Mac-mac ili Oko boga Ra

Jelica Greganović RSS / 25.03.2008. u 23:25

Danas je Dan majki i pravi dan da ispunim obećanje. Dakle, o zaštitnici majki, žena, ljubavi i sreće, sunčevoj svetlosti, kćeri boga Ra i njegovom oku – Bastet. Boginji mačaka i žena.

Otkad znam za sebe proganjala sam mačke. Svih boja i veličina. Preferirala sam mačiće i čeznula da mi neko pokloni tigra, ako može amurskog. Da bude moj, da mi prede k'o helikopter i da se igra klupčetom. Većim, naravno. Što se još nije desilo.

Od detinje ljubavi prema mačkama i nagona da ih spasavam, usvajam i brinem o njima, ostala je gomila ceduljica, potresnog sadržaja :«Molim vas nemojte izbaciti macu. Bila je u šahtu. Nema mamu. Jako je dobra i mirna. Molim vas.« Poruke je, ispisane grafitnom olovkom, na cepnutom komadičku papira iz sveske, široke linije, sačuvao moj otac. Povod za srceparateljni tekst je već poznavao kao staru priču. Nakon što se tokom noći, sa ulice, čulo očajničko, neumoljivo tanušno mjaukanje, moj otac je najpre pokušavao da pojača televizor, zaključa dobro vrata i zabrani mi izlaz. Iako je znao da čim ujutru ode na posao, ja ću krenuti duž ulice, zavirujući u kontejnere, šahtove, jarkove i žbunje, vođena piskutavim, već promuklim očajničkim pozivom u pomoć. Nakon što sam našla odbačenu, bačenu, ostavljenu krmeljivu, čupavu lopticu, koja se obično sva tresla, istu sam odnela kući, nahranila na cuclu, napravljenu od odsečenog prsta gumene rukavice i bušnutu iglom. Crvena mašnica, korpica i...moram u školu. Svi časovi preživljeni u strahu da loptice više neće biti kada se vratim, da će mi je opet uzeti i odneti, uprkos ostavljenoj poruci. Na kraju škole sam perjala kući k'o afrički poštar i zaticala, u hodniku, istaknutu pozadinu mog oca, dok je četvoronoške metlom pokušavao da se novog člana porodice. Isti je, odomaćeno, frktao kao ozbiljni tigar ispod ormana...i najčeće završavao u selu. Baba Kaja je imala zavidnu kolekciju mojih mačjih siročića.

Život sa Žmuom je započeo donošenjem Dobrice. Dobrica je doputovao u džepu. Crno-bela grudvica, sa tri crne tačke na beloj njušci, pljunuti musketar. Dobrica je bio zaštitni znak našeg stana i užas za sve posetioce, jer im se bacao pod noge, prevrtao preko glave i uporno uvaljivao u naručje. »Nenormalan k'o Jeličina mačka« bilo je popularno poređenje u redakciji, autor Moja najbolja drugarica. Dobrica je odnet babi, kada smo se mi odselili u Sloveniju. Uspešno lovio miševe, koje seoske mačke nisu više ni gledale. Gradski Dobrica je bio traženiji mačak u babinom komšiluku.

Kada su deca malo porasla i pitam se samo odakle stekla kolekcionarsku ljubav prema mačkama, koju je posebno ispoljavala Princeza, uspela sam da nagovorim Žmua da je pravo vreme da njegova ljubimica dobije tako željenu mačku. Ista je pronađena ispod drvljanika u Sv. Duhu, seocetu u Istri. Crn kao zift, mali malecki. Pun buva. Bagira. Princeza je đipala od sreće, noseći crnu mrvu u ruci. Bagira je postao četvrto dete, samo je nekako prebrzo rastao. I doveo me u jednu od nezgodnijih situacija u životu. Prosto, bilo nam žao da ga kastriramo (ko se seća onog vica o babi i mačku?), sve dok...po kući je počela da se širi čista pornografija. Bagira je počeo da opšti sa plišanom mačkom, koju su deca do tada imala kao surogat za pravu. Uz cerekanje mladeži, Bagira je više puta dnevno iskaljivao prirodni nagon na ubogoj plišanoj lepotici. Deca su evakuisana na Bohinj, a Žmu poslat na veterinu da kastrira Bagiru. Niko ništa nije primetio po povratku. Bagira je bio isti kao pre, skakao je kao poparen, igrao se svime što mrda i ponovo...opštio sa Plišanom. Tu sam ja probala da navučem Žmua da pozove veterinu i pita šta se dešava, može li kastracija da ne uspe. »Nisam blesav, zovi sama«, izjavio je Žmu. Dobro...Naredno jutro, kada sam ostala sama u stanu, proverivši ima li okolo skrivenih kamera, pozvala sam veterinu:

- Dobro jutro, imam pitanje...

- Izvolite...

- Khm...može li da ne uspe kastracija mačka?

- Ne može.

- Khm...a zašto onda kastrirani mačak seksualno opšti sa plišanom mačkom?

- Gospođo, da li je on to i ranije radio?

- Pa...jeste...

- To je onda zato što još uvek ima zapis tog čina. Kad mu se očiste hormoni, prestaće.

I prestao je, samo neku godinu kasnije, kada je dosegao puni razvoj, Bagira je počeo da opravdava svoje ime. Nasrtao je na sve što je mrdalo po kući, uključujući i nas, uporno pokušavajući da nas ulovi, ako već ne može da nas pojede. Veterinar je savetovao proširenje prostora. Kreditno nije išlo. Bagira je karijeru nastavio kod Žmuovih roditelja, uteravajući stravu podpohorskim mačkama.

Samo par dana nakon odnošenja Bagire na slobodu, Princeza je u dvorištu našla crno, malo mače. Sa ogrlicom. Izbačeno. Samo. Proglasila ga za rođendanski poklon i tako smo dobili Maricu. Marica je bila najzahvalnija mačka ikad viđena. Kao pas je čekala pred vratima Princezu, prednjim šapama se nudila u zagrljaj, pratila je svuda i uvek. Gladna kao gladna godina i crna kao ponoć. Zbog nečeg je Žmu osetio potrebu da postavi pitanje ukinute inkvizicije:«Zašto u ovoj kući uvek mora da bude crna mačka?«

Marica je samo dva meseca kasnije slučano štuknula iz stana. Pred božićno-novogodišnje praznike. Sledila je drama nad dramama. Princeza i Braća su se zarozali od plakanja, a ni ja nisam baš bila stabilna. Žmu je dolazio u uplakani stan, a na prozoru je stajalo pismo :«Dragi Deda Mraze, ništa ne moraš da nam doneseš, samo nam vrati macu«. Žmu i ja smo tumarali kvartom tražeći kao noć crnu Maricu. Deca su štampala i lepila plakatiće – »Izgubila se naša maca Marica. Crna. Ima velike oči. Voli da se igra.« Ja sam išla ulicom, virila pod aute i cvilila »Mac, mac, mac!«, a Žmu je na sigurnom odstojanju telefonirao, tabajući za mnom i srdačno klimao zbunjenim prolaznicima. Izgledala sam kao ludak s' pratnjom. Marice nigde. Napolju mraz, unutra uplakana deca.

Onda je Deda Mraz pukao i naredio mi da zovem Felinološko društvo. Da pitam ima li mačka, koja neće da beži od kuće i pošto. Već narednog dana konzilijum Felinološkog društva Slovenije savetovao je da patuljci nabave Ragdoll-a. Nikad čula. Krpena lutka?! Konsultovan je dobar drug Google i nađena je uzgajivačica Krpenih lutki. Imala je samo još jedan komad. Deda Mraz i ja-patuljak otandrljali smo uveče u Vrhniku i ugledali do tada neviđenu rasnu sortu (ja sam uvek preferirala mačke uličarke i sirotinju mačeću). Rasni Ragdoll nas je gledao plavim, krompirskim očima. Pustio se u zagrljaj i odmah zapreo. Kupljeno. Već to veče razvlačili su ga mladunci po krevetu, mazili i divili mu se. A ja sam sa uzgajivačicom potpisala takav ugovor, kao da sam usvojila blizance iz Avganistana. Kad bi htela, život bi mogla da mi uništi.

Tako je u našu kuću stigao Si Yuma Nanntiss. Jedini čistokrvni član naše porodice. Sa pedigreom, koji smo danima čitali, diveći se finim mačećim imenima. Aristocats. Zbog neizogovorive finoće, Nanntissa sam prekrstila u Budimira. Od milja Buca. Na slovenačkom Bajsi. Samo je Princeza i dalje bila kisela. Budimir je bio lepota jedna nežna i dobra, ali Marica...

Kroz dva dana pojavila se Marica. Našla je komšijska deca, ispečenog nosa od auspuha, ispod auta. Podivljala. Jedva su je u kuću uneli. Dva dana je jela kao provaljena, noktom skupljajući svaki briket i umivala se do svilenog. Budimira mi nikada nije oprostila. Srce i dušu do kraja je poklonila Princezi, a Budimir je izabrao mene. Pasje mačke u životu nisam videla. Ogroman, svilen i dobar kao hleb. Ne grebe nikada. Radi mu šta hoćeš, samo ga voli i nosaj u rukama. Reži kao puma, prede kao traktor, verno sedi uvek uz mene. Pokušava da izgura Žmua iz kreveta. Živi da bude mažen i da je tu blizu. Prati me kao doberman i vazda gleda zaprepašćenim, nebesko plavim očima. Manje mačju mačku u životu nisam videla. Ogromna beba. To je onaj u mom zagrljaju.

Ako je nešto Mami Prirodi uspelo, uspele su joj mačke. Divljenja vredne. Lepe kao boginje. Kao Bastet.

 

 

Atačmenti



Komentari (228)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

Jelica Greganović Jelica Greganović 23:47 26.03.2008

Re: moje.... kucno bozanstvo :)

vidi se da spava s' punim poverenjem :)
bravar bravar 22:51 26.03.2008

bez naslova

bravar bravar 22:52 26.03.2008

Re: bez naslova

bravar bravar 22:52 26.03.2008

Re: bez naslova

bravar bravar 22:53 26.03.2008

Re: bez naslova

Dosta, bre, vise, ocu da spavam:)))

bravar bravar 22:55 26.03.2008

Re: bez naslova

Pa, spavaj!

bravar bravar 22:57 26.03.2008

Re: bez naslova

Utata, necu:)))

bravar bravar 22:57 26.03.2008

Re: bez naslova

Ajde onda na plivanje.

bravar bravar 22:58 26.03.2008

Re: bez naslova

Ne, hvala. Vise volim karate.

bravar bravar 23:00 26.03.2008

Re: bez naslova

A posle cu da procitam par redaka i odo i ja na spavanje.

'ku noc:)
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:46 26.03.2008

draga, pa ti si

ceo filmić okačila :)
Laku noć, lepo spavaj!
lush lush 23:56 26.03.2008

noc

lush lush 00:15 27.03.2008

jako pospani

medenjak:)
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:20 27.03.2008

Re: jako pospani

smešan je ko slika, najbolji je kada u pokušaju "ma budan sam" otvori odjednom oči, okrugle sjajne dugmiće...i nestane nazad u san.
smizibizi smizibizi 04:26 27.03.2008

mrnjau :)

Mog brata su u srednjoj skoli(to je bilo pre jedno 20god)prozvali prvo Cica Maca zbog toga sto je imao obicaj da spaspava mace ulicarke tako sto bi ih odvodio kod nase babe koja bi ih uvek rado prihvatala i ako su bili muzjaci u pitanju sve nazivala Marko(tvrdoglavo je tvrdila da se macak moraaaa zvati Marko :))i tako jednom moj bata nadje macu u Novom Sadu i sada je trebalo da je prenese kuci i kako ce ako ne busom...stavi on macu u jaknu...krene bus...maca krene da se penje mom bratu onako uz rukav...dolazi kondukter da naplati kartu...maca krene da mjauce a moj bata ni manje ni vise krene isto da mjauce(nebili spasio i sebe i macku od izbacivanja iz autobusa)i kondukter srecom ne primeti nista samo je verovatno zakljucio za mog batu "da nije sam svoj kada mjauce iz cista mira"...naravno ekipa iz autobusa to nikada nije zaboravila i sada mnogi mog brata ne znaju vise po imenu vec po nadimku koji je posle nekog vremena evaluirao u Macko...mada mi u mojoj porodici podjednako ludujemo i za kucama i za macama u toj meri da mazimo TV i tepamo ako vidimo neko malo sljatko...
Jelica Greganović Jelica Greganović 11:44 27.03.2008

Re: mrnjau :)

smizibizi, ja sam Dobricu u džepu, baš tako u busu donela, ali je bio strašno mali i sve vreme je ćutao kao bubica...ali sam zato moju zečicu Sofiju nosila iz Bgd na letovanje u Tivat, busom...i provalili su nas i kondukter i putnici, ali nas nisu izbacili, samo su se povaljali od smeha...
Nune Popović Nune Popović 11:27 27.03.2008

Priča je sjajna

Nažalost, nisam stigao ranije da se javim... imali smo naporna zasedanja... na kraju nas je umor savladao...



Jelica Greganović Jelica Greganović 11:46 27.03.2008

Ti da se ne javljaš, znaš...

Kakvo je to partijanje bez ostatka vlade?!! Razgovaraćemo na vanrednoj sednici čim se vratiš, a telefonska sednica je već obavljena i bez dela vlade koji se separatno ponaša...i banči dok mi radimo...
Nune Popović Nune Popović 12:58 27.03.2008

Re: Ti da se ne javljaš, znaš...

Ma draga koleginice šta da ti kažem - takav je posao, ni ja ga ne volim. Vanredne prilike i aktuelna situacija čine svoje, nema govora o bilo kakvom separatizmu, naprotiv, u pitanju je čist research, capacity building, text management, brain storming, apetit i, svakako, sekundarno.

Nije nam nimalo lako, ostatak government stuff-a nenadoknadivo nedostaje:

Ken Lee or Without you

Tamara Ćetković Tamara Ćetković 14:14 27.03.2008

Re: Ti da se ne javljaš, znaš...

Jelica Greganović
...i banči dok mi radimo...

Jelica Greganović Jelica Greganović 14:17 27.03.2008

Nemoj sad ti meni,

razgovaraćemo kad se vratiš...Tamara, molim te unesi u zapisnik...
u potpisu
Nune Popović Nune Popović 14:27 27.03.2008

Re: Nemoj sad ti meni,

Jao, jao... Izgleda da je vrag odneo šalu...
Ako meni ne verujete, evo vam šta korespodentni član Beta kaže u slici i reči:



Pa mi i posle zasedanja radimo, radimo
A i nije bilo pravo zasedanje vec bilateralna, ljubopitljiva poseta.
Tamara Ćetković Tamara Ćetković 14:41 27.03.2008

Re: Nemoj sad ti meni,

Jelica Greganović
...Tamara, molim te unesi u zapisnik...


Jelica Greganović Jelica Greganović 14:45 27.03.2008

Unesi i sliku

u zapisnik, molim...
shure shure 13:07 27.03.2008

Eh,ne bih ja bio ja....

Ustvari,nemam nista da prigovorim.Ovde i nije trebalo da se ista komentrise.Dovoljno je bilo kaciti slike,a ja bas to ne znam(ne znam ja jos stosta,ali to sad nije tema).U svakom slucaju sam uzivao i hvala svima(a narocito domacici)na tome.
Ali .....pre neki dan odgledah film,koji mi je vec odavno na hardu,a nikad da se usudim.Dakle :"Ratatouille".Ako ga niste i koga nije gledao,preporucujem.Jeste da je film o "krvnom"neprijatelju,upravo ovih predivnih stvorenja,no mislim da se necete pokajati.To me je setilo na jedan dogadjaj i z vremena dok sam drzao pet shop,kada mi je u radnju usla zena sa pacovom na ramenu.Posto je primetila da sam ustuknuo,samo je rekla:"ne bojte se on je tako pametan i mio".Naravno da sam se i sam uverio u to.
Upravo sam i na ovom naseg blogu,primetio sa koliko predrasuda pristupamo i ljudima ,a kamoli zivotinjama.Kako je moguce(ja sam sebe pitam) da neko obozava macke,a mrzi pse,ili obrnuto,a da ne govorim o ostalim zivotinjama.Dobro,slazem se da ih ne mozemo sve voleti,ali mrzeti???
Razmislite o tome!
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:16 27.03.2008

Ama shure, ja uopšte ne

mrzim pse, tamo sam kod onog plakatića, koji je jako na rubu tolerancije (ali okačila sam ga više fazona radi), već sam jednom objasnila. Što se predrasuda tiče, potpuno si u pravu...drugarica mog sina ima pacova, belog, koji nosi u rukavu i sin kaže da je pametan ko pčelica. Mi smo recimo imali par plešućih miševa (oni što se vrte ko derviši) i dobili su 14 beba, koje su za nedelju dana bile nešto najslađe što sam u životu videla. Kao dugmići mali, a sve imaju i uši i šapice sa prstićima i malecke brkove, a oči im kao crne kapljice.
Ja sam toliko uložila u to da se moja deca ne boje ni gmizavaca na insekata, koji su na uvek prvi na listi gadljivosti. Tako da sada komotno uzmemo bubu ili guštera na dlan i proučavamo ga otkrivajući kako je savršen i ljubak.
Životinje su kao i ljudi, različite međusobno, ali svaka je čudo za sebe i silan trud Prirode.
shure shure 14:26 27.03.2008

Re: Ama shure, ja uopšte ne

Jelica Greganović
mrzim pse, tamo sam kod onog plakatića, koji je jako na rubu tolerancije (ali okačila sam ga više fazona radi), već sam jednom objasnila. Što se predrasuda tiče, potpuno si u pravu...drugarica mog sina ima pacova, belog, koji nosi u rukavu i sin kaže da je pametan ko pčelica. Mi smo recimo imali par plešućih miševa (oni što se vrte ko derviši) i dobili su 14 beba, koje su za nedelju dana bile nešto najslađe što sam u životu videla. Kao dugmići mali, a sve imaju i uši i šapice sa prstićima i malecke brkove, a oči im kao crne kapljice. Ja sam toliko uložila u to da se moja deca ne boje ni gmizavaca na insekata, koji su na uvek prvi na listi gadljivosti. Tako da sada komotno uzmemo bubu ili guštera na dlan i proučavamo ga otkrivajući kako je savršen i ljubak.Životinje su kao i ljudi, različite međusobno, ali svaka je čudo za sebe i silan trud Prirode.

Oops.....to se nikako nije odnosilo na tebe...izvini!
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:48 27.03.2008

Sve ok shure,

a za tebe pesma koju mnogo volim, Cure, Love Cats:



We move like cagey tigers
We couldn't get closer than this
The way we walk
The way we talk
The way we stalk
The way we kiss
We slip through the streets
While everyone sleeps
Getting bigger and sleeker
And wider and brighter
We bite and scratch and scream all night
Let's go and throw
All the songs we know...

Into the sea
You and me
All these years and no one heard
I'll show you in spring
It's a treacherous thing
We missed you hissed the lovecats

We're so wonderfully wonderfully wonderfully
Wonderfully pretty!
Oh you know that I'd do anything for you...
We should have each other to tea huh?
We should have each other with cream
Then curl up by the fire
And sleep for awhile
It's the grooviest thing
It's the perfect dream

Into the sea
You and me
All these years and no one heard
I'll show you in spring
It's a treacherous thing
We missed you hissed the lovecats

We're so wonderfully wonderfully wonderfully
Wonderfully pretty!
Oh you know that I'd do anything for you...
We should have each other to dinner huh?
We should have each other with cream
Then curl up in the fire
Get up for awhile
It's the grooviest thing
It's the perfect dream

Hand in hand
Is the only way to land
And always the right way round
Not broken in pieces
Like hated little meeces...
How could we miss
Someone as dumb as this?

I love you... let's go...
Oh... solid gone...
How could we miss
Someone as dumb as this?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana