Piše: Rodoljub Šabić
Sinoć, odmah po okončanju izbora stigne mi preko Vibera jedna zanimljiva fotografija. Jedna poput brojnih koje mi često šalju u uverenju da mogu pomoći i u stvarima u kojima kao poverenik nemam ni nadležnosti, ni ovlašćenja.
Ustvari, na prvi pogled se i ne bi reklo da je zanimljiva, pre da je tipičan proizvod "političkog marketinga" - gradonačelnik glasa, kao prvi na svom biračkom mestu.
Ali, već na drugi pogled primetio sam da jeste zanimljiva. Sutra ujutru video sam da je bila zanimljiva i mnogim ljudima na društvenim mrežama i nekim medijima. S razlogom.
Naime, Zakon o izboru narodnih poslanika u članu 67., koji se odnosi na sam početak glasanja, izričito predviđa da u biračku kutiju prvi mora biti ubačen kontrolni list i da ona mora biti zapečaćena. Na slici se jasno vidi da gradonačelnik glasa a da nema ni kontrolnog lista u kutiji ni pečata na njoj.
I neki drugi detalji izazvali su komentare na društvenim mrežama. Sudeći po nekim od njih dosta pažnje privukli su "tamni" prozori, pa se moglo čuti: "A po prozoru iza njega - mrkli mrak." ili "Vrlo interesantno da je napolju očigledno još noć." Neki su opet bili motivisani željom da budu duhoviti, pa se moglo čuti i: "Ma možda je samo vežbao." ili "Možda je glasao po panamskom vremenu."
Sam gradonačelnik je za medije stvar "objasnio" na sledeći način: "Ne znam o čemu se radi. Što se tiče procedure to morate da pitate članove odbora koji su zaduženi za sprovođenje izbora na tom biračkom mestu."
Meni lično najverovatnije deluje varijanta da je gradonačelnik zaista došao na biračko mesto prvi, rešen da prvi i glasa i da se to "ovekoveči" fotografijom, i da možemo ostaviti po strani varijante koje spekulišu o glasanju u vreme ili na mestu koji nisu regularni.
Ali ne možemo ostaviti po strani činjenicu da je gradonačelnik glasao na način direktno suprotan zakonu. Jer, i ako bi bilo dopušteno da kalkulišemo sa mogućnošću da "glavni" čovek glavnog grada ne poznaje izbornu proceduru to nikako ne bi mogli i smeli u slučaju biračkog odbora čiji je jedini zadatak da nadzire zakonito sprovođenje izbora.
Zašto je birački odbor "ćutke" dozvolio da se ovo dogodi? Da li zato što je bio "fasciniran" značajem funkcije, ili zato što se "gradonačelniku žurilo", ili ...?
U krajnjoj liniji svejedno je. Dogodilo se nešto što nikako nije smelo da se dogodi. Nije, razume se, u pitanju praktični značaj glasanja jednog čoveka, već poruka koja tim poslata. Jer, bez obzira na hipertrofirani "značaj" politike i političara kod nas, moralo bi biti jasno - moraju postojati neke stvari, zakoni pogotovo, koje se baš nikako ne smeju podređivati "političkom marketingu".