Putovanja| Religija| Život

Biciklom oko sveta -- Kjoto, ili savršeni sklad (Japan)

Snezana Radojicic RSS / 26.10.2016. u 03:38

Nerviraju me svi ti turisti koji su opseli Kjoto. Jer to je moj prvi utisak – da je grad pod opsadom. Na najjačem udaru su 'must see' mesta, koja trpe najezdu i stranih i domaćih posetilaca.

14572933_10208714129385415_2376737584410187665_n.jpg?oh=1f3ab615164f20f1c09ad7c8c5c52c32&oe=588CA90C

Ne zna se ko se više folira: lokalci koji su obukli tradicionalna kimona I japanke sa drvenim đonom, u kojima, u, takođe tradicionalnim belim čarapama sa odvojenim palcem, nabadaju nesigurnim koracima po sitnom šljunku ili klizavoj kaldrmi, ili stranci koji uvek preglasno razgovaraju na svim tim raznim jezicima, sa držanjem koje vazda deluje izveštačeno, sa predvidljivim uzvicima oduševljenja na identičnim mestima, sa istim pitanjima za svoje vodiče.

14731368_10208714128745399_6957675026360712517_n.jpg?oh=53f3c88c9d8a8e7c21dfb1b09ee6f9aa&oe=58A7AB81

A svi su naoružani fotoaparatima, ajfonima I smartfonima, tabletima, kroz cije objektive ili ekrane posmatraju ono po šta su došli preko pola sveta – da bi to videli uživo. Kreću se u gusto zbijenim grupama, formirajući kolone koje se talasaju dok nadiru napred, I napred, I napred. Ta se vojska zavlači svuda, stigne u svaki dostupan kutak, I tamo škljoca. Besomučno, sa predanošću ovisnika, svi klikću tim svojim sokoćalima, jedva se povremeno setivši da sopstvenim očima pogledaju nešto od toga. Ali oči nisu kamera I, barem za sada, ono što one vide ne može se jednim klikom poslati na društvene mreže gotovo istog trenutka.

14567987_10208700825412824_4720150202971824499_n.jpg?efg=eyJpIjoibCJ9&oh=1f216a5b94eef8b1017eda77b189a1ca&oe=588F5A5E

Kako mi samo idu na nerve svi ti turisti. A najgore je što sam I ja jedna od njih, jer radim sve isto što I oni.

*
Očekujem da će hramovi popustiti pod tom najezdom. Potajno zlokobno, nadam se da će poružneti, gubeći od svoje lepote I veličanstvenosti kad ih okruži tolika masa tela. Tada bih mogla da dam oduška svojoj netrpeljivosti prema nepodnošljivoj gužvi u kojoj se jedva korača nogu pred nogu, I da kažem kako nije ni vredelo dolaziti. Kako sve to I nije ništa posebno. Jer toliko toga sam već videla, nagledala sam se I hramova I svetilišta I rajskih vrtova.

14724399_10208714135625571_8348730348625861659_n.jpg?oh=2db1f7df9e194f33597c98a884b68d2d&oe=58A51861

Ali to se ne dešava. Ne znam kako, ali sve te građevine nadmoćno čuvaju svoju uzvišenost I spokoj. Imam osećaj kao da ih ništa ovovremensko ne dotiče. Sklad I mir vladaju carskom prestonicom Kjotom.

*
Mrzovolja me ne drži I zbog svih tih boja jeseni. Maštala sam oduvek o Japanu na proleće, u vreme sakure, ali bogatsto jesenjih nijansa dotiče me poput savršenog umetničkog dela. Upijam boje, klikćem svojim sokoćalom da ih zabeležim, valjda zato da bih imala dokaz da je tolika lepota moguća.

14702249_10208714141225711_453569908835740127_n.jpg?oh=a5dd0862485e4d67d2cdab3aa7c238d7&oe=588B2CB9

Nikada nigde nisam videla takav sklad između linija ljudskih građevina I bozijeg kolorita prirode, tih bašta koje okružuju hramove I svetišta. Na momente, utisak je toliko intezivan da bih mogla da zaplačem. Zlatni paviljon me I dovodi do ivice suza. Osećam nepodnošljivu lepotu sveopšteg sklada tog mesta I prvi put odistinski razumem nesrećnog zen-iskušenika Mizogućija koji to više nije mogao da podnese, pa je spalio hram star više od petsto godina. Sve do ovog časa verovala sam da je ceo taj događaj, onako kako ga pripoveda Mišima u Zlatnom paviljonu, bio stvar zlosrećnog sticaja okolnosti, ali ovde, na ovom mestu, osećam kako se može poludeti od lepote. Treba videti Kjoto da bi se to razumelo.

14731265_10208714136785600_4167752428627561320_n.jpg?oh=81ff7f1bc7ab32b472a8f903dacdbb59&oe=58A87C24

 

*

Ovde je čovek u stalnoj neverici, neprekidno je začuđen nad skladom koji je ostvaren I u najsitnijim detaljima. Tako, zen bašte nisu samo remek-dela pejzažne arhitekture, nego sve u njima ima sasvim određenu namenu I simboliku.

14681703_10208714148065882_2763924407719581173_n.jpg?oh=34e2a3f7ce47aed94390c658bead126e&oe=58A22414
U nevelikoj Kamenoj bašti (25 m x 10 m) nema nijednog drveta: samo petnaest kamenova I beli šljunak. Grupisani su u pet nejednakih skupina: jedna grupa od pet, dve od tri I tri od po dva kamena. Cela površina bašte moze se obuhvatiti pogledom samo sa jednog mesta – onog namenjenog starešini hrama. Ostalima je dozvoljeno da sede I meditiraju sa verande, nikad ne sagledavši celinu. Oni, takođe, nikada ne mogu da vide svih petnaest kamneova, jer gde god da sednu, moći će da izbroje svega četrnaest, dok će im jedan uvek ostati skriven. Prema predanju, jedino onaj koji doživi prosvetljenje, moći će da ih sve sagleda.
 
*
Sa druge strane hrama postoji majušno jezero I izvor. Kroz debelo bambusovo stablo voda teče u kameno korito, odakle se dalje sliva u jezero.
14716333_10208714152465992_5250996575020848749_n.jpg?oh=78ebba83b8777c321ad589fcb4e272aa&oe=58A77B86
 
Zastajem, opčinjena zvukom vode. On I inače na mene deluje momentalno, smirujući me I uvodeći u stanje spokoja kao što udarac u pleksus uvodi u stanje izmenjene svesti – tako je snažan uticaj vode na mene. Smela bih da tvrdim kako je I to kapanje uritmičeno uz pomoć tajnih znanja zen-graditelja. Ili je stvar u boji zvuka, nisam sigurna. Kako god, sedam na stepenik koji je predviđen da se njime siđe do vode I rutualno očisti pre molitve. Dobro je što niko ne mari za to I ne traži da se pomerim. Čini mi se da bih tu mogla ostati zauvek, slušajući taj ritmični, bogat a čist zvuk.
 
*
Čuđenje se nastavlja I narednog jutra u Kjotu. Zašla sam, ili, tačnije, ušla u tunel od 1000 šintoističkih kapija – torija. One se nalaze na ulazu u svaki hram I obično su jako velikih dimenzija, jarko narandžaste, ali kad nema mesta ili sredstava, dovoljne su I sasvim male, skoro kao makete, od običnog neobojenog drveta.
14716258_10208722777721618_4129972951744004497_n.jpg?oh=a75b06f6860a4c30d548c3dc815391f1&oe=58A8EA64
 
Fušimi inari taiša je naziv hrama na brdu koje se izdiže nešto malo iznad trista metara od nivoa mora. Inari je reč koja označava boga uopšte, a pre svega boga prosperiteta I bogatstva u najširem smislu. U starom Japanu, inari je štitio poslove I trgovce, pa je otuda svaka od ovih kapija dar nekog od ljudi iz te branše. I tako je nastao tunel dugačak četiri kilometra, koji vodi do vrha brda I glavnog hrama.
 
*
U Sanjusanđen dou se pak nalazi 1000 Kannon-a ili bodistava. Statue su vajane u prirodnoj veličini, oko 170 centimetara. U sredini hrama je glavna statua hiljadorukog Kannona, a sa obe njeove strane su poredjani ostali bodistave, u pravilnih deset redova po njih pedeset. Ispred njih, u prvom redu, stoji dvadeset osam čuvara božanstava.
 
14725749_10208722767841371_4208666129545232915_n.jpg?oh=9e0aaaeb4c0048e7b24e29f08dce7fcc&oe=5899A3FF
Ne poznajem budističku mitologiju, a objašnjenja na tablama samo mi prave zbrku u glavi. Tako odustajem od pokušaja da budem revnosni turista koji temeljno obilazi sve što ulazi u cenu ulaznice. Umesto toga, izvlačim svoje proročanstvo iz jedne od brojnih kutija ispred Kannona. I izlazim napolje, da saznam šta mi poručuju budistički bogovi.
14681718_10208722782761744_4360626772529864703_n.jpg?oh=6e84110cf4e2119ee199148686bca7d2&oe=588BF091
Zdravlje: Zbog nezdravog načina života, trpećete posledice.
Posao: Možete unaprediti stvari za koje ste zainteresovani.
Novac: Biće teško rasporediti ga.
Ljubav: Ide dobro.
Putovanje: Ugodno.
Traženje srodne duše: Potrajaće, ali će doći.
Izgubljeno: Ono za čime uporno tragaš, ne bi ni moglo biti nađeno.
 
Pa, dobro je što nisam htela da mi Kimie gleda u dlan.
 
*
Na kraju dana, nakon hramova I svetilišta, odlazim u posetu jednom zamku. Prija videti I nešto svetovno, drugačije.
 
Nijo je ime zamka koji je podignut u 17. veku, kao palata osnivača Tokugave – najvažnijeg I najmoćnijeg japanskog šogunata. Iako se prestonica nalazila u Edu, rezidencijalna palata bila je smeštena u Kjotu.
14671316_10208722793602015_2422523356727312340_n.jpg?oh=1c14bd7ad9d0b73301e7c9290a9b48ab&oe=58A53F75
 
To je zapravo utvrđenje koje se prostire na ogromnoj površini od preko 3000 metara kvadratnih. U Nijo-u je sve ogromno: ulazna kapija, šančevi, prostorije koje se kaskadno nadovezuju jedna na drugu. I kao I oni zen-vrtovi, I ovde je svaki detalj građen sa tačnom namenom I jasnom simbolikom.
 
Tako svrha murala u sobama u kojima su plemići različitih rangova čekali na susret sa šogunom nije samo estetska, već prikazi na njima govore o tome koliko je šogun moćan, zdrav, mudar I bogat. Otuda su na njima oslikani tigrovi, borovo drveće, trešnjin cvet, ždralovi koji nose tu simboliku.
 
14695369_10208722798482137_2711306560926849966_n.jpg?oh=c07b1cbf9669a69635a6c937e560b8f2&oe=588B0795
Očarana sam arhitektonskom jednostavnošću palate, pravilnim četvorougaonim sobama I širokim hodnicim koji vode oko njih, građenim od kedrovine I bambusa; kao u svedenošću linija I minimalizmom, koji još više ističu o kolikom bogatstvu je tu reč. Ovde je očigledno da soba nije prazna zato što nema čime da se opremi, već zato što vlasnik nema potrebe ni za kakvim komforom: pod je zastrt, postoje jastuci i niski stočići koji se lako prenose I pomeraju gde treba – a sve preko toga bilo bi bahaćenje, nedostatak dobrog ukusa.
14716207_10208722800402185_1696523606876413285_n.jpg?oh=b8602e1ad1aabead0176f7861ca081d7&oe=58A50A29
Kada se izađe u baštu I vidi kolika je površina oplemenjena bez I najmanjeg zagušivanja ili pretrpavanja, čovek ne može da se ne divi, opet I ponovo, japanskoj meri u svemu pojavnom. Ta mera je uvek na granici univerzalno dopadljivog, na onoj međi nakon koje nešto postaje za nijansu previše – lepo, veliko, udobno, praktično… čime onda narušava sklad između estetskog, upotrebnog I simboličnog. Čini mi se da je ta mera, ta strogo kontrolisana odmerenost u svemu, odgovor na pitanje zašto je Japan toliko drugačiji od ostatka sveta, a sve u njemu tako lako dopadljivo.


Komentari (27)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

anonymous anonymous 05:55 26.10.2016

Oд лепоте .....

...се може полудети ...

Nikada nigde nisam videla takav sklad između linija ljudskih građevina I bozijeg kolorita prirode, tih bašta koje okružuju hramove I svetišta. Na momente, utisak je toliko intezivan da bih mogla da zaplačem. Zlatni paviljon me I dovodi do ivice suza. Osećam nepodnošljivu lepotu sveopšteg sklada tog mesta I prvi put odistinski razumem nesrećnog zen-iskušenika Mizogućija koji to više nije mogao da podnese, pa je spalio hram star više od petsto godina. Sve do ovog časa verovala sam da je ceo taj događaj, onako kako ga pripoveda Mišima u Zlatnom paviljonu, bio stvar zlosrećnog sticaja okolnosti, ali ovde, na ovom mestu, osećam kako se može poludeti od lepote. Treba videti Kjoto da bi se to razumelo.


А од неслободе......?

Како обичан Јапанац битише под окупацијом од 1945-те.....мене би то рецимо занимало.


Пс.Огромна похвала ауторки и њеном аутентичном животу.

Блогови су прави драгуљи у какофонији бесмислених постова других аутора и сведочанство да све може да буде и другачије .....
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 10:48 26.10.2016

Re: Oд лепоте .....

anonymous


А од неслободе......?

Како обичан Јапанац битише под окупацијом од 1945-те.....мене би то рецимо занимало.


Nisam još stigla do ostrva pod protektoratom. Postoji neka ideja da produžim ostanak i ulogorim se na Okinavi tokom zime, ali nije mnogo izvesno. No kad bih to uspela, verovatno bih imala realne šanse da: 1. upoznam Japanca koji dovoljno dobro govori engleski da bismo mogli da vodimo razgovor, 2. Bude dovoljno ne-Japanac da pred strancem kaže nešto loše o svojoj zemlji.

anonymous

Пс.Огромна похвала ауторки и њеном аутентичном животу.

Блогови су прави драгуљи у какофонији бесмислених постова других аутора и сведочанство да све може да буде и другачије .....


Hvala ti veliko. Drago mi je da tako misliš, jer mi se nekad čini da osim nekolicini vernih čitalaca, ovo nikome drugom nije zanimljivo, budući da skoro i da nema komentara.
Atomski mrav Atomski mrav 12:16 26.10.2016

Re: Oд лепоте .....

Drago mi je da tako misliš, jer mi se nekad čini da osim nekolicini vernih čitalaca, ovo nikome drugom nije zanimljivo, budući da skoro i da nema komentara.

Možda nije baš tako, recimo ja pročitam svaki tvoj tekst ali ne komentarišem često. Imaš i dosta preporuka za tvoje tekstove, što ne čudi jer su odlični.
tyson tyson 12:37 26.10.2016

Re: Oд лепоте .....

Drago mi je da tako misliš, jer mi se nekad čini da osim nekolicini vernih čitalaca, ovo nikome drugom nije zanimljivo, budući da skoro i da nema komentara.

Pa šta čovek da kaže?

Prati kategoriju "čitanost", to bi valjda trebalo da pokaže realan broj jedinstvenih poseta (dok posle određenog vremena, zbog greške ili karakteristike programa, ne krene da divlja).

svarog svarog 13:35 26.10.2016

Re: Oд лепоте .....

jer mi se nekad čini da osim nekolicini vernih čitalaca, ovo nikome drugom nije zanimljivo, budući da skoro i da nema komentara.


I ja da se upišem da čitam, a što kaže koleza ne znam ni šta bih ti drugo napisao. Samo čitam i upijam :)
srdjan.pajic srdjan.pajic 14:57 26.10.2016

Re: Oд лепоте .....

Drago mi je da tako misliš, jer mi se nekad čini da osim nekolicini vernih čitalaca, ovo nikome drugom nije zanimljivo, budući da skoro i da nema komentara.


To smo blogi i ja, uspešnom akcijom, rasterali komentatore!

Čitaju ljudi, ne brini, ja znam po rodbini i prijateljima, koji ovde nemaju čak ni naloge. Doduše, i prokleti fejsbuk ti pojede deo čitalaca odavde. Uostalom, šta te briga i da niko ne čita ili komentariše, ti uživaš u pisanju, to je očigledno, a i važno je da ostane nekakav trag.
blogovatelj blogovatelj 17:16 26.10.2016

Re: Oд лепоте .....

To smo blogi i ja, uspešnom akcijom, rasterali komentatore!


Mi smo ovde domaći. Očekujem da mi Snežana uskoro da i dozvolu da banujem dušmane.
Vidim da ovde ljudi prate Snežine blogove iz potaje. Ja isto radim na blogovima kolege ptičara. Ne znam puno o pticama, pa samo čitam i učim.
srdjan.pajic srdjan.pajic 18:28 26.10.2016

Re: Oд лепоте .....

blogovatelj
Ja isto radim na blogovima kolege ptičara. Ne znam puno o pticama, pa samo čitam i učim.


E, i ja isto, baška što Albicilu stvarno gotivim, i kao čoveka, i blogera aktivistu, i kolegu pećinara iz mog bivšeg kluba.

Juče sam imao traumu u kući, kad pomenu albicilu. Sećaš se kako sam letos iz peći vadio žive vrapce, pet komada tačno, koji su se ugnjezdili (izlegli) u odžaku? Uglavnom, sezona loženja je počale pre mesec dana, i sinoć ja poslagao drvca, zapalio vatru, to krenulo da gori, i usred tog ognja, iz odžaka pravo u peć se, kroz onu keramičku vunu, progurao još jedan vrabac. Živ! Jebote, kad se nisam onesvestio od panike! Pao je pored samog stakla, i počeo da mu gori rep. Izgledao je šlogiran, valjda od dima. I ja onako brzo navukao rukavicu, otvorio vrata, zgrabio ga i izvukao napolje iz vatre. Sirota tica, video sam da su mu kapci spečeni, možda i oči, rep smo ugasili. Nije se mnogo otimao, baš je bio ošamućen.

Nisam znao šta da uradim sa njim, ni da procenim koliko je oštećen i da li mu ima spasa, ili je bolje da mu skratim muke. Na kraju sam ga stavio na drva u dvorišu, da ga ne pojedu moje mačke, a tu je i ušuškano, jutros kad sam pogledao, nije ga više tamo bilo. Ostaje mi da se nadam da se malo pribrao na svežem vazduhu i da je odleteo.

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 06:50 27.10.2016

Re: Oд лепоте .....

Atomski mrav
Drago mi je da tako misliš, jer mi se nekad čini da osim nekolicini vernih čitalaca, ovo nikome drugom nije zanimljivo, budući da skoro i da nema komentara.

Možda nije baš tako, recimo ja pročitam svaki tvoj tekst ali ne komentarišem često. Imaš i dosta preporuka za tvoje tekstove, što ne čudi jer su odlični.


Meni je neko rekao da te preporuke idu po automatizmu, pa sam sve do sad mislila da je to tako. Hvala na čitanju i lepom mišljenju :)
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 06:52 27.10.2016

Re: Oд лепоте .....

tyson
Drago mi je da tako misliš, jer mi se nekad čini da osim nekolicini vernih čitalaca, ovo nikome drugom nije zanimljivo, budući da skoro i da nema komentara.

Pa šta čovek da kaže?

Prati kategoriju "čitanost", to bi valjda trebalo da pokaže realan broj jedinstvenih poseta (dok posle određenog vremena, zbog greške ili karakteristike programa, ne krene da divlja).



Šta zanam, nešto :)
Nisam znala da ne reč o jedinstvenim posetama, napisah gore, meni je neko to pogrešno objasnio. Ali ako je tako kao što kažete, onda neću više zakukavati, već ću gledati u brojke
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 06:53 27.10.2016

Re: Oд лепоте .....

srdjan.pajic
blogovatelj
Ja isto radim na blogovima kolege ptičara. Ne znam puno o pticama, pa samo čitam i učim.


E, i ja isto, baška što Albicilu stvarno gotivim, i kao čoveka, i blogera aktivistu, i kolegu pećinara iz mog bivšeg kluba.




Potvrđujem da je super lik, upoznali smo se proletos.
vera.nolan2 vera.nolan2 11:40 27.10.2016

Re: Oд лепоте .....

...се може полудети ...

recimo ja pročitam svaki tvoj tekst ali ne komentarišem često.


U pravu je Atomski, veruj, svaki tekst pročitam, ali ne stiže se sa komentrom, ponekad i zbog prevelike senzacije tvojim, posebno nekim destinacijama !
A gde baš sada da nemam vremena i samo te tek sustižem ...
Godinama preko Pinteresta primam priloge svojih interesvanja, a najviše ih ima iz Kjota ( Kine i Japana ... ah, kakvih se čudesa nagledah ...)
Samo putuj i daruj nas Snežana i kako reče jedan moj voljeni, ne previše čitan pisac - " neka je samo nekoliko ljudi koje sam dotakao ... vredelo je pisati "
apacherosepeacock apacherosepeacock 17:40 27.10.2016

Re: Oд лепоте .....

I ja citam redovno sa uzivanjem sve.
cassiopeia cassiopeia 08:25 28.10.2016

Re: Oд лепоте .....

Doduše, i prokleti fejsbuk ti pojede deo čitalaca odavde.


Ja sve pratim na fb, ovde obavezno pročitam još jednom da utvrdim gradivo.

Baš sam razmišljala da Snežani napišem koju reč o tome da čitam i pratim, al' nekad od utisaka prosto ne znam šta bi rekla.

Ne računam ovde Pajića i Blogija, oni uvek imaju nešto da kažu

blogovatelj blogovatelj 09:33 29.10.2016

Re: Oд лепоте .....

Ja sve pratim na fb, ovde obavezno pročitam još jednom da utvrdim gradivo.


I ja. I uvek mi nekako bude žao Pajića kad se primi da je pre mene pročitao.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 14:40 29.10.2016

Re: Oд лепоте .....

blogovatelj
Ja sve pratim na fb, ovde obavezno pročitam još jednom da utvrdim gradivo.


I ja. I uvek mi nekako bude žao Pajića kad se primi da je pre mene pročitao.


cassiopeia cassiopeia 22:53 29.10.2016

Re: Oд лепоте .....

blogovatelj
Ja sve pratim na fb, ovde obavezno pročitam još jednom da utvrdim gradivo.


I ja. I uvek mi nekako bude žao Pajića kad se primi da je pre mene pročitao.


srdjan.pajic srdjan.pajic 18:31 30.10.2016

Re: Oд лепоте .....

blogovatelj
Ja sve pratim na fb, ovde obavezno pročitam još jednom da utvrdim gradivo.


I ja. I uvek mi nekako bude žao Pajića kad se primi da je pre mene pročitao.


Ne, ne, ne, nisi dobro razumeo ovu discillinu, blogi: nije bitno ko je prvi pročitao, nego ko se ovde na blogu prvi zapljunuo! I po mojoj evidenciju, tu te rasturam ko svinja masnu torbu.

(a na fejsbuk ne zalazim iz principa, to je mesto za vas sa posebnim potrebama. Što se mene tiče, kad Snažana tamo objavi tekst, ko i da ga nije objavila).
gedza.73 gedza.73 18:40 31.10.2016

Re: Oд лепоте .....

Atomski mrav
Drago mi je da tako misliš, jer mi se nekad čini da osim nekolicini vernih čitalaca, ovo nikome drugom nije zanimljivo, budući da skoro i da nema komentara.

Možda nije baš tako, recimo ja pročitam svaki tvoj tekst

+1.
Pročitam jednom sam pa onda i zanimljive delove mojima po kući uz zajedničko gledanje fotki.
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:14 26.10.2016

Večni Kjoto pod tvojim nogama

Hvala ti za ove lepe redove o Mišiminom Zlatnom paviljonu:
Nikada nigde nisam videla takav sklad između linija ljudskih građevina I bozijeg kolorita prirode, tih bašta koje okružuju hramove I svetišta. Na momente, utisak je toliko intezivan da bih mogla da zaplačem. Zlatni paviljon me I dovodi do ivice suza. Osećam nepodnošljivu lepotu sveopšteg sklada tog mesta I prvi put odistinski razumem nesrećnog zen-iskušenika Mizogućija koji to više nije mogao da podnese, pa je spalio hram star više od petsto godina. Sve do ovog časa verovala sam da je ceo taj događaj, onako kako ga pripoveda Mišima u Zlatnom paviljonu, bio stvar zlosrećnog sticaja okolnosti, ali ovde, na ovom mestu, osećam kako se može poludeti od lepote. Treba videti Kjoto da bi se to razumelo.


Dobro, ne kaže se džaba da je sa Zlatnim paviljnom Mišima učinio za Kjoto ono što je Viktor Igo učinio za Pariz sa Bogorodičinom crkvom u Parizu (Notre-Dame de Paris).

Neka te ne nerviraju previše turisti. Imali su zašto i doći u Kjoto.

Da malo kontriram, reći ći tu da je francuski autor Dominik Noge, nakon posete Kjotu, objavio knjigu japanskih beležaka sa provokativnim naslovom Ništa nisam video u Kjotu (Je n'ai rien vu a Kyoto).



U pitanju su njegove simpatične beleške iz Japana, sa mnogo anegdota, vedro zabeleženih, na neki način pisano u obliku intimnog dnevnika, što knjigu čiti lako čitljivom. To nije putopis u klasičnom smislu, on nastoji da čitaoca navede da Japan vidi drugim očima, osim onim za moderne oblakodere i tradicionalne hramove, koji čine poznati kliše o Japanu, pričajući o svojim malim avanturama koje je doživljavao putujući Japanom.

P. S.
Drago mi je da vidim da neskriveno uživaš boraveći u Japanu. Pazi se da se ne - pojapančiš! Ovo kažem zato što sam video blog jedne Francuskinje pod naslovom: Je me suis nipponisée (Pojapančila sam se), he, he, he...

Imaj se lepo.


Snezana Radojicic Snezana Radojicic 06:56 27.10.2016

Re: Večni Kjoto pod tvojim nogama

vladimir petrovic

Drago mi je da vidim da neskriveno uživaš boraveći u Japanu. Pazi se da se ne - pojapančiš! Ovo kažem zato što sam video blog jedne Francuskinje pod naslovom: Je me suis nipponisée (Pojapančila sam se), he, he, he...





To neću, ali vrlo lako se može desiti da ostanem mnogo duže menjajući đuture sve planove zbog Japana.
myredneckself myredneckself 10:36 27.10.2016

Re: Večni Kjoto pod tvojim nogama

Snežana
Ostalima je dozvoljeno da sede I meditiraju sa verande...
Oni, takođe, nikada ne mogu da vide svih petnaest kamneova, jer gde god da sednu, moći će da izbroje svega četrnaest, dok će im jedan uvek ostati skriven. Prema predanju, jedino onaj koji doživi prosvetljenje, moći će da ih sve sagleda.



Hm, ovo podstiče na ozbiljnu introspekciju i hod po neistraženim delovima vlastite duše, pa kako bude...ali, teško je sagledavanje, kao i petnaesti kamen, sam po sebi.

Snežana,
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 03:11 29.10.2016

Re: Večni Kjoto pod tvojim nogama

myredneckself
Snežana
Ostalima je dozvoljeno da sede I meditiraju sa verande...
Oni, takođe, nikada ne mogu da vide svih petnaest kamneova, jer gde god da sednu, moći će da izbroje svega četrnaest, dok će im jedan uvek ostati skriven. Prema predanju, jedino onaj koji doživi prosvetljenje, moći će da ih sve sagleda.



Hm, ovo podstiče na ozbiljnu introspekciju i hod po neistraženim delovima vlastite duše, pa kako bude...ali, teško je sagledavanje, kao i petnaesti kamen, sam po sebi.

Snežana,


TRebalo bi malo se ozbiljnije uputiti u zen, što više zentoističkog vidim, to mi je ta pomisao češće na umu. Tokom obilaska neke od zen bašta, pomislila sam da bih, jednog dana kada se (ako ikad) budem smirila, želela da imam zen vrt, obavezno. Nisam sklona da lako verujem u efikasnost istočnjačkih učenja, ali u tim zen baštama zaista ima nečega što na mene deluje potpuno relaksirajuće. Čak ni gomila prebučnih Kineza koja hrupi tamo kao na stadion ne može da me omete u tome.
vera.nolan2 vera.nolan2 12:32 27.10.2016

Kodo


Snezana Radojicic Snezana Radojicic 03:08 29.10.2016

Re: Kodo


Možda nije baš tako, recimo ja pročitam svaki tvoj tekst ali ne komentarišem često. Imaš i dosta preporuka za tvoje tekstove, što ne čudi jer su odlični.


Meni je neko rekao da te preporuke idu po automatizmu, pa sam sve do sad mislila da je to tako.



Fenomenalno! Hvala na klipu
sanja75 sanja75 15:46 30.10.2016

lepo, lepo...

Jako lep tekst. Uzivala sam citajuci ga, svaka cast!
Domazet Domazet 00:11 01.11.2016

Eh mladosti...

Iz Kjota sam otisao pre tacno 26 godina i 211 dana i jos su mi pred ocima petnaest kamenova i sljunak iz Ryoan-jia.

Interesantna je (jedna od) prica zasto samo kamenje i sljunak. Stoleca gradjanskog rata su ucinila japansku elitu potpuno paranoicnom i prvi instinkt Shiguna je bio da uspostavi apsolutnu kontrolu nad delom nad kojim je vladao. Jedino sto ni Shoguni nisu mogli da kontrolisu je bio protok vremena. A sta bolje potseca na neizbeznost protoka vremena od smene godisnjih doba...

Sve sobe u Shogunovoj palati imaju takozvanj slavujev pod. Koji u svakoj sobi, kada se po njemu hoda, peva na drugi nacin. Ne da bi Shogun uzivao u pesmi vec da bi u svakom trenutku znao ko gde hoda...

A Kinkagu-ji (Zlatni paviljon) je (poslednji put) zapaljen 1950 i potpino obnovljen koju godinu kasnije.

Srebrni paviljnon (Ginkagu-ji) je jedna od retkih starih gradjevina koja nije nikada (bar da ja znam) gorela



U dve zime koje sam ja proveo u Kjotu prakticno nije bilo snega. Tako da ga se ja ovakvog ne secam. Steta!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana