Na, kako se poetski izrazi počivša pesnikinja, brdovitom Balkanu, se nalazi nekoliko državica u kojima živi stoka jedna grdna, kako je to davno rekao/napisao Vladika Rade. Bazični, aksiomski motiv njihovog bitisanja je ubijanje, klanje, mrcvarenje, zatiranje... svojih suseda a ako se uspostavi kakav takav mir, onda se krene na sopstvene sunarodnike. Na Čarobnom bregu se umiralo od tuberkuloze, upale pluća i drugih plućajnodisajnih bolesti. U gore pomenutim državicama vekovima se umiralo tako što bi se klali i ubijali na sve moguće načine na kojima bi im i Sveta Inkvizicija pozavidela. Zatirani su čitavi narodi a sve pod izlikom patriotizma/domoljublja, izvangranične opasnosti i ugroženosti, vere, jezika, bilo čega što je moglo da pokrene stoku jednu grdnu da otpočne krvavi pir. Narodi bi možda i mogli da žive mirno jedni pored drugih, ali! To ALI nam je jebalo mater po million puta. To ALI su predsednici, premijeri, očevi nacija i ostale bestijarije, koji zarad sopstvene ooooooogrooooomne koristi, ćeraju stoku jednu grdnu na susjednu stoku jednu grdnu, ni zere ne mareći na buduće prolivanje tona krvi! Istina je da u takvim situacijama postoji pet do deset procenata tz dobrovoljaca/domobranitelja, patološki izvitoperenih tipova pomračenog uma koji jedva dočekaju takve trenutke. Ali se i ostatak naroda, stoke jedne grdne, bombardovan svakotrenutno patrotskom/domoljubnom propagandom iz svih mogućih i nemogućih medija, štampanih, radiotevejskih, primi na velikopucatelnopatriotskodomoljubne parole predsednika, premijera i njihovih doglavnika, dupeuvlakača koji takođe na krvi zarađuju i obogaćuju se. Da bi se jasnije videla stvar, nije na odmet citirati ceo Njegošev stih:
Pučina je stoka jedna grdna
Dobre duše kad joj rebra puču.
Daklem, ovim narodima, stoci jednoj grdnoj, jugostočno od Čarobnog brega, uvek treba da pucaju rebra, što će reći, od pamtiveka im je bio potreban gospodar koji će ih tlačiti i maltretirati bez da ijednu zucnu! Često se pominje Prvi Srpski ustanak kao jedna od značajnih revolucija u Evropi. Qurac moj bi uopšte bilo ustanka ili bilo kakve bune da Turci nisu uveli porez na izvoz svinja preko Save u Austrougarsku. Čime se bavio Crni Đorđije? Uzgajao je svinje i prodavao ih Austrijancima. Elem, kad je trebalo dobrano platiti Turcima, priseti se Karađorđe te sakupi stoku jednu grdnu i podiže ustanak. Isto je i Miloš uradio s tim što je Stambol darivao Karađorđevom usoljenom glavom. Raja, stoka jedna grdna, nikakvog boljitka nije osetila. I tako do današnjeg dana.
Ič me se ne dotiče činjenica da ni u ostatku sveta situacija nije bolja, ponegde je još gora i krvavija. Ono nekoliko uređenih, mirnih i zakonima regulisanih država, moš' ih na prste jedne ruke pobrojati, samo su izuzetak koji potvrđuje pravilo.
Ubij bližnjeg svoga je usađeno u genetski kod i ne vidim način da se to izbriše. Dojučerašnje komšije/susjedi, kumovi, pobratimi, kad kucne čas, kad dirigenti predsednici, premijeri, ocevi nacija i ostala slična im govna, urliknu: Zemlja je ugrožena, ko je Srbin, Hrvat, Albanac, Bošnjak... napred u boj za otačastvo, veru, teritorije, krenu kao jedan da kolju i ubijaju sve što im pod nož, kalašnjikov dopadne.
Dokle BRE! Stomaci im krče od gladi, plate i penzije im maltene ukinute, teško da i vodu mogu da popiju a oni u boj! Koliko ja razumem, još duuuuuuuugo se jugoistočno od Čarobnog brega, na tom polju ljudskog uma, ništa neće promeniti.