Hronika| Istorija| Obrazovanje| Porodica| Život

Велики рат и Дан примирја

tasadebeli RSS / 12.11.2016. u 09:01

"Је ли, Тасо, а зашто ми не радимо у петак", питају ме пре неколико дана моје колегинице и колеге у школској зборници, све професори, високообразовани Срби.

"Па зато што је то Дан примирја који слави цела Европа, па ето и ми."

"Каквог примирја?"

 "Па у рату. На тај дан је потписано примирје и коначно заустављен покољ у којем је страдало 20 милиона људи."

 "У ком рату?" 

 "Па у Великом рату. Првом светском рату," кажем им ја.

 "Е, свашта! Па где баш сада пред тромесечје када треба да оцењујем ђаке!"

 Добро је, мислим се ја, што колега историчар тренутно није присутан у зборници. Таман би колабРирао као и сваки колабРирациониста да је чуо овај разговор.

 

 

 Један прадеда оставио кости негде у Галицији у униформи Кунд К монархије. ("Господо, једну пијану чашу Банату!" )

 

Њгова жена умрла од шпанскке грознице 1918. Баба као најстарија од осам година и преосталих седам сирочића иза њих распршени по читавој фамилији по Војводини и Београду.

 

Други прадеда комитовао шест година. Жена му за то време умрла. Остали деда и његов брат, сирочићи од по шест и четири године.

 

С друге стране, прадеда и деда и дедина сестра провели Велики рат у концентрационим логорима у Мађарској и Бугарској куда су депортовани из Београда.

 

Дедин брат прешао Албанију, остао без прстију на оба стопала, ампутирали му  због промрзлина.

 

Породица, фамилија, рођаци даљи и ближи, кумови и пријатељи,... 

 

Бабин рођени брат се сликао после Великог рата у цивилном оделу, са штапом, пругастим сакоом и белим панталонама и жирадо шеширом у рукама. Седи господствено, правих леђа и гледа у апарат. На полеђини слике пише:

 

"Јоца Стеванов, српски четник бивши, вала ће дати бог опет"

 

Сваки трећи становник оне Србије од пре 1914. није дочекао крај рата. Сваки трећи... Данас би то, дакле, било два милиона мојих суграђана.

 

Пробао сам да бројим сваког трећег овде на овом Блогу Б92 почевши од себе.

 

Много мени данас драгих људи би ушло у ту цифру.

 

Много драгих људи... 



Komentari (150)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

tasadebeli tasadebeli 11:18 12.11.2016

Re: Na temu

NNN


Evo i prigodnog teksta na B92
Balkanski feniks: Sve o tajanstvenom cvetu primirja








Кажу, расте на Кајмакчалану... (ЛИНК)



Vek i po nakon što ju je proučio doktor Petrović, ispostaviće se da će ova tajanstvena i izdržljiva, drevna biljka koja i potpuno osušena oživljava, postati jedan od novih simbola savremene Srbije.
niccolo niccolo 12:02 12.11.2016

Re: Na temu

Balkanski feniks: Sve o tajanstvenom cvetu primirja

Da, odličan tekst
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:28 12.11.2016

Veliki rat

Dobar blog, Taso.

Pada mi u oči da se u našim historijskim čitankama ranije govorilo, nekako rutinski, Prvi svetski rat i Drugi svetski rat. I na Zapadu korišćeni nazivi WW1 i WW2.
Međutim, u poslednje vreme, tako mi se čini, insistira se na nazivu VELIKI RAT, čime se, naravno, daje veći značaj tom (po mnogo čemu) sudbonosnom okršaju.
tasadebeli tasadebeli 11:58 12.11.2016

Re: Veliki rat

vladimir petrovic
Dobar blog, Taso.

Pada mi u oči da se u našim historijskim čitankama ranije govorilo, nekako rutinski, Prvi svetski rat i Drugi svetski rat. I na Zapadu korišćeni nazivi WW1 i WW2.
Međutim, u poslednje vreme, tako mi se čini, insistira se na nazivu VELIKI RAT, čime se, naravno, daje veći značaj tom (po mnogo čemu) sudbonosnom okršaju.




Можда због тога, Владимире, што је онај Други светски рат био суштински само наставак оног Првог светског рата. Па је све то заједно један Велики рат, у ствари.

Двадесет година касније настављен покољ. Колико да људи мало забораве страхоте оног Првог рата, па се наставило са успостављањем неког новог поретка у Европи и свету.

Можда... Шта га знам...



stefan.hauzer stefan.hauzer 19:59 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

pa i nemaju šta da slave.

I nemaju šta da slave, pogotovo Britanci!
Nijedan rat nije bio toliko nehuman, kao Veliki rat. Ljudi su se tretirali samo kao cifra na frontu, a u stvari su bili topovsko meso, ili ako su imali sreće pa naleteli na mitraljez. Ovaj rat je samo stvorio Vreme Netrpeljivih i jedan kratki vek pun velike mržnje.


______
Ovo je bio odgovor na komentar nicolo-a, ne znam odkud ovde na kraju
tasadebeli tasadebeli 20:25 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

stefan.hauzer


Ovo je bio odgovor na komentar nicolo-a, ne znam odkud ovde na kraju






Анархија, бре! К'о после Великог рата.

Ушла сада и у ова сокоћала преко којих се дописујемо.

Значи, дефинитивно, долази нам Револуција...


emsiemsi emsiemsi 20:27 12.11.2016

Re: Ovo sam i ja

stefan.hauzer
pa i nemaju šta da slave.

I nemaju šta da slave, pogotovo Britanci!
Nijedan rat nije bio toliko nehuman, kao Veliki rat. Ljudi su se tretirali samo kao cifra na frontu, a u stvari su bili topovsko meso, ili ako su imali sreće pa naleteli na mitraljez. Ovaj rat je samo stvorio Vreme Netrpeljivih i jedan kratki vek pun velike mržnje.


______
Ovo je bio odgovor na komentar nicolo-a, ne znam odkud ovde na kraju

Ово си баш мудро рекао !
Успут --- не мари ако си (и) преписао.
NNN NNN 15:08 12.11.2016

Evo još jednog prigodnog teksta

o tvom najbližem komšiluku, Taso!
Verovato možeš da dopuniš nekim ličnim zapažanjima

Kada okupator hvali hrabrost branilaca: Zaboravljeno groblje iz Prvog svetskog rata u Beogradu
tasadebeli tasadebeli 16:17 12.11.2016

Re: Evo još jednog prigodnog teksta

NNN
o tvom najbližem komšiluku, Taso!
Verovato možeš da dopuniš nekim ličnim zapažanjima

Kada okupator hvali hrabrost branilaca: Zaboravljeno groblje iz Prvog svetskog rata u Beogradu




Како да не!


Писао сам баш нешто о томе на овом посту:


WW1: The Salonika Front (ЛИНК)



Тај мој коментар о томе колико смо ми данас грешни према тим жртвама из Првог светског рата наћи ћеш негде међу последњим коментарима на том посту.
octopus octopus 16:00 12.11.2016

Dan primirja

Moj jedan pradeda, otac od mog dede utopio se u reci Maći u Albaniji 1915. imao 28 godina. Za njim ostala žena, sin i ćerkica beba, koja je umrla u bežaniji, (takav su izraz koristili ) negde baš u to vreme.

Drugi pradeda, babin otac, nesuđeni prikan gore pomenutog, poginuo na Kajmakčalanu od eksplozije granate. Kosti sahranjene na Zejtinliku. Bio sam tamo više puta.

Mnogi imaju slične priče u porodici, jezivo.
tasadebeli tasadebeli 16:30 12.11.2016

Re: Dan primirja

octopus
Moj jedan pradeda, otac od mog dede utopio se u reci Maći u Albaniji 1915. imao 28 godina. Za njim ostala žena, sin i ćerkica beba, koja je umrla u bežaniji, (takav su izraz koristili ) negde baš u to vreme.

Drugi pradeda, babin otac, nesuđeni prikan gore pomenutog, poginuo na Kajmakčalanu od eksplozije granate. Kosti sahranjene na Zejtinliku. Bio sam tamo više puta.

Mnogi imaju slične priče u porodici, jezivo.










Колико сам запамтио, једно од имена коа се могу прочитати у спомен костурници на острву Видо је и име деде Гаге Николића...


sasaminijature sasaminijature 16:42 12.11.2016

Tema Velikog rata

Kod mene uvek prizove sećanja na priče koje mi je pokojna nana pričala...

Kod nas na Ceru i u Mačvi nikada nećemo zaboraviti šta su činili...

Teško vreme bilo ne ponovilo se

Od Drine preko Badovinaca i Mačvanskog Prnjavora su neopisive zločine činili...

Samo dvadesetak kilometara na obromcima Cera su doživeli, biću slobodan da upotrebim reč, epski poraz.

U porti seoske crkve u M. Prnjavoru se nalazi bista Arčibaldu Rajsu, ljudi svake godine pale sveće nastradalima i prisećaju se masakra koji je učinjen.

Mučna sećanja na priče nanine kada mi se pomene Veliki Rat baš mučna...

Tih godina smo mogli kao narod nestati ali eto sudbina nas napravi herojima što svakako jesu bili naši stari..

Hvala im, neka im je laka zemlja i večna slava!
emsiemsi emsiemsi 17:03 12.11.2016

Re: Tema Velikog rata

sasaminijature
Kod mene uvek prizove sećanja na priče koje mi je pokojna nana pričala...

Kod nas na Ceru i u Mačvi nikada nećemo zaboraviti šta su činili...

Teško vreme bilo ne ponovilo se

Od Drine preko Badovinaca i Mačvanskog Prnjavora su neopisive zločine činili...

Samo dvadesetak kilometara na obromcima Cera su doživeli, biću slobodan da upotrebim reč, epski poraz.

U porti seoske crkve u M. Prnjavoru se nalazi bista Arčibaldu Rajsu, ljudi svake godine pale sveće nastradalima i prisećaju se masakra koji je učinjen.

Mučna sećanja na priče nanine kada mi se pomene Veliki Rat baš mučna...

Tih godina smo mogli kao narod nestati ali eto sudbina nas napravi herojima što svakako jesu bili naši stari..

Hvala im, neka im je laka zemlja i večna slava!

Слава им !
sasaminijature sasaminijature 17:15 12.11.2016

Re: Tema Velikog rata

Слава им !


Da da slava im!

I sada kada počnu da mi objašnjavaju kako zbog decenije vladavine Miloševića treba sve to da se zaboravi, mogu samo da povratim.

Kako su u tom kraju komunisti branili da se priča i seća na te dane tako sada isto pokušavaju da umanje slavu naših predaka.

Oni preživeše takva stradanja pa nisu kukali kako žive u najgoroj i najtupavijoj zemlji kao sada što ubiše na svim portalima, sistematično i planski redovno svaki dan se omladini menja svest. To je trenutno najveći genocid koji se vrši.
haralimpije haralimpije 17:35 12.11.2016

Re: Tema Velikog rata

Kod nas na Ceru i u Mačvi nikada nećemo zaboraviti šta su činili...

Po Mačvi su ,čini mi se, pravili najveća zverstva nad civilima. Frustrirani gubicima na početku rata.
Iživljavanja nad nedužnim stanovništvom su bila tolika da i ovi iz nacional geografije nisu mogli da ih preskoče.Ali su zato prikazali praunuku prestolonaslednika Ferdinanda koja je svog pradedu opisala kao jedno dobroćudno i predivno stvorenje koje ni mrava ne bi zgazilo.
hoochie coochie man hoochie coochie man 17:47 12.11.2016

Re: Tema Velikog rata

haralimpije
Kod nas na Ceru i u Mačvi nikada nećemo zaboraviti šta su činili...

Po Mačvi su ,čini mi se, pravili najveća zverstva nad civilima. Frustrirani gubicima na početku rata.
Iživljavanja nad nedužnim stanovništvom su bila tolika da i ovi iz nacional geografije nisu mogli da ih preskoče.Ali su zato prikazali praunuku prestolonaslednika Ferdinanda koja je svog pradedu opisala kao jedno dobroćudno i predivno stvorenje koje ni mrava ne bi zgazilo.


Istoričarka ili grešim?

Zverstva nisu bila posledica frustriranosti gubicima jer su se desila pre njih.
Unuka o kojoj govoriš je sasvim korektno pričala o Srbima, čak i o Principu, a što nije pljuvala na svog dedu, pa to je valjda normalno.
Samo objektivno, i sve će biti u redu.
gedza.73 gedza.73 18:02 12.11.2016

Re: Tema Velikog rata

Po Mačvi su ,čini mi se, pravili najveća zverstva nad civilima. Frustrirani gubicima na početku rata.

Već su bili pripremljeni da dolaze u zemlju varvara, divljaka, dobili su oproštaj grehova za sve što rade...
Frustracija nije presudna, sve što se dešavalo na terenu je bio državni KuK plan.

Bila neka milicija, fmcnešto, koja je bila zadužena za zverstva, paljevine, mučenja civila.

I onda ona budala od kralja napravi Jugoslaviju, hebo ga Bled.

sasaminijature sasaminijature 18:04 12.11.2016

Re: Tema Velikog rata

I po Mačvi a i pocerskim selima su teško zlo činili. I to u leto 1914 godine. Najgore su prosli u Prnjavoru a ni oklona sela nisu pošteđena
sweet64 sweet64 18:06 12.11.2016

Re: Tema Velikog rata

Oni preživeše takva stradanja pa nisu kukali kako žive u najgoroj i najtupavijoj zemlji kao sada što ubiše na svim portalima, sistematično i planski redovno svaki dan se omladini menja svest. To je trenutno najveći genocid koji se vrši.


Te dve kategorije ne možeš upoređivati ni po jednom osnovu. Tada i nisu živeli u najtupavijoj zemlji, bila je čast dati život i imalo se zbog čega osećati ponosnim, da se iz tog vremena taj ponos mogao i može translirati čak na današnje vreme. Ponos na srpstvo može poticati iz tog vremena.
Danas ti ovi tvoji rade o glavi, perfidno, nisko, slušajuči pokorno inostranog gazdu. Normalan, običan svet oseća se gađaninom drugog reda u sopstvenoj zemlji, a omladina nije tako, tojest nije uopšte glupa da bi joj portali menjali svest.
hoochie coochie man hoochie coochie man 18:12 12.11.2016

Re: Tema Velikog rata

Tada i nisu živeli u najtupavijoj zemlji, bila je čast dati život i imalo se zbog čega osećati ponosnim,


Ma to je malo romantizovan pokged na prošlost,
Da je sve to tako zaista bilo očemu bi Nušić i Domanović pisali?

Ima nešto u ovom citiranom, ima.
Patriotizam se u Srbiji danas meri drugim merilima, a i nekako je demode.
sasaminijature sasaminijature 18:13 12.11.2016

Re: Tema Velikog rata

Već su bili pripremljeni da dolaze u zemlju varvara, divljaka, dobili su oproštaj grehova za sve što rade...
Frustracija nije presudna, sve što se dešavalo na terenu je bio državni KuK plan.

Bila je neka milicija, fmcnešto, koja je bila zadužena za zverstva, paljevine, mučenja civilima.

I onda ona budala od kralja napravi Jugoslaviju, hebo ga Bled.


I gde smo danas?

Nemamo "alternativu", evo živi nisu u Beču i Berlinu samo dok još Srbiju ne upristoje i na noge ne dignu.

Za to vreme mi divlji koji smo ovde ostali slušamo kako smo lenji, tupavi, nepismeni... Decu školujemo da bi im predali spremne da njihove zemlje razvijaju. Ovi što su otišli im čiste govna.

Na svu muku ako se i pomene koji slavan trenutak iz naše istorije odmah usledi njih pedest koji će da podsete na Miloševića i Srebrenicu.
sasaminijature sasaminijature 18:18 12.11.2016

Re: Tema Velikog rata

Danas ti ovi tvoji rade o glavi, perfidno, nisko, slušajuči pokorno inostranog gazdu. Normalan, običan svet oseća se gađaninom drugog reda u sopstvenoj zemlji, a omladina nije tako, tojest nije uopšte glupa da bi joj portali menjali svest.


Daj bože da je tako, samo što je stanje na terenu po meni drugačije. Možda grešim, može biti da sam u fazi da primećujem samo loše stvari. Meni nekako deluje da je baš previše tekstova koji mrače.
sweet64 sweet64 19:12 12.11.2016

Re: Tema Velikog rata

Daj bože da je tako, samo što je stanje na terenu po meni drugačije. Možda grešim, može biti da sam u fazi da primećujem samo loše stvari. Meni nekako deluje da je baš previše tekstova koji mrače.


Hteo sam da kažem da je omladina razočarana i nezadovoljna i to opravdano, ali ne kao posledica indoktrinacije portalima. Sve se oseća u svakodnevnom životu i to klinci vide, imaju formiran stav i idu negde za boljim životom koji im je dat, takav jedan i jedini. U dvaesprvom veku ne može te patriotizam i ponos zaustaviti i da postave bodljikave žice. Što reče Huči, danas se patriotizam meri drukčijim aršinima.
sasaminijature sasaminijature 20:42 12.11.2016

Re: Tema Velikog rata

U potpunosti se slažem samo se nismo razumeli najbolje. Mišljenja sam da je narod, ponajviše omladina, izložena permanentnom menjanju svesti. Stanje je katastrofalno, tako je bilo čak i gore pre sto godina. Čisto sumnjam da je tada ovakva apatija vladala i da su po svojoj zemlji ovako pljuvali. Uništena je i devastirana, ali drugu nemamo.
berman berman 23:23 13.11.2016

Re: Tema Velikog rata

I onda ona budala od kralja napravi Jugoslaviju, hebo ga Bled.




I zabrani siječanje
tako da i danas malo ko zna išta o okupacijskoj istoriji Beograda od 15. do 18. I čiji su ČASNICI bili okupatorski upravitelji Beograda, čije su postrojbe bile redarstvo.. ko je dobio barunske titule

ne upravlja valjda modernom srpskom istoriografijom inkvizitorstvo ovog bloga . pa da se tankočutna nacionalna osječanja nekih Blogera ne bi smijela usplahirit
Lionsgate Lionsgate 21:10 12.11.2016

Jedna licna ali istinita prica

Moj prijatelj rodom iz okoline Bele Crkve (tamo gde je Z.Jovanovic zapoceo bratoubilacki rat koji sudeci po ovom blogu traje i danas) je imao dedu koji je zakacio sve ratove redom od balkanskih preko I Sv.rata, prosao sva ratista i jedini se od 4 brata vratio u rodne Stave.

U selu ga je docekalo razoreno porodicno domacinstvo, snajka zena najstarijeg brata i njihove dvoje dece. I on uzme udovicu za svoju zenu, dobije troje dece sa njom, medju njima i oca mog prijatelja.

Kazu da su u Srbiji mnoga braca tako uradila, poozenili udovice svoje brace po povratku i tako sacuvali porodice. Za mene je i to veliki cin pozrtvovanja, cudesna generacija ljudi.
Lionsgate Lionsgate 21:19 12.11.2016

Re: Jedna licna ali istinita prica

Taso, poobrisi ovaj nered koji sam napravio, zabagovao mi internet izgleda pa nisam primetio da sam nekoliko puta ptisnuo dugme "objavi".
docsumann docsumann 21:20 12.11.2016

oš pravu muziku za blog o ratu


onda mora talme. švedi o srbima...

Lionsgate Lionsgate 08:45 14.11.2016

Re: Album sećanja

E super link, pradeda mi jedini nosilac albanske spomenice rodom iz Knina
Cetnik po poreklu a i cetnik u odredu vojvode Vuka.
milisav68 milisav68 09:05 14.11.2016

Re: Album sećanja

Lionsgate
E super link, pradeda mi jedini nosilac albanske spomenice rodom iz Knina
Cetnik po poreklu a i cetnik u odredu vojvode Vuka.

Ma ćuti, mene moji razočarali, sve neki redovi, nigde generala ili tako neke slavne ličnosti.

Lionsgate Lionsgate 09:20 14.11.2016

Re: Album sećanja

milisav68
Lionsgate
E super link, pradeda mi jedini nosilac albanske spomenice rodom iz Knina
Cetnik po poreklu a i cetnik u odredu vojvode Vuka.

Ma ćuti, mene moji razočarali, sve neki redovi, nigde generala ili tako neke slavne ličnosti.


Milisave, nisu svi mogli da budu generali ili vojvode ali bitno je da su svi imali volju da se zrtvuju za Srbiju.

Ni moj pradeda nije bio na nekoj poziciji, dogurao je do podoficirskog cina jer je imao gimnaziju pa su ga 1917 sibnuli u Francusku na daljnje skolovanje.
tasadebeli tasadebeli 09:46 14.11.2016

Re: Album sećanja

Lionsgate
milisav68
Lionsgate
E super link, pradeda mi jedini nosilac albanske spomenice rodom iz Knina
Cetnik po poreklu a i cetnik u odredu vojvode Vuka.

Ma ćuti, mene moji razočarali, sve neki redovi, nigde generala ili tako neke slavne ličnosti.


Milisave, nisu svi mogli da budu generali ili vojvode ali bitno je da su svi imali volju da se zrtvuju za Srbiju.

Ni moj pradeda nije bio na nekoj poziciji, dogurao je do podoficirskog cina jer je imao gimnaziju pa su ga 1917 sibnuli u Francusku na daljnje skolovanje.




Зато се и зову редови!


И једино их поштују када дође до





Има један дијалог у филму "Марш на Дрину" који воде Цига Јеринић и Гидра док онај први тражи брата Проку из Дринске дивизије у избегличкој колони са Дрине:


Гидра (Јанићије): Што ти је гејак! Не мож' без кукање, па то ти је! Па што си пош'о кад стално кукаш?

Цига Јеринић (Алекса): Ал' си и ти, Јанићије, једно кљусе капларско! Па да нисмо ми пошли, ко би? (уз израз лица )


Миисаве, шут за тре пунто, сто посто учинка!

Још један сјајан линк!
milisav68 milisav68 09:58 14.11.2016

Re: Album sećanja

Lionsgate
Milisave, nisu svi mogli da budu generali ili vojvode ali bitno je da su svi imali volju da se zrtvuju za Srbiju.

Ne znam da li si primetio, ima tu neki smajli sa slamčicom....


milisav68 milisav68 10:02 14.11.2016

Re: Album sećanja

tasadebeli
Миисаве, шут за тре пунто, сто посто учинка!

Takav sam.



maksa83 maksa83 11:07 14.11.2016

Re: Album sećanja

Ni moj pradeda nije bio na nekoj poziciji, dogurao je do podoficirskog cina jer je imao gimnaziju pa su ga 1917 sibnuli u Francusku na daljnje skolovanje.

Moj pradeda po babi, izvesni Žika (kratkosilazni naglasak na prvom slogu, tako se to izgovara u Vojvodini), tačnije poznat kao Pusti Žika ("pusti" ima dugouzlazni akcenat na prvom slogu, opet bikoz Vojvodina), a to "pusti" je pridev čije je značenje pomalo izgubljeno u vremenu, recimo da bi to bio neki kao Lebowski, da je Lebowski rođen u Opovu a ne u LA, dakle Pusti Žika je kada je počeo WW1 mobilisan da ratuje za Cara, pošto, je l' te, Vojvodina. Žiki se nimalo nije ratovalo, za Cara pogotovo, pa je pošto je odbio da ratuje za Cara strpan u 'aps sa prinudnim radom. Prinudni rad se svodio na sađenje luka na nekom AU imanju koje je snabdevalo AU vojsku, Žika je tamo podrivao AU monarhiju tako što je sadio taj lukac - naopačke. Familija sa ponosom gleda na njegove doprinose pošto se - i zahvaljujući tom luku sađenom naopačke - AU monarhija ubrzo raspala.
gedza.73 gedza.73 16:48 14.11.2016

Re: Album sećanja

U drugom svetskom ratu zaglave u Nemačku na prinudni rad par ljudi iz mog sela.
Digresija
Ponekad nepravedno osuđujemo ljude iz tog vremena. Muka, beda, težak rad ih je pretvorio sa jedne strane u džangrizavce, zajedljivce, cinike i šićardžije a sa druge strane u zajebante i čvrste ljude.

Jedan od seljaka radio na imanju kod nemačkog gazde. U jesen dođe vreme da se izvuče đubre na njivu. Radio gedža od jutra do sutra izjutra i pođe pri kraju dana Nemac da vidi šta je Srbin poradio.

Đubreta nigde. Gejak izvukao đubre, razbacao domaćinski ali po komšijinoj njivi.

Objasni mu Nemac da ta njiva nije njegova već druga
-A šta ti ja znam, za mene je sve ovo Nemačka.

A drugog pred kraj rata zakači 'dobrovoljno' davanje pšenice za nemačku vojsku.
Svakoj kući razrežu po veličini imanja određen broj džakova.

Istovare oni džakove, Nemci uredno doneli propisano, pune do vrha.
Šumadinac vidi da se džakovi ne mere, već broje. nekako objasni Nemcu da ako iz svakog džaka odujmi po malo na količinu biće u plusu par džakova. Nemac prvo zine u njega, ode do komšija, pa se vrati sav iznenađen.
Ali saglasan.

pade mi na pamet i priča u kojoj se muž vratio uveče iz mlina pa celo veče grdio ženu kako je vezala džakove jer mu se pšenica prosipala do mlina.
-Sto puta sam morao da prevezujem do mlinara.
hoochie coochie man hoochie coochie man 17:18 14.11.2016

Re: Album sećanja

a (kratkosilazni naglasak na prvom slogu, tako se to izgovara u Vojvodini),


Čuj, Vojvodini.
Tako se izgovaralo svud gde se znalo ko čakšire a ko suknju nosi.
Žiiiiika je žensko da prostiš, a Žika, taj kratkosilazni, je muško bre.

E stara dobra, saD se i Muško odaziva na Žiiiika i ne smeta mu.
Propo svet.
nsarski nsarski 17:35 14.11.2016

Re: Album sećanja

Prinudni rad se svodio na sađenje luka na nekom AU imanju koje je snabdevalo AU vojsku, Žika je tamo podrivao AU monarhiju tako što je sadio taj lukac - naopačke.


Eh, da. Zaboravih da kažem da je moj deda Dušan, Kosmajac, pred kraj Velikog rata pao u zarobljenistvo. Pa ga, kao tvog Žiku, poslali u Madžarsku, da čuva vinograd kod nekog "gazde". Deda je imao samo hvalu za "dobrog domaćina". Kaže da je jeo lebac i grožđe i da se nagojio kao krme. Posle ga pustili.
Lionsgate Lionsgate 18:21 14.11.2016

Re: Album sećanja

dakle Pusti Žika je kada je počeo WW1 mobilisan da ratuje za Cara, pošto, je l' te, Vojvodina

Sine, to tad nije bila Vojvodina nego juzna Ugarska, cisto da budemo tacni i da ne budemo autonomasi u najavi.

Moj pradeda je otisao u gimnaziju na Rijeci, valjda sto je na pocetku 20-tog veka Rijeka bila ozbiljan grad u odnosu na obliznji Spalato. Tamo je zavrsio gimnaziju ali se nije vracao u zavicaj ili otisao u neku drugu varos KundK vec je zapalio kao dobrovoljac u Srbiju u vreme balkanskih ratova. Kod vojvode Vuka je prosao i balkanaske ratove i sve najvece bitke u 1914-1915, presao Albaniju i sve to preziveo.

Tadasnja srpska vlada je mislila na buducnost posle rata te je jedan broj mladica sa Krfa poslala na skolovanje u Francusku, medju njima je bio i moj pradeda, zavrsio je ekonomiju u Parizu i posle rata radio razne cinovnicke poslove za drzavu. Kasnije se otisnuo u trgovacke vode i napravio svoj privatan biznis koji je lepo tekao do II Sv.rata.

Taj rat je proziveo u Beogradu, sacekao oslobodjenje 1944 i zatvaranje od strane novih vlasti. Zatvor i sistemsku eliminaciju "narodnih neprijatelja" je preziveo zato sto je znao Ivana Ribara i na njegovu intervenciju je pusten. Sve sto je stvorio mu je oduzeto, ostavili su mu samo jedan stan u zgradi koju je podigao pred rat u nekadasnjoj ulici Bozidara Adzije. Godinama mu nije dopusteno ni da radi vec je pred penziju zaposlen na par godina u neku sluzbu pri IV rejonu (kasnije opstina Vracar).

Ostatak zivota je proveo druzeci se sa ostacima svog predratnog drustva, onima koji nisu izginuli u ratu ili u cistkama posle 20.oktobra 1944, prikazujuci otvorenu nesimpatiju ka "boljsevicima" kako je zvao novu vlast te je vise puta zapadao u nevolje zbog toga sto nije mogao da drzi jezik za zubima.

To je jedna od mnogobrojnih slicnih sudbina.

maksa83 maksa83 18:41 14.11.2016

Re: Album sećanja

Sine, to tad nije bila Vojvodina nego juzna Ugarska, cisto da budemo tacni i da ne budemo autonomasi u najavi.

Sine, ti si neki skroz ozbiljan istoričar.
Lionsgate Lionsgate 18:43 14.11.2016

Re: Album sećanja

Sine, ti si neki skroz ozbiljan istoričar.

Sine a da ti nisi neki ozbiljan slaninar?

* slaninar - navijac NK Vojvodina
maksa83 maksa83 19:20 14.11.2016

Re: Album sećanja

Sine a da ti nisi neki ozbiljan slaninar?

Sine, o fudbalu znam samo da ga igraju dve ekipe od po 8 članova na dva (dva?) koša.

Generalno ne pratim čobanske sportove.
Lionsgate Lionsgate 19:30 14.11.2016

Re: Album sećanja

Makso sine, sad ce da ti utrce ljubitelji nogometa, obavezno meci stucne...

Znam da ti nisi od onih koji lizu sliku Hromog Dabe ali nemoj da si bre tako neprecizan, tad je postojala juzna Ugarska, pa bas ako hoces da kazes drugacije mozes reci pradeda mi je bio iz Srema, Banata ili, ne daj boze, Backe. Necemo valjda da idemo na ruku autonomasima, po njima predstavnici njihovog pokreta su jos u anticko doba zadrzali rimske legije na desnoj obali Dunava.

* Hromi Daba - vozac motornih skija po centru Neoplante i Banacanin u jednom kolenu
maksa83 maksa83 19:36 14.11.2016

Re: Album sećanja

Znam da ti nisi od onih koji lizu sliku Hromog Dabe ali nemoj da si bre tako neprecizan, tad je postojala juzna Ugarska

Kakve veze imaju "Vojvodina" i Hromi Daba? Ime "Srpska Vojvodina" je, mislim, bar 100 godina starije od njegovog hrabrog stajanja na čelo ovog napaćenog naroda.

Dva NS grafita iz devedesetih:

"Ne dam svoja vojvođanska žita, evo tebi slobo kita".
"Neću žvaku, hoću kusur".

Edit: aaaa ti misliš na onog flautistu i stručnjaka za računarske mreže? Pa ime "Vojvodina" je starije i od njega.
Lionsgate Lionsgate 19:42 14.11.2016

Re: Album sećanja

Dva NS grafita iz devedesetih:

"Ne dam svoja vojvođanska žita, evo tebi slobo kita".
"Neću žvaku, hoću kusur".


A ja se secam grafita na zagradi oficirskog kluba, odmah posle Beogradske kapije ( Gradic iliti Varadin), tamo je godinama stajao grafit "Mrzim Beograd". Vidjao sam ga bar od 2006-2008-me, prekrecili su ga tek kad je bio samit balkanskih predsednika u Leopoldu na Djavi.

E ti koji svrljaju takve grafite i koji ne daju "vojvodjansko" zito povezuju Hromi Daba i danasnji slaninari, nasli su se.

Edit i ja.
Flautista? A ja mislio klavijaturista.. U pravu si, ime Vojvodina je starije od njega 10-tak godina, mrzi me da googlam kad je rodjen u Freejevoj kasabi.

Edit.
Vidis gde smo skrenuli sa teme bloga? Sa ratnika u velikom ratu do voznje motornim skijama po centru Novog Sada. Nema smisla.
maksa83 maksa83 19:58 14.11.2016

Re: Album sećanja

Vidis gde smo skrenuli sa teme bloga? Sa ratnika u velikom ratu do voznje motornim skijama po centru Novog Sada. Nema smisla.

Pa 'de će 'naki da 'oda.
zilikaka zilikaka 22:52 14.11.2016

Re: Album sećanja

Banacanin u jednom kolenu

Samo da primetim da mu je TO naspelo u Bačkoj.
Da je osto di je bio, verovatno bi od njega posto sasvim pristojan kafanski muzikant.
Lionsgate Lionsgate 23:33 14.11.2016

Re: Album sećanja

Samo da primetim da mu je TO naspelo u Bačkoj.
Da je osto di je bio, verovatno bi od njega posto sasvim pristojan kafanski muzikant.


Pa sa onakvom figurom 'ladno se uklapa u neki banacanski tamburaski orkestar sa neke carde, recimo od Perleza pa do Cente. Siri nego visi.
mlekac mlekac 09:36 16.11.2016

Au, brate!

Tek sad mi dopre do mozga da je prošlo više od 100 godina kako je deda (mamin tata) odlazio u rat a baka (tada 18 godina) pozajmila od svoje najbolje drugarice haljine i šešir sa velom da bi ga krišom ispratila na voz. Naravno, prva osoba na koju je na stanici natrčala bio je pradeda - njen otac - koji je došao da bi proverio da mu ćerka nije prekršila zabranu da prati "onog tamo" na tamo neke frontove.
I baka šta će, prođe pored njega, čak i promrmlja imitirajući drugaricin glas: "Ljubim ruke gos'n popo!", pa trk niz peron da nađe dedu.
I lepo bi sve to prošlo da pradeda nije, u povratku, naleteo na oca one bakine drugarice i onako, usput, upitao: "A je l', Pero, šta je, bogati, tvoja Mara radila maloprije na stanici?" "Kakva Mara na stanici? Eno je Mara kod kuće, pravi s majkom pekmez. Sad je tamo ostavih."
E, onda je pradeda shvatio šta se desilo, al' pošto nije imao nikakvih čvrstih dokaza (baka se već vratila kući i pravila se, svetački, da nije otud makla), nije mogao ništa sem da gunđa i mnogo kasnije, kad su se već baka i deda venčali, da prepričava kako su ga prešli.

A inače je deda, tokom tog rata, naučio od italijana da jede "buđave" sireve. Kad je prvi put jedan takav kupio i doneo kući, jadna baka krenula da ga trebi - jerbo je mislila da mu se sir usput pokvario.

Drugi deda i nana su bili klinci kad je rat izbio. Deda je imao 8 a nana 5. Nanin tata je bio željezničar, pa je njegov posao bio i njegov vojni raspored, a deda, koji je bio po nemačkim logorima tokom II sv. rata, nikada nije hteo da priča ni o svojim, a nekomoli o ratnim iskustvima svoga oca, tako da stvarno ne znam gde je pradeda tada bio. Logično mi je da je morao negde da bude, ali, eto, ne znam gde...
u stvari, imam negde u podsvesti da se on iz tog rata nije ni vratio, al' stvarno ne znam ništa preciznije.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana