Piše: Rodoljub Šabić
Nedavno sam ovde na blogu pisao o slučaju u kome je Poverenik za informacije naložio Gradskom zavodu za veštačenje u Beogradu, da na zahtev dnevnog lista "Danas" dostavi spisak predmeta u kojima je veštačenje bilo povereno veštaku M.L., veštaku čije su kompetencije i formalne kvalifikacije dovedene u sumnju javnom objavljenom kopijom diplome u kojoj su pogrešni naziv univerziteta koji je izdao, i imena i prezimena dekana fakulteta i rektora univerziteta.
Gradski zavod nije postupio po rešenju koje je, po zakonu konačno, obavezujuće i izvršno. Nije, ni nakon što je Upravni sud tužbu koju je Zavod podneo protiv poverenikovog rešenja odbacio kao nedopuštenu. Nije, ni nakon dve novčane kazne koje mu je Poverenik izrekao na zahtev tražioca informacije. Pa se Poverenik obratio Vladi Srbije sa zahtevom da ona, u skladu sa zakonom, prinudom obezbedi izvršenje rešenja.
Danas sam se opet bavio Gradskim zavodom za veštačenje i njegovim veštakom M.L. Naložio sam saradnicima da pripreme rešenje o kažnjavanju Zavoda, samo ovaj put ne u postupku pokrenutom žalbom dnevnog lista "Danas", već u postupku građanina D.D., stranke koja je inače akter u jednom sudskom postupku u kome je veštačenje povereno M.L.
A da li se osim Poverenika i neko od drugih državnih organa bavio istim slučajem?
Iako već na prvi pogled izgleda da je prezentirana diploma dovoljna da potkrepi postojanje bar osnova sumnje da je počinjeno krivično delo falsifikata, javno tužilaštvo "samostalni državni organ koji goni učinioce krivičnih dela" nije, bar za sada, pokazalo interesovanje za to.
Nije ni Ministarstvo pravde, iako po zakonu, "veštaka imenuje i razrešava ministar nadležan za poslove pravosuđa".
Nije ni Ministarstvo za lokalnu samoupravu i državnu upravu i pored očiglednog, višestrukog i upornog kršenja Zakona o slobodnom pristupu informacija od javnog značaja, iako "nadzor nad sprovođenjem ovog zakona vrši ministarstvo nadležno za poslove uprave".
Nije ni Ministarstvo prosvete iako ministar, "po službenoj dužnosti, oglašava ništavom diplomu koju je izdala neovlašćena organizacija".
Ni Vlada nije preduzela ništa da bi prinudom obezbedila izvršenje rešenja Poverenika.
Sve ovo, neminovno,budi neprijatne asocijacije. Kad nadležni državni organi čiji je zadatak da nešto preduzmu povodom kršenja zakona to ne čine oni, makar i nesvesno i prećutno, povlađuju kršenju zakona. Država povlađuje kršenju sopstvenih zakona!
Samo, da li se u konkretnom slučaju više može govoriti o "nesvesnom" povlađivanju? Zar slučaj nije u medijima dobio više nego dovoljno prostora da se ta mogućnost, svede na minimum, praktično isključi? I da li bi se moglo isključiti čak i ono "prećutno"? Jer, već sam ranije pisao o tome da me Republički javni tužilac obavestio da mu je podnet predlog za podnošenje tužbe, radi poništaja rešenja Poverenika za informacije u predmetu Gradskog zavoda za veštačenje i Danas-a, i zatražio da spise tog predmeta, na uvid, "neodložno dostavim".
Republičko tužilaštvo upravo me obavestio da se razmatranjem iste mogućnosti bavi i u slučaju Gradskog zavoda i D.D.