Kultura

Од Хераклита до Радомира, cве тече све се мења, ...

Milan Novković RSS / 18.04.2016. u 20:50

... промене нема нит је може бити

Гост aутор: Феликс Крул Оскар-З-Вајлд Владимир Маричић Семела Крпељ Крпељић уједињен у Сахасрари. Написано у блогерском прогонству, у Лондону.

Link na Da li je vaše iskustvo palanačko?

feliks530.18678.jpg

A≠B

ABOUT Vladimir Maricic

 

Од Хераклита до Радомира, cве тече све се мења,

промене нема нит је може бити


Хор нарикача: Радомире Радомире шта нам направи, зар ти да нас тако зајебеш!

Хор фарисеја и књижевника: Подметнуо нам!

Хор паланчана нациста: Беж из нашег културног простора да те моје очи не виде! Да те моје уши не слушају! Да те мој нос не мирише!

U SVETU

Danas je u Americi, Britaniji i Evropi veoma prisutan proces deradikalizacije. 

To je proces koji se odvija u školama nad islamskom decom, u zatvorima nad teroristima, i u društvu nad islamskim zajednicama koje se okupljaju u džamijama i njihovim centrima kulture. To je dakle sprega represivnog aparata - države, policije, sudova, zatvora, opština, školstva i medija. Američki logor Gvantanamo Bej je najesktremniji primer institucije gde se eksperimentiše sa procesima deradikalizacije. Evo šta je rekao Šakir Amir kada je posle više od 13 godina pušten iz logora: „Ja sam Musliman, svoju veru nikad neću napustiti, ona me je održala."

Država pokušava da zaštiti svoje stanovništvo od terorista, i, što je bitno, da ne dozvoli da jedna vrsta radikalizacije stvori drugu vrstu radikalizacije, da ne dozvoli građanima da preuzmu stvari u svoje ruke. Da radikalizovani građani ne osnivaju privatne osvetničke organizacije, da se ne stvore privatne rasističke, fašističke, i militantne organizacije.

Država je ta koja inicira ove procese u ime zaštite svog stanovnštva i njihovih institucija. Mediji su ti koji nas obaveštavaju o ovom procesu deradikalizacije, uče nas šta je deradikalizacija i potstiču raspravu na otvorenim radio talasima, novinama ili na TV panelima. Sudovi su ti koji odlučuju da li je neko terorista. Pedagozi su ti koji uočavaju radikalizovano ponašanje učenika. (Jedan simptom radikalizacije je ako učenik traži od nastavnika da ide na molitvu više puta dnevno.) Policija je ta koja odvodi osuđene teroriste u zatvore. Demokratski izabrane vlasti i njihovi službenici - CIVIL SERVANTS (služitelji građana) vode rasprave u svojim kancelarijama o ovim procesima jer to je njihova dužnost.

Kada se u medijima traži mišljenje eksperta, pitaju se policajci, agenti, službenici sigurnosnih službi i slični da nam objasne šta je to deradikalizacija. Takođe se traži mišljenje političkih naučnika. Uputsveno je da među te razne eksperte ne pripadaju psiholozi ili psihijatri (barem na Zapadu). Ovo znači nije oblast njihovog bavljenja. Psihijatri i psihijatrijske ustanove su bile zloupotrebljene u nacističkoj Nemačkoj i na komunističkom Istoku.

Umetnici mogu da kroz svoja dela i svoje prizme prikazuju fenomene radikalizovang sveta, ako ih neki aspekt toga interesuje. Međutim umetnici i institucije kulture ne bi trebali da spadaju u državni represivni apart. Umetnici i institucije kulture su na Zapadu van domena represivnog aparata, ili je to barem ideal kojem se teži u demokratiji - ne mešati se u stvaralaštvo i kreativnost pojedinca. Veza medija i države je komplikovana, nekada im se ciljevi podudaraju nekad ne.

U nacističkog nemačkoj, fašisti su hteli da kontrolišu umetnike, društvo i institucije kulture, počistili su „degenerisane" umetnike i njihova dela. To su isto radili komunisti u raznim komunističkim zemljama. Demokratski ideal je da država finansira institucije kulture ali da u njima odlučuju oni koji su u tim institucijama zaposleni. Privatna lica takođe mogu finansirati institucije ali time oni NE dobijaju pravo da upravljaju državnim i kulturnim institucijama.

Dakle samo ekstremisti poput fašista i komunista su u Evropi hteli da radikalno odstrane umetnike iz javne sfere i kulture. Danas se može reći da takvi sistemi postoje u zemljama tipa Saudijske Arabije i Severne Koreje, u pojedinim patrijarhalnim sredinama svuda na svetu.

Dakle fašizam, komunizam i islamizam su politički sistemi koje možemo zvati ekstremnim. Ekstremisti pokušavaju da uguše svakog ko ne misli onako kako oni misle.


U SRBIJI

U državi Srbiji kao na Zapadu i Istoku postoji državni represivni aparat Ministarstva unutrašnjih poslova, sudova, policijskih i obaveštajnih službi, zatvora, opština, školstva i medija. U tim institucijama rade obični građani. Službenici tih institucija koji rade na svojim zadacima. U tome je Srbija je normalna država kao i sve evropske države. Mi možemo biti nezadovljni brzinom kojom se odvijaju procesi, ali procesi iziskuju vreme. Možemo biti nezadovoljoni kompetentnošću sudija, itd.

 

ŠTA NAJVIŠE RADIKALIZUJE ČOVEKA?

Na prvo mesto bi stavio rat. Mislim da su ratovi stvorili džihadiste, oni se ne bi stvorili da ne postoji spoljašnji izazov i intervencija. Oni bi bili obični ljudi, čuvali bi koze ili bi bili trgovci, službenici i drugo u Avganistanu, Bliskom istoku, ili u Africi. Oni koji su u Parizu, Belgiji ili Britaniji bi bili radnici, bankari, pravnici, taksisti i sve ostalo, ali ne bi bili teroristi.

Na drugo mesto bih stavio „govor o događaju", zbog onoga što jer navodno rekao Aristotel (ne znam gde), da ljude ne uzbuđuje događaj nego govor o događaju. Jer stvarno ako pogledate u lice svog mrtvog oca tada samo uvidite ono što ste znali, otac je umro, i to je to. Nema radikalizacije, nema uznemirenja, samo tužno razumevanje kraja života. Dakle nije smrt nešto što nas radikaluzuje samo po sebi, već govor o smrti, razmišljanje o smrti. Ko ga je ili šta ga je ubilo, i slično.

Radomir Konstantinović veliki srpski pisac, u svom autobiografskom i vrhunskom delu „Dekartova smrt" (Pazi Dekartova!), piše o tom momentu u kojem je pogledao u lice svog mrtvog oca:


„Sada je negde oko devet uveče: vreme smrti moga oca.

Moj otac? Sada samo ovaj časovnik, na mom stolu, džepni Schaffhausen, kupljen pre mog rođenja, za tačan datum bih morao da pogledam garanciju (tu mi je negde, među papirima, našao sam i nju, posle očeve smrti); ili moj otac: ovo nalivpero, i to čuvam, ali ne služim se njim, zatim (moj otac), mali izbor Dekarta, ili Montenj, u tri sveske, Éditions Garnier, broširano, sa omotom koji je gladak pod prstima, što uveličava utisak podatnosti, prijateljske, ovih knjiga: dobro povezane (još ni jedan tabak se nije rašio, uprkos čestom prevrtanju listova), one su ipak veoma savitljive: ako i ne budem više čitao Montenja, gotovo sam siguran ću neku od ovih knjiga uzimati u ruke, kao da je i to, bez teksta, neka vrsta dodira sa Montenjem (ali i u nadi, uprkos svemu, da će to biti dodir i sa mojim ocem, sa njegovim rukama?)

...

Smrt ge nije učinila usamljenim, ali ni savršenijim: još živ, otac moj, uspravljen u svojoj fotelji kao na kraljevskom prestolu, Maiestas domini, dok je čekao da progovorim (jer ja sam pred njega izlazio samo kad sam morao nešto da kažem: moj otac, koji ćuti, to je prinuda na govor?) - bio je isti kao i u smrti: nije morao da čeka smrt da bi postao završeno ili savršeno delo, tj. delo bez greške: otac bez mene, ili otac kao ovo savršenstvo bez greške, hladno savršenstvo, kao ruke moga oca, na kraju, - pa sam zavikao, tamo usred Neuropsihijatrijske: »Oče moj, greška nas je zaboravila, ljubav nas je napustila«, ili nisam, možda sam samo sanjao, zagledan u njegov savršeno izvajan profil, ozaren svetlošću predvečernjeg sunca (hladnog predvečernjeg sunca), možda sam samo rekao: »Nosite ga sad; zašto ga već jednom ne odnesete odavde? Šta će vam to? Kome treba to?« -- Kome treba: bio je na samrtničkom odru, zaista klasično umetničko delo, u nužnom poretku sastavnih delova, usta, nosa, očiju blago sklopljenih, iako nešto kao upalih, bez grča oko usana, bio je toliko smiren da me je podsetio (ali to tek kasnije, u mome sećanju, kad se već vratio kući) na posmrtnu masku Paskalovu (iako već starac), pa to kao da ga našao lili bolje da ga je stigao Paskal, koga moj otac pre smrti jedva je i viđao (pominjao je Montenja, Paskala nikad)..."


U ovom savršeno lepom Radomirovom tekstu osećam mir i tišunu njegovog gospodskog predratnog salonca u kojem je bila njegova radna soba.

Pored toga što sam ovim citatom hteo da pokažem da je Radomir Konstantinović bio veliki umetnik, a ne veliki filozof ili antropolog (kako ga pogrešno svrstavaju oni koji ne razumeju neka njegova dela), hteo sam i da vam omogućim i da doživite meditativne momente koje njegov tekst izaziva, kao muziku tibetanskih zdelica.

------------

Dakle radikalizacija se dešava najčešće pod strašnim naletom rata a ne u svakodnevnci koja uključuje mnoge teške i tužne momente. Zbog ratova (1992-1995, i od marta do juna 1999) ja sam plakao, radikalizovao se, protestovao pred Vajtholom, pročitao nekoliko stotina knjiga u Britanskoj biblioteci o temama vezanim za Južne Slovene, posmatrao reakcije ljudi iz dijaspore, i na kraju pobegao u grčke manastire kada je trebalo platiti porez toj državi u trenutku kada bombarduje moj narod. Kada je rat prestao vratio sam se u Britaniju i nastavio da živim svoj uobičajni deradikalizovani život.

Da ne ponavljam mnogo ono što sam već napisao u prethodnom blogu. Rat je radikalizovao svo stanovništvo Jugoslavije i mnoge van Jugoslavije, strance i naše, svakoga na svoj način. Ali kad je rat prestao ljudi su nastavili da žive svoje obične palančke živote.

Ali govor o ratu je nastavio da živi i da uzbuđuje ljude, i da održava radikalizaciju i stvara nove radikalizacije. Blog B92 je fenomenalno svedočanstvo tog procesa. Inače da ovog bloga nema trebalo bi ga izmisliti. (Veranu Matiću, profesionalnom novinaru ću uvek biti zahvalan zbog njegove dalekovidosti i odlično dizajniranog bloga, jedinstvenog u svetu.)


Rođen sam u svetu nakon apokaliptičnih užasa Drugog svetskog rata. Ali naši mudri roditelji, učitelji, građani, državni službenici nisu nastavili razgovor o ratu, negu su nam omogućili da živimo u miru. Stišavali su strasti koji bi mogle da budu pogubne po državu i njeno stanovništvo. Dakle nije dolazilo do posleratne radikalizacije dece. Sa ratnim kriminalcima su radili oni iz državne službe (ali da ne zalazimo u tu kontraverznu temu). Stanovništvu nije bilo dozvoljeno da poduzima osvetničke poduhvate privatne vrste.

Jugoslovenski rat se potom završio, razni krivci su se sami prognali, neki su otišli na sudove, stanovništvo je nastavilo da se bori za egzistenciju, za usavršavanje, i bolji život za svoju decu i rodbinu.

Drugi svetski rat je ostavio u svakoj državi ponaosob specifične legate. U nemčkoj su DRŽAVE uvele metode deradikalizacije stanovništva, što se zvalo denacifikacija. Pojavili su se lovci na kriminalce kao „Institut Simon Vizental" koje su isporučivale krivce državnim sudovima, dakle nije bilo PRIVATNIH sudova. Državne istitucije su kažnjavale kad su mogle nove zločine osvetnika.

Od kada postoji čovek on ratuje. Ali u periodima mira normalni ljudi su propovedali MIR.


Kad se ratu u Jugoslaviji završio. Samim završetkom rata se završio proces radikalizacije većinskog stanovništva. Na tlo novih država pojavile su PRIVATNE ličnosti i institucije koje su se samoproglasile za „dekontaminere", ni manje ni više nego, KULTURE! Oni su hteli da počnu proces „denacifikacije" u Srbiji, upravo su koristili taj termin i bile su diskusije o tome na blogu B92.


„DEKONTAMINACIJA KULTURE"

Mene sad interesuje pitanje da li kultura može da bude radikalna ili „kontaminirana".

Ako govorimo o kulturama prvo mi padaju na pamet tvorci kultura.

Padaju mi na pamet Homer, Hezoid, Tales, Heraklit, Demokrit, Pitagora, Sokrat, Platon, Aristotel, tvorci evropske kulture i grčke nacije. Postoji još jedna tako stara nacija, Jevreji. Moram priznati da sam veoma malo čitao jevrejsku literaturu, ali se sećam jednog detalja iz knjige njihovog velikog istoričara iz rimskog doba, Josifa. Naime, Jevreji su bili sluđeni kada su Grci preimenovali nazive mediteranskih gradova i ostrva. Više nisu znali gde su, Mediteran više nije bio onaj njihov stari Mediteran.

Padaju mi na pamet Lao Ce, Buda, Zaratrustra, tvorci drugih kultura. Filozofi, pisci, umetnici, matematičari, mislioci, i tvorci religija su tvorci kultura.

Svaka nabrojana ličnost je ulazila u dijalog sa ljudima oko sebe, direktno ili putem svojih knjiga. Bilo bi podlo reći da je nečija kultura kontaminirana, ljudi mogu biti radikalizovani (zbog rata) ali da li to znači da je kultura tih ljudi kontaminirana?

Po meni NIJE logično reći da je nečija kultura kontaminirana. Muhamedovo učenje se nadovezuje na Stari zavet i na Novi zavet, i na proroke i vođe jevrejske. Danas se muslimani sa pravom upinju da dokažu da njihova kultura, unutar koje muslimanstvo ima veliku ulogu, nije radikalno džihadistička kultura, već da je zloupotrebljena i simplifikovana od strane radikalizovanih ekstremista.

Fašizam je propovedao da je jevreski narod nepromenljiv i da ga treba istrebiti. Fašisti drugih zemalja su pridodali i druge grupacije koje bi po njima trebalo istrebiti. Srpski fašisti koji su to pripovedali su bili retki i nebitini ljudi. Nemci su od jednog momenta postali fašisti, ali su se „denacifikovali" u drugom vremenu.


Šta znači „DEKONTAMINIRATI" KULTURU? Ja to jedino mogu shvatiti kao proces deradikalizacije sličan procesu kakav se odvija u zemljama Zapada i koji sam objasnio. Možda su glave koje su stvorile „centre za dekontaminaciju kulture" na to mislili, ali su izabrali pogrešan naziv.

Deradikalizacija je proces državnog represivnog aparata i to je proces koji se pravilno danas NE zove dekontaminacija.

Ne kaže se (u normalom i logocentričnom svetu) „kontaminiran stav" ili „kontaminiran pogled na svet", ili „kontaminirana politička svest". Kaže se radikalizovan stav, ili radikalizovan pogled na svet, ili radikalizovana politička svest kada su opisuju teroristi ili ljudi koji čine nasilje nad drugima. Tako nešto postoji u političkim naukama. Postoje i radikalizovane grupacije ljudi, recimo revolucionarni komunisti ili teroristi anarhisti.

Ako bismo rekli „radikalizovana kultura" tu već zalazimo u kontraverzan prostor. Kada se te granice „zdravo razuma" pređu onda se može bilo šta može reći, „anything goes", pa se tako može i reći da promene nema nit je može biti, dakle tada je svaki apsurd moguć. Tako nam je pokazao Radomir Konstantinvić.


OSNOVA LOGIKE I LJUDSKOSTI

A. „Sve teče sve se menja." = Istorijska rečenica sa početka filozofske misli.

B. „Promene nema niti je može biti." = Teatar apsurda. Filozofska besmilica.

A je A.
B je B.
A nije B.

Zar je potrebno da se vraćamo u divljaštvo i da ponovo dokazujemo da A nije B?

Dekontaminacija jednostavno nije deradikalizacija.

Centar za Dekontaminaciju kulture nije organizacija koja lovi kriminalce i koja uočava radikalizovane pojedince i koje ih onda prijavljuje državnim organima da se adekvatno procesuiraju.

Centar za Dekontaminaciju Kulture je privatna institucija jedne ličnosti, koja je u momentu svoje (ratne) radikalizovanosti imala ideju da otvori centar sa tim besmislenim nazivom. Razumljivo je da je ta ličnost bila ozlojeđena ratom, kao i ja. Ali ta ličnost kao da nije za sebe uzela put monaškog siromaštva, već put ličnog obogtvorenja, samoživosti i samovolje. To je ličnost koja je sebe stavila IZNAD stanovništva i njegove države. Ja bih na primer otvorio centar za istinu i pomirenje (reconcilliation), ali ne bih otvorio centar za „dekontaminaciju kulture" ne bih se sprdao sa logikom.

Ja apelujem na Sonju Liht i na Borku Pavičević da razumeju i priznaju da je njihova anti-ratna aktivnost imala svoj smisao tokom rata, ali da je posle tog rata njihova uloga kroz zlokobno nazvani Centra za Dekontaminaciju Kulture postala iracionalna. Ime orgnizacije je birano u trentku velike presije i uzbuđenost, to je svima nama razumljivo, greške se svima potkradaju.

Sonja Liht i Borka Pavićević za svoje autoritete stavljaju Đorđa Sorosa i Radomira Konstantinovića, one se kriju iza pogrešno izabranih autoriteta.

Đorđ Soros je čovek koji zbog svog ogromnog bogatstva nema potrebe da se meri sa drugim ljudima niti da preispituje svoja delovanja, i on je odavno na putu ličnog obogtvorenja, samoživosti i samovolje. Tu je novac merilo svega. Novac je tu iznad države i ljudi koju sačinjavaju tu državu. Delovanjem, na taj način, unutar neke države on podriva dignitet, čast, te države i njenog naroda. On nas unižuje. Srbija nije normalna zemlja jer unutar te države postoje centri koji misle da su iznad države i njenog stanovništva.

Sonja i Borka, bilo bi bolje da prevede i objavite sabrana dela Radomira Konsantinovića u novim izdanjima, pa i na ćirilici. On je bio velikan čije ime treba da bude među najvećim stvaraocima ove planete. On je velikan koji svojim delom iskupljuje palanačku ograničenost velike većine. Drage Sonja i Borka, toliko barem dugujete ovom društvu. Prihvatite kritiku.

Zašto je na novim izdanjima Filosofije palanke lupljen pečat Fonda za Otvoreno Društvo? Da bi se Fond reklamirao? Da bi Fond prisvojio Konstantinovića? Konstantinović je sve već zna i samo pustio svetu da radi svoje.

Radomir Konstantinović je pisao o „srpskom nacizmu" u istoj knjizi u kojoj je rečenica da promene nema niti je može biti i da je sam duh palanke jedna apsolutna palanka. Dakle on je namerno obesmislio svoju knjigu, pre nego što je pisao o srpskom autohtonom i inherentnom „nacizmu" jer o kakvom crnom nacizmu može da piše neko iole ozbiljan i kome je stalo do svoje čovečnosti i do svog sopstvenog logosa.

Srbija nije normalna država između ostalog i zato što u njoj postoji Centar za Dekontaminaciju Kulture. Borka molim Te prestani da nas vređaš imenom svog centra. Naziv tvog centra je ohol i uvredljiv svakom pismenom čoveku. Kada sam jednom prijatelju Englezu pričao o vama i vašem centru, on je vaš naziv okvalifikovao kao „sinster", zlokoban.

Zar je potrebno da se vraćamo u divljaštvo i da ponovo dokazujemo da A nije B? Da, vaša „dekontaminacija kulture" me је izazvala da napišem onaj moj pređašnji blog. Vi ste se isprečili između zdravog razuma Radomira Konstantinovića i mog zdravog razuma. Vi iz Centra za Dekontaminaciju srpske kulture, ste krivci za onaj bestijalan tekst koji sam napisao. Vi ste ti koji nas guraju u bestijalnost. Dokle god ste vi u Beogradu centru srpske kulture, dotle će moj glas ići onima koji se bore mirnim putem protiv vas, onima koji vas preziru i proziru.

 

.........................................................................................................

 

нико ниј непознат, сви се знамо, нема самоће: сви чекају мог оца, у ономе тамо селу, у порцуланског шољи Веџвуд, у предвечерије, заједно са мном: Оче, узми ме за руку, али ипак отац хтео да знам зашто плачем: „Зашто плачеш?" питао ме је; зашто плачеш у шољу за чај? Ко је још видео да један старац плаче у шољу за чај (Веџвуд, - је ли то она коју си ми разбио, али сада је то свеједно: мени то не треба)". - „Не знам" одговарао сам, „не знам": све је било чисто, дивно и страшно, и то је био Рилке, а не Е. Паунд, плакао сам, са Рилкеовом главом на рамену (ипак жалим што нисам купио Рилкеа на Cooperativa degli Servi di Piazza?) : „Wer jetzt weint irgendo in der Welt, / ohne Grund weint in der Welt, / wint uber mich". Нико ме не чека, дакле он ме чека. Треба све да изгубим да бих ушао у ону светлост у којој нема ни Грка ни Јеврејина, али за коју нема ни Пјера дела Франческа. Оставио сам тамо шешир, имам још тај шешир, - који други човек у овој ноћи има шешир свог мртвог оца?"*

--------------------------------------------


*Радомир Константиновић у аутобиографском делу „Дакартова смрт" (Pazi Dekartovа!)

Завршне реченице књиге почињу цитатима из Књиге премудрост, 4,12.

Приближни превод Рилкеових строфа:

Ко плаче сада негде у свету,
Без разлога плаче у свету,
Плаче за мном.

Whoever cries now somewhere in the world,
without reason cries in the world,
cries about me.

Радомир је плакао за Езром Паундом када је изабрао Рилкеа за свог омиљеног песника! Плакао је за Паундом. Каква је душа био тај Радомир!

Хеј! Плакао када је „морао" да бира са којој поезијом да иде даље у живот, поезијом Езре Паунда или Ерих Марије Рилкеа. Феноменално осећајна душа. Врхунски интелект. У поређењу са Радомиром, ја јесам хулиган.

(Езра Паунд, осуђени фашистички песник, одлежао три године затвора после другог светског рата, и никад се није вратио у Америку).


„Niko me ne čeka, dakle on me čeka. Treba sve da izgubim da bi ušao u onu svetlost u kojoj nema ni Grka ni Jevrejina, ali za koju nema ni Pjer dela Frančeska. Ostavio sam tamo i Pjera dela Frančeska, uzeo sam očev šešir, imam još taj šešir, - koji drugi čovek u ovoj noći ima šešir svog mrtvog oca?"

 

 

Atačmenti



Komentari (83)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Milan Novković Milan Novković 20:52 18.04.2016

Dekartova smrt

Vidim da ti je ovaj naslov baš privukao pažnju

Ja nisam pročitao knjigu (ako me Google dobro služi napisanu 1996.), ali sam pročitao "Descartes' Error" od Antonio Damasioa. On je jedan od navećih neuroscientists danas i napisao je svoju knjigu 1994. kao deo neke njegove progresije ka seminalnom "Self Comes to Mind: Constructing the Conscious Brain ...".

Da li je knjiga nešto više od "straw man fallacy" kako je Dekartovo ime uzeto u "opticaj" ostaje tebi da proceniš ako nekad rešiš da je pročitaš, a ako je već nisi pročitao.

Ali je, po mom mišljenju, sasvim u redu potezati pitanje greške/smrti dualističkog razdvajanja "... uma i tela, racionalnog i emotivnog ...".

S obzirom na to koliki ti značaj pripisuješ ovom naslovu, dok je meni reč "smrt" sasvim u redu, pa možda i bolja od reči "greška" s obzirom na taj kasniji, seminalni rad druga Antonija, pa ...

... kako se setim tvog potezanja (parafraziram i interpretiram, možda pogrešno) "univerzalnih" filozofskih istina i mog komentara gde sam rekao da ću kasnije reći nešto na tu temu:

- Ja sam na kraju pročitao samo možda 100 od 800 komentara na tvom blogu kod Tase

- Pa sam propustio i one komentare gde ste se, izgleda, baš "dokačili" vi razni pošto su komentari obrisani

- Pa su te banovali, a meni su i banovanje i brisanje skoro pa kriminalni ...

- ... koliko i onomad ukidanje potpalublja gde je bilo genijalnih autora, dok ja mislim da svi treba da imaju autorsku opciju ...

...

Ja, nažalost, opet nemam vremena, pa mogu samo kratko, prepotentno, površno i poluobrazovano, a opet i da imam vremena i znanje mi je kratko i prepotentno, a pogotovo površno i poluobrazovano:

- Ja mislim da je malo danas univerzalnih istina. Genije Kanta nije u univerzalnim istinama, pošto one, kako ih je on onomad izneo, nisu takve danas i vreme ih je uglavnom što iznegiralo, što pretumbalo i prepravilo, što doradilo, iseckalo pa promešalo sa svim i svačim, nego je njegov genije u njegovoj pojavi onomad, novom znanju koje je onomad doneo i uticaju na one koji su došli neposredno posle njega, pa kasnije.

- Ne mora, nego okeani pametnih i vrednih, pa produktivnih i konstruktivnih ljudi su došli kasnije. Mi možda znamo za najveća imena i velike svetske autore, poneko zna mnogo više od toga, ali tu bi moralo da bude i podpalublje, i baš bi svi morali da imaju autorsku opciju, pa da biramo ko će koga čitati. Na kraju mi najviše i naučimo od onih koji su nam najbliži, iako naši instant modeli često ne dozvoljavaju da to olako spoznamo.

Zato je meni, donekle, ozbiljnost i emotivnost kojom se ti osvrćeš na prošlost, pa emotivnost s kojom reaguješ na šarolikost oko nas danas, a gde ću ja radije pročitati mnoge blogere nego Kanta, deonekle preterana.

Tj, ima nas raznih.

Evo ja sam na blogu sad 10 godina, i sećam se nekih starih svađanja koja su mi sad uglavnom beznačajna.

I 10 godina se, periodično, osvrćem na nedostatak elite u Srbiji, više onomad nego sada, pa na strast za vrćenjem jedne te iste dal samo proste istorijsko-dijagnostičke priče koju više-manje svi znaju, dal prosto-proširene verzije te iste priče sa značajnim punjenjem egoizma, narcisoidnosti i želje za daj-šta-daš nadmetanjem sa co-palančanima.

Za mene je balans gledanja unapred i gledanja unazad potpuno poremećen u Srbiji, svest o dobrima i većini je poklekla pred svešću o lošima i manjini, svest o brzom svetu i kreaciji je poklekla pred lošom projekcijom palanačkog i beskrajnim, narcisoidnim, reprizama i ceđenjem nečega iz okamenjene prošlosti.

Al tako, evo, tu smo svi, služimo narodu, borimo se za slobodu, iako ja već bežim pred naletom ToDo liste koja mi, izgleda, viri iza svakog ćoška
princi princi 21:24 18.04.2016

Re: Što kažu bitlsi

I should have known better, :).
feliks.krul feliks.krul 21:37 18.04.2016

Re: Dekartova smrt

Zato je meni, donekle, ozbiljnost i emotivnost kojom se ti osvrćeš na prošlost, pa emotivnost s kojom reaguješ na šarolikost oko nas danas, a gde ću ja radije pročitati mnoge blogere nego Kanta, deonekle preterana


Hvala na komentaru. Da, donekle preterujem sa šok elementom, na netu. Meni je pravo da ti kažem puko kcq ne od prošlosti, već od stalnog ponavaljanja iste mantre.

Ja sam tu mantru i njen učinak i demonstrirao.

Ali mislim da nas dvojica pored veoma dobre obostrane volje da budemo nasmejani ljudi, što je i najvažnije, gledamo isto a vidimo drugo. Što je upravo to, ima nas raznih.

Ja gledam na prošlost i gledam na budućnost.

Ono što meni smeta u toj budućnosti trenutno je što Druga Srbija traži od nas (kao kulture) sučeljavanje sa prošlošću. Tako postoji taj Centar za Dekontaminaciju Kulture, kao sučeljavanje, ali meni je to više prst u oko nego terapija.

Anđi je najbolje pogodila kad je mi je rekla da radim perfomans.

Dramski zaplet se odvijao sam, traženje brisanja teksta, traženje banovanja na osnovu sopsvenog autinga. Uporno ponavljanje, uporno onemogućivanje diskusije, radi nečega o čemu malo znamo, o Radomiru Konstantinoviću.
Spiridon Spiridon 21:40 18.04.2016

Re: Što kažu bitlsi

I should have known better


Srđan Fuchs Srđan Fuchs 09:12 19.04.2016

Re: Dekartova smrt

Милан је шоу програм, када је рекао како, ето, годинама чита уметност и филозофију, реда ради, али му ништа не значи, пошто се бави програмирањем 10 сати дневно...

Милане, једна изјава мог деветогодишњег сина Филипа (ту је негде на пола пута између математичкопрограмерске и емоционалне, поетске интелигенције), каже,

тата, ми, ако смо настали од мајмуна, значи да ћемо кроз милион година поново бити мајмуни, међутим, ако смо настали од бога, значи да ћемо ускоро лебдети?!
feliks.krul feliks.krul 11:48 19.04.2016

Re: Dekartova smrt

Milane, nisam stigao da ti se zavhalim na objavljivanju ovog mog teksta. Veoma sam ti zahvalan jer se već vidi da je dijalog omogućen.
emsiemsi emsiemsi 12:39 19.04.2016

Re: Dekartova smrt

Srđan Fuchs
Милан је шоу програм, када је рекао како, ето, годинама чита уметност и филозофију, реда ради, али му ништа не значи, пошто се бави програмирањем 10 сати дневно...

Милане, једна изјава мог деветогодишњег сина Филипа (ту је негде на пола пута између математичкопрограмерске и емоционалне, поетске интелигенције), каже,

тата, ми, ако смо настали од мајмуна, значи да ћемо кроз милион година поново бити мајмуни, међутим, ако смо настали од бога, значи да ћемо ускоро лебдети?!

Милан Новковић је много добар човек.
Штета што нас нема више таквих као што је Милан.
principessa_etrusca principessa_etrusca 22:08 18.04.2016

Дерадикализација и дератизација

Пре свега, појам радикализације нема сам по себи вредносну димензију јер само по себи није ни добро, ни лоше бити радикалан. Оно што је лоше, односно опасно за околину, је нпр. бити радикални муслиман који је спреман да убије и да умре.

И у таквим екстремним случајевима, дерадикализација је на Западу процес који се одвија кроз обраћање противнику и њихово придобијање, можда добро изражено фразом winning hearts and minds (чак и ако звучи иронично када је коришћена у вези са Вијетнамом и касније у вези са Ираком).

"Културна деконтаминација" је дерогативни израз који веома јасно вреднује културу коју треба деконтаминирати, показује изузетну ароганцију деконтаминарки и звучи као неко запрашивање дидитијем.
freehand freehand 22:17 18.04.2016

Re: Дерадикализација и дератизација

"Културна деконтаминација" је дерогативни израз који веома јасно вреднује културу коју треба деконтаминирати, показује изузетну ароганцију деконтаминарки и звучи као неко запрашивање дидитијем.

Imam polovično slaganje. Druga polovina koja dobro pamti i kad, i kako, i zašto je do kontaminacije oličene u svemu što bi se kolokvijalno moglo nazvati "pink kulturom" došlo kaže da nam treba dezinfekcija, dezinsekcija i dekontaminacija. O metodama vredi razgovarati.
emsiemsi emsiemsi 22:33 18.04.2016

Re: Дерадикализација и дератизација

principessa_etrusca
Пре свега, појам радикализације нема сам по себи вредносну димензију јер само по себи није ни добро, ни лоше бити радикалан. Оно што је лоше, односно опасно за околину, је нпр. бити радикални муслиман који је спреман да убије и да умре.

И у таквим екстремним случајевима, дерадикализација је на Западу процес који се одвија кроз обраћање противнику и њихово придобијање, можда добро изражено фразом winning hearts and minds (чак и ако звучи иронично када је коришћена у вези са Вијетнамом и касније у вези са Ираком).

"Културна деконтаминација" је дерогативни израз који веома јасно вреднује културу коју треба деконтаминирати, показује изузетну ароганцију деконтаминарки и звучи као неко запрашивање дидитијем.

У праву си !
docsumann docsumann 10:26 19.04.2016

Re: Дерадикализација и дератизација


kulturu treba deratizovati
feliks.krul feliks.krul 11:43 19.04.2016

Re: Дерадикализација и дератизација

docsumann

kulturu treba deratizovati


Dobra igra reči! Dezinfekcija. Ali i oslobađanje od rata (borbe) kad bi to bilo moguće.
anonymous anonymous 22:52 18.04.2016

Ne tako davno ....

...postavio sam svoj prvi blog

Istok i Zapad .

Tekst potpisao Vladika Nikolaj .


Prvi se javio dubokoumni Brajović :

"Tекст је једно врело предрасуда, празних речи и флоскула, погрешних дијагноза:

Углавном, једна дечје наивна папазјанија... Већ у средњој школи пожељно је престати писати овакве саставе.

Чуј, проблем с текстом није што је он о Србима, Истоку-Западу, о Николају, тантри-мантри... Већ с тим што је глуп. Ја, пишући коментар, нисам ни видео да га је Николај писао, веровао или не. Мислио сам да је текст твој.

Ekipa ga podržala, a onda Tess objavila komentar koji je najbolje odslikao događaj :

Ništa nisam razumjela, ovako: Pejo kritikuje Anonimusov stil Nikolajevih (zločinačkih) misli?

Podrži ga ekipica, naprave redaljku - parrdon, pristojnu redaljku - sa Pejom na čelu antifašističke kolone? Hm, fino.


O čemu je ovaj blog ?

1.Tekstu Filozofija palanke
2.Liku i delu Radomira K.
3.Dekontaminaciji Druge Srbije .
4.Ili nešto sasvim četvrto ?

Hoće li opet biti redaljka ?


Edit : Ko je autor bloga, ili vas ima više ?,
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:27 18.04.2016

Re: Ne tako davno ....

Ако ниси спреман да чујеш да твоје мишљење или дело неко не цени, немој да га објављујеш.
Ако ниси спреман да видиш како твоје идоле гурају у блато, не говори о њима.

Бојим се да сам ја нисам склон чопору нити редаљкама. Таква ми натура.
А текст -- онај твој Николајев -- једнако је глуп сада као и онда кад си га објавио. И ништа се ту неће променити.
anonymous anonymous 01:00 19.04.2016

Re: Ne tako davno ....

Predrag Brajovic
Ако ниси спреман да чујеш да твоје мишљење или дело неко не цени, немој да га објављујеш.
Ако ниси спреман да видиш како твоје идоле гурају у блато, не говори о њима.

Бојим се да сам ја нисам склон чопору нити редаљкама. Таква ми натура.
А текст -- онај твој Николајев -- једнако је глуп сада као и онда кад си га објавио. И ништа се ту неће променити.



Kako ti se ono profesor u školi obraćao ?
feliks.krul feliks.krul 04:59 19.04.2016

Re: Ne tako davno ....

O čemu je ovaj blog ?

1.Tekstu Filozofija palanke
2.Liku i delu Radomira K.
3.Dekontaminaciji Druge Srbije .
4.Ili nešto sasvim četvrto ?


3. suočavanje
anonymous anonymous 06:08 19.04.2016

Re: Ne tako davno ....


Predrag Brajovic
00:27 19.04.2016
Re: Ne tako davno ....

А текст -- онај твој Николајев


Domaće, ....a svetsko !
anonymous anonymous 06:43 19.04.2016

Re: Ne tako davno ....

Ако ниси спреман да чујеш да твоје мишљење или дело неко не цени, немој да га објављујеш.
Ако ниси спреман да видиш како твоје идоле гурају у блато, не говори о њима.


Ova dva iskaza našeg vrlog Braje, mogao bih i sam da potpišem.
Kao potpuno ispravna.
Ako bi stajala ovako - van svakog konteksta.

Ali problem je što jezički iskazi, kao i sam život uvek imaju neki kontekst.
Tek u kontekstu nam se otkriva značenje, koje može da bude i dijametralno suprotno početnom razumevanju iskaza van konteksta.

Platon je ovo prelamanje saznanja opisao u alegoriji o pećini, postmoderna kultura u filmu Matrix, a u rečniku običnog čoveka koristi se sintagma " pogled iz žablje perspektive"

Stavljanjem u kontekst Brajovih iskaza, sagledava se njihova neistinitost.

1.
Ja sam spreman da čujem i prihvatim i tuđe i drugačije mišljenje kad je zasnovano na racionalnim argumentima, ali to Brajovićeva intervencija nije sadržavala.

2.
Ja nemam idola. Ko iole poznaje filozofiju, ili je pratio moje postove, to je mogao da zaključi.
Štirner na koga se često pozivam, tačka je preokreta iz hegelovske metafizike u postmetafizičko i postmoderno sagledavanje sveta koje ruši sve idole.

Ali ne radi se o idolima. Već o Brajovićevoj nesposobnosti da se otrgne predrasudi i emociji koju ima u odnosu na mene i autora čiji je tekst, pa onda ni sam tekst nije u stanju da iščita i shvati njegovu vrednost.

I da na kraju repliciram i onima drugima - istina je uvek krajnje jednostavna i može se iskazati prostim rečima i njihovim malim brojem.

Haiku poezija i zen priče su vrlo pitke, kao i tekst Nikolaja.

Treba ih razumeti, a neki to nisu u stanju zbog svojih predrasuda.






vera.nolan2 vera.nolan2 07:59 19.04.2016

Re:Sofia protiv mrakoljublja ....

Filozofija

anonymous, zaista uvažavajući tvoju ljubav spram mudrosti (sofia) i mudracima, verujem da takva ljubav budi naklonost, više ka filosofiji !
Uvažavam sve argumente izgovora reči, ali nekako, pre bih rekla filosofija, posebno kada se još pomene i imenovani svetac, jer je izvorno značenje reči zophos - mrak !
I kako se zalagao prof. Miloš Đurić i govorio da nismo ljubitelji tame (filo-zof) nego mudrosti, a svom studentu : "ne kaže se zom, kada si ti som " ...
a ova opaska je u povodu zaluđivanja plebsa filoZofijom na krilima teološkog mraka ...
To je profesor koji je izgovorio i
- "Lako je tebi, ti u diple sviraš, a ja svojim studentima etiku predajem."
...
anonymous anonymous 08:45 19.04.2016

Re: Re:Sofia protiv mrakoljublja ....

vera.nolan2
Filozofija

anonymous, zaista uvažavajući tvoju ljubav spram mudrost (sofia) i mudracima, verujem da takva ljubav budi naklonost, više ka filosofiji !
Uvažavam sve argumente izgovora reči, ali nekako, pre bih rekla filosofija, posebno kada se još pomene i imenovani svetac, jer je izvorno značenje reči zophos - mrak !
I kako se zalagao prof. Miloš Đurić i govorio da nismo ljubitelji tame (filo-zof) nego mudrosti, a svom studentu : "ne kaže se zom, kada si ti som " ...
a ova opaska je u povodu zaluđivanja plebsa filoZofijom na krilima teološkog mraka ...
To je profesor koji je izgovorio i
- "Lako je tebi, ti u diple sviraš, a ja svojim studentima etiku predajem."
...


Ok.Vera.

Saglasan sam. ( da ne kažem slažem se - da mi i to ne bi zamerili blogočistunci )

Naravno - filosofija.

Ali to je manje bitno.

Ono što je važnije je tvoja reakcija - koja me je iznanadila.

Nisam nikakav fan ne samo Nikolaja, nego niti bilo kog drugog teističkog mislioca.

Malo sam , gotovo ništa njihovo čitao.

U svojim postovima sam kritikovao svaku autoritarnost, hijerahiju moći, nadmoć.

Pa ipak niko nije to uzimao u obzir kad je sudio mom postu.

A ja sam postavio t e k s t .

O nužnosti pomirenja Istoka i Zapada, u neizbežnoj kohabitaciji, saživotu, o razumevanju da se razlike ne isključuju , o inkluziji, o kosmopolitksom pristupu u kojem ima mesta za sve , različite životne prakse i identitete.

Ne kao temu - život i delo Vladike.

Ali mnogi od vas nisu se poneli racionalno.

Nisu videli ništa od svega toga. Videli su samo Nikolaja.

A svi drugi - pronicljivi, mogli su da vide vaše predrasude.


Kad slušam rokenrol, ne upuštam se u racionalizaciju i razmišljanje da li se frontmen drogira, ili je bivši kriminalac.

Čitam Hajdegera, Šmita.... i mnoge druge , iako su u svojim ovozemaljskim životima bili bliski nacistima.

Uživam u mnogim arhitektonskim spomenicima podignutim znojem i krvlju robova,kojima su zapovedali tirani i diktatori .

Šta dalje reći.

Jedan t e k s t , bilo koji, ima samostalnu sudbinu,nezavisnu od sudbine njegovog autora.

Jednom napisan i objavljen on postaje podložan tumačenju u kojem svaki čitalac ima i pravo na svoje razumevanje i dalje dočitavanje i onoga što autor možda nije imao na umu dok je pisao.

Tekst je živo tkivo, koje se transformiše.

I mnogo toga bih još mogao da napišem.
Ali bi možda bilo previše.

Na kraju - jedan pozdrav.






emsiemsi emsiemsi 08:49 19.04.2016

Re: Re:Sofia protiv mrakoljublja ....

anonymous
vera.nolan2
Filozofija

anonymous, zaista uvažavajući tvoju ljubav spram mudrost (sofia) i mudracima, verujem da takva ljubav budi naklonost, više ka filosofiji !
Uvažavam sve argumente izgovora reči, ali nekako, pre bih rekla filosofija, posebno kada se još pomene i imenovani svetac, jer je izvorno značenje reči zophos - mrak !
I kako se zalagao prof. Miloš Đurić i govorio da nismo ljubitelji tame (filo-zof) nego mudrosti, a svom studentu : "ne kaže se zom, kada si ti som " ...
a ova opaska je u povodu zaluđivanja plebsa filoZofijom na krilima teološkog mraka ...
To je profesor koji je izgovorio i
- "Lako je tebi, ti u diple sviraš, a ja svojim studentima etiku predajem."
...


Ok.Vera.

Saglasan sam. ( da ne kažem slažem se - da mi i to ne bi zamerili blogočistunci )

Naravno - filosofija.

Ali to je manje bitno.

Ono što je važnije je tvoja reakcija - koja me je iznanadila.

Nisam nikakav fan ne samo Nikolaja, nego niti bilo kog drugog teističkog mislioca.

Malo sam , gotovo ništa njihovo čitao.

U svojim postovima sam kritikovao svaku autoritarnost, hijerahiju moći, nadmoć.

Pa ipak niko nije to uzimao u obzir kad je sudio mom postu.

A ja sam postavio t e k s t .

O nužnosti pomirenja Istoka i Zapada, u neizbežnoj kohabitaciji, saživotu, o razumevanju da se razlike ne isključuju , o inkluziji, o kosmopolitksom pristupu u kojem ima mesta za sve , različite životne prakse i identitete.

Ne kao temu - život i delo Vladike.

Ali mnogi od vas nisu se poneli racionalno.

Nisu videli ništa od svega toga. Videli su samo Nikolaja.

A svi drugi - pronicljivi, mogli su da vide vaše predrasude.


Kad slušam rokenrol, ne upuštam se u racionalizaciju i razmišljanje da li se frontmen drogira, ili je bivši kriminalac.

Čitam Hajdegera, Šmita.... i mnoge druge , iako su u svojim ovozemaljskim životima bili bliski nacistima.

Uživam u mnogim arhitektonskim spomenicima podignutim znojem i krvlju robova,kojima su zapovedali tirani i diktatori .

Šta dalje reći.

Jedan t e k s t , bilo koji, ima samostalnu sudbinu,nezavisnu od sudbine njegovog autora.

Jednom napisan i objavljen on postaje podložan tumačenju u kojem svaki čitalac ima i pravo na svoje razumevanje i dalje dočitavanje i onoga što autor možda nije imao na umu dok je pisao.

Tekst je živo tkivo, koje se transformiše.

I mnogo toga bih još mogao da napišem.
Ali bi možda bilo previše.

Na kraju - jedan pozdrav.







Сувише ауторитарно пишеш, да би твоје писање било одвојено од твоје личности.
tess tess 08:55 19.04.2016

Re: Ne tako davno ....

anonymous
Ekipa ga podržala, a onda Tess objavila komentar koji je najbolje odslikao događaj :

Ništa nisam razumjela, ovako: Pejo kritikuje Anonimusov stil Nikolajevih (zločinačkih) misli?

Podrži ga ekipica, naprave redaljku - parrdon, pristojnu redaljku - sa Pejom na čelu antifašističke kolone? Hm. Fino.

Prava sam Morgana, dobro reče Taso. :)

Vidi, Anonimus, ne bih ja u ovoj kakofoniji časti dečke mnogo zarezivala, sujetni, manični, korumpirani, nabeđeni, povodljivi, ima i seronja, etc..i ti pretjeruješ sa Teofilom i Svetislavom.

 Čika Brajovič prošlu godinu ni A ni B kad ga Princi maltretirao - jbt koliko me to nerviralo, Princi siledžija me nervirao, ne Pejo jagnje - sad, vidi vraga, kao on tebi malo malo začepi usta. Pokaki se na komentar. Fakt je da si veći znalac od njega, u par stavki, sigurno, te on te eliminiše, da se ne otkrije da nešto znaš više tj da on zna manje - čak ni ništa lično. Zgodno si se namjestio. Pejo te šikanira. Vidimo.
Tako bi on i mene radi Višegrada, dočim je čika Kusturica umjetnik, s Marsa, ima i helikopter.

Tj poslije košutinog bloga - kad zazvečaše klikeri - sve mi je jasnije, ko koga i za kakve forinte, jave i trice, pameti, i kučine..i pm.

I imate tako lošu i dosadno komunikaciju vas dvojica, najbolje bi vam bilo da jedan za drugog umrete. Neka lepršaju drugi.

p.s. Milane, ostadoh pri svom - stavu - od prošlog Felixovog bloga, što tebe ovim gestom ne čini većim proleterom. No mene mrzi da objašnjavam. I Felix se vrati. Idemo dalje, po iste pare.
vera.nolan2 vera.nolan2 09:08 19.04.2016

Re: Re:Sofia protiv mrakoljublja ....

A ja sam postavio t e k s t ...
... Čitam Hajdegera, Šmita.... i mnoge druge ,

.... i Markuzea, meni kultnog kao gimnazijalki ...
i raduje me tvoja naklonost čitanju mudrih, ali ...
na njega mi se kosa diže na glavi, obrazovan, načitan, potkovan i filoZofijom,
dobar orator na koga se narod lako prima ...
u mom okruženju, na žalost, veoma upuštenog i zapuštenog plebsa, bez nade da se za potomstvo bar, učini nešto da se obrazovno i svešću uzdigne kritički iznad stvarnosti, e da bi je -kreativno menjao
( izgubljena mogućnost dugoročno ! )
nekada većinom, bivši partijski članovi, a sada u neoreligionizovanoj svesti,
aman, ako uopšte nešto i čitaju, čitaju tračarske dnevnopolitičke novine, Njim se ponose i njegovim kompletom knjiga, a ne ljube bližnje svoje, ...
o nekakvom postu nedavno i pričešću, morala sam pedagoški da ih molim da bar taj dan
( zakasniše na posao zbog tog čina ) ne ruže i ogovaraju bližnje svoje ...
stanje je nepopravljivo i još gore što se tiče duha i svesti, narodnog ...
a upliv Crkve u državne poslove i škole, meni je, zaista nepodnošljiv ...

docsumann docsumann 10:42 19.04.2016

Re: Re:Sofia protiv mrakoljublja ....

emsi

Сувише ауторитарно пишеш, да би твоје писање било одвојено од твоје личности.


može li pojašnjenje oko toga u čemu se ogleda autoritarnost anonimusovog pisanja?
i zašto bi uošte sama autoritarnost ( ok, naglašena) bila neodvojiva od ličnosti onog čije je pisanje sadrži, hoću reći da li to važi i za dzge osobenosti tekst (tj. lica), recimo autoritativnost, animozitet, infatilnost, dogmatičnost ...
docsumann docsumann 10:53 19.04.2016

Re: Re:Sofia protiv mrakoljublja ....

Markuzea


pretjerana markuzofština može i u bajbok da te odvede. kao u slučaju zasigurno najpoznatijeg markuzioniste sa ovijeh naših prostoro-vremena



. .Ja sam sjenka koja se šunja Platonovim pećinama. Vjerujem da će mi Bog dati snage da nahranim sve usamljene lešinare bez uniforme, da ću zadovoljiti sve koji mrze, i dobijaju novac za to, svi neka krenu, sada je pravi trenutak, napadnite, optužite Svetozara Marovića za sve. Siguran sam da će svima biti lakše poslije toga. . . - S.M.
vera.nolan2 vera.nolan2 11:02 19.04.2016

Re: Re:Sofia protiv mrakoljublja ....

.Ja sam sjenka koja se šunja Platonovim pećinama. Vjerujem da će mi Bog dati snage da nahranim sve usamljene lešinare

"Ćutim, jer više ne znam ni šta da kažem ni šta da učinim
I neću vaskrsnuti. Nema straha, jer sam bio grešan, i ostaću, nažalost, jer sam slab da koračam nebeskim visinama vrlina..."

" I nad Mehtom ima Karajan... "

emsiemsi emsiemsi 12:41 19.04.2016

Re: Ne tako davno ....

tess
anonymous
Ekipa ga podržala, a onda Tess objavila komentar koji je najbolje odslikao događaj :

Ništa nisam razumjela, ovako: Pejo kritikuje Anonimusov stil Nikolajevih (zločinačkih) misli?

Podrži ga ekipica, naprave redaljku - parrdon, pristojnu redaljku - sa Pejom na čelu antifašističke kolone? Hm. Fino.

Prava sam Morgana, dobro reče Taso. :)

Vidi, Anonimus, ne bih ja u ovoj kakofoniji časti dečke mnogo zarezivala, sujetni, manični, korumpirani, nabeđeni, povodljivi, ima i seronja, etc..i ti pretjeruješ sa Teofilom i Svetislavom.

 Čika Brajovič prošlu godinu ni A ni B kad ga Princi maltretirao - jbt koliko me to nerviralo, Princi siledžija me nervirao, ne Pejo jagnje - sad, vidi vraga, kao on tebi malo malo začepi usta. Pokaki se na komentar. Fakt je da si veći znalac od njega, u par stavki, sigurno, te on te eliminiše, da se ne otkrije da nešto znaš više tj da on zna manje - čak ni ništa lično. Zgodno si se namjestio. Pejo te šikanira. Vidimo.
Tako bi on i mene radi Višegrada, dočim je čika Kusturica umjetnik, s Marsa, ima i helikopter.

Tj poslije košutinog bloga - kad zazvečaše klikeri - sve mi je jasnije, ko koga i za kakve forinte, jave i trice, pameti, i kučine..i pm.

I imate tako lošu i dosadno komunikaciju vas dvojica, najbolje bi vam bilo da jedan za drugog umrete. Neka lepršaju drugi.

p.s. Milane, ostadoh pri svom - stavu - od prošlog Felixovog bloga, što tebe ovim gestom ne čini većim proleterom. No mene mrzi da objašnjavam. I Felix se vrati. Idemo dalje, po iste pare.

Пола од овога што си написала нисам разумео --- не да сам тупав, него не знам контекст.
emsiemsi emsiemsi 12:41 19.04.2016

Re: Re:Sofia protiv mrakoljublja ....

docsumann
emsi

Сувише ауторитарно пишеш, да би твоје писање било одвојено од твоје личности.


može li pojašnjenje oko toga u čemu se ogleda autoritarnost anonimusovog pisanja?
i zašto bi uošte sama autoritarnost ( ok, naglašena) bila neodvojiva od ličnosti onog čije je pisanje sadrži, hoću reći da li to važi i za dzge osobenosti tekst (tj. lica), recimo autoritativnost, animozitet, infatilnost, dogmatičnost ...

Може !
Ауторитарност анонимусовог писања се огледа у његовом писању.
docsumann docsumann 12:53 19.04.2016

Re: Re:Sofia protiv mrakoljublja ....

emsiemsi
docsumann
emsi

Сувише ауторитарно пишеш, да би твоје писање било одвојено од твоје личности.


može li pojašnjenje oko toga u čemu se ogleda autoritarnost anonimusovog pisanja?
i zašto bi uošte sama autoritarnost ( ok, naglašena) bila neodvojiva od ličnosti onog čije je pisanje sadrži, hoću reći da li to važi i za dzge osobenosti tekst (tj. lica), recimo autoritativnost, animozitet, infatilnost, dogmatičnost ...

Може !
Ауторитарност анонимусовог писања се огледа у његовом писању.


ako si iscrpio svu vickastost na ovu temu zamolio bih te za "nijansu" ozbiljniji odgovor.

kad ti mene upitaš za objašnjenje nečeg što sam napisao na blogu, potrudim se da ga iznesem bez obzira koliko to meni nepotrebno izgledalo (odnosno koliko budem smatrao da je sama stvar očigledna).

bilo bi korektno da i sam učiniš slično.
emsiemsi emsiemsi 12:57 19.04.2016

Re: Re:Sofia protiv mrakoljublja ....

docsumann
emsiemsi
docsumann
emsi

Сувише ауторитарно пишеш, да би твоје писање било одвојено од твоје личности.


može li pojašnjenje oko toga u čemu se ogleda autoritarnost anonimusovog pisanja?
i zašto bi uošte sama autoritarnost ( ok, naglašena) bila neodvojiva od ličnosti onog čije je pisanje sadrži, hoću reći da li to važi i za dzge osobenosti tekst (tj. lica), recimo autoritativnost, animozitet, infatilnost, dogmatičnost ...

Може !
Ауторитарност анонимусовог писања се огледа у његовом писању.


ako si iscrpio svu vickastost na ovu temu zamolio bih te za "nijansu" ozbiljniji odgovor.

kad ti mene upitaš za objašnjenje nečeg što sam napisao na blogu, potrudim se da ga iznesem bez obzira koliko to meni nepotrebno izgledalo (odnosno koliko budem smatrao da je sama stvar očigledna).

bilo bi korektno da i sam učiniš slično.

Извињавам се !
Молим за разумевање, пошто ме боли стомак.
docsumann docsumann 12:58 19.04.2016

Re: Re:Sofia protiv mrakoljublja ....

Извињавам се !
Молим за разумевање, пошто ме боли стомак.


izvinjenje uvaženo. sačekaću...nije problem
anonymous anonymous 23:42 18.04.2016

Paradoksalna logika


A. „Sve teče sve se menja." = Istorijska rečenica sa početka filozofske misli.
B. „Promene nema niti je može biti." = Teatar apsurda. Filozofska besmilica.
A je A.
B je B.
A nije B.
Zar je potrebno da se vraćamo u divljaštvo i da ponovo dokazujemo da A nije B?



U suprotnosti prema aristotelskoj logici nalazi se ono što bi se moglo nazvati paradoksalnom logikom, logikom koja pretpostavlja da A i ne — A ne iskljucuju jedan drugog..

Paradoksalna logika je prevladala u kineskom i indijskom mišljenju, u filozofiji Heraklita, i zatim ponovno pod imenom dijalektike,u filozofiji Hegela i Marxa.

Opsti princip paradoksalne logike jasno je izrazio Lao-tse
»Strogo istinite rijeci pricinjaju se paradoksalne «.

Takodjer i Cuang-tsu:
»Ono što je jedno jest jedno. Ono što je ne-jedno takodjer je jedno«.

Te su formulacije paradoksalne logike potvrdne: to jest i to nije.

Druga je formulacija nijecna: to nije ni to ni ono.

Prvi izraz misli nalazimo u taoizmu, kod Heraklita i ponovno u hegelijanskoj dijalektici; druga formulacija je cesta u indijskoj filozofiji…

U Lao-tseovoj filozofiji ista je ideja izražena više u poetskoj formi. Karakteristican primjer taoistickog paradoksalnog mišljenja je ova tvrdnja:

»Težina je korijen lakoce, nepomicnost upravlja kretanja«.

Ili: »Tao u svom regularnom toku ne cini ništa i tako ne postoji ništa što on ne cini«.

Ili: »Moje rijeci je lako shvatiti i veoma lako slijediti; ali ne postoji nitko u svijetu tko je kadar da ih shvati i slijedi«.

U taoistickom mišljenju, baš kao i u indijskom i sokratovskom mišljenju, najviša stepenica do koje misao dolazi je znanje o neznanju.

»Znati, a ipak znati i da ne znamo najviše je (postignuce); ne znati, a ipak misliti da znamo jest bolest duha«.

Upravo je konzekvencija te filozofije da se najviši bog ne može imenovati. Najviša zbilja, najviše Jedno ne može se razumjeti posredstvom rijeci ili misli.

Kao što to Lao-tse kaže: »Tao koji se može oznaciti nije trajan i nepromjenljiv Tao. Tao koje se može imenovati nije trajno i nepromjenljivo ime«.






anonymous anonymous 23:43 18.04.2016

Re: Paradoksalna logika


Već sam jednom pokušao da objasnim da izkaz :

„Sve teče sve se menja."

ne isključuje i ovaj drugi :

" Promene nema niti je može biti. "


Logika u kojoj je :

A = A
B = B
A nije = B

je logika zasnovana na principu antagonizma, nepomirljive suprotnosti, konflikta


Logika u kojoj je

A = A

B = B

A nije = samo A nego = i B

je logika zasnovana na principu razlike , inkluzivnosti, beskonfliktnog saživljenja
feliks.krul feliks.krul 05:02 19.04.2016

Re: Paradoksalna logika

„Sve teče sve se menja."

ne isključuje i ovaj drugi :

" Promene nema niti je može biti. "



Tačno da ne isključuje, i to samo u slučaju kada se govori o tome da se večiti tok promena ne može saustaviti.


anonymous anonymous 07:10 19.04.2016

Re: Paradoksalna logika

feliks.krul
„Sve teče sve se menja."

ne isključuje i ovaj drugi :

" Promene nema niti je može biti. "



Tačno da ne isključuje, i to samo u slučaju kada se govori o tome da se večiti tok promena ne može saustaviti.



Ne . Nego uvek i svuda .

Istok ne postoji bez Zapada.
Levo ne postoji ako ne postoji i desno.
Istinito ne postoji bez neistinitog i lepo bez ružnog.

Posmoderna kultura i poststrukturalistička filozofija u svemu sagledavaju istovremenost i identiteta i razlike, istosti i promene, fluidnost umesto esencijalizma.

Istovremeno i A i ne A.

Svaka osoba istovremeno nosi u sebi konstantu koja se ne menja, na kojoj bazira svoj identitet, ali istovremeno i promenu koja se dešava svakog trenutka, koja donosi razliku.

Bez razumevanja iskazanog ostaćemo zauvek zatvoreni u svojoj isključivosti i zatvorenim svetovima.

Iskaz A = A
i B = B

iskazuje nepomirljivu suprotnost , koja se ne može razrešiti drugačije osim destrukcijom onog drugog.

Takav je aktuelno ušančen antagonizam gradjansko - nacionalno.

Ali on se ne može razrešti u okviru navedene logike

A = A
i B = B

On se ne može razrešiti i prevazići u okviru logike koja se koristi metodološkim nacionalizmom, logikom koja s kreće u okviru analitičke jedinice koju predstavlja nacija.

On se razrešava u trannacionalnom, kosmopolitskom , planetarnom kontekstu u kojem je moguć i liberalni, gradjanski nacionalizam.

Pri čemi nije reč o oksimoronu.

Princi je u svojim komentarima bio na tragu,čini mi se sličnim zaključcima.
Kada je u pitanju pomirenje nacionalnog i gradjanskog.



jkt2010 jkt2010 08:09 19.04.2016

Re: Paradoksalna logika

anonymous
Svaka osoba istovremeno nosi u sebi konstantu koja se ne menja, na kojoj bazira svoj identitet, ali istovremeno i promenu koja se dešava svakog trenutka, koja donosi razliku.


Pogledaj bolje i videćeš: Ova konstanta ne postoji.

U stvari, konstante postoji samo kao trik u matematici, i nigde više.

Sve na svetu nastaje, raste, opada i propada, pod međusobnim unakrsnim uticajem i u međuzavisnosti, i sve ove promene se odigravaju u isto vreme, svo vreme...
docsumann docsumann 11:05 19.04.2016

Re: Paradoksalna logika

Prvi izraz misli nalazimo u taoizmu, kod Heraklita i ponovno u hegelijanskoj dijalektici; druga formulacija je cesta u indijskoj filozofiji…


stav da je A ujedno i A i neA je već poodavno ključni postulat kvantne-mehanike ( ne čudi što su mnogi pioniri razvoja ove oblasti bili skloni i zainteresovani za budizam, taoizam i druge istočnjačke škole mudrosti)

takođe, u XX vijeku, taj logički koncept su prigrlili i neki filozofi, recimo Uspenski, a u naučnom pogledu na svijet novo (prošireno ili apgrejdovano) mjesto mu dodjeljuju autoriteti kao što su Dejvid Bom, Karl Pribram, Rodžer Penrouz, Ralf Abraham ...

očekujem da u XXI taj pogled na logiku stvari bude prihvatljiv mnogo većem broju ljudi.

Domazet Domazet 00:11 19.04.2016

Mislim da se...

...Vladimir Maricic malo zaleteo kada je u svoj teks ukljucio Ameriku. Za ostale ne znam ali u Americi se proces islamske deradikalizacije koji je, rekao bih van Gvantanama tek poceo, vrsi uz istovremenu radikalizaciju hriscanskog dela stanovnistva (Vidi sta pricaju Trump and Cruz, oni se ne ogranicavaju samo na represivni aparat oni aktivno podbunjuju i radikalizuju svoje pristalice). Jedini od cetiri preostala kandidata za predsednika koji bi se uzdrzao (uzdrzavao?) od radikalizacije stanovnistva je Berni Sanders ali ja, na moju veliku zalost, ne verujem da on ima sanse da postane Predsednik. Hilari koja propagira rekao bih 'the most hawkish international policies' se za sada ne izjasnjava ali ako uspe u tome da makar delom sprovede svoju vrstu spoljasnje politike ce morati da pribegne radikalizaciji dela populacije koji je podrzava da bi neutralizovala (sa ili bez znakov navoda, kako ko hoce) unutrasnje reakcije (muslimaske populacije) na njenu spoljasnju politiku...
feliks.krul feliks.krul 06:02 19.04.2016

Re: Mislim da se...

Domazet
...Vladimir Maricic Jedini od cetiri preostala kandidata za predsednika koji bi se uzdrzao (uzdrzavao?) od radikalizacije stanovnistva je Berni Sanders ali ja, na moju veliku zalost, ne verujem da on ima sanse da postane Predsednik.


I ja bi bez dvoumljenja dao svoj glas Berniju. Ali to je tako u američkoj politici, Bernie je pušten kao "teaser" da malo podgreje ideale. Dobro je što je taj njegov diskurz došao u javnu sferu, makar kroz izbornu kampanju.
bene_geserit bene_geserit 07:32 19.04.2016

Re: Mislim da se...

Domazet
...radikalizaciju hriscanskog dela stanovnistva (Vidi sta pricaju Trump and Cruz, oni se ne ogranicavaju samo na represivni aparat oni aktivno podbunjuju i radikalizuju svoje pristalice). Jedini od cetiri preostala kandidata za predsednika koji bi se uzdrzao (uzdrzavao?) od radikalizacije stanovnistva je Berni Sanders ali ja, na moju veliku zalost, ne verujem da on ima sanse da postane Predsednik. Hilari koja propagira rekao bih 'the most hawkish international policies'...

Kontrast izmedju 4 USA predsednicka kandidata:
- Trump: izolacionizam, zastita od islamskih extremista unutar USA svim mogucim metodama (od privremene zabrane ulaska svim muslimanima dok se uradi security clearance, mucenja terorista, potenciranje kolektivne odgovornosti muslimanskog stanovnistva)
- Hillari: intervencionizam, liberalna politika sto se tice emigracije i primanje izbeglica iz Libije (nesto sto smo vec videli u EU trenutno)
- Bernie: izolacionizam, liberalna emigracija
- Cruz: intervencionizam, zastita od islamskih extremista unutar USA svim mogucim metodama (patrole po kvartovima sa vecim % muslimanskog stanovnistva, ...)

Hillari-na politika je vec dokazala na primeru EU koliko je besmislena.
Cruz-ova politika se svodi na surovo pravo jaceg.
Bernijeva politika ima taj problem da su blisko-istocni muslimani vec radikalizovani i usa im je 'krivac' za sve, tako da liberalna imigrantska politika bi neminovno dovela do porasta terorizma na usa teritoriji.
Tako da je Trampova politika jedina realna. Naravno uz neke stvari koje bi svi oni u praksi radili ali se ne pricaju naglas (mucenje terorista). I neke stvari koje se nikako ne uklapaju u liberalnu sliku sveta (zabrana ulaska muslimanima, kolektivna odgovornost), ali je potpuno u pravu sto se njih tice.

A radikalizaciju hriscanskog stanovnistva rade teroristicki akti a ne bilo ciji govori.
principessa_etrusca principessa_etrusca 07:42 19.04.2016

Re: Mislim da se...

Domazet

Ово није трол, већ мој скромни прилог америчкој предизборној кампањи, у нади да ће што више људи прочитати ОВАЈ ЧЛАНАК (Bernie vs. Hillary and why it matters).
Domazet Domazet 19:02 20.04.2016

Re: Mislim da se...

Bene Jesuit
A radikalizaciju hriscanskog stanovnistva rade teroristicki akti a ne bilo ciji govori.


Ima tome nekoliko meseci kako sam na NPR-u slusao intervju sa autorkom knjige o braci Tsarnaev. Intervju je bio interesantan na vise nivoa, zena mi se jako dopala. U jednom trenutku je krenula da prica o tome kako je iz Rusije izvestavala o cecenskim teroristickim akcijama i kako ih je, kao i sve ostali strani dopisnici koji su izvestavali o tim akcijama, uvek stavljala u kontekst sa akcijama/politikom ruskih vlasti u Cecniji. I kako je to nailazilo na odobravanje (mislim da je zapravo rekla 'ohrabrivanje') urednika. I onda se zena u jednom trenutku iskreno zapita kako je to moguce da niko u Americi ne dovodi u vezu teroristicke akcije poput Boston Bombinga sa americkom blikoistocnom politikom. I ja tu kazem sebi, pa eto ti to radis Sestro, svaka ti castt! I onda na kraju dvodnevnog intervjua saznam da je zena rodjena u Rusiji i da je jako mlada emigrirala sa roditeljima u USofA. Hebi ga.

Dakle, ja bih rekao da postoji nesto sto se zove imperijalna kolektivna svest. Vrsta samocenzure koja je u US dovedena do savrsenstva. A vidim da joj podlezu i lokalni Bene Jesuits
feliks.krul feliks.krul 18:30 21.04.2016

Re: Mislim da se...

Domazet
...Vladimir Maricic malo zaleteo kada je u svoj teks ukljucio Ameriku. Za ostale ne znam ali u Americi se proces islamske deradikalizacije koji je, rekao bih van Gvantanama tek poceo, vrsi uz istovremenu radikalizaciju hriscanskog dela stanovnistva (Vidi sta pricaju Trump and Cruz, oni se ne ogranicavaju samo na represivni aparat oni aktivno podbunjuju i radikalizuju svoje pristalice). Jedini od cetiri preostala kandidata za predsednika koji bi se uzdrzao (uzdrzavao?) od radikalizacije stanovnistva je Berni Sanders ali ja, na moju veliku zalost, ne verujem da on ima sanse da postane Predsednik. Hilari koja propagira rekao bih 'the most hawkish international policies' se za sada ne izjasnjava ali ako uspe u tome da makar delom sprovede svoju vrstu spoljasnje politike ce morati da pribegne radikalizaciji dela populacije koji je podrzava da bi neutralizovala (sa ili bez znakov navoda, kako ko hoce) unutrasnje reakcije (muslimaske populacije) na njenu spoljasnju politiku...


Pred sobom ima američki časopis "American Interest" Vol. 11, No. 5, May/June 2007. U podnaslovu Policy, Politics and Culture, Naslov broja je "Is This Islam?"

Kupio sam ga u Bordersovoj ogromnoj knjižari gde sam stao da popijem kafu na putu od San Franciska do Sakramenta, kupio sam gomilu za mene interesantnih časopisa, i poneku knjigu.

U časopisu je objavljen fascimil memoranduma

"Action Memorandum" United States Department of Instigation, Washington DC.

TO: Secretary of State Condolezza Rice
FROM: Michael Holtzman
Subject: Fixing Public Diplomacy.
Date: 1 May, 2007


Citati:

"We could wait until U.S. credibility revives, and in the meantime devote more resources to public diplomacy. But there are better ways to proceed, and it begins with the recognition that laying bare the facts of U.S. diplomacy (informing) and winning hearts and minds (engaging and influencing) are different goals that require different implementing tools. It's not our messages that we need to get right, but also our messengers.

U.S. public diplomacy efforts in the Arab and Muslim world must therefore be guided by a radically new three-pronged strategy that levereges coordinated governmental and nongovernmental activities to address three distinct goals: providing accurate information, engaging and influencing opinion, and marginalizing the radicals.

...

Inform
For example, content on the al-Hurra satellite television network should do more than attemp to compete with al-Jazeera. It should actively promote a favorable image of America, albeit indirectly. An Arab-narrated documentary on U.S. actions in Bosnia and Kosovo, which saved hundreds of thousands Muslim lives, would be an example of such programming.

Engage and Influence
If we are to take advantage most Muslims make between the U.S.Government and its policies, on the one hand, and the American people and American values, on the other, we must create a new, extra-governmental platform to leverage the whole pulsating, energetic, and highly contagious melange of American civil society. We need our doctors, religious leaders, athletes, entertainers, educators, scientists and writers--as well as our own patriotic Muslim citizens--to engage in as many two way conversations with the Arab and Muslim worlds as we can arrange.

And we need to emphasize the importance of two-way conversations: No one can effectively influence others if they are not prepared to listen to them.

By far the best way to achieve these ends is to create a private, independent, nonprofit organization devoted to cultural and intellectual exchange. This organization, which would have a consultative relationship with the U.S.Government (not unlike that of the Eurasia Foundation (for example).

...

We and our allies must do much more to encourage indigenous resistance to the distortions of Islam peddled by al-Qaeda and like minded groups.

A better way is at hand. You, Madame Secretary, can put it in action." (sic) "Sic" znači da je sve kako je napisano citirano, uključujući i podvlačenje segemenata.

Domazete, ovaj tekst se ne bavi direktno "deradikalizacijom" ali posredno. Vidiš datum teksta. Možeš dozvoliti svojoj mašti da zamisli druge preporuke koju su dolazile iz raznih departmana. Znaš i sam da kada se izabere nov Predsednik to ne znači da se sve što je u procesu državnim službama resetuje i obriše, već se programi nastavljaju, državni interesi su pitanju. Nepotrebno je praviti pretpostavke o tome šta bi nepoznati budući Predsednik promenio. To što govore u kampanjama nikako ne odslikava ono što će raditi u Beloj kući.

---------

Ali da se vratim jednoj od mojih tema. Mislim da su američki interesi veoma veoma loše predstavljeni nevladinim organizacijama u Srbiji od 1990tih do danas. Čak ka šta više, nevladine organizicaje su stvorile barijeru između Srbije i Amerike. Njihovo delovanje je bilo katastrofalno. Amerikanci su se poverovali obećanjima komunističkih revizionista, koji su obukli majice na kojima je pisalo CIVIL SOCIETY. Ali majice kao majice, kad se isperu idu u treš, ono što ostaje može se pročitati OVDE.

Srpske Nevladine organizacije su manipulisale Amerikom i Zapadom radi svojih sopstvenih interesa. To je istina koja će dopreti do njih jednog dana, a nadam se uskoro.

To su ljudi kojima je dununciranje postala druga priroda, jer ako je mogao buržujsko građanski mozak poput Radomira Konstantinovića da denuncira, onda "ajde mogu i ja" da denunciram.

Ima tu i zavedenih i naivnih duša, to sigurno znam. Ja do moje 50 godine nisam mogao da kažem za sebe da sam sazreo čovek. Detinjstvo i mladost se produžila u uvom i prošlom veku. The 30s are the new 50s, što bi se reklo.

Odgovornost treba da snose lideri a ne volonteri. Prozvao bih Latinku Perović da nam objasni, koja je sa mojom majkom išla u istu kragujevačku gimanaziju. Po njihovoj priči, već je tada bila daleko iznad SKOJ-evaca tipa moga oca i strica kojima se Komunizam činio kao vrata koja vode ka Utopiji,a ne kao ekstremistička politika finansirana iz Staljinove Moskve.

feliks.krul feliks.krul 07:23 19.04.2016

Slobodan Antonić citati:

Taj kolektivistički i nacionalistički super-ego, po Konstantinoviću, stoji nad glavom svakog člana palanke, bez obzira da li se radi o stanovniku Beograda ili Žagubice. «Duh palanke», dakle, koji nam ne dozvoljava da dišemo za Konstantinovića ne dolazi od našeg neposrednog društvenog okruženja – što svi podrazumevamo kada kažemo «palanka». On dolazi iz izvesne više sfere koju čini duh čitave nacije, i koji ima tu represivnu osobinu da onemogućava individualne duhove da se slobodno razvijaju.

Taj surovi i autoritarni zloduh iz nekakvog tajanstvenog razloga zaposeo je celu građansku Srbiju. Naime, iz takođe tajanstvenog razloga, u srpsku palanku, po Konstantinoviću, spada kompletno građanstvo Srbije, uključiv i naše najveće umove. Ono što mi mislimo da je najbolje u srpskoj kulutri pre 1941. za Konstantinovića su samo emanacije jednog te istog palanačkog duha. Pripremite se da čujete koga sve Konstantinović ubraja u duhovne palančane! To su: Đura Jakšić, Milutin Uskoković, Vojislav Ilić, Milan Rakić, Jovan Dučić, Sima Pandurović, Vladislav Petrović Dis, Jovan Skerlić, Bogdan Popović, Veljko Petrović, Momčilo Nastasijević, Rade Drainac, Ljubomir Micić, Dimitrije Mitrinović, Velibor Jonić, Ksenija Atanasijević, Isidora Sekulić, Miloš Đurić, Vladimir Vujić, Vladimir Dvorniković, Nikolaj Velimirović, Justin Popović, Desanka Maksimović, Vladimir Velmar Janković, Branislav Petronijević, Svetislav Stefanović itd.


Dvojica pozitivnih likova:

Prvi se zove Miloš Perović koji je napisao.

«Teturajući na svojim štakama često dođem u opasnost da padnem da ne bih zgazio mrava; ali sam u stanju da mirne duše streljam četu neprijateljskih vojnika. Žudnja za zločinom u mojoj duši, nepojamna za mene, navukla je masku patriotizma»
feliks.krul feliks.krul 07:45 19.04.2016

Re: Slobodan Antonić citati:

"Taj kolektivistički i nacionalistički super-ego, po Konstantinoviću, stoji nad glavom svakog člana palanke, bez obzira da li se radi o stanovniku Beograda ili Žagubice. «Duh palanke», dakle, koji nam ne dozvoljava da dišemo za Konstantinovića ne dolazi od našeg neposrednog društvenog okruženja – što svi podrazumevamo kada kažemo «palanka». On dolazi iz izvesne više sfere koju čini duh čitave nacije, i koji ima tu represivnu osobinu da onemogućava individualne duhove da se slobodno razvijaju.

Taj surovi i autoritarni zloduh iz nekakvog tajanstvenog razloga zaposeo je celu građansku Srbiju. Naime, iz takođe tajanstvenog razloga, u srpsku palanku, po Konstantinoviću, spada kompletno građanstvo Srbije, uključiv i naše najveće umove. Ono što mi mislimo da je najbolje u srpskoj kulutri pre 1941. za Konstantinovića su samo emanacije jednog te istog palanačkog duha. Pripremite se da čujete koga sve Konstantinović ubraja u duhovne palančane! To su: Đura Jakšić, Milutin Uskoković, Vojislav Ilić, Milan Rakić, Jovan Dučić, Sima Pandurović, Vladislav Petrović Dis, Jovan Skerlić, Bogdan Popović, Veljko Petrović, Momčilo Nastasijević, Rade Drainac, Ljubomir Micić, Dimitrije Mitrinović, Velibor Jonić, Ksenija Atanasijević, Isidora Sekulić, Miloš Đurić, Vladimir Vujić, Vladimir Dvorniković, Nikolaj Velimirović, Justin Popović, Desanka Maksimović, Vladimir Velmar Janković, Branislav Petronijević, Svetislav Stefanović itd."Antonić

A dvojica pozitivnih likova srpske kulture:

Prvi se zove Miloš Perović. "Njega Konstantinović hvali da je «jedini srpski pesnik koji je napisao da je patriotizam maska žudnje za zločinom» " Antonić

«Teturajući na svojim štakama često dođem u opasnost da padnem da ne bih zgazio mrava; ali sam u stanju da mirne duše streljam četu neprijateljskih vojnika. Žudnja za zločinom u mojoj duši, nepojamna za mene, navukla je masku patriotizma»

Drugi srpski velikan po Konstantinoviću je Dušan Srezojević.
On je «pesnik proleterske revolucije» i «aktivni pripadnik radničkog pokreta» (260). «Srezojević je izvanredno značajan trenutak u istoriji srpske kulture», kaže Konstantinović (262). To najviše dolazi usled «njegovog prozrenja o nužnosti totalne pobune» (262). «Vrhovni trenutak» tog velikog pesnika i revolucionara, po našem kritičaru i filozofu, jeste « Bezimena pesma» . U tom intelektualnom trenutku Srezojević «duhovno i duševno nadrasta i Rakića i J. Dučića» (263). Dušan Srezojević, zapamtite to ime, Dušan Srezojević, pesnik i revolucionar, Dušan Srezojević, čovek koji «nadrasta i Rakića i J. Dučića», a svakako i Drainca i Nastasijevića, Dušan Srezojević, čovek koji je samo zahvaljujući beskrajnom mraku srpske palanačke kulture ostao nepoznat, Dušan Srezojević će zablistati na intelektualnom nebu Srbije onda kada se Srbija najzad oslobodi «duha plemena», a svaki Srbin konačno postane čist univerzalni individuum.

Tako je Konstantinović napravio svojevrstan kulturni pomor među najumnijim Srbima, da bi kao zamenu ponudio dvojicu anonimnih pesnika.



Konstantinović nas je prevario. Prourio nam pseudo-denunciranje, pseud-filozofiju.

Moja teza je da su komunisti od Konstantinovića naručili tekst, on je to odradio tako što je prvo obesmislio tekst.

Čovek koji je plakao što je morao da bira između Paunda i Rilkea, ne može da ozbiljno preporuči Srezojevića (drugim rečima "Palankovića"!) i Perovića, za nove temeljnike srpske kulture.

To je šala na veoma visokom nivou.

Ali Antonić ne ide tako daleko kao ja. Antonić još uvek smatra da Konstantinović piše nekim pseudo-hegelijasnkim jezikom. Ja kažem da je Filosofija palanke GOVNO.


Filip David je za ovu knjigu jednom rekao: «Radetova Filozofija palanke postala je neka vrsta naše biblije».

"Isto tako, Konstantinović je tvrdio da su već u «duhu palanke», kao u kakvom žiru, sadržane sve njegove buduće forme, da je sledeća forma «duha palanke» nacionalizam, a da je njegova krajnja forma, onaj hrast u koji će se duh palanke uvek razviti samo ako ima dovoljno vremena – nacizam." Pseudo-teorija?

Jednostavno rečeno, Radomir nije bio filozof.Ni antropolog. On je pisac fine literature.


Detalj slike Veliki masturbator

Pozdrav iz Belgravije!
anonymous anonymous 08:17 19.04.2016

Re: Slobodan Antonić citati:


Felikse, pre nego što si objavio ovaj sadašnji blog, razmišljao sam da napišem tekst o nužnosti tvoje rehabilitacije, iz principijelnih razloga, koji su bili smatram i motiv Tasine reakcije.

Nastavljanjem u istom maniru, obesmišljavaš moju raniju nameru.

U svom tekstu na prethodnom blogu o tekstu Filozofija palanke,pokušao sam da objasnim :
da je sam tekst jedno, da je zloupotreba tog teksta - drugo, a da je ličnost autora, njegova ideološko i političko opredeljenje i delovanje nešto sasvim treće.
Te stvari ne treba mešati.

To sam pokušao da objasnim i onima iz drugog tabora, ( Brajo ) koji isto tako mešaju tekst i ličnost autora ( Nikolaja )

Odbacivati kulturne tekovine, u koje spada i filozofija, zbog nedoličnosti i problematičnog životnog puta stvaralaca, autora, značilo bi odbaciti sve tekovine civilizacije.

O tome je pisao W.Benjamin.

I na kraju, neznanje i nerazumevanje nekog stvaralačkog dela, ne bi trebalo biti praćeno prejakim emocijama, mržnjom,diskvalifikacijom i odbacivanjem, bez prethodnog sagledavanja realnih dometa sopstvenog mišljenja,....i dobrooog truda da se protumači ono što se naizgled čini bezvrednim.

Jer,sve što je novo i drugačije, teško se razume, baš zato što je novo.

A zato što je novo i drugačije - vredno je .

Zato treba biti obazriv.

Ovo je poruka i Brajoviću.

feliks.krul feliks.krul 11:36 19.04.2016

Re: Slobodan Antonić citati:

Anonymous, hvala ti si (konačno) konkretan. Veoma je teško bilo pratiti pojedinačne diskusije u prošlom blogu. Ja i sad nemam poptun pristup tom mom prethodnm blogu na moja dva kompjutera. Došlo je neke greške u tom banovanju, pa ja imam pristup samo na četiri stranice. Moraću da odem u neki internet kafe i da pročitam komentare.

Tasa je naravno prvo pročitao moj tekst pre nego što ga je objavio. Našao u njemu rezonance svog razmišljanja. Ali pošto je dobio oko 50 zahteva da obriše naš blog, i zbog reakcije na blogu, pa potom i moje suspenzije, jer sam uzvratio uvredama uvredom, Tasa je odlučio da se povuče iz učestvovanja sa bloga92 dok ne sredi svoje utiske i dok razmišlja i piše o svom sledećem tekstu.

U svom tekstu na prethodnom blogu o tekstu Filozofija palanke,pokušao sam da objasnim :
da je sam tekst jedno, da je zloupotreba tog teksta - drugo, a da je ličnost autora, njegova ideološko i političko opredeljenje i delovanje nešto sasvim treće.
Te stvari ne treba mešati.

To sam pokušao da objasnim i onima iz drugog tabora, ( Brajo ) koji isto tako mešaju tekst i ličnost autora ( Nikolaja )

Odbacivati kulturne tekovine, u koje spada i filozofija, zbog nedoličnosti i problematičnog životnog puta stvaralaca, autora, značilo bi odbaciti sve tekovine civilizacije.


1. Prvo sam hteo da razumem tekst Filosofije palanke, koji se sastoji iz dva dela prvi deo je na prvi pogled palančkog duha čiji je princip R.K. sažeo sa PROMENE NEMA NI JE MOŽE BITI, mada je kao kao najviše načelo tog tuha stavio STIL.

Da bi shvatio nekog pisca morao bih da znam kontekst u kojem pisac piše taj tekst. Znači interesuje me istorijsko vreme (kada je neko radio nešto, znači da moram znati i za Kanta i Hegela, i Grke i sve druge u kom istorijskom vremenskom periodu su pisali.)

Pored toga interesuje me namena teksta.

Dalje interesuje me sam čovek pisac (njegovo klasno poreklo, školovanje, posao) da bi još više prodro u njegovo delo. Radomir Konstantinović je u osnovi pesnik i pripovedač. Njegovo delo Dekartova smrt ima delove koji su divni, citirao sam dva odlomka u ovom blogu da bi to ilustrovao.

Pročitavši i drugi deo nalazim da je namena Filosofije palanke, bila denunciranje velikog broja srpskih intelektualaca, pesnika, kritičara, i pisaca. Kad se sabere obim te kritike zaključujem da se radi o denunciranju same srpske novoburžoaske kulture, čiji je pripadnik i sam pisac. A sam Radomir Konstantinović obožava poeziju fašiste pesnika Ezru Paunda, i nemačkog pesnika Rilkea koji nije bio fašista. Znači da se Radomir u Dekartovoj smrti sa suzama odriče Paunda. Dakle on itekako pravi razliku između pesničkog umeća i (fašističke) ideologije Ezre Paunda. Čak i ja vidim veličinu Radomirovog pesničkog izražaja u delu Dekartova smrt koji je autobiografska proza. Dakle ne odbacujem sva autorova dela niti autora kao ličnost (koja me interesuje radi upotpunjavanja razumevanja Filosofije palanke.

2. Tako me interesuje "ideološko i političko opredeljenje" takođe da bi razumeo smisao knjige. Čini mi se da Radomir Konstantinović NEMA neko drugo opredeljenje nego pesničko.

3. "Zlouptrebu" ovog dela Filosofije palanke, 25 godina pošto je bilo napisano, je sasvim si u pravu, odvojena stvar. Treba znati zašto je došlo do zloupotrebe, mislim da je došlo do zlouptrebe samo zbog umne lenjosti onih koji su bili intelektualci komunističkog doba i ideologije, a po obaranju komunistčkih država i ideologški nametnutnog društvenog razvojnog pravce. Pošto je došlo do pobede "kontrarevolucije", u njihovom spiku, - oni, bivši komunistički kulturni radnici su prihvatili građanske vrednosti. U tom procesu, izabrali su Radomira Konstantinovića i njegovo delo Filosofiju palanke kao simbol. "Zlouptreba", ako je toga bilo, je bila izgleda slučajna. Nešto je trebalo izabrati. Radomir Konstantinović je bio građansko dete po ocu i materi, a po dedovima i babama je bio seljačkog porekla iz Južne Srbije.

Bilo bi možda bolje da su novi građanski ideolozi izabrali delo Dekartova smrt da bude njihova biblija. Jer Dekartova smrt je sva sazdana od referenci na zapadno evropske filozofije i pisce. Simoboli građanske (buržoazije) u toj knjizi su jasni, divni evropski gradići od Trsta, Bearitza, pa dalje. Na prvoj strani on gleda sat svog oca, ali taj sat je Schaffhausen sat (strana 5 i 175). Radomir plače nad šoljicom čaja, ali ne bilo kojom šoljicom čaja, već nad plavom kineskom Wedgewood šoljicom. Wedgewood je od 19 veka, fabrika koja je proizvodila luksuzan porcelan. Reč "Wedgewood" se ponavlja na stranama 113 i čak tri puta u završnom paragrafu knjige (219-229)

Filip David kaže da je Filosofija palanke postala "Biblija" jednog segmetna kulturne elite. U kom smislu Biblija? Biblija je kompleksno delo u tekstualnom smislu, ali je za vernike Biblija simbol njihove vere, koje se retko čita. Biblija se drži simbolično pored kreveta. Lepo je imati neko lepo izdanje biblije koje prija ruci. Kao što Radomir spominje lepo mekano broširano izdanje Montenjeve knjige koja je otac držao u svojoj biblioteci. Svako ima neku knjigu koja mu simoblično nešto znači, i u koju može svremena na vreme da otvori i da uskoči u neki drugi svet.

Taj svet je bio svet evropske kulture i filozofije Radomirovog oca. Radomir nije denuncirao svog oca (pogledaj biografiju oca na Wikipediji, i uporedi je sa biografijom Radomira lično. Ova druga je površna sa ogromnim brojem izostavljenih detalja - interesantno, zar ne, ako se uzme u obzir da su stranicu wikipedije uređivali poštovaoci Radomirovog dela.

ZAŠTO SAM MORAO DA POSTUPIM BESTIJALNO U SVOM PRVOM BLOGU "DA LI JE VAŠE ISKUSTVO PALANAČKO?"

Zato što nisam mogao da stignem do razumevanja Filosofije palanke. Radomir je uzdignut u nebesa, on je autoritet, ja sam ništica. Radomir i njegovo delo su zaokruženi u bedem autoriteta. Svi ti veliki veliki pisci, vođe nevladinih organizacija, bogatog Fonda Otvorenog Društva, svi ti autoriteti su barijera tom delu.

Morao sam da "poserem" po celom tom bedemu autoriteta da bih stigao do suštine.

Dakle, kontekst Dekartovog uma, je filozofija, umetnost, predmeti ZAPADA. Tu nisam naišao ni na jedan motiv iz srpske kulture koji bi bio jasan, ali ih ima, oni su nagovešteni i kriptično sakriveni. Potrebna je jedna duboka analiza, nekog ko nije ideologizovan nekog ko je iznad ideologija, nekog naučnika. Možda će ovaj tekst nekog takvog probuditi i motivisati da baci još jedan pogled na DELA Radomira Konstantinovića.

I na kraju, neznanje i nerazumevanje nekog stvaralačkog dela, ne bi trebalo biti praćeno prejakim emocijama, mržnjom,diskvalifikacijom i odbacivanjem, bez prethodnog sagledavanja realnih dometa sopstvenog mišljenja,....i dobrooog truda da se protumači ono što se naizgled čini bezvrednim.


Sasvim se slažem.
Mene su motivisali ljudi koji imaju jedan mehanicistički pristup analizi jednog naroda i njegove kulture. Ljudi koji na blogu mogu napisati, nešto u stilu, Srbi su govna, beži od njih, ili da su Srbi nedovršena nacija. (Koja nacija je dovršena? Svet ide dalje u neprestanom toku, niko nema vremena da se vrati nazad da zaokruži nešto je nekim istorijskim slučajem bilo prekinuto. Ja bih danas verovatno bio veliki Jugosloven da se taj tok mog puta nije nasilno prekinuo. Idem dalje. Ne odbacujem ni jedan segmet Konstantinovićeve zapadnjačke kulture, i sam sam odgajen u toj kulturi, ali sam prihvatio i mnogo šta iz onoga što bi bilo danas okarakterisano kao deo kineske ili indijske kulture. Jer su i oni deo čovečanske kulture. Ne smeta mi što je Konstantinović prevazišio srpsku kulturu, ali mi smeta ako neko na osnovu toga smatra da je bilo koja inferiorna u odnosu na druge. Kulture su samo kulture, fenomeni. Prolazni fenomeni koji mogu nestati, ali o ostaviti nešto za druge. Ulivaju mi nadu da je Konstantinović imao sve vreme i drugu POZITIVNU poruku, poslednje rečenice iz Dekartove smrti.

"Treba sve da izgubim da bi ušao u onu svetlost u kojoj nema ni Grka ni Jevrejina, ali za koju nema ni Pjer dela Frančeska."

Dakle to ali je važno. Ja smatram da mi imamo naše pjerdelafrančeske, imamo ih u Srednje veku, a imamo ih i kasnije u mnogim vidovima - literari, lingvistici, slikarstvu, poeziji, u MUZICI.

Srpsku epsku poeziju su uočili Alberto Fortis, Herder, Gete, Grimovi, Dobrovski, Lord Bjute, Lord North, slovenski prosvetitelji... kao dokaz da taj narod ima jezik, ima umetničko izražavanja. Pa i Konstantinović to priznaje jer je srpskim pesnicim dodelio šest tomova. Mi sudomo samo na osnovu jedne kultne knjige, napisane u sumnjivim okolnostima. Mi sužavamo Konstantinovića radi nečije svrhe - kreiranja novih nacija, stvorenih na negaciji svog porekla (o tome u trećem blogu). Traži se domaćin za objavljivanje.

Dakle ako neko kaže da smo mi govna ili poluzavršena nacija, to je samo jedno krajnje površinsko i površno razmišljanje do kojeg je došlo automatskim prihvatanjem neke vladajuće ideologije i prostog narodskog razmišljanja.

Da napomenem da je i Konstantinovićevo razmišljanje u vezi raspada Jugoslavije veoma usko. On ne uzima u obzir ni svetske okolnisti ni interese okolnih nacija.



A nešto i o mom dometu, znači izabrao sam BLOG kao metod obraćanja. BLOG je novo područije u odnosu na knjigu. Knjige su dosadne velikom broju blogera, ko će da čita neku dosadu? Adaptirao sam na ovaj oblik izražavanja i izazivanja pažnje na neku temu provokacijom. Ali nije samo provokacija u pitanju, već i izraz frustracije zbog hermetičnosti dela i hermetičnosti društva koje ga štiti.




Nemam vremena sad da ispravljam tipografske greške koje se dešavaju pri editovanju i izmeni reči. To ću kasnije. Sad moram na posao.

Pozdrav iz Aktona!
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 11:19 19.04.2016

kako je sve relativno

feliks.krul feliks.krul 11:39 19.04.2016

Re: kako je sve relativno

Ćao. Moj imenjak Vlado! A ja ne mogu da se pohvalim svojim muzičkim talentom, nažalost. Ali umem da uživam u muzici i da igram. Pozdrav.

docsumann docsumann 12:17 19.04.2016

Re: kako je sve relativno

uh, E, W & F, kako kontroverzan bend

na početku karijere pravili i svirali jedan od ponajboljih jazz fankova, poslije, da l'su prsli od para il' od gudre, il' nečeg goreg od oboje, postaše karnevalsko-liumunadni disko cirkus, sopstvena pardodija rapsodije ...



feliks.krul feliks.krul 09:13 20.04.2016

Re: kako je sve relativno

BebaOdLonchara


Bebo, sinoć sam razmišljao o tvom "kako je sve relativno" i ne znam da li si to napisala sa namerom, ali dobro si rekla jer "sve je relativno" je mema mnogo bolja mema nego "promene nema nit je može biti".

"Sve je relativno" je jedna od onih apsolutnih zdravorazumskih istina koju uvek možemo primeniti i da znamo da nismo pogrešili.

Veliki pozdrav.
feliks.krul feliks.krul 09:19 20.04.2016

Re: kako je sve relativno

docsumann
uh, E, W & F, kako kontroverzan bend

na početku karijere pravili i svirali jedan od ponajboljih jazz fankova, poslije, da l'su prsli od para il' od gudre, il' nečeg goreg od oboje, postaše karnevalsko-liumunadni disko cirkus, sopstvena pardodija rapsodije ...



"kako kontroverzan bend"

Nisam ih slušao decenijama dok slučajno ne naiđoh na ovaj CD iz 2003. Jedan od vrhunaca motaun muzike, and "sexy"!


docsumann docsumann 10:02 20.04.2016

Re: kako je sve relativno

Nisam ih slušao decenijama dok slučajno ne naiđoh na ovaj CD iz 2003. Jedan od vrhunaca motaun muzike, and "sexy"!


uh, alergičan sam na taj saund iz nekih skroz ličnih razloga
G.Cross G.Cross 15:28 19.04.2016

Opste i Pojedinacno (ili obratno)

Nisam se ukljucivao u originalni Post.

Mislim da je u osnovi nesporazuma i kod prvih i drugih i trecih Srbijanaca pogresna prepostavka da katarza ( dekontaminacija ) mora ( ili ne mora ili ne sme ) da se desi na nivou drustva pa cemo onda, je li, i svi pojedinacno moci da se procistimo.

Verujem da i ovde, kao uostalom i velikoj vecini drugih situacija, sve polazi od pojedinca i ako dostigne kriticnu masu pojedinaca postaje drustveni fenomen.

Ja ne moram da se cistim od farme i parova. U mom svetu oni ne postoje. Nikad gledao i necu.


EDIT:
Ja ne moram i necu da se dekontaminiram od zlocina koje su pocinili pojedinci srpske nacionalnosti jer ih ja nisam pocinio i ne prihvatam da ih je iko pocinio u moje ime.

Zlocine koje su pocinili pojedinci treba prihvatiti kao zlocine tih pojedinaca i politicara koji su ih pocinili. Negiranje da su to zlocini samo zato sto su ih ucinili pojedinci srpske , hrvatske ili muslimanske nacionalnosti je druga strana iste zahrdjale medalje.

I mirna Bosna.
predatortz predatortz 08:59 20.04.2016

Re: Opste i Pojedinacno (ili obratno)

Ja ne moram i necu da se dekontaminiram od zlocina koje su pocinili pojedinci srpske nacionalnosti jer ih ja nisam pocinio i ne prihvatam da ih je iko pocinio u moje ime.

Zlocine koje su pocinili pojedinci treba prihvatiti kao zlocine tih pojedinaca i politicara koji su ih pocinili. Negiranje da su to zlocini samo zato sto su ih ucinili pojedinci srpske , hrvatske ili muslimanske nacionalnosti je druga strana iste zahrdjale medalje.

I mirna Bosna.


Kratko i jasno!
emsiemsi emsiemsi 09:39 20.04.2016

Re: Opste i Pojedinacno (ili obratno)

G.Cross
Nisam se ukljucivao u originalni Post.

Mislim da je u osnovi nesporazuma i kod prvih i drugih i trecih Srbijanaca pogresna prepostavka da katarza ( dekontaminacija ) mora ( ili ne mora ili ne sme ) da se desi na nivou drustva pa cemo onda, je li, i svi pojedinacno moci da se procistimo.

Verujem da i ovde, kao uostalom i velikoj vecini drugih situacija, sve polazi od pojedinca i ako dostigne kriticnu masu pojedinaca postaje drustveni fenomen.

Ja ne moram da se cistim od farme i parova. U mom svetu oni ne postoje. Nikad gledao i necu.


EDIT:
Ja ne moram i necu da se dekontaminiram od zlocina koje su pocinili pojedinci srpske nacionalnosti jer ih ja nisam pocinio i ne prihvatam da ih je iko pocinio u moje ime.

Zlocine koje su pocinili pojedinci treba prihvatiti kao zlocine tih pojedinaca i politicara koji su ih pocinili. Negiranje da su to zlocini samo zato sto su ih ucinili pojedinci srpske , hrvatske ili muslimanske nacionalnosti je druga strana iste zahrdjale medalje.

I mirna Bosna.

Сагласан !
feliks.krul feliks.krul 10:05 20.04.2016

Re: Opste i Pojedinacno (ili obratno)

G.Cross
Nisam se ukljucivao u originalni Post.

Mislim da je u osnovi nesporazuma i kod prvih i drugih i trecih Srbijanaca pogresna prepostavka da katarza ( dekontaminacija ) mora ( ili ne mora ili ne sme ) da se desi na nivou drustva pa cemo onda, je li, i svi pojedinacno moci da se procistimo.

Verujem da i ovde, kao uostalom i velikoj vecini drugih situacija, sve polazi od pojedinca i ako dostigne kriticnu masu pojedinaca postaje drustveni fenomen.

Ja ne moram da se cistim od farme i parova. U mom svetu oni ne postoje. Nikad gledao i necu.


EDIT:
Ja ne moram i necu da se dekontaminiram od zlocina koje su pocinili pojedinci srpske nacionalnosti jer ih ja nisam pocinio i ne prihvatam da ih je iko pocinio u moje ime.

Zlocine koje su pocinili pojedinci treba prihvatiti kao zlocine tih pojedinaca i politicara koji su ih pocinili. Negiranje da su to zlocini samo zato sto su ih ucinili pojedinci srpske , hrvatske ili muslimanske nacionalnosti je druga strana iste zahrdjale medalje.

I mirna Bosna.


Katarza, metanoia (preumljenje) to su prave reči.

Latinka Perović spominje "preumljenje" - to je prava reč iz duhovne oblasti. Gradimo na tome. Moj proces "preumljenja" se odvijao dva meseca, na Svetoj Gori (1999) kada me je jedan monah (šezdesetosmaš) naučio što je to. Proveo sam dva meseca pripremajući se za prvu ispovest. To je bila prava katarza, morao sam da pročešljam sav svoj život do te moje jubilarne četrdesete (saranda - na grčkom) godine. Smislio sam simbolični postupak - legao sam u staru grobnicu (na Krfu) i zamolio slučajne prolaznike da fotografišu moju "sahranu."


link

Hvala ti na dobrom komentaru. Srdačan pozdrav.
Kuleas Kuleas 11:37 20.04.2016

Да ли је ваше искуство паланачко ...

Какви све будала (и) овде има ... Какво грандиозно губљење времена,фасциниран сам !
docsumann docsumann 11:56 20.04.2016

Re: Да ли је ваше искуство паланачко ...

Какво грандиозно губљење времена


esencijalna definicija bloga
anja99 anja99 14:58 20.04.2016

Milane,

bila sam uverena da ste pametan čovek.
feliks.krul feliks.krul 05:05 21.04.2016

Re: Да ли је ваше искуство паланачко ...

Kuleas
Какво грандиозно губљење времена,фасциниран сам !


Hvala.
mariopan mariopan 08:30 21.04.2016

Re: Да ли је ваше искуство паланачко ...

feliks.krul
Kuleas
Какво грандиозно губљење времена,фасциниран сам !


Hvala.

Само сам пратила дискусију, све у нади да ћу сазнати нешто што не знам и осветлити нешто што не разумем али сам тек сад у збуњози? Чему све ово служи а уз то и не ради?

Учили учили па преучили?

Сељак човек, да не кажем паланчан, нађе јабуку. Каже "гле јабука", обрише је рукавом и загризе...лепа је и сочна. Нађе црва, извади га прљавим прстима и згази штеточину па у сласт поједе јабуку јер она томе и служи.

Сликар нађе јабуку, усхићено кликне "какве дивне боје, какав сјај..." и стави јабуку на полицу да је наслика. Одушеви се кад види да је из ње измилио и црв, само жури да све то наслика.

Философ нађе јабуку и замисли се, шта ће ту та јабука? Да ли је неком испала или је неко намерно ставио на његов пут? Неко му подметнуо да би га оптужио како је украо јабуку? А тек кад нађе црва......
Док он размишља јабука му се у руци осуши.

Која особа је најпаметније поступила? А, Б, Ц,.....
feliks.krul feliks.krul 11:40 21.04.2016

Re: Да ли је ваше искуство паланачко ...

D. Postoji i slepac koji ce nazalost proci pored jabuke ili teksta koji sadrzi stotinjak informacija.
mariopan mariopan 12:29 21.04.2016

Re: Да ли је ваше искуство паланачко ...

feliks.krul
D. Postoji i slepac koji ce nazalost proci pored jabuke ili teksta koji sadrzi stotinjak informacija.



Да, али слепац може да саслуша све људе око себе и сам да просуди?

Тако и ја могу да се сложим са тобом да је "Паланка" вероватно наручен текст од стране комуниста и да је такав морао бити у време настајања. И да га другосрбијанци злоупотребљавају да би се издвојили из масе коју презиру.
Уколико се више разликују од те масе утолико је њихов елитизам већи, потврђен од неког ко је давно све то написао и запечатио да се не може променити?
А већ то није тачно.
Ево мења се све и то великом брзином, ко не пожури прегазиће га време.
Тако је време прегазило и Константиновића, макар како велики ум он био.

Свеједно што нисам ништа паметно рекла свиђа ми се што о томе сви можемо да разговарамо а не као тамо код Тасе.
emsiemsi emsiemsi 13:36 21.04.2016

Re: Да ли је ваше искуство паланачко ...

mariopan
feliks.krul
D. Postoji i slepac koji ce nazalost proci pored jabuke ili teksta koji sadrzi stotinjak informacija.



Да, али слепац може да саслуша све људе око себе и сам да просуди?

Тако и ја могу да се сложим са тобом да је "Паланка" вероватно наручен текст од стране комуниста и да је такав морао бити у време настајања. И да га другосрбијанци злоупотребљавају да би се издвојили из масе коју презиру.
Уколико се више разликују од те масе утолико је њихов елитизам већи, потврђен од неког ко је давно све то написао и запечатио да се не може променити?
А већ то није тачно.
Ево мења се све и то великом брзином, ко не пожури прегазиће га време.
Тако је време прегазило и Константиновића, макар како велики ум он био.

Свеједно што нисам ништа паметно рекла свиђа ми се што о томе сви можемо да разговарамо а не као тамо код Тасе.

Рекла си баш паметно, ни не слутиш колико --- не самим речима, јер ту више нити нема Бог зна што да се каже, него гестом - гестом помирљиве, уравнотежене, добре особе.
Будале ако не знају да узму то што ти несебично дајеш - о њихову главу.
anonymous anonymous 15:02 21.04.2016

Re: Да ли је ваше искуство паланачко ...


mariopan
13:29 21.04.2016

Тако и ја могу да се сложим са тобом да је "Паланка" вероватно наручен текст од стране комуниста и да је такав морао бити у време настајања. И да га другосрбијанци злоупотребљавају да би се издвојили из масе коју презиру.


Filozofija palanke je u svom temeljnom tekstu vrlo vredno delo.

Konstantinović, govori o onome što nam je svima blisko i svakodnevno uočljivo.

O malim ljudima,skorojevićima,provincijalizmu, palanačkom mentalitetu,zatvorenosti duha,učmalosti,resantimanu ....

Ali na filozofskom, malo teže razumljivom nivou.

Čehov, Višnjik i Tri sestre, ...i mnogi drugi autori ( Rajh- Slušaj mali čoveče ) opisali su slične društvene ambijente i stanje duha.....


Ništa novo i epohalono, ali odlično za zloupotrebu .




mariopan mariopan 15:37 21.04.2016

Re: Да ли је ваше искуство паланачко ...

Anonimus

То о малим људима је јасно видљиво, мени је занимљивија злоупотреба.

Када неко напише књигу и пусти је у свет она почиње да живи свој, од аутора независтан живот, може да буде подметач за климаву ногу од стола, хладно оружје ако је тешка и дебела...или може да пружи задовољство читачу, да покрене полемику, дијалог....за све то време писац нема никакав утицај на то за шта ће бити употребљена или злоупотребљена.

Мислим да су другосрбијанци свесно тражили и нашли ту своју библију по којој би дубили јаз између себе и остатка света у Србији. Требала им је да је протумаче онако како им њихови циљеви налажу, а анимозитет који су на себе навукли само се прелива и на библију, можда незаслзжено?
Нисам је читала и нећу. Покушала и оставила. Мени су потребне јасније реченице и мисли, лепо кажем чекала сам да ви паметни кажете коју....а тамо се поџапали испсовали....све неки паметни људи да те бог сачува, паланачког менталитета онолико а ја чекам да нађем зрно мудрости?

Теби поздрав.
anonymous anonymous 15:58 21.04.2016

Re: Да ли је ваше искуство паланачко ...

mariopan
Anonimus

То о малим људима је јасно видљиво, мени је занимљивија злоупотреба.

Када неко напише књигу и пусти је у свет она почиње да живи свој, од аутора независтан живот, може да буде подметач за климаву ногу од стола, хладно оружје ако је тешка и дебела...или може да пружи задовољство читачу, да покрене полемику, дијалог....за све то време писац нема никакав утицај на то за шта ће бити употребљена или злоупотребљена.

Мислим да су другосрбијанци свесно тражили и нашли ту своју библију по којој би дубили јаз између себе и остатка света у Србији. Требала им је да је протумаче онако како им њихови циљеви налажу, а анимозитет који су на себе навукли само се прелива и на библију, можда незаслзжено?
Нисам је читала и нећу. Покушала и оставила. Мени су потребне јасније реченице и мисли, лепо кажем чекала сам да ви паметни кажете коју....а тамо се поџапали испсовали....све неки паметни људи да те бог сачува, паланачког менталитета онолико а ја чекам да нађем зрно мудрости?

Теби поздрав.


I ja tebi

Mnogo toga lepog si napisala na jednom ranijem blogu.
Nisam stigao tada da reagujem.
mnenadic mnenadic 07:11 21.04.2016

O "Filosofiji palanke"

ne bih ni reč. Čitao sam je tamo 80-81 godine prošlog veka i nisam siguran da sam je razumeo. Neke pasuse i rečenice pokušavao sam da iščitavam više puta, ali mi ni to nije pomoglo. To je možda do mene. Više joj se nisam vraćao.

Inspirativno mi je da pratim diskusije ovde bez velike želje da se uključujem, ali ponekad to činim iz čiste zabave, a ponekad, kao sada na primer, da izrazim čuđenje kako neki blogeri olako ispaljuju negativne kvalifikacije na račun nekih drugih blogera, pri čemu stvari svode na lični plan. Pa valjda je suština da osporavamo ili podržavamo ideje, stavove i sl. a ne da vređamo ljude. Manjak stvarnih argumenata proizvodi višak psovki.

Takođe, koncept "autorske opcije" je blago rečeno uvredljiv.
emsiemsi emsiemsi 11:29 21.04.2016

Re: O "Filosofiji palanke"

mnenadic
ne bih ni reč. Čitao sam je tamo 80-81 godine prošlog veka i nisam siguran da sam je razumeo. Neke pasuse i rečenice pokušavao sam da iščitavam više puta, ali mi ni to nije pomoglo. To je možda do mene. Više joj se nisam vraćao.

Inspirativno mi je da pratim diskusije ovde bez velike želje da se uključujem, ali ponekad to činim iz čiste zabave, a ponekad, kao sada na primer, da izrazim čuđenje kako neki blogeri olako ispaljuju negativne kvalifikacije na račun nekih drugih blogera, pri čemu stvari svode na lični plan. Pa valjda je suština da osporavamo ili podržavamo ideje, stavove i sl. a ne da vređamo ljude. Manjak stvarnih argumenata proizvodi višak psovki.

Takođe, koncept "autorske opcije" je blago rečeno uvredljiv.

Јок !
Цео блог служи управо да се лепо извређамо, испљујемо итд ... Културни и фини можемо да будемо у реалном окружењу. Истина, има нас неколико који уважавамо саговорнике док год то има смисла.
Према томе, немој да се стискаш, него опуштено.
mnenadic mnenadic 12:22 21.04.2016

Re: O "Filosofiji palanke"

Цео блог служи управо да се лепо извређамо, испљујемо итд ... Културни и фини можемо да будемо у реалном окружењу. Истина, има нас неколико који уважавамо саговорнике док год то има смисла.


Moja teza je da je psovka iz raja izašla, ali to ne znači da raj treba prizivati baš uvek kada nam se ukaže prilika.

timotije timotije 12:25 24.04.2016

Re: O "Filosofiji palanke"

Re: O "Filosofiji palanke"
Цео блог служи управо да се лепо извређамо, испљујемо итд ... Културни и фини можемо да будемо у реалном окружењу. Истина, има нас неколико који уважавамо саговорнике док год то има смисла.


Moja teza je da je psovka iz raja izašla, ali to ne znači da raj treba prizivati baš uvek kada nam se ukaže prilika.



Ovo na ubedljiv način potvrđuje sadržinu "Flosofiju palanke".
feliks.krul feliks.krul 18:30 24.04.2016

Re: O "Filosofiji palanke"


Moja teza je da je psovka iz raja izašla, ali to ne znači da raj treba prizivati baš uvek kada nam se ukaže prilika.



"Psovka izašla iz raja". Slična konstrukcija kao "Apsolutna palanka". Značenje totalno nejasno.

EDIT:
Možda u smislu "batina je izašla iz raja". Možda je onda problem u nemogućnosti artikulacije ili razrešenje gordijevog čvora nasiljem. Ja se ipak zalažem za artikulaciju, pokušaj razumevanja...
feliks.krul feliks.krul 07:32 23.04.2016

Dekartova smrt

Cogito ergo sum

"I think, therefore I am"

-----------------

Ne mislim, dakle nisam.
mariopan mariopan 16:33 23.04.2016

Re: Dekartova smrt

Zanimljivo.. sad sam videla najavu:

Sutra u Politici članak Zorana Ćirjakovića o istoj ovoj temi, kanda neko odande čita blog?
feliks.krul feliks.krul 08:54 24.04.2016

Re: Dekartova smrt

Video samo uvod, nemam elektronsko izdanje. Gledaću da mi neko sačuva kopiju za kad dodjem.
Uostalom pogledaću danas gde se li se u Londri prodaje Politika ovih dana.
timotije timotije 12:40 24.04.2016

Komunizam je božja ideja.

"Dakle fašizam, komunizam i islamizam su politički sistemi koje možemo zvati ekstremnim. Ekstremisti pokušavaju da uguše svakog ko ne misli onako kako oni misle."

Staljinizam je izopačeni sistem, koga je nametnu bolesni um,a to nija bio komunizam. Kao što znamo ko su i kakvi su fašisti i kakav im je psihosiološka dijagnoza.
Prolog:A nastavljač ideje svetih Jovana i Isusa - Božje pravde, apostol Pavle kaže: “Nema tu Jevreja niti Grka, nema ni roba ni gospodara, nema muškog roda ni ženskog; jer svi ste vi jedno u Hristu” Tako je govorio u Rimu, ali nijedan papa do sada nije se za to zalagao. Naprotiv, kao da nisu znali da su se prve Zajednice hrišćanskih vernika zvale htišćanske opštine, u kojima je svojina bila zadružna. U tim zajednicama uzajamna ekonomska pomoć i podrška (>>komunizam iz ljubavi<<, kako to naziva Harmack), imali su osobitu ulogu. U početku retko bogati, no, kao prvog moramo spomenuti sveštenika koji je ponudio grob da bi položili Isusvo telo, vremenom češće su hriščanima ptistupali i imućni ljudi Obožene svesti, što je zapisano u Dela Apostolska 4:32-35 : „Mnoštvo onih koji bejahu postali vernici beše jednog srca i jedne duše. Niko ništa ne smatraše svojim vlasništvom, već sve držahu zajedničkim. Niko među njima ne beše siromašan, jer oni koji imahu zemlju ili kuće, prodavaše ih, donošahu novce i polagaše ih pred noge apsotolima.“
feliks.krul feliks.krul 18:05 24.04.2016

Koncept božja ideja.??

prve Zajednice hrišćanskih vernika zvale htišćanske opštine, u kojima je svojina bila zadružna. U tim zajednicama uzajamna ekonomska pomoć i podrška (>>komunizam iz ljubavi<<, kako to naziva Harmack),


Dobro nas šetate od hrišćanskih opština do komuna i komunizma... u tom smislu možemo reći da komunizam božja ideja.


Takva je monaška zajednica još uvek i danas. Taj komunizam sam iskusio živeći oko tri godine u manastirima. Oslobađanje od ekonomske brige je velika stvar za oslobađanje uma od svakodnevnih briga.

Pa i van manastira je moguće praktivati neke stvari koje pomažu da se
živi u maloj komunstičkoj zajednici tj. komuni.

Samo što ja ne verujem da postoje božije ideje. Već samo ljudske. Podrazumeva se i da životinje imaju ideje, naročito neke ptice i majmuni kad koriste alate.

Ali koncept božije ideje mi je stran.
timotije timotije 12:53 24.04.2016

U Srbiji nije isto kao u EU.

"U SRBIJI
U državi Srbiji kao na Zapadu i Istoku postoji državni represivni aparat Ministarstva unutrašnjih poslova, sudova, policijskih i obaveštajnih službi, zatvora, opština, školstva i medija. U tim institucijama rade obični građani. Službenici tih institucija koji rade na svojim zadacima. U tome je Srbija je normalna država kao i sve evropske države. Mi možemo biti nezadovljni brzinom kojom se odvijaju procesi, ali procesi iziskuju vreme. Možemo biti nezadovoljoni kompetentnošću sudija, itd."

U Srbiji, za razlku od sve evropske države, redovno, po pravilu, na najvažnija mesta u institucijama države rade neupućeni ljudi. Dok u evropskim državama je retkost koje potvruđe pravilo, a i to dok se ne primeti. Dok u Srbiji neka budala može da dela ceo izborni ciklus, ta još svi da ga slušamo i gledamo preko tv-ekrana, bilo samo da olajava u Skupšini, ili da pravi štetu u nekom ministarstvu.A to povrđuje mišljenje koje je opisao Radomir Konstantinović.
feliks.krul feliks.krul 18:20 24.04.2016

U Indiji nije kao u Kini.

A to povrđuje mišljenje koje je opisao Radomir Konstantinović.


Teško je reći o čijem je mišljenju Radomir pisao. Čini mi se ljudi upisuju neko svoje mišljenje u tu knjigu. Ostajem pri tome da je autor obesmislio tekst koji je usmeno čitao na Radio 3. Ja bih rekao da je od njega traženo da drukuje srpsku kulturu i na taj način obesmili i naciju, to je deo komunističke kontaminacije, proglasi je za autohtono nacističku, a posle možeš svakave specijalitete da dodaješ.

Mislim da niste pročitali knjigu. Idite na 87 stranu knjige imate je OVDE LINK:

Ako vam ta strana nije dovoljan pokazatelj kakvo brbljanje je izgovarao Radomir, onda vi mislite šta želite.
timotije timotije 13:34 24.04.2016

Srbi su mentalno u ratu od Kosovskog boja

Da uzmeš da čitaš psihologiju za da saznaš zašto smo taki kako nas je opisao Radomir Konstatinović, a sam nije objasnio zašto. No, ostavio je ljude druge struke i nauke to da objasne. A zao što oni to nisu uradili, mi sada nedovoljno upučeni diskutujemo, ne retko psujemo se, što je opet palanačko, a da ne znamo da ne znamo.Mi se sada tako intezivno bavimo sa "Filosovijom palanke", upravo zato što smo ispali jadni i bedni tokom devedesetih godina. Što znači da smo počeli da se propitujemo i radimo na sebi, jer nema više onih onih koji su se dičili pobedom, i nas ubeđivali i insticionalno preko škole da smo najhrabriji, najpamentinji, najbolji. Iako nikada nebi pobedli Germane da nisu bili neki drugi koji su bii jači od njih. Zato su naši vladari lako mogli da pozovu Srbina u rat da bi pre svega bili žrtvovani koa što je bilo početkom Dvadesetog veka, kada smo izgubili čatvrtinu življa i 56,7% muške glave. Tokom sedam generacija mentalnog tretmana formira se nasledni gen.
Kakav je to mentalitet ako ne prmitivan, pored toliko profeora prava i drugih struka čekamo da nas ustaši tuže pred Međunardni sud za genocid koji su oni izvršili nad Srbima tokom Drugog svetskog rata, za da tek tada mi njih tužimo, pa da se hvalimo kako smo izašli kao pobednici na Sudu?!!!
feliks.krul feliks.krul 17:31 24.04.2016

Re: Srbi su mentalno u ratu od Kosovskog boja

Dosta toga ste saželi u ta dva paragrafa. Ali se mislim da to nije jedini moguć pogled na stvar.

Tokom sedam generacija mentalnog tretmana formira se nasledni gen.
Kakav je to mentalitet ako ne prmitivan,


Šta tu znači primitivan, nisam razumeo. Svi narodi i svi ljudi na planeti manje više imaju slične putanje. Evropa je stalno bila u ratu.

Borba, rat i bitka za opstanak su stvorile čoveka. Po čemu je ovaj vaš baš "primitavan"? Ili izuzetan? Rat jeste loš sam po sebi jer se ubijaju ljudi, ali to nije sprečilo ljude da se ubijaju poslednjih stotinjak hiljada godina na planeti.


Svako vidi ono što želi. Ne bi se menjao za vaš pogled. Suviše mi je sumoran.
Hvala.


Ako pogledate listu srpskih autora na Google OVDE To je nekih 750 autora, i to nije potpun broj srpskih autora u biblioteci Matice srpske, na primer.

Da li svi ti autori predstavljaju vaš mentalitet od Kosovskog boja?
feliks.krul feliks.krul 04:19 25.04.2016

Mrvice iz Filosofije palanke:

"Trenutak je pravi život ne-običnog, on je trenutak ne-običnog života, smrt običnog i smrt vremena kojim se ne-obično trenutka “uobičajava”, pretvara u običnost."



Glava XIII
SRPSKI NACIZAM. Srpski nacizam nije “import” iz nemačkog nacional-socijalizma, kome je služio i podržavao, već je krajnji izraz duha palanke, odnosno osnovnog protivrečja njegovog koje je protivrečje između večno-plemenskog kao iracionalnog i prevashodno empiričko-racionalističkog njegovog stave, protivnoj svakoj iracionalnosti, pa i na ovoj na koju poziva njim samim ovekovečeni duh plemena. Protiv-mistički (do čistog ateizma apsolutnog Dana), duh palanke ovde neizbežno biva suočavan sa pozivom na misticizam, i s nemogućnošću svojom da misticizam prihvati. Zlo srpskog nacizma je i zlo ovog protivrečja, a propast njegova je, između ostalog, u nemogućnosti duha palanke da prihvati misticizam “rase”.

Nacizam u tom smislu jeste, u sferi srpskog duha palanke, nemogućnost ovog duha da, ostajuću empiričko-racionalistički, bude istovremeno i mistički “rasan”, veran svom večno-plemenskom idealu, onome plemenu koji se pretvorio u plemenski mit nemogućnošću da bude protivstavljen istoriji i ponovljen. Misticizam srpskog nacizma je “krataški”, ratnički, u stilu “odbrane” Hrista od marksističkog Anti-hrista, misticizam Dimitrija Ljotića koji je svoje kvislinške falange hteo da vidi i prikaže kao falange srednjovekovnih svećenika Hrista. Međutim, taj misticizam (savršeno tuđ duhu palanke) nije bitan ni izdaleka kao misticizam večno-plemenskog “rasnog”, koji je u samom korenu srpskog nacionalizma kao krajnjeg izraza srpskog nacionalizma pa i duha palanke koji, u pokušaju povratka duhu plemena, neizbežno jeste i ovaj duh nacionalizma. Ako je svojim teističkim misticizmom srpski nacizam bitno protivrečan duhu palanke (dolazeći, uostalom, i u protivrečje sa nacional-socijalizmom tim pokušajem uspostavljanja verskog fanatizma), on je ovim misticizmom večno-plemenskog, “rasnog”, sasvim na putanji duha palanke okrenutog tautologiji večno-svoga, samo-posedujućeg duha koji se, samim posedovanjem, zatvara u krug prema svemu što je izvan njega i što je, zato opako tuđinsko (i neprijateljsko, jer je tuđe). Ma koliko da je reč o “samosvojnosti” srpskog duha (na koji se srpski nacizam, u svom vazalstvu Hitlerovom nacional-socijalizma, pozvao) prevashodno reč u službi gebelsovske propaganda kojom je on svoje vazalstvo pokušavao da predstavi kao izraz narodnog duha pa, time, i kao legitimni izraz njegove volje, ova ideja o samosvojnosti je starija od srpskog nacizma i autentična autentičnošću neutentičnog duha palanke kao tražioca te iste samosvojosti, a u sukobu sa istorijom is a neizbežnošću “svetske” sudbine.

ZLO KAO ODBIJANJE ZLA PROTIVREČJA (s. 302)
Zlo do koga je srpski nacizam neizbežno dolazio na makrokosmičkoj ravni jeste zlo obog sukoba sa istorijom, zlo pokušaja istorijske regresije, linijom nasilnog povrtaka u van-vremenost prošlosti, a na mikrokosmičkoj ravni (na ravni duha koji dolazi do izražaja kroz ružno individualno iskustvo) ovo zlo je, kada je autentični izraz, stihijno-podsvesni pokušaj njegov da se u sebi preobrazi: bitno iracionalno, zlo je ovde tehnika kojom se pokušava da prevaziđe nepobedivi i nerazrešivi sukob između večno-plemenskog (“rasnog”) kao iracionalnog i korenskog racionalizma empiričkog duha palanke. Ono mora da bude jezik ovog duha nesposobnog za izmirenje sa večno-iracionalnim u koji pada duh obogovljenog plemena, duh koji je jedino moguć kao duh tamnog vilajeta, kao duh Noći, jer nužno iracionalan, na samom rubu ništavila, kao što je iracionalan duh samo-svojnosti kao duh apsolutnog identiteta, u njegovoj van-istoričnosti. Zlo je jedini moguć jezik vilajeta koji, istavljen kao večnost svemu istorijski-vremenom, može da bude jedino tamni vilajet (vilajet tame); svaki drugi jezik, pre svega jezik govora (ili govor jezika) posvećen rasvetljenju, prožet vremenom i pokretom, inteligencijom koja e inteligencija duha posvećenog određenom cilju, duha radnje i poduzetnosti, u dubokom je protivrečju sa ovim tamnim vilajetom. Kao iracionalan (obećanje ništavila ako ne i samo ništavilo), ovaj tamni vilajet (taman u svojoj “večnosti”, izvan pokreta i vremena), jeste nepomirljiv sa jezikom, i utoliko pomirljiv sa zlom.
Jezik i zlo su u odnosu obrnute zavisnosti, u vezi jedne moćne a negativne kauzalnosti: protiv-jezičko (jer protiv-racionalno) zlo je utoliko jače ukoliko je jezik slabiji, i obratno. Zlo raste u obrnutoj srazmeri sa odbijanjem artikulacije (ili nemoći za nju). Zlo je pokušaj izmirenja artikulišuće svesti sa neartikulisanim, odnosno izmirenja sa van-istorijskim, iracionanim duhom “večnoga”; zlo je: 1) zlo za pojedičnost (in nad pojedinačnošću, nasiljem nad njom), koja je protivna neartikulisanosti amorfno-opšteg “večnosti”, i 2) zlo je zlo za artikulaciju (nasilje nad njom) kojom se svest (uvek kao “pojedinačna” svest, kao svest ove neželjenje pojedinačnosti) protivi haotično-bezobličnom neizrecivo-večnog i, na taj način, i istovremeno, kojom se ona protivi i samoj ljubavi (kao uopštavajuće-iracionalno). Ljubav, međutim, ovde samoj sebi protivreči, kao ljubav za zlo prema pojedinačno-svesnom, jer kao ljubav za iracionalno ujedinjeno i jedinstveno koje je to samo poništenjem pojedinačno-svesnog) i koje, zbog toga, doziva ovo zlo prema pojedinačnom (što je dokazivanje prema svesti, zbog čega i nema zla prema iracionalno-opštem, već je i ovde svako zlo samo zlo prema pojedinačnom), ali dozivanjem koje nju, ljubav, baca u protivrečje kao samu suštinu svakog zla egzistencije, tim više što duh pokušavajući da se oslobodi ovog svog protivrečnog stava u ljubavi, datog samom protiv-svesnom (protiv-pojedinačnom) apriornom njenom suštinom stvorenom od pojedinačnosti nepomirljive sa sobom, odnosno ne priznajući zlo kao imanenciju iracionalno-uopštavajuće ljubavi, to zlo pokušava da razdvoji od ljubavi, na taj način šte će sebe samog da oglasi (sebi samom) kao subject “čiste” ljubavi, a što će subjekt (nosioca) zla da nađe negde izvan subjekta ljubavi (izvan sebe), kao protivrečan do uništenja.
Ukoliko je zlo ljubavi dublje, utoliko je ogorčeniji ovaj pokušaj “oslobađanja” ljubavi u njoj (i njom samom) datog zla, odnosno utiliko je neminovnije zlo kao pokušaj ovog razrešena nerazrešivog sprega ljubav-zlo, tog razrešenja koje ne nasilje jer je nasilje nad prirodnim (same ljubavi) kao ljubavi zla ali i zle ljubavi, Zlo je tu negde najčistije, čak apsolutno; ono je zlo ovog “oslobađanja” ljubavi od zla, ili zla od ljubavi, oslobađavanje koje nikad nije i ostvareno oslobođenje ljubavi pa zato i jeste oslobađavanje zla, najčešće neprestanim traženjem spoljneg vinovnika za odsustvo čiste ljubavi (koji vinovnik je da samom verom u ovu “čistu” ljubav), traženjem krivca kao žrtvenog jarca, izraženog u svemu što, kao pojedinačnost, protivreči idealno-jedinstvenom, i javlja se kao forma izdaje tog jedinstveno-opšteg. Ali ovo zlo (kao nemirenje sa protivrečjem ljubavi i, uopšte, neraskidivim protivrečjem opšteg i pojedinačnog, u opštem i u pojedinačnosti) – tako da bi se moglo reći da je zlo prevshodno odbijanje zla protivrečja, u načelu – da je njegov duh protiv-dijalektički duh, ili duh sukoba sa nerazrešivom dijalektičnošću duha; to zlo koje teži ..."

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana