с њима, куд се дедоше и људи, шта се с њима догоди? Јер, ево, ми на њих бесмо сасвим и заборавили.

Св. етар положи руку на срце.
— Господе, — одговори он — а ко би и могао знати где су ти?! Као што се сећаш
нареди ми и једнога дана, онда кад и оно додијаше, да их пошљем у бестрага, да их
уклоним испред Твојих очију, како им се трага не би знало и ја, право да и кажем, тако и учиних. Од тада више никад на њих ни помислио нисам, е па откуд ћу сад знати где су!
— Знам, знам, Петре, — настави Господ — лепо је то што си ти Моју наредбу извршио и сећам се Ја ње добро. Ама, брате, признаћеш и сам, и тако није право. Народ је то, братац, као и сваки други мој народ, и не може бити тако да ни Ја ни ти не знамо шта је са њима. Него ево шта: како смо ми иначе, углавном, отаљали наше послове и седимо овде тако рећи скрштених руку, право је и Мени драго да ти сиђеш доле и потражиш наше Србе. Као што рекох, немамо много посла и Ја могу неко време сам и без тебе, па ти зато дајем неограничено одсуство, све дотле док их, јаднике наше, ма где не нађеш. А после, видећемо шта ћемо с њима. Дакле спреми се, душе ти, па иди!
И тако се св. Петар обрете на Земљи. Обрете се св. Петар на Земљи и стаде тражити Србе. Па их је тражио, тражио, али све узалуд. Нигде Срба ни од корова, као да су у земљу пропали. Где није ишао св. Петар и где није завиривао и распитивао, али њих нема па нема, те се он увелико забрину како ће Господу на очи изаћи. И тако све без резултата до једнога дана кад је мркла ноћ била и кад се прст пред оком није видео. Таман се св. Петар стао љутити на самога Господа што га по најгорем времену шаље ради Срба који су, по његовом мишљењу онакву судбину потпуно и заслужили, кад се наједном обрете над неким маслинама. Обрео се св. Петар над маслинама, натукао капуљачу на главу и све му цури киша низ њега у млазевима, кад му се уједанпут учини како међу тим маслинама, мокрим до сржи, миче нешто баш као да су живи створови. Тада он успори мало лет и баш лепо зачу где једна од оних прилика и чисто на српском опсова једну капку која јој је, како св. Петар логично закључи, морала пасти иза самога врата. „Тако ми Господа Бога, помисли он, ето по овој псовци,
рекао бих да сам набасао где треба.“И би му мило и бог зна како што ће Божју вољу
моћи испунити,јер дотле никад није било да наредбу Његову није извршио.
Сада и у тој нади реши се он да облети неколико пута укруг и пође му за крилом
да се задржи у месту, кад зачу некакав жагор. Ту се он згури и стаде прислушкивати па замало гласови они постадоше разговетнији и јасно се зачу некаква прозивка све познатих српских имена као што су Милун Јокић, Милован Кривокапић, Гојко Гиздавић и друга. Онда ова прозвата имена стадоше редом одговарати и то нека за, а нека против и св. Петар, кад то чу, умало не врисну од радости, јер му сад беше као дан јасно да то нико други не може бити до Срби, јер их ево затече на њиховом најмилијем послу — на гласању.
Мада срећан, што их беше пронашао, претвори се он у старца просјака, те ти наједанпут сиђе међу њих. Али се брзо покаја св. Петар што је то учинио, јер у се душа стаде стезати од бола, видећи их како јадни и жалосни изгледају. Прибили се Срби уза оне мокре маслине, покрили се шаторским крилима, све по десеторица под једно, па, поцрнели, помодрели и мршави као аветиње, а поцепани као просјаци, те седе онамо према малој свећици, што се сваки час на оној киши гаси, и онде турили некакве кутије од конзерви и гласају. Чим су га угледали салетеше ти га они да седне, па га понудише пексимитом и конзервом што је још било остало,а онда једни навалише да гласа у црвену, а други у белу кутију, пошто се пре тога сви сложише да и он има право гласати. И тако гласа и св. Петар, први пут у животу, па после кад због овога наста велика свађа ратосиља се он свега и полете Господу. Велико је било нестрпљење у Господа кад је св. Петар наишао. А чим светац стаде пред Њега н га дочека:

— Перо, вере ти, шта би? Говори, пронађе ли их? Једва те сачеках да чујем шта Ми доносиш.

— Пронађох, Господе! — одахну уморно св. Петар.

— А тако ти неба, где су?

— Господе — продужи св. Петар — ено их на Крфу.

— На Крфу? — запрепасти се Господ. — А шта раде? Како су?

— Како су, питаш ме Господе? Покисли к’о несретници, пропали к’о нико, а гласају, па и мене натераше да гласам.
И тада и сам Господ, кад чу ово од св. Петра, загрцну се и зацени од смеја, па кад
се мало утиша:

— Петре, — рече — ако ћемо право доста им је било. Него сад одмах душе ти, нареди: нека се изоблаче и добро на’ране, па после море нека пређу, нико да не фали, и земљи својој нека се приближе. А кад стигну тамо, одакле је могу гледати, на самом прагу њеном, око три године нека остану, и тек то кад се испуни и кад буду доказали да чувају заповести Моје и законе Моје да пазе, онда нека победе, земљу своју нека поврате и трипут је већом учине па од тада нека живе и владају у срећи и задовољству све докле траје света и века.
blogovatelj blogovatelj 23:55 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

Sve drzave Commonwealtha...

... ili bar malo ozbilljnije clanice.


U Kanadi se obeležava sa dva minuta ćutanja tačno u 11 sati.
Zato što je 11. mesec, 11. dan pa se i u 11 sati (the eleventh hour ili u prevodu minut do dvanaest je) obeležava.
Firme rade, sem bankarskih lencova. Verovatno i državne firme ne rade, nisam proveravao.
mlekac mlekac 09:20 16.11.2016

Re: Ovo sam i ja

Jukie


Stanari Ulice Bahtijara Vagabzade pokušavaju da izgovore ime svoje ulice

A kako dođoše do ovog "G" u prezimenu kad se čovek zvao Bəxtiyar Vahabzadə?
kosta.babic kosta.babic 10:42 12.11.2016

Велики рат и Дан примирја

Šta zapravo znači -dan primirja?
Da li su se to neka deca zaigrala i potukla pa su se sad pomirila i PRIMIRILA?
Da li je -Veliki rat uopšte završen ili samo primiren?
Zašto ovaj ili neki drugi dan nije nazvan-Kraj prvog svetskog rata pa da znamo šta slavimo?
Ko je u tom ratu bio agresor a ko Žrtva?
Perfidnim podmetanjem pojma-Dan primirja Evropa pokušava da izmiri vekovne neprijatelje Gale i Germane sve za dobrobit ujka Sama i novog svetskog poretka.
Jedno takođe važno pitanje visi u vazduhu.Zašto saveznička vojska nije vojnički pregazila Nemačku? Čiji je interes bio da se što pre zaboravi Soma,Iper,Solunski front?Šta je sa odštetom Srpskim civilnim žrtvama tokom prvog sv.rata?Da li je i nju odnelo PRIMIRJE? Ni jedna naizgled genijalna definicija nije uspela da promeni suštinu pa neće ni ova.Nemci,Francuzi i Englezi još imaju šta da "kažu"jedni drugima.
Živi bili pa videli.

krkar krkar 10:48 12.11.2016

Re: Велики рат и Дан примирја

kosta.babic
Šta zapravo znači -dan primirja?
Da li su se to neka deca zaigrala i potukla pa su se sad pomirila i PRIMIRILA?
Da li je -Veliki rat uopšte završen ili samo primiren?
Zašto ovaj ili neki drugi dan nije nazvan-Kraj prvog svetskog rata pa da znamo šta slavimo?
Ko je u tom ratu bio agresor a ko Žrtva?
Perfidnim podmetanjem pojma-Dan primirja Evropa pokušava da izmiri vekovne neprijatelje Gale i Germane sve za dobrobit ujka Sama i novog svetskog poretka.
Jedno takođe važno pitanje visi u vazduhu.Zašto saveznička vojska nije vojnički pregazila Nemačku? Čiji je interes bio da se što pre zaboravi Soma,Iper,Solunski front?Šta je sa odštetom Srpskim civilnim žrtvama tokom prvog sv.rata?Da li je i nju odnelo PRIMIRJE? Ni jedna naizgled genijalna definicija nije uspela da promeni suštinu pa neće ni ova.Nemci,Francuzi i Englezi još imaju šta da "kažu"jedni drugima.
Živi bili pa videli.



Kosta,

Ti si toliki agresivni idiot da si umislio da ne moraš čak ni osnovne pojmove da poznaješ, da je za "dobrog Srbina" dovoljno naci-baljezganje.

Izgugluj razliku između primirja i mira.

I marš u pizdu materinu stoko bezobrazna ignorantna!
tasadebeli tasadebeli 11:02 12.11.2016

Re: Велики рат и Дан примирја

krkar

I marš u pizdu materinu stoko bezobrazna ignorantna!




Немој тако!

Све стоји и сасвим те разумем, али немој тако. Не желим да се и овде бришу коментари или читав пост због начина комуникације јер садржина комуникације то не заслужује.

Само због тога...
mlatisa mlatisa 12:43 12.11.2016

Re: Велики рат и Дан примирја

Kosta,

Ti si toliki agresivni idiot da si umislio da ne moraš čak ni osnovne pojmove da poznaješ, da je za "dobrog Srbina" dovoljno naci-baljezganje.

Izgugluj razliku između primirja i mira.

I marš u pizdu materinu stoko bezobrazna ignorantna!


Koliko vidim, ovde si jedino ti agresivan.

A neka pitanja koja su postavljena nisu bez osnove, naročito zato što je 20 godina nakon toga izbio rat koji nije mnogo manji od Velikog.


haralimpije haralimpije 16:07 12.11.2016

Re: Велики рат и Дан примирја

Kosta,

Ti si toliki agresivni idiot da si umislio da ne moraš čak ni osnovne pojmove da poznaješ, da je za "dobrog Srbina" dovoljno naci-baljezganje.

Izgugluj razliku između primirja i mira.

I marš u pizdu materinu stoko bezobrazna ignorantna!

Jel stari gospodin uvek ovako nervozan?
kosta.babic kosta.babic 10:57 12.11.2016

Taso

Сваки трећи становник оне Србије од пре 1914. није дочекао крај рата. Сваки трећи... Данас би то, дакле, било два милиона мојих суграђана.
Za jednu moju sličnu misao krkar mi je dao epitet-Idiot.Zato pazi šta pričaš.Krki ponovo jaše.
tasadebeli tasadebeli 12:12 12.11.2016

Re: Taso

kosta.babic


Za jednu moju sličnu misao krkar mi je dao epitet-Idiot.Zato pazi šta pričaš.Krki ponovo jaše.




Нека те, Коста... Немој то.

Није о томе овде сада реч.


Сећаш се оне чувене Јутјуб преваре око које се писало и овде на Блогу Б92?







Ја сам ти некако за то да ко воли за Нову годину да слуша Радецки марш, нека га слуша, а ко воли да слуша Марш на Дрину, опет нека га слуша.


Ко шта воли, нека слуша.


Баш за то су се ови наши стари и борили. И гинули.

Да свако од нас данас може да слуша шта воли.

Не замери, али треба то поштовати.

Ако ме разумеш шта хоћу да кажем...
emsiemsi emsiemsi 14:59 12.11.2016

Re: Taso

tasadebeli
kosta.babic


Za jednu moju sličnu misao krkar mi je dao epitet-Idiot.Zato pazi šta pričaš.Krki ponovo jaše.




Нека те, Коста... Немој то.

Није о томе овде сада реч.


Сећаш се оне чувене Јутјуб преваре око које се писало и овде на Блогу Б92?







Ја сам ти некако за то да ко воли за Нову годину да слуша Радецки марш, нека га слуша, а ко воли да слуша Марш на Дрину, опет нека га слуша.


Ко шта воли, нека слуша.


Баш за то су се ови наши стари и борили. И гинули.

Да свако од нас данас може да слуша шта воли.

Не замери, али треба то поштовати.

Ако ме разумеш шта хоћу да кажем...

Ја те не разумем шта хоћеш да кажеш !
Зашто тако одговараш Кости и саветујеш га !?
Коста је само констатовао како јесте (и како је било), а неки агресивни србомрзац му се одмах накачио.
tasadebeli tasadebeli 16:04 12.11.2016

Re: Taso

emsiemsi


Зашто тако одговараш Кости и саветујеш га !?



Не, Емси, ниси ме добро прочитао.

Никога ја не саветујем. Немам ни право на то.

Само сам у оба коментара замолио лепо и Кркара и Косту да не уносе овде неке личне нетрпељивости јер за овакве ствари


I marš u pizdu materinu stoko bezobrazna ignorantna!


Krki ponovo jaše.

србомрзац



овде није ни место ни време.


Више бих волео да сам и од Кркара и од Косте (а и од тебе) прочитао овде неку породичну причу из времена Првог светског рата...

Мислим да је то много занимљивије за читање када већ помињемо то доба од пре сто година од препуцавања без икакве сврхе на теме на које се већ препуцавало на овом Блогу Б92 више пута на разним постовима.

Само то, Емси, ништа више.

Нека врста молбе.


П.С. - А замисли како би тек бесмислено нашим прецима, очевима, дедама, прадедама, чукундедама,мајкама, бабама, прабабама, чукунбабама... изгледала ова наша препуцавања овде заснована на предрасудама о добу у којем су они живели...


a te kosti smejaše se... Bog da prosti!



Да те мало насмејем...


Испричаћу ти нешто што сам већ испричао на једном посту Јелице Грегановић о новогодишњој јелки.

Наиме, сваке године се пред Нову годину у мојој кући води овакав дијалог између мене и моје лепше и паметније половине:


Она: Треба и јелку да окитимо. Због деце.

Ја: Не долази у обзир!

Она: Зашто? Шта ти је одједном?

Ја: Јелка је швапски обичај! Шта ће ми то у кући!

Она: Али моја прабаба је била Немица!

Ја: Па шта! И мој прадеда је био српски комита, па те не терам да држимо турске главе у прозору!


Наравно, јелку ипак на крају сваке године окитимо. Због деце, Емси. Нека се деца радују.

Хвала драгом богу, она нису сирочићи као што су то наши преци често бивали у времену у којем су живели.

А то што се ја гицам сваке године више форме неке ради...

То је сасвим десета ствар. Тек да испоштујем прадеду и деду који су јелку заиста и сматрали швапским обичајем и нису је никада хтели у кући.


Ако ме разумеш шта хоћу да ти кажем овом причицом из моје куће?
sweet64 sweet64 16:26 12.11.2016

Re: Taso

kosta.babic
Сваки трећи становник оне Србије од пре 1914. није дочекао крај рата. Сваки трећи... Данас би то, дакле, било два милиона мојих суграђана.



Pa zar bi se baš svi preselili u Begiš?
nsarski nsarski 17:55 12.11.2016

Re: Taso

Више бих волео да сам и од Кркара и од Косте (а и од тебе) прочитао овде неку породичну причу из времена Првог светског рата...


OK, Taso, evo ti porodične price.

Moj deda po majci, Dušan, Kosmajac, je prošao celu golgotu Srbije, probijao Solunski front, Albanija itd. Na Kajmakčalanu je ludom srećom preživeo - udario ga metak (kuršum, kako je govorio) u predelu srca, ali tu mu je bila čuturica s vodom. Te čuturice su bile staklene sa metalnom kutijom. Metak probio metal, pa staklo, pa staklo s druge strane, pa se zadrzao na metalu uz telo. Bio ranjen u nogu i celog života nosio ožiljak. Preživeo tifus.
Moj deda po ocu,Todor, Bosanac iz Prijedora, je još 1907. završio čuvenu slikarsku akademiju u Pragu u klasi Vlaha Bukovca. Imao izložbe u Bosni (prve iz tog doba), Rimu, bio clan društva "Leda", družio se sa Meštrovićem, itd. Veliki Rat ga je dočekao kao profesora slikarstva u Sarajevu. On da otkaz i predje Drinu i pridruži se srpskoj vojsci. Oni ga pošalju da slika srpske manastire na Kosovu jer su smatrali da je tako korisniji. Naravno slikao je i prelaz preko Albanije jer je bio zvanični ratni slikar.

a ova slika je bila na koricama Nušićeve "1915" (on se sa Nušićem družio, pravio čak postere za nejgove predstave)

Napravio sliku pravog Davida Štrpca (i sa Kočićem se družio). U Sarajevu i danas postoji ulica koja se po njemu zove (sokak kod Baščaršije, ortogonalan na ulicu Mula Mustafe Bešekčije, nekada Maršala Tita - ukucal u gugl ako te detaljnije zanima).
U neko doba ga uhapse Austrougarske vlasti i on završi u zarobljeništvu u Aradu, kako je gedža opisao gore.
Pre par godina je napravljen film o sudbini srpskih slikara iz Praga (moj deda Todor je ovaj s desne strane sa šeširom)


Odmah iznad njega na ovom posteru je Kosta Hakman, učenik mog dede, koga je deda poslao u Prag na studije. Deda je u Aradu dobio tuberkulozu, ali je živeo do 1931. godine, vredno slikao i od toga dobro živeo, imao 11 samostalnih izložbi, mnoge u Beogradu (SKC).
Zanimljivo da je učenik Koste Hakmana bio Ljuba Popović, nedavno preminuli genijalni slikar. Evo fotografije Koste i Ljube iz kasnih pedesetih:


Nekako je se desilo da su deda Kosmajac i deda Bosanac imali decu koja su studirala medicinu, živeli u istom kraju u Beogradu, sreli se na fakultetu - i ostalo je istorija.

P.S. Ja sam mladost proživeo okružen albanskim i drugim slikama mog dede Todora.
P.P.S. Ne bih ovo pričao, ali za manje od mesec dana je 85 godina od smrti dede Todora. Toliko mu dugujem.
I, ah, da evo i tog filma (pogledati makar prvih par minuta koji ce sjajno docarati veselu Prahu pre Velikog rata).




svea svea 18:32 12.11.2016

..

Da, da, plemenitost Roda svoga.
Svaka čast.

nsarski nsarski 18:43 12.11.2016

Re: ..

Svaka čast.

Nema tu casti za mene, ja sam samo los genetski mutant tih velikih ljudi.
Hvala, anyway.
urbana_gerila urbana_gerila 18:56 12.11.2016

Re: ..

nsarski
Nema tu casti za mene, ja sam samo los genetski mutant tih velikih ljudi.



ne devojči se, nsarski, nisi slučajno to što jesi, a i siguran sam da bi svi oni na tebe bili ponosni.
nsarski nsarski 19:11 12.11.2016

Re: ..

ne devojči se, nsarski, nisi slučajno to što jesi, a i siguran sam da bi svi oni na tebe bili ponosni.


Ozbiljno, pre par godina gledam taj film zajedno sa braćom, i kad se došlo do trenutka da je Todor napustio sjajan profesorski posao u Sarajevu i otišao u srpsku vojsku, mi se zgledasmo i najmlađi reče: "To je čovek! Koje smo mi pičke, čoveče!"
Jebiga, pre par nedelja sam (smo) postao vlasnik porodične grobnice na Novom groblju, i bar znam da ću se pored dede i ćaleta parkirati kad me ON pozove. To je dovoljno.
tasadebeli tasadebeli 19:53 12.11.2016

Re: Taso

nsarski

OK, Taso, evo ti porodične price.







То, професоре, на то сам мислио!


Ne bih ovo pričao, ali za manje od mesec dana je 85 godina od smrti dede Todora. Toliko mu dugujem.




Ти твом деди, ја мојима, свако од нас овде својима.

Заслужили су, зато им дугујемо.

И не мислим да смо ми овакви какви смо искључиво и само зато што су нам преци били такви какви јесу. Ми смо прича за себе, они су прича за себе.

Али да неког удела има ту, између мноштва других ствари, и крв предака... Е, па има, не може се то порећи.

Нека невидљива нит ту постоји, зар не?

Уосталом, шта сам и ја теби нашао објашњавам генетику...




tasadebeli tasadebeli 19:59 12.11.2016

Re: Taso

sweet64
kosta.babic
Сваки трећи становник оне Србије од пре 1914. није дочекао крај рата. Сваки трећи... Данас би то, дакле, било два милиона мојих суграђана.



Pa zar bi se baš svi preselili u Begiš?






Баново брдо република!


Какав, бре, Бегиш!
urbana_gerila urbana_gerila 20:02 12.11.2016

Re: ..

nsarski
i bar znam da ću se pored dede i ćaleta parkirati kad me ON pozove. To je dovoljno.


vidiš, nije bio blesav onaj frajberški doktor - dete je otac čovekov!
NNN NNN 20:32 12.11.2016

Re: ..

Gle ovaj profa što se hvali

a ima i čime!
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:23 13.11.2016

Re: Taso

Moj deda po ocu,Todor, Bosanac iz Prijedora, je još 1907. završio čuvenu slikarsku akademiju u Pragu u klasi Vlaha Bukovca. Imao izložbe u Bosni (prve iz tog doba), Rimu, bio clan društva "Leda", družio se sa Meštrovićem, itd.


I poznata savremena američka spisateljica Erica Jong imala je dedu (po majčinoj liniji) - slikara, koga povremeno s ponosom pominje u svojim knjigama. (Baku ne pominje, čak ni u kontekstu "bakinih kolača".
Taj Erikin deda, ruski Jevrejin, prošao je svojevrsnu 'Golgotu' onda kada je odlučio da napusti Odesu (tadašnja Carska Rusija) i da, mahom pešice, krene ka Zapadu, sa namerom da stigne do Pariza. A onda je prešao u Englesku, da bi se kasnije definitivno iselio u Njujork.


P.S. Usput, moj deda (po očevoj liniji) nije bio slobodan umetnik, već - državni činovnik. To nam je nasledno. Ima lepote, verujte mi, i u tome da se bude Civil Servant. Mislim, dobar Civil Servant, he, he, he...
nsarski nsarski 09:34 13.11.2016

Re: Taso

I poznata savremena američka spisateljica Erica Jong imala je dedu (po majčinoj liniji) - slikara, koga povremeno s ponosom pominje u svojim knjigama. (Baku ne pominje, čak ni u kontekstu "bakinih kolača"


Evo i tebi Horatio malo trivia: Jedan od "Praskih slikara" je i Borislav Bogdanovic, otac poznatog reditelja Pitera Bogdanovica.

Iz Wiki: Bogdanovich was born in Kingston, New York, the son of Herma (née Robinson)(1904-???) and Borislav Bogdanovich (1899-1970), a painter and pianist. His Austrian-born mother was Jewish, while his father was a Serbian Orthodox Christian;[2] the two arrived in the U.S. in May 1939.[3]

P.S. Zapravo, preporucujem ti da pogledas taj film koji sam gore postavio. Praska skola slikarstva, a sada sire kao praska skola vizuelnih umetnosti izbacila je velike slikare i reditelje - Kusturica je, verovatno, najpoznatiji "nase gore list".
Izvini za ono zajebavanje na ranijem blogu: poceo sam da sumnjam u svoje sumnje. Kod Inka ti se nisam javljao jer o njima malo znam, ali ako budes pisao o civilizaciji Maja - eto mene.
vladimir petrovic vladimir petrovic 13:45 13.11.2016

Ima Boga

Izvini za ono zajebavanje na ranijem blogu: poceo sam da sumnjam u svoje sumnje. Kod Inka ti se nisam javljao jer o njima malo znam, ali ako budes pisao o civilizaciji Maja - eto mene.


Hvala.

Priznajem, mnogo sam propatio zbog velikih ukora i pljuvanja koje sam dobijao nakon moja dva prethodna bloga. Dobro, bio sam kriv što sam prilično nevešto talasao, najpre na temu „umišljenih žrtava sadašnjeg premijera lično“, a potom oko najnovijih dogodovština jednog bivšeg blogokolege, koga sam bio doživeo kao rasistu, jer otvoreno mrzi Arape i dodvoruje se Jevrejima.

Padale su krupne reči, najpre u osudi moje malenkosti, a potom i sa moje strane, u naivnom (ali instinktivnom) pokušaju da se .branim, iako sam u sebi sve vreme ponavljao ono špansko "Soy humano, tengo limites" (čovek sam, imam ograničenja). Što sam se više branio to sam više dobijao svakojake udarce, direktne i sa strane (kao u stilu: šta bi na ovo rekla meni omiljena Isidora Sekulić, bla, bla, bla).

Najoštriji u tome bili su najpre Nsarski (sumnjajući u moj vlastiti identitet, nakon povratka na blog posle više od jedne godine odsustvovanja), Maksa, Freehand, Nowhereman i Angie, da bi se naknadno nadovezao Krkar sa svojim neshvatljivo prizemnim vokabularom, nazivajući me naj naj najgorim imenima koja valjda postoje u srpskom jeziku (pičkica, guzičar, budala, debil, kreten). Valjda je hteo da mi poruči da sam dno dna kao bloger, ali i kao čovek. A bilo je i blažih prekora (Krofnica, Mikele, Nikolo, pa i AO koji je posumnjao da sam ja lično obrisao blog o AL, valjda misleći da je to uradilo Uredništvo bloga, a nije. Ponavljam pri čistoj svesti, ne lažem, ja sam obrisao taj blog o AL i sve komentare u blogu o „Umišljenim žrtvama“, onda kada sam video da mi je Uredništvo bloga B92 oduzelo tzv. VIP status.

Naime, Uredništvo bloga me je kaznilo oduzimanjem VIP statusa, premda sam ja u ovom dugom proteklom vremenskom periodu (počev od 2007. godine) pisao i dobre blogove, koji su , skromnost po strani, mogli doprineti sveukupnom imidžu bloga B92. Srećom, nije mi potpuno ukinulo autorsku opciju.

Dobro, neki mogu da se pozivaju na to kako su se samo zezali sa mnom, da su me prekoravali i pljuvali u dobroj nameri, da bih očvrsnuo (sic). Ali sve je prelazilo granice normale u komuniciranju iole pristojnih ljudi.

Eto. Ostadoh živ, shvatajući (još jednom) da svako komuniciranje sa ljudima, pa i u virtuelnom svetu, pre ili kasnije, dovede do trzavica i svađa, jer ljudi su iracionalni i, prevedeno na područje bloga, ponekad požele da povređuju i onoga koji to (možda) i ne zaslužuje, ili bar ne u meri da ga maljem treba lupati po glavi. Da, kažem sebi: C'est la vie.

Ponavljam; znam da nije dobro previše se opravdavati i insistirati na izvinjenjima (bio sam kriv), ali opet mi je drago da, makar i sa zakašnjenjem, čujem da možda i nisam zasluživao tolike prekore i uvrede.

Sutra će svanuti novi dan.
emsiemsi emsiemsi 14:34 13.11.2016

Re: Ima Boga

vladimir petrovic
Izvini za ono zajebavanje na ranijem blogu: poceo sam da sumnjam u svoje sumnje. Kod Inka ti se nisam javljao jer o njima malo znam, ali ako budes pisao o civilizaciji Maja - eto mene.


Hvala.

Priznajem, mnogo sam propatio zbog velikih ukora i pljuvanja koje sam dobijao nakon moja dva prethodna bloga. Dobro, bio sam kriv što sam prilično nevešto talasao, najpre na temu „umišljenih žrtava sadašnjeg premijera lično“, a potom oko najnovijih dogodovština jednog bivšeg blogokolege, koga sam bio doživeo kao rasistu, jer otvoreno mrzi Arape i dodvoruje se Jevrejima.

Padale su krupne reči, najpre u osudi moje malenkosti, a potom i sa moje strane, u naivnom (ali instinktivnom) pokušaju da se .branim, iako sam u sebi sve vreme ponavljao ono špansko "Soy humano, tengo limites" (čovek sam, imam ograničenja). Što sam se više branio to sam više dobijao svakojake udarce, direktne i sa strane (kao u stilu: šta bi na ovo rekla meni omiljena Isidora Sekulić, bla, bla, bla).

Najoštriji u tome bili su najpre Nsarski (sumnjajući u moj vlastiti identitet, nakon povratka na blog posle više od jedne godine odsustvovanja), Maksa, Frihand, Nowhereman i Andži, da bi se naknadno nadovezao Krkar sa svojim neshvatljivim vokabularom, nazivajući me naj naj najgorim imenima koja valjda postoje u srpskom jeziku (pičkica, guzičar, debil, kreten). Valjda je hteo da mi poruči da sam dno dna kao bloger, ali i kao čovek. A bilo je i blažih prekora (Krofnica, Mikele, Nikolo, pa i AO koji je posumnjao da sam ja sam lično obrisao blog o AL, valjda misleći da je to uradilo Uredništvo bloga, a nije. Ponavljam pri čistoj svesti, ne lažem, ja sam obrisao taj blog o AL i sve komentari u blogu o „Umišljenim žrtvama“, onda kada sam video da mi je Uredništvo bloga B92 oduzelo tzv. VIP status.

Naime, Uredništvo bloga me je kaznilo oduzimanjem VIP statusa, premda sam ja u ovom dugom proteklom vremenskom periodu (počev od 2007. godine) pisao i dobre blogove, koji su , skromnost po strani, mogli doprineti sveukupnom imidžu bloga B92. Srećom, nije mi potpuno ukinulo autorsku opciju.

Dobro, neki mogu da se pozivaju na to kako su se samo zezali sa mnom, da su me prekoravali i pljuvali u dobroj nameri, da bih očvrsnuo (sic). Ali sve je prelazilo granice normale u komuniciranju iole pristojnih ljudi.

Eto. Ostadoh živ, shvatajući (još jednom) da svako komuniciranje sa ljudima, pa i u virtuelnom svetu, pre ili kasnije, dovede do trzavica i svađa, jer ljudi su iracionalni i, prevedeno na područje bloga, ponekad požele da povređuju i onoga koji to (možda) i ne zaslužuje, ili bar ne u meri da ga maljem treba lupati po glavi. Da, kažem sebi: C'est la vie.

Ponavljam; znam da nije dobro previše se opravdavati i insistirati na izvinjenjima (bio sam kriv), ali opet mi je drago da, makar i sa zakašnjenjem, čujem da možda i nisam zasluživao tolike prekore i uvrede.

Sutra će svanuti novi dan.

Нема потребе да се ти извињаваш, јер ти ниси био (толико) крив !
Нека се извињавају они које си поменуо, ако знају да се извињавају.

niccolo niccolo 15:34 13.11.2016

Re: Ima Boga

Нека се извињавају они које си поменуо, ако знају да се извињавају.

Ne proseravaj se Čarli ko grlica, ja da se njemu izvinjavam što je napisao tekst ispod svakog kriterijuma, a ja to konstatovao?
docsumann docsumann 18:02 13.11.2016

Re: Ima Boga


uvijek postoji i fin način da se nekom kaže kako mu je teskt loš. čak i da je sranje.

niccolo niccolo 19:19 13.11.2016

Re: Ima Boga

uvijek postoji i fin način da se nekom kaže kako mu je teskt loš. čak i da je sranje.

Saglasan. Odličan primer je kad je Cass konstatovala da je taj tekst obrisan, a ja na to rekao da je ono stvarno bilo ispod svakog nivoa.
kosta.babic kosta.babic 19:50 13.11.2016

Re: Ima Boga

uvijek postoji i fin način da se nekom kaže kako mu je teskt loš. čak i da je sranje.

Potpuno se slažem sa tobom.Postoji dosta civilizovanih načina da se izrazi neslaganje. Međutim.Neki ljudi na ovom blogu dozvoljavaju sebi slobodu da se stave u ulogu vrhovnog arbitra i jedinog autoriteta po pitanju kvaliteta teksta.
Šta to znači dobar tekst?
Da li je to tekst koji ima najviše komentara,najveću čitanost ili najveći broj sviđanja.Ove brojke se značajno razlikuju od teksta,do teksta.Različitog smo obrazovanja,različitih interesovanja i različitih sensibiliteta.Stičem utisak da jedna grupa ljudi orkestrirano i bez stvarnog povoda napada pojedine autore.Kažu mi da se to zove topli zeka.Izraz je nastao u kazamatima stare jugoslavije i odomaćio se na Golom Otoku a vidim da se na blogu održao do danas.
izvini taso znam da nije tema tvog bloga ali to je jače od mene.
mirelarado mirelarado 20:43 13.11.2016

Re: Ima Boga

niccolo
uvijek postoji i fin način da se nekom kaže kako mu je teskt loš. čak i da je sranje.

Saglasan. Odličan primer je kad je Cass konstatovala da je taj tekst obrisan, a ja na to rekao da je ono stvarno bilo ispod svakog nivoa.


И даље мислим да је ignore једино ефикасно средство, иако ми не полази та руком да га баш увек примењујем. :)
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 11:02 12.11.2016

Hrabro i badava



Nisam, nisam lud sto širim ruke
srećan, srećan što ne lomim vrat
Ko je razbio i sakrio sve
što je nekad bilo moje?

Gledaj Prokletije ispred sebe
čekaj, prohodali svi jos nismo
Hvala dobrovoljni davaoče krvi
za srećno detinjstvo...

Frizer nema šaku ima kuku
ne staj, ne staj mu na bes i muku
Bajka, tužna bajka grobnica je plava
hrabro i badava.


Rekli mi da vampir nema usta
Krvav vrat il himen
Zašto stalno kaljaš svoje ime?

Rekli mi da žmurim , još si tu
Ja tuđom stazom idem
Sklapam svoje oči, overi me

Ljubav, magla iznad površine
voliš, kako kada nemaš čime?
Ponos, cedi kapi lažne slave
jastreb ili kokoška bez glave?

Rekli mi da vampir nema usta
Krvav vrat il himen
Zašto stalno kaljaš svoje ime?

Rekli mi da žmurim , još si tu
Ja tuđom stazom idem
Sklapam svoje oči, overi me

I svaki put kad nestajem
ja setim se da ja sam
Nealbanac
NNN NNN 11:08 12.11.2016

Na temu

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana