(1)
Dobro je što je rezultat referenduma ovakav kakav je. Moglo je vrlo lako biti drugačije za par procenata u drugu stranu i sada bi se kao slavilo tamo gde se sada kao tuguje ali to za samu Britaniju suštinski ništa ne bi značilo – duboka podeljenost po ovom pitanju ne bi nestala. Dobro je što se nije desio neznatno drugačiji rezultat jer bi on došao kao izgovor političkoj eliti da ne uradi ništa po tom pitanju. „Izabrali smo da ostanemo sa 51%“ bila bi prevelika zabluda. Ako ta podela već postoji, a postoji ne samo Britaniji, onda je za sve bolje da se u Britaniji kao relativno uređenijem društvu povuku potezi koji će primorati da se pronađu dugoročnija politička rešenja.
(2)
Dobro je što je rezultat referenduma ovakav kakav je. EU je nastala na potrebi da se evropski kontinentalni prostor zaštiti od novog ratnog krvoprolića. Tri rata Nemačke i Francuske tokom 75 godina bili su jasan signal da je potrebno pronaći nešto što će takve iscrpljujuće avanture preduprediti. Zajednica za ugalj i čelik pa Evropska ekonomska zajednica bile su klice novog projekta koji je nudio kontinent bez granica. Poznato je da Britanija u startu nije bile zainteresovana za članstvo. Poznato je i da kada je postala De Gol nije bio zainteresovan. Kasnije se De Gol povukao (založio je svoje ime na referendumu) pa se otvorio prostor da Britanija uđe. U nekom kontekstu bi se moglo reći da je otvaranjem tih vrata na zapadu došlo do zatvaranja svake šanse da se vrata nekada otvore na istoku. Originalna ideja ujedinjenog kontinenta možda je sada bliža ostvarenju. A mesta za ostrva uvek će biti.
(3)
Dobro je što je rezultat referenduma ovakav kakav je. Britanci i kada su ušli nikada nisu potpuno ušli. Preivše je tu biranja sa švedskog stola bilo (šengen i monetarna unija su najpoznatija neizabrana jela) što je bilo moguće jer su previše veliki, previše značajni jer se bez njih ne može... Svelo se na to da su u nekim stvarima Švajcarska ili Norveška više bile EU nego što je to bila Britanija. Unija je sada bliže uniji svih.
(4)
Dobro je što je rezultat referenduma ovakav kakav je. EU je ugovor koji se do sada samo potpisivao a nikad se nije raskidao (sem u specifičnom slučaju Grenlanda). Izlazak Velike Britanije prokrčiće put, postaviće za procedure za izlazak što će EU više učiniti onim što jeste – dobrovoljnim klubom. Niko u njemu neće imati izgovor da je primoran, da je u zatvoru pa stoga može pretiti izlaskom na koji nije spreman. Otvoriće se vrata onima koji žele napolje što će ujediniti one koji kroz ta vrata ne zakorače.
(5)
Rizično je što je rezultat referenduma ovakav kakav je jer se od političke elite koja je nasledila veliku ideju, ogroman projekat koji im se jednostavno našao u rukama da upravljaju njime sada očekuje da nešto veliko, vredno te ideje i uradi. Da li će i ko je ta elita od koje se to očekuje? Neka nejasan odgovor na to pitanje bude izvor male jeze koja tako lepo dođe kao rashlađenje tokom ovih sparnih dana.