Otresla sam pesak, pozajmila (amatersku) kameru i počela da snimam. Ne, nije bilo dosadno, nego… Pred očima mi je neprestano zujao taj čovek, prolazio, nosio, prinosio, kelnerisao, delio ključeve i menadžerisao. A Stelios Bozas nije pojava koja prolazi nezapaženo.
Stelios je već drugi mandat, gradonačelnik Platamona i vlasnik hotela sa (zaslužene) tri zvezdice u tom mestu. Na ovom mom letovanju, on je igrao ulogu, kao nekog mythbustera. Par predrasuda je palo u vodu.
Prvo, odelo ne govori ništa o čoveku već samo o njegovom ukusu. Steliosov je, pa… ekstravagantan. Ali i Varufakisov je! Grci to jednostavno tako vole.
Stelios neprestano nešto radi i to, čini mi se, po diktatu neke unutrašnje sile i potrebe, takoreći na nervnoj bazi. Ali u Grčkoj, ove sezone, svi rade! Mladi u uslužnim delatnostima, krajnje skoncentrisano. Od jutra do rušenja mita o lenjim Grcima.
Jedna sam od onih koji su se krstili, čudili i glasno zgranjavali, ne nad grčkim dugom nego ponašanjem nakon što su suočeni s tim da će morati da ga vrate. Pa setite se samo “oxi-nai referenduma”. Setite se te neinhibirane nezrelosti? Kako da se ne zapitaš: mogu li se ovi uopšte dozvati pameti?
Ali Grčka se, izgleda, dozvala i sad se vraća na staze skromnog (2.5%) ali ipak privrednog rasta. To je rezultat Ciprasove vlade. U zaslugu mu treba pripisati i činjenicu da lako zapaljiva Atina već dugo nije bila u plamenu.
Stelios Bozas za sebe kaže da je “kapitalista koji voli drahma”. O Ciprasu misli da “laže” dok Varufakisa gleda s poštovanjem jer, kao, “ima plan, zna znanje” i taj bla bla.
Ciniku u meni posebno je drago to što su mu se planovi izjalovili a mračnjačke prognoze (biće propast posle mene) pokazale kao netačne.