Ovako, evo doživeli smo da 2 mala od krvave palube Slobodana Miloševića i Mirjane Marković sada na sva zvona, ne obazirući se na ogromne žrtve i vlastitog naroda i drugih naroda u susedstvu Srbije, manipulišu sa nekoliko odlomaka presude haškog Tribunala Radovanu Karadžiću i seire o tobožnjoj nevinosti Slobodana Miloševića u slučaju rata u Bosni i Hercegovini.
Ono što je poznati srpski satiričar Radoje Domanović pisao početkom XX veka, Srbima se desilo na kraju tog istog veka. Razlika je samo u tome što novokomponovani vođa Slobodan Milošević nije bio slep, nego je obnevideo od mržnje.
Da sve bude još gore, Slobodan Milošević je neodoljivo podsećao na džeparoša iz autobusa: drsko vas gleda u oči dok vas potkrada, pa još i napada što ga optužujete da je lopov.
Suština njegove politike i vladanja je kontinuitet bezočnog i bezobraznog odnosa prema građanima i njihovim žrtvama. Kao što je tokom rata u Bosni i Hercegovini, dok su u Srbiju pristizali kovčezi sa posmrtnim ostacima mladih vojnika, izrekao laž da "Srbija nije u ratu.", tako je i u svom poslednjem javnom nastupu pre hapšenja i isporučivanja sudu za ratne zločine u Hagu, hladnokrvno slagao kako je njegov sin Marko "od prvog dana rata nosio uniformu i oružje".
Nigde se licemernost i pokvarenost jednog poretka i njegovih političara ne pokazuju tako jasno kao u odnosu prema tuđoj i svojoj deci. U vreme Čaušeskove strahovlade u Rumuniji njegova deca su uživala u luksuzu i bahanalijama, dok su tuđa deca gladovala. Isto važi za Miloševića i za njegovu vlastodržačku kliku. Ona je svoju decu sačuvala ne samo od poraznih posledica vlastite politike, nego im je još obezbedila unosne poslove. Stil života o kome su ranije, pre režiranih ratova, mogli samo da sanjaju.
Kakav to biznis, koji to posao može nekome obezbediti da iz dvoiposobnog stana u soliteru, gde je familija Milošević živela pre uspona na vlast, pređe u toliki broj luksuznih kuća i džipova, sa deviznim računima širom sveta? I to gazeći bezočno preko leševa, uništenih stanova i kuća, čitavih sela i gradova... Da bi na kraju u tom krvavom piru i kućnog prijatelja, kuma, političkog saradnika koji ga je doveo na vlast, Ivana Stambolića, likvidirao i bacio u jamu sa krečom na Fruškoj gori.
Tzv. rodoljublje opet je prikazalo svoje nakazno lice: jednima parcele na grobljima, drugima placeve za vile i rezidencije!
Sada se to po nepisanim zakonima pilećeg pamćenja zaboravlja, da bi Dačić i Vulin mogli da budu glasnogovornici najsramnije i najzločinačkije stranice srpske istorije. One koju je krvlju i ratnim zločinima ispisala crveno-crna koalicija u djavoljem srpskom trouglu: SPS-JUL-SRS.
Vilhelm Rajh je tu neljudsku sortu verno opisao još 1952.godine u intervjuu "Rajh govori o Frojdu":
"Neću da kažem da su bili prljavi, ali su bili licemeri, licemeri 100 posto.... To im je izazvalo rđavu savest. A rđava savest stvara, kao što dobro znamo, zlonamerno ponašanje."