Poslednji iz ove serije tekstova posvećujem velikoj i neopevanoj ikoni socijalizma, Mary Burns (ovo je ujedno i neka vrsta ličnog hommagea mom jednogodišnjem boravku u Londonu).
Elem, vatrena i borbena Mary je mladog i neiskusnog Fridriha Engelsa privela mančesterskim užarenim fabrikama, viktorijanskoj (ili dikensijanskoj) eksploataciji dece, užasnim životnim uslovima koji su vladali u 19. vekovnom radničkom Mančesteru i, šire, Lankaširu (uzgred, okolina samog Mančestera je prava pastorala pravljena za ljude sa viškom vremena). Nije izvesno da li je Fridriha privela i nekim drugim strastima, mada fakat da su ostali priljubljeni jedno uz drugo sve do njene smrti pruža neke indikacije i za to (istoričari se često vajkaju kako su Marks i Engels ostavili malo pisanih tragova o svojim nestašlucima tako da se dosta današnjih priča svodi na ono što neki krugovi vole da krste sa "Ma, insinuacije...").
Srce mladog Fridriha nije izdržalo mančesterske nepravde i on je seo, napisao tih par tekstova u Rajnskim novinama (Guardian ondašnjeg vremena). Ti tekstovi su dopali ruku čestitog Karla Marksa (koji je, za razliku od čestitog Fridriha, imao i neke škole), koji je od njih napravio narativ o kapitalizmu (dobrim delom najbolja analiza kapitalizma ikad napravljena), ponudio rešenja (mahom nasilna i pogrešna) i ostatak je- istorija (koju smo svi, na ovaj ili onaj način, živeli).
Fridrih i Karl su svoj deo komunizma odradili na domak Regent Parka (na Regent's Park Roadu, tačnije), po svemu sudeći, uglavnom žurčeći i fircajući se sa svim što je moglo da leti- bili su neka vrsta hipika pre hipika, samo bez težih narkotika.
Marynu preranu smrt, Fridrihovo romantično, neutešno i nestašno srce, nenavniknuto na život bez ljubavi, nije moglo izdržati i on je posle čitavih 15 minuta našlo utočište u Marynoj sestri, Lizzie Burns. I nastavio sa žurčenjem. Fridrih, s oproštenjem, k'o da je bio dirlija, Bosanac, a ne Nemac.
Elem, da ne tupim više, nudim vam na uvid prelep tekst o Mary Burns i njenoj ulozi u svetskoj revoluciji.