Gost autor| Ljubav| Porodica| Region| Život

Jovana Živkova

docsumann RSS / 23.04.2016. u 11:11

 gošća autorka: riply

piv_015.jpg

 

Mikeleov tekst o strini mu Stojki je bio inspiracija da u dahu izlijem priču o mojoj babi i sačuvam je od zaborava u nevidljivoj ženskoj istoriji Crne Gore.

Jovana je rođena neđe u poslednjoj deceniji 19. Vijeka. Ne zna se tačna godina, a njena djeca su govorila da baba dodatno krije godine jer je bila starija od đeda. Bila je potpuno plave kose I plavih očiju, pa su je zvali Bela, mliječnog tena koje sunce nikada nije vidjelo, niska i zdepasta. Podigao je stric koji je bio bez djece, tako da je, koliko je to bilo moguće u okvirima tog vremena, bila mažena i pažena kao djevojčica.

Moj đed je “bacio oku” na njenu mlađu sestru Maru, ali pošto se Jovani bližila 20-a i nije bila neka atrakcija od đevojke, ugovorili su mu brak sa njom. Jovana je pak, voljela nekog “džandara iz Grahova” i nerado se udala za naočitog Živka, preke, impulsivne naravi, despota. Sa njim je izrodila 12 djece: 8 sinova i 3 kćeri, jedno je kao beba umrlo. Đed je imao veliko imanje na kojem je gajio konje. U nekom nesrećnom požaru ostali su bez svega. Od tada su živjeli gajeći duvan i kukuruz. Djeca su uglavnom bila gladna i kako bi ko prešao 12, napuštali bi rodni kraj i odlazili da se školuju. Kasnije je moj otac to interpretirao kao bjeg od đeda i njegovog zuluma.

Jovana jeu tom braku  bila radna snaga i mašina za rađanje. Umrla je u 101. godini, a tako dugo je poživjela, ja tako vjerujem, zahvaljujući svojoj blaženoj naravi. Pričala je da kad se đed vrati na konju nakon para dana izbijanja, niko ne smije da ga pita đe je bio, a čim uđe počinje sa izdavanjem naređenja i zamjerkama. Ona tada pozove djecu u drugi kraj kuće i kaže: “Ajde mi đeco da pjevamo!” Naizgled je bila flegmatičnog temperamenta, ali kada bi pričala o djeci koju je sahranila tiho je cvilila i neutješno plakala.

Opismenila se uz djecu. Imala je božji dar-fotografsko pamćenje. Što god da pročita, ponavljala je momentalno, bez greške, Svu moju lektiru je pročitala, najviše je voljela epske pjesme. Recitovala je satima, i neko se u porodici dosjetio pa je snimljena  kamerom  dok recituje. Na snimku dok recituje na rame joj sleće papagaj mog rođaka. Kada smo joj kasnije pustili snimak da odgleda, rekla je: “Vidi onu babu! A vidi joj goluba!” Nije bilo šanse da je ubijedimo da je to ona. Gledala je na tv samo partizanske filmove, a na scene bitaka je okretala glavu govoreći:” Anate Ih mate bilo, što muče one konje.”

Imala je 96. Kada mi je tražila da joj dam nešto da čita, ali da budu velika, ćirilična slova.  Stavila bi neke stare, ko zna čije, naočare i otvorila “Zločin i kaznu”. Otvarala bi knjigu nasumično I čitala I tako više puta. Bila sam ubjeđena da nema predstavu o radnji i da samo “ubija vrijeme”. Nakon par dana mi je vratila knjigu i rekla: “Pi, kako oni đao ubi babu i ukra joj zlato. Pi, miči mi ovo”.

Moji roditelji su bili uz nju kada je umirala u svojoj kući na selu. Gasila se tiho i samo su po njenim reminiscencijama shvatali da ide retrogradno mislima i dušom u životna sjećanja. Dozivala je djecu, vjerovatno sa vizijom da su u polju.” Ajte đeco u kuću, ajte moji crnogorci!”

Dan pred smrt, zvala je Miloša. Takvog nema u našoj široj porodici. Mama kaže da je bila jako zadovoljna i da se samo smiješila pominjući ga.

Kasnije nam je tetka rekla, da je Miloš bio “džandar iz Grahova”.

 

 



Komentari (45)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

docsumann docsumann 11:19 23.04.2016

carica!


mariopan mariopan 11:37 23.04.2016

Re: carica!

Moji roditelji su bili uz nju kada je umirala u svojoj kući na selu. Gasila se tiho i samo su po njenim reminiscencijama shvatali da ide retrogradno mislima i dušom u životna sjećanja. Dozivala je djecu, vjerovatno sa vizijom da su u polju.” Ajte đeco u kuću, ajte moji crnogorci!”
Dan pred smrt, zvala je Miloša. Takvog nema u našoj široj porodici. Mama kaže da je bila jako zadovoljna i da se samo smiješila pominjući ga.
Kasnije nam je tetka rekla, da je Miloš bio “džandar iz Grahova”.
 

Kakav život, da joj se čovek pokloni do zemlje.

Ovo što sam citirala dešavalo se i mojoj dragoj tetki pred kraj života. Ja sam je jako volela i bila je kod mene do kraja. Pred smrt je dozivala nekoga koga niko iz familije nije mogao da se seti, tek stariji se setiše da je to neki rođak koga je jako volela kao mala, sa kojim se puno igrala a koji je rano umro, njega je dozivala i dozvala, izgleda?

Isto je život provela radeći koliko živ čovek ne bi verovao da neko može, tiha i svima na usluzi, prva ustajala u zoru a poslednja legala, nikad ružnu reč nije izgovorila, nikome...pa ni lopovima koji su je pokrali nije rekla da su krali nego *uzeli mi*...takvih više nema.

Razbili kalup po kome su ih pravili?
riply riply 12:54 23.04.2016

Re: carica!

Decenije teškog fizičkog rada, a duh netaknut i živ!
Samo podatak da je strica rodila dok je okopavala kukuruz, pošla u pojatu da se presvuče i da ga uvije u "krpe" i ušla u kuću sa njim u naručju...
To je vljda bio život u skladu sa prirodom
mikele9 mikele9 11:36 23.04.2016

Drago

mi je da sam te svojom pričom podstakao da napišeš ove divne redove o baka Jovani!!! I više je nego zaslužila da se ne zaboravi!
riply riply 12:55 23.04.2016

Re: Drago

Hvala Mikele!
bocvena bocvena 13:44 23.04.2016

Re: Drago

kako je divan jezik kojim pišete ti i mikele!
i kako su vam rečenice milozvučne, teku i krivudaju duhovite i setne.
kao sećanja sama.

(izvinite što objedinjujem komentare:)




riply riply 16:32 23.04.2016

Re: Drago

hvala Bocvena! meni drago što su se javili sve neki ljudi koje baš gotivim na blogu
mirelarado mirelarado 17:23 23.04.2016

Re: Drago

Дивно напсано, о дивној жени. Мислим да су те баке оно најбоље што баштинимо из прошлости.
freehand freehand 12:34 23.04.2016

Inače

... nisam ovako čupav. To sam se od priče naježio.
Petrija i njene sestre.
chitach chitach 14:18 23.04.2016

autorsku po kratkom postupku

cesto pomislim da dignem ruke od bloga ( da ne gadim ovaj kutak razlozima ), ali ovakve price me zadrze ...
vera.nolan2 vera.nolan2 14:42 23.04.2016

Epske

starine,




mudre i za pamćenje dok ih još ima i u sećanju ...
izgleda, ne rađa se i ne biva to više ... druga su vremena
angie01 angie01 15:30 23.04.2016

Re: Epske

ne rađa se i ne biva to više .


vec dugo tvrdim, kako su nase bake bile super bica,...i da se materiajl od koga su one bile sazdane-potrosio.



freehand freehand 15:35 23.04.2016

Re: Epske

angie01
ne rađa se i ne biva to više .


vec dugo tvrdim, kako su nase bake bile super bica,...i da se materiajl od koga su one bile sazdane-potrosio.




Nije to materijal nego nevolja. ne daj Bože da i ti otkrivaš od kakvog si materijala sazdana.
angie01 angie01 16:04 23.04.2016

Re: Epske

Nije to materijal nego nevolja. ne daj Bože da i ti otkrivaš od kakvog si materijala sazdana.


pazi, kada na neki nacin mogu da se slozim s tobom,...no u nekoj sasvim konkretnoj usporedbi, gde nevolje nisu nedostajale ni na jednoj strani, prosto je ta generacija nasih baka imala herca, kurazi, odlucnosti, hrabrosti, spretnosti,...mnogo vise da se uhvati u kostac sa zverima raznih vrsta i jos da istraju i pobede.
riply riply 16:36 23.04.2016

Re: Epske

Moj profesor iz Psihologije ličnosti, Boško Popović, volio je da kaže "Na vatri se jaje stvrdne, a maslac rastopi".
Ja sam nekad jaje, nekad maslac. Ne znam kako vi?
cassiopeia cassiopeia 17:00 23.04.2016

Re: Epske

riply
Moj profesor iz Psihologije ličnosti, Boško Popović, volio je da kaže "Na vatri se jaje stvrdne, a maslac rastopi".
Ja sam nekad jaje, nekad maslac. Ne znam kako vi?


Jeste, baš tako, nekad jaje, nekad maslac.

Mnogo si lepo napisala priču o baki.

p.s. Imam negde sačuvanu svesku sa predavanja B.Popovića. Svako predavanje, jedna škola života.
riply riply 17:10 23.04.2016

Re: Epske

I meni je sveska sa Boškovih predavanja uvijek uz mene :)
Hvala!
urbana_gerila urbana_gerila 15:45 23.04.2016

prost račun

riply
Dan pred smrt, zvala je Miloša. Takvog nema u našoj široj porodici. Mama kaže da je bila jako zadovoljna i da se samo smiješila pominjući ga.
Kasnije nam je tetka rekla, da je Miloš bio “džandar iz Grahova”.



to i jeste mera bitisanja, da li je sve imalo smisla zavisi od toga da li je ušlo u zbir ili je ostalo iznad crte...
riply riply 16:30 23.04.2016

Re: prost račun

da, kod nje je to baš bilo transparentno. Nisam sigurna kako kod drugih na umoru to mjeriti oservacijom. Valjda njihova duša tada zna i ide na ta mjesta gdje je pripadala pa joj bude olakšan odlazak.
Bar je tako bilo sa mojim ocem. On se "vratio" zadnjih par dana u Bijelu Goru, planinu iznad rodnog sela gdje su ljeti vodili stoku na ispašu. Ja sam bila potpuno mirna jer sam bila ubjeđena da mu je dobro i da ne pati.
amika amika 15:47 23.04.2016

`Ајде да певамо

Подигла си баки виртуелни споменик, и нека си, заслужила је.

А оно

"čim uđe počinje sa izdavanjem naređenja i zamjerkama. Ona tada pozove djecu u drugi kraj kuće i kaže: “Ajde mi đeco da pjevamo!” "

треба то запамтити, то је нека врста поуке, не само за однос према деци током верабалне агресије.

Применљиво и овде на Блогу, неко почне са увредама а ти примениш поуку бака Јоване и пустиш му "Последњу игра лептира - Дечко хајде олади" или PSY - Gangnam style
riply riply 16:23 23.04.2016

Re: `Ајде да певамо

upravo tako Amika, taj njen otklon nenasiljem i pjesmom je izuzetan manevar, prosto kao preteča hipi pokreta u CG .

Htjela sam da "pustim" njenu omljenu pjesmu koju je rado recitovala "Bokeljev san" ali osim što ne znam da okačim, ima je samo u guslarskoj verziji, a za tim obradama nisam luda
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 17:00 23.04.2016

Emancipacija ili, "pazi na seju..."

Podseti me ovo na jednu od bezbroj priča moje žene o svojoj babi (po majci). Nije Crna Gora ali slična vrlet u Bosanskoj Krajini je u pitanju.

Pošto je selo u kojoj su joj živeli baba i deda bilo relativno blizu Petrovca, ona (žena mi) je dosta vremena provodila tamo pre nego je krenula u školu, često od ponedeljka do petka - matorci su nju i sestru ostavljali kod babe i dede na čuvanje dok oni rade.

Priča se dešava u vreme kada joj je sestra bila otprilike jednogodišnja beba, dakle ona je imala nekih pet, možda šest godina.

Gde su njih dve bile sa babom, ne seća se, verovatno negde u okolini sa ovcama, u svakom slučaju krenulo je da grmi, spremala se oluja. Baba, sestru u jednu ruku, drugom nju za ruku i trk kući.
Dolaze do kuće, a đed pijan i nešto baljezga, neće babu da pusti u kuću, preti kako će svi leteti napolje i taj rad, ni na decu se ne obazire, što bi se reklo, rakija mu popila mozak.

Dalje je po njenom sećanju bilo otprilike ovako:

"Nisu se oni mnogo raspravljali, možda nekoliko rečenica.
Sledeće čega se sećam je kako baba nežno spušta sestru na veliki panj ispred kuće koji je služio za cepanje drva i kaže mi 'Jelice sine, pazi na seju...' i uzima poveću cepanicu.
Ja sam bila uplašena zbog svega, nisam se okretala samo se sećam da je kiša počela da pada, onako, baš krupne kapi. Samo sam zurila u sestru, pošto mi je rečeno da 'pazim', a ona onako, beba, leži na panju, i kako je poprska koja kap kiše krene da otvara usta kao riba na suvom, mislim da tu bebeću sestrinu facu, to otvaranje usta na kiši, nikada neću zaboraviti. A iza leđa čujem babu kako sad i ona grmi i psuje kako je nikad do tada nisam čula ('zemlju po kojoj se hodi') i neko komešanje. To verovatno nije trajalo dugo, ne duže od minut-dva ali meni se činilo da traje čitavu večnost. Onda je baba došla, uzela sestru, mene uhvatila za ruku i rekla 'Ajmo đeco ukuću'. To veče đed nije dobio večeru i spavao je na tvrdom otomanu u hodniku 'na promaji' . Sutra ujutru je imao veliku čvorugu na vrh čela".
freehand freehand 17:40 23.04.2016

Baba Apač

Gašina (Gašova, rekla bi ona) baba dolazila je iz nekog sela iznad Andrijevice da najhladnije zimske mesece provede kod sinova.
Sad, prepričao bih ja njenu životnu priču da sam ikad od nje više od dve reči u toku dana čuo. A često smo imali prilike da posedimo po nekoliko sati zajedno. A i te dve nikad nisu imale više od 2-3 sloga.
Ali, što je pominjem? Pušila je kao dva Turčina iz one narodne, i izgledala kao stariji Džeronimov brat.
Levi obraz kanjon Morače, desni Kolorado. A posred lica - Ararat. Nju je život izvajao tako da ništa nije morala da govori.
Čudo baba.
zilikaka zilikaka 19:05 23.04.2016

Lepa ti priča

Baš lepa.

I verujem da je to vreme i njegove životne muke iz ljudi izvlačilo maksimum.
Sad, da li je to dobro...

Nego, kad je o babama reč, evo da i ja svoju pomenem. Sofiju zvanu, (kako drukčije) nego Sosa.
Bila poznata kao otresita žena koja gleda svoja posla i radi ravnopravno sa muškarcima.

Dugo se po familiji prepričavala priča od udaje najstarije tetke, kojoj je Sosa bila strina.
Poratno vreme, nemaština, a valjalo napraviti svatove kako spada red.
Hajde jelo i piće, toga je u selu i bilo, nego se ispozajmljivali za servise i ostalo, da ugoste svatove kad dođu po devojku.
Pred mladence i kuma - zna se, sve najlepše.
I sve bi dobro bilo da se kum, inače preke naravi, nije napio i počeo da brlja. Dok je razbijao čaše, još nekako, al se u neko doba na astal popeo. U žaru obesti, čizmom zagazio pravo u porcelansku činiju punu supe, pozajmljenu za tu priliku ko zna od koga.

Sad, nezgodna situacija. To je mladina kuća, oni su gosti i trebalo bi da svog kuma smire, al niko ne reaguje. Gde će na kuma.
Ćutali i devojčin otac i majka, i stric (deda mi), al ti se Sosa, inače mlađa snaja u kući podigne, uvati kuma za ruku, povuče ga dole promrsi:
Kume, da si presto da svinjaraš! Da odmah sedneš dole i da budeš miran, inače ću ja sad da te odvučem i zatvorim u obor sa svinjama!

I kažu, bez obzira na pijanstvo, momentalno se smirio i bio do kraja svatova nadunduren al miran i pristojan.
A nju nekako nije voleo da sretne.

...a možda su to priče i o borbi za ravnopravnost.

mirelarado mirelarado 19:45 23.04.2016

Re: Lepa ti priča

Nego, kad je o babama reč, evo da i ja svoju pomenem. Sofiju zvanu, (kako drukčije) nego Sosa.


А моју бабу Софију звали су Сока. Шумадија је у питању, разуме се.
mariopan mariopan 19:58 23.04.2016

Re: Lepa ti priča

A nju nekako nije voleo da sretne.

freehand freehand 20:27 23.04.2016

Re: Lepa ti priča

mirelarado
Nego, kad je o babama reč, evo da i ja svoju pomenem. Sofiju zvanu, (kako drukčije) nego Sosa.


А моју бабу Софију звали су Сока. Шумадија је у питању, разуме се.

Mogla je i Dalmacija da bude.
mirelarado mirelarado 21:03 23.04.2016

Re: Lepa ti priča

freehand
mirelarado
Nego, kad je o babama reč, evo da i ja svoju pomenem. Sofiju zvanu, (kako drukčije) nego Sosa.


А моју бабу Софију звали су Сока. Шумадија је у питању, разуме се.

Mogla je i Dalmacija da bude.


Тачно, мада знам баку из Бачке, а пореклом из Далмације, којој је право име Сока. :)
freehand freehand 21:06 23.04.2016

Re: Lepa ti priča

mirelarado
freehand
mirelarado
Nego, kad je o babama reč, evo da i ja svoju pomenem. Sofiju zvanu, (kako drukčije) nego Sosa.


А моју бабу Софију звали су Сока. Шумадија је у питању, разуме се.

Mogla je i Dalmacija da bude.


Тачно, мада знам баку из Бачке, а пореклом из Далмације, којој је право име Сока. :)

Imam takvu strinu. Benkovčanka.
zilikaka zilikaka 21:08 23.04.2016

Re: Lepa ti priča

Тачно, мада знам баку из Бачке, а пореклом из Далмације, којој је право име Сока. :)

Mi smo u familiji imali babu, poreklom iz Banata, koju su svi zvali strina Soka
Kako joj je pravo ime bilo nemam više od koga da saznam, al nešto držim da su jednako moguće obe opcije.
cgubg cgubg 21:43 23.04.2016

Jos jedna crnogorska baba

Mojoj je muz propio kucu i imanje. Umro je od ciroze jetre, a ona je kao udovica u miru pozivela jos par decenija. Nikada ni rec protiv njega nije rekla, nije cak ni priznavala da je pio. Samo je povremeno znala da prokomentarise, vise sebi u bradu 'dva neprijatelja na istom jastuku spavaju'. Nepismena zena sa planine, takodje opismenjena uz decu.
Obozavala je Tita jer su posle rata svi iz njene generacije dobili stanove, penzijice...a tehnoloska dostignuca su je odusevljavala. Nije se mogla nacuditi mladjim zenama kad kazu kako su umorne. 'Idete na posao kolima ili autobusom kao gospodje, imate svoje pare, ne drzite stoku nego sve u mesari gotovo kupite, svu drugu hranu na pijaci ili prodavnici. Ne lozite vatru nego sve na dugme-sporet, pec, bojler, ves masina. Od cega ste umorne, zaboga?
nikvet pn nikvet pn 10:10 24.04.2016

Re: Jos jedna crnogorska baba


Моја прабаба на суђењу 1945.:

- Да ли сте ви Анђелија Марковић, рођена 1892. Вирпазар; мајка озлоглашеног Сава Марковића?

- Да, ја сам Анђелија Марковић, мајка оглашеног Сава Марковића.

Није волела Тита, наравно, ни његову булументу. Кад је шездесетих дошао ТВ у кућу са занимањем је гледала, а ја са још већим занимањем чекао ретке коментаре:

- Аоо, ови лаже ка пас, стријела га згодила.
hoochie coochie man hoochie coochie man 17:23 24.04.2016

Re: Jos jedna crnogorska baba

а ја са још већим занимањем чекао ретке коментаре:


A ja, opet, bio tužan što su moji bili glupi pa odabrali četničku umesto partizanske strane.
Bilo je, naravno, veoma vidljivo, i za moje, dečije, oči da svi u kući, baba posebno, baš i ne simpatišu komuniste.
A u školi slušam sasvim drugačiju, klasičnu agitpropovsku priču, o komunstima lepim i pametnim, a četnicima glupim, zlim i ružnim.
I primi se kod mene, deteta, ta propaganda.
Još krenem da ubeđujem po kući kako oni ništa ne znaju, kako je nama učiteljica to sve objasnila, pa ću sad ja njima.

Tako je nastajala neka mučna situacija, oni nisu ni smeli ni hteli da se direktno suprotstavljaju i da kažu kako učteljica laže, a nisu ni mogli da prihvate tu laž za istinu, i da mi kažu da je u pravu.
Završavalo se to nekim neodređnim popustanjem detetu u smislu, dobro, dobro, ako učiteljica tako kaže, i temna se menjala.

Ali baba nikad nije odolela da na pojavu Tite na ekranu kaže nešto u smislu, sklanjajte mi to đubre sa očiju, on je ubio našeg Vojislava.

A Vojislav je bio njen dever, potpukovnik, kasnije pukovnik, komandant valjevskog sreza, kod koga je poslednju noć pred ubistvo proveo Nikola Kalabić, a koga su komunisti ubili na njegovu (našu porodičnu) slavu, Jovanjdan, posle rata, januar 1946.

I po njegov leš niko drugi nije smeo da ode već je to uradila baš ta moja baba.
Ona je upregla volove i otišla po leš "da ga sa'ranimo ko čoveka".
U tome joj je, doduše, pomogla komšinica, sestra narodnog heroja, kod koje je Tita u kući bio, jedna o retkih komunističkih kuća.

I još jedan detalj o babi ajduku :)

Posle rata, kad su četčičke jedinice već krahirale, ostaci su tumarali po selima pokušavajući da nekako spasu glave.
Jedna grupa nabasa i sakrije se u našoj kući, znajući da ih tu neće izdati.
Ali OZNA je već vršljala tu i, dok su ovi bili u kući, na kapiji se pojave oznaši.
Baba, koja je bila napolju uđe u kuću i kaže im, evo ih idu, puške na prozore pa pucaj, gotovo je.
A u kući su joj bila deca, svo četvoro.

A onda se desi čudo.
Među tim ljudima je bio jedan komšija koji se na vreme prešaltovao iz četnika u partizane.
Znao je da je to izrazito četnička kuća, da je to familija pukovika Vojislava, prijatelji sa Kalbićima, i kad su već stigli pred kuću, tako blizu da su ih u kući mogli čuti, kaže svojima, nema tu ništa, poznajem tu kuću, ajmo dalje.
I tik pred prozora prođu.
Moja tetka, najstarija babina ćerka, mu je do kraja svog života palila sveću.
pape92 pape92 00:55 24.04.2016

Bake koje to nikada nisu postale

Gola fizička snaga je bila presudna za opstanak žene na selu. I zdravlje. Baka moje bake je izgubila život u dvadesetosmoj tako što joj je pukla kičma pod teretom naramka drva. Banat, XIX vek. Par decenija kasnije je i moja baka ostala bez majke, zbog tuberkuloze. Uvek sam je zamišljao kao iz balade o Vasi Ladačkom. Da bi baka poživela skoro pa do mog dvadesetprvog rođendana. A mogla je baš i duže, ponekad mi i danas nedostaje.
zilikaka zilikaka 08:29 24.04.2016

Re: Bake koje to nikada nisu postale

Gola fizička snaga je bila presudna za opstanak žene na selu. I zdravlje. Baka moje bake je izgubila život u dvadesetosmoj tako što joj je pukla kičma pod teretom naramka drva. Banat, XIX vek. Par decenija kasnije je i moja baka ostala bez majke, zbog tuberkuloze. Uvek sam je zamišljao kao iz balade o Vasi Ladačkom.

Jeste, fizička snaga je bila presudna.
Kako drugačije kada se za leba zarađivalo isključivo fizičkim radom?
Pri izboru buduće snaje je zato telesna građa bila važna.
Kod nas u kući se dugo pričala priča o nekadašnjoj devojci iz ulice, paorska kuća, koja je bila krupna, visoka i prilično punačka.
Kažu, bila je na glasu i imala prosaca onoliko, baš zbog toga.
Tako su se mlade i rangirale.

E, ali bilo nešto još važnije.
U Vojvodini je tuberkuloza kosila, i sećam se čak svoje babe koja je komentarisala izbor jednog rođaka u selu rečima.
Ne kažem, devojka je lepa, iz poštene kuće, al ne znam kolko je to pametno. Ona je iz tuberkulozne familije.

Mi se smejali, al iz ugla vremena u kojem je ona rasla, to je mogla biti osobina koja je odlučivala o opstanku cele porodice.
To tuberkulozna familija kao usud s kojim se ne igra, se moglo čuti mnogo duže nego što je više postojala realna opasnost od bolesti.
Generacijsko nasleđe.
freehand freehand 08:34 24.04.2016

Re: Bake koje to nikada nisu postale

Pri izboru buduće snaje je zato telesna građa bila važna.

Kod nas taj stari obiučaj još važi, i mnogo se na to gleda.
zilikaka zilikaka 09:01 24.04.2016

Re: Bake koje to nikada nisu postale

Kod nas taj stari obiučaj još važi, i mnogo se na to gleda.

Znam, kod vas je ono:
Babo, pomagaj da obalimo
bocvena bocvena 11:05 24.04.2016

Re: Bake koje to nikada nisu postale

moja baba je posle troje dece umrla od posledica kucnog abortusa. deda se ubrzo ponovo ozenio, klinkom od 16 godina, koja mu je rodila jos troje dece i nadzivela ga ohoho.

to sto su neke i prezivele - njima na cast. no, nikom ja ne bih pozelela da zivi "uprkos", koliko kod hrabrosti i snage pokazivao.
milisav68 milisav68 08:02 24.04.2016

...

zilikaka zilikaka 11:02 24.04.2016

Eeej

KAd se samo setim da će koliko večeras presati da se priča o babama i početi opet o onim...

jednarecfonmoi jednarecfonmoi 22:13 24.04.2016

Milos

Zao mi je sto kasnim sa komentarom.

Vrlo lepo napisano, zivopisno, poucno,i lepo da to ostane neggde, pa nek je to i net.

Uopste nisam pomislila da je Milos bio u pitanju, to dozivanje.Toliko me odnela cela prica u drugom pravcu, detalji o baki.

Kad videh da je to Milos-zandar, najezih se.Eto.
riply riply 15:35 25.04.2016

Re: Milos

hvala
Ivana Knežević Ivana Knežević 23:58 24.04.2016

Nasi stari

Mislim da je trenutak kad nasi stari postanu kompleksni likovi o kojima vredi pisati, i pricati, onaj isti kad konacno dosegnemo zrelost.
Sacuvati uspomene postane vredan zadatak. Jer zasluzuju postovanje iz tako puno razloga, a ovakve price bas zablistaju, dodirnu svakoga.
Zapamticemo i mi
riply riply 15:34 25.04.2016

Re: Nasi stari

nim_opet nim_opet 19:24 27.04.2016

Kad smo kod baba

Moja baba je bila prica za sebe, jos 1958 se razvela od dede, i sa sa jednim koferom i petogodisnjim detetom otisla kod brata, pocela krojacki biznis itd; ali baba koju cu da spomenem je njena baba, dakle moja cukunbaba, po imenu Mileva, mada su je svi zvali Cija (sa "ts", ne "č". Čukunbaba je rodom bila iz zapadne Srbije, a cukundeda je 1870 i neke dosao iz Hercegovine; ozenio je, stekao veliko imanje i generalno ziveo opusteno. Izrodila ko zna koliko, uglavnom, odgajila je cetvoro, ali se znalo da cukundeda ima afere po selu. Na to se nije obazirala, niti priznavala, spavali su u razlicitim sobama, ali se znalo da joj, kad neke lokalne kruske sazru, muz donosio korpicu krusaka koje je volela i da su tada spavali u istoj sobi. Kako je starila, tako je predskazivala svoju skoru smrt, iako je umrla u 90 i nekoj tek; 20 i kusur godina posle muza. Bila je tiha, snaju je volela kao svoju decu (to generalno istice familija), ali se znalo da joj se ne staje na put. Sto je naucio i seoski pop u jednom trenutku, na jednoj svadbi, gde izgleda pod uticajem alkohola, nije prestajao da prica. I na kraju, kada su svi za stolom pocinjali da kunjaju slusajuci popa, i kada je pop poceo da vredja mladence i njihovu familiju - a naravno niko nije mogao da ga zaustavi, jer, pop je, moja cukunbaba je po prici lupila bokalom po stolu i zavela tisinu sa :"Ćude pope, da i ja kažem po koju". Posle se znalo da pop prvo kod mojih ide da sveti vodicu...
Sahranjena je ne na seoskom groblju, pored muza, nego u cosku omiljenog vocnjaka - pored muza nije htela, opet po prici familije, da bi se odmorila....

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana