piše: Rodoljub Šabić
Danas me jedаn dopis iz Prekršajnog suda podsetio na jedno staro rešenje istog suda koje me svojevremeno nasmejalo. Nije me obradovalo, ali me ipak nasmejalo.
A glasilo je:
„Prekida se postupak pokrenut protiv (ime i prezime) iz (naziv grada) ulica (ime ulice i kućni broj).
1. jer se ne zna boravište okrivljenog - nalazi se u inostranstvu na duže vreme-nije dostižan sudu.
2. jer je kod okrivljenog nastupilo privremeno duševno oboljenje - privremena duševna poremećenost,
3. jer je za isto delo protiv okrivljenog pokrenut krivični postupak.
Postupak će se nastaviti kada prestanu smetnje koje su prekid izazvale."
Jedno od onih „copy paste" rešenja gde se na osnovu boldovanja zaključuje da je razlog za prekid neka od pod tačkom 1. boldovanih stvari a ne, na sreću, duševna bolest ili krivični postupak.
Upravo u tom kontekstu bilo je posebno interesantno „zanimanje" okrivljenog. Naime, lice protiv koga sam skoro dve godine ranije podneo zahtev za pokretanje prekršajnog postupka, okrivljeni, „po zanimanju" je bio ministar u Vladi Republike Srbije.
Zato sam se nasmejao. Priznaćete, dovesti u sklad to zanimanje sa „ne zna mu se boravište" ili sa „nalazi se u inostranstvu duže vreme" ili sa „nije dostižan sudu", a da se makar i kiselo ne nasmejete, skoro je nemoguće.
Postupak, naravno, nikad nije nastavljen.
Cele ove stare priče nisam se, kao što rekoh, setio slučajno. Na nju me podsetio "svež" dopis, opet iz prekršajnog suda, koji me na moj zahtev da me obaveste zbog čega spisi predmeta, po skoro godinu dana staroj žalbi poverenika, nisu iz prekršajnog suda nikada prosleđeni Apelacionom prekršajnom sudu obaveštava da je problem u tome što presuda nikada nije uručena okrivljenom: "Pokušano je uručenje u više navrata, ali bezuspešno sve do dana nastupanja zastarelosti."
Pretpostavljam da "zanimanje" okrivljenog pretpostavljate. Opet ministar.
Čime objasniti "probleme" u dostavljanju poziva ili drugih pismena suda licima koja su po "zanimanju" ministri? Kako su takvi problemi uopšte mogući u zemlji u kojoj se okrivljenima, po zakonu, dostavljanje može vršiti i na radnom mestu? Otvaraju li oni pitanje nefunkcionisanje sistema ili ... funkcionisanja "sistema"?