Budućnost| Gost autor| Kultura

Da li je vaše iskustvo palanačko?

tasadebeli RSS / 10.04.2016. u 13:17

Gost autor: feliks.krul

 

 

 

 "Naše iskustvo je palanačko"

"Nema niti može biti promene."

"Znao sam da je umro Tito: on nas je naučio da ništa ne krijemo. On je učitelj otvorenosti." Radomir Konstantinović

 


Posvećujem gospodi Nsarskom, Apostati, Milanu Novkoviću, Unfuckableu, marco_de.mancciniju, Srđanu Fuchsu, svakom pažljivom čitaocu, zdravom razumu, bilo kom ko želi pomoći, pročitajte ovo i molim vas da komentarišite najbolje što možete. Potrebna mi je pomoć da razumem reči kultnog kritičara srpske kulture Radomira Konstantinovića jer možda grešim. Siguran sam da vaša iskustva nisu palanačka. Znam da niste palančani jer vam iskustvo nije palanačko. Ako je ikad bilo, davno ste ga prevazišli. Ko danas uopšte može reći da mu je iskustvo palanačko? U dobu interneta, televizije, komunikacija, putovanja, gasterbajterisanja? Uđimo u srž i suštinu monstruoznog, grotesknog, i genocidnog književnog dela i njegovog kulta. Ovo je apel za takvu pomoć i ništa više od toga.

Genocidi našeg doba su deo našeg zajedničkog iskustva.


1.
"Sam duh palanke je jedna apsolutna palanka", tu besmilicu je izgovorio Radomir Konstantinović srpski kritičar, filozof provincije, falsifikator ideologije, ubica kulture, intelektualni kriminalac, tamničar, osnivač kulta... i ko zna šta konkretno još. Služba inteligencije, služba bezbednosti, fizički likvidator, ratni ubica? Samo žrtva? Ne zna se. Njegova prošlost je obavijena velom tajne. Njegov život je još uvek nepoznanica za svet.

"Svet palanke postoji u duhu; sam duh palanke je jedna apsolutna palanka, za kojom zaostaje svaka stvarnost palanke." Ukoliko niste razumeli onda ste normalni, ne brinite se. Ove reči nemaju smisao.

Pročitajte ponovo, "...sam duh palanke je jedna apsolutna palanka, za kojom zaostaje svaka stvarnost palanke."

Da ponovim na engleskom u slučaju da neko misli da nazire neki smisao tih reči:

"...the spirit of the province is the absolute province, lagging behind is each provincial reality."

Možda bi to trebalo napisati sa velikim slovima:

"The Spirit of the Province is the Absolute Province, lagging behind is each Provincial Reality."

Molim vas prevedite na nemački, francuski, ruski... i zapamtite mantru:

"the Spirit of the Province is Absolute Province..."

"the Spirit of the Province is Absolute Province..."


2.
Prve tri rečenice u uvod za knjigu "Filosofija palanke" (1966) koju neki učitelji koriste u Bosni i Hercegovini kao nastavno sredstvo, a u Beogradu kao sredstvo za "dekontaminaciju" ili deradikalizaciju kako se danas kaže na Zapadu:

"Naše iskustvo je palanačko.
Ponekad, opasno je (i kažnjivo) reći to na uho palanačkoj oholosti; ponekada, međutim, ova reč ide do pojma sudbinskog: palanka je, kaže se, naša sudbina, naš zao udes. Nema niti može da bude promene."

Gledam kako same reči "(kažnjivo)" iskaču iz druge rečenice ove knjige, pa onda "oholost" praćena "sudbinskim", pa onda "zao udes" za kojim zaostaje vrhunska mema: "Nema niti može da bude promene"!


Radomir Konstantinović je filozof, pisac, kritičar i čovek koga izgleda ne poznaje ni jedna svetska filozofska enciklopedija. Čovek čija je prošlost sakrivena, izbrisana ili teško dostupna; detinjstvo nepoznato, školovanje nepoznato, životni put nepoznat. Otac: Mihailo Konstantinović pravnik. Tvorac srpskog obligacionog prava. Građanin sandžačkog porekla, rođen u Čačku 1897. godine, roditelji zemljoradnici, nepismeni. Nosilac Albanske spomenice, Redovni član Matice srpske, 24. juli 1920. god., Kraljevski orden Svetog Save - prvog reda, 1. oktobar 1939. god., Kraljevski orden Belog orla - trećeg reda, 3. oktobar. 1940.god., Odlikovanje grčkog kralja Konstantina, 2. avgust 1966. god., Spomen plaketa grada Beograda 1974., Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, 25. 5. 1978.god., Zlatna plaketa Privredne komore Beograda 1978., Sedmojulska nagrada, i Dopisni član JAZU.

Jula 1924. Mihailo se oženio sa Radojkom (Bekom) Popović, kćerkom Sime Popovića, profesora gimnazije u Pirotu i Jelisavete Popović, učiteljice.


Njihov sin Radomir je rođen u Subotici 1928 a umro u Beogradu 2011. "Био је члан Литерарне редакције Радио Београда од своје 21. године. Уређивао је часопис „Младост", „Књижевне новине" и двонедељник „Данас". Више деценија био је угледни сарадник Трећег програма Радио Београда." wiki
"Четири године након књиге „Декартова смрт", објавио је књигу под насловом „Бекет пријатељ". Ово дело у крајње сведеној форми сачињено је од тридесетак писама које је Семјуел Бекет слао Константиновићу и Каћи Самарџић пропраћено са исто толико есејистичких напомена. "
"О Константиновићу Ото Бихаљи Мерин је писао: „Писци који имају свој семантичко-философски корен у грудви свог мало познатог језика или средине, теже продиру у свет; да су се књиге као "Философија паланке" и „Биће и језик" Радета Константиновића родиле у великим језичким центрима, њихове резонанце би биле сличне онима које имају дела Бекета и Сартра."" wiki

Da li je Oto Bihalji Merin bio iskren kad je napisao ovo gore? Kako to da ni Beket ni Sartr, čije literature sam sam dobar poznavalac i na čijoj filozofiji sam odrastao od svoje 15 ili 16 godine, nisu svojom filozofijom govorili o situaciji irskog ili francuskog provincijskog čoveka, već o situaciji marginalizovanog univerzalnog čoveka. Marginalizovanog i otuđenog. Konstantinovićeva knjiga je nešto drugo ona cilja na jednu konkretnu kulturu. On je svojim intelektom i znanjem mogao da stupi u kontakt sa Beketom ali to suštinski ne mora da svedoči o Konstantinovićevoj genijalnosti ili veličini. Dela mnogi marginalizovanih pisaca su ugledala svetlo dana van svog malo poznatog jezika i sredine.

3.
"Iskustvo nam je palanačko." To su četiri reči koje treba da zapamtite i koje otvaraju kultne stranice građanske grupe koja se naziva "Druga Srbija". Samo četiri reči. Ponovite u sebi "Iskustvo nam je palanačko."

Nek vam to postane kao mantra koja će vam pomoći da čitate ovaj tekst i "Filosofiju palanke". Mantra kojom ćete čitati ostatak knjige od 328 stranica koju možete naći na webu u PDF formatu pod pokroviteljstvom Fonda za Otvoreno Društvo.

Nastavite mantru:

"Nema niti može biti promene."

"Iskustvo nam je palanačko. "

"Nema niti može da bude promene."


Nema i niti može biti promene!

Dakle svaki govornik srpskog jezika treba da zna da su to ključne reči Radomira Konstantinovića.

Sve to me je tek počelo zanimati pošto sam pokušao da večeras ponovo po ko zna koji put pročitam "Filozosofiju palanke". Nigde nisam mogao da nađem smisao, samo apsurdni proliv reči i misli, jedan smrdljivi povraćaj koji beskonačno traje.


Najubitačniju knjigu koja je napisana na srpskom jeziku, a možda ikad na ovoj planeti, mogao je samo da smisli jedan čovek izuzetne inteligencije i bolesne psihe, čovek sa zadatkom i sa jasnom namerom da ubaci duh uništenja, duh samonipodištavanja i samoubilačku memu u narativ jedne kulture. Naravno misli se na kulturu naroda koji čita i govori srpski jezik i čijoj tradiciji pripadaju pesnici koje on obrađuje. Ta knjiga nije prevedena ni na jedan svetski jezik iako su provincije univerzalna mesta na svetu. Kod njega se radi samo o srpskim provincijama i nijednoj drugo. Drugi narodi koji oko nas govore srpski ne glorifikuju Konstantinovića kao nekog univerzalnog filozofa već kao kritičara "srpske nacističke" kulture. Možda ni jedan filozof ovog sveta ne može shvatiti dela Radomirova.

Godinama sam pokušavao da shvatim knjigu „Filosofija palanke" i jednostavno nisam mogao da je upijem u sebe tj. da je razumem. Nije da nisam čitao filozofska dela, čitao sam i uživao u univerzalnom smislu kojeg nam pružaju filozofije. Ali ova knjiga nosi naslov koji obmanjuje jer se tu se ne radi o filozofiji radi se antifilozofiji, radi se o eksperimentu, ne, radi se o oružju za genocid. Radi se o smišljenom implantu koji je ubrizgnut u intelektualnu sferu jedne konkretne evropske kulture sa namerom da je razori.

Iako postoje čitaoci ove knjige koji se identifikuju sa njom, ja ne mogu da se identifikujem sa njom ni malo. Ko se može identifikovati sa knjigom koja se ne može čitati i razumeti? A postoje grupe i institucije koje se bave delom Radomira Konstantinovića i koje neguju njegov kult. Zašto? Kako?

4.
Čitao sam mnoge filozofske knjige, znam da svaka stvarna filozofija mora da pre svega bude razumljiva. „Filozofija" palanke mora da bude razumljiva ako je stvarno filozofija. Međutim kad se pročita ova knjiga onda je jasno da se ne radi o razumljivoj filozofiji već da se radi o jednom radikalnom destruktivnom oružju.

To mi je jedino jasno i razumljivo, jer Radomir je imao je oko dvanaest godina kada počeo svetski rat. To mora da je bilo teško iskustvo, uporedivo sa iskustvima svih nas ljudi koji smo bili zahvaćeni ratovima bilo kad i bile gde. A rat izaziva jedno ekstremno emocionalno iskustvo i radikalizuje nas, svakoga na nekom čudnom cerebralnom nivou. Mene su na primer ratovi u Jugoslaviji radikalizovali, srećom da prirodno imam miroljubive tendencije pa sam se sklonio od rata i od stalnih televizijskih ratova koji su se godinama vrteli na britanskoj televiziji, a nisam otišao u neke ratne dobrovoljce kao drugi jadnici, već sam sticajem okolnosti otišao u meditativnu askezu prirode. Mogu se sasvim poistovetiti sa žrtvama ratova, sa emocionalnim bolovima i sa intelektualnim narativima koji se rezultati rata, jer sam i ja bio žrtva rata ali žrtva koja se oporavila, kao što se većina preživelih oporavlja. A, Konstantinovićev narativ je narativ osvetnika, ubice osvetnika, psihopate čija je psiha nepromenljiva. Njegovi sledbenici su kao vampiri čija je mantra "Mi smo provincija" i "uvek ćemo ostati provincija", "Mi smo srpski nacisti i uvek ćemo ostati nacisti". Promene nema niti je može biti.


Da se vratimo na prvi podnaslov ove knjige "Filosofija palanke" koji glasi:

"UMESTO UVODA: STIL, NAJVIŠE NAČELO PALANKE"

Stil je najviše načelo palanke!
"Style is the utmost Principle of the Province."

Kako bih voleo da mi ugledni Profesor marco_de.manccini pomogne da shvatim dubinu ove misli i da kaže nešto o ovoj akademskoj rečenici. Na primer koje su joj reference u svetskim filozofijama. Kako je stil značajan za razliku od suštine kod srpskih pesnika kojima se bavi Konstantinović.


"It is said that the Province is our destiny, our evil fortune."

"Sudbinska palanka"? "Zao udes"? Da li te reči imaju značenje danas 2016. godine? Samo odvratne babetine provincijske intelektualne vračare „znaju" šta je "sudbinska palanka". A ustvari ne znaju ništa. Plodovi poremećenih i umova. A ko nije bio poremećenog uma u ratnim danima, osim možda psihopata i onih ekstremnih i retkih tipova koji mogu da uživaju u ubijanji i kriminalu? Jedno praistorijsko indijsko učenje Svara Joge govori o tome kako kroz kriminal i rat čovek dostiže izvesna stanja svesti koja su drukčija od normalnih stanja i koja se mogu uporediti sa osećanjima doživljenim u stanjima "prosvetljenosti" koje navodno jogistički put put može da otvori, poverovaću im. Konstantinovićev bolesni i poremećeni mozak je stvorio svoju fiksaciju. Radomir Konstantinović je postao savršeni kriminalac bez fizičkog nasilja, ubica kulture, njegovo oružje je oružje misaonog implanta kojeg on implantiru u kulturu jednog naroda koristeći jezik tog naroda. Jer šta je jezik za Konstantinovića? O tome kasnije.


Ko je iskopao Radomira Konstantinovića iz ruina Drugog svetskog rata i postavio ga za tvorca srpskog javnog diskurza? Ko ga je postavio na beogradske radio talase da lansira svoje ideološke bombe ka slušaocima srpskog govornog područja od pedesetih godina 20. veka do današnjeg dana?

5.
Tek kad sam pronašao sledeći citat neke kockice su počele da se slažu.
Konstantinović je negde napisao:

„Znao sam da je umro Tito: on nas je naučio da ništa ne krijemo. On je učitelj otvorenosti. Za njim, čovek plače bez stida. Sa njim, čovek je na samom vrelu otvorene jednostavnosti."

Tito je bio njegov učitelj otvorenosti?! Kakve tajne krije ova rečenica? U kakvom odnosu su bili Radomir Konstantinović i Josip Broz Tito?

Kako nam to niko u svetu nije rekao i ni dan-danas ne govori o Titu kao "učitelju otvorenosti"? Kakve otvorenosti? Voleo bih da znam. O čemu se radi ovde? Ne znam, mogu samo da nagađam. Znam ljudi će se praviti da znaju i čutaće, ili neće ni sami ništa razumeti ali će održavati status quo i ostaće nominalni sledbenici kulta "Filosofije palanke", Centra za kulturnu dekontaminaciju i Druge Srbije.


Dakle ponovite u sebi dragi čitatelji srpskog jezka i nastavite da čitate reči samoživog genija Konstantinovića:

Naše iskustvo je palanačko.

Naše iskustvo je palančko.

Naše iskustvo je palančko.

Nema i ne može biti promene.

Nema i ne može biti promene.

Nema i ne može biti promene.

"Nema niti može da bude promene. Istorija nas je zaboravila, kao u nekakvoj velikoj rasejanosti. Između sela i grada, ovako zaboravljen, svet palanke nije ni selo ni grad.
Duh njegov, međutim, jeste duh između plemenskog, kao idealno-jedinstvenog, i svetskog duha, kao idealno-otvorenog.
Kada ovaj duh ovako govori o svojoj zloj sudbini, on govori o svojoj izuzetosti iz istorije.
Ali, i kada je oglašava za prokletstvo, on hoće tu izuzetost.
Osnovna pretpostavka duha palanke negde je u tome: da je to duh koji, zaboravljen od istorije, pokušava sada ovaj udes da preobrazi u svoju privilegiju, time što će i sam (onako kao što se klin klinom vadi) da zaboravi istoriju, ovim zaboravom da se ovekoveči u samom sebi, zaveren trajanju, s onu stranu vremena.
Vreme je s druge strane brda, tamo gde počinje svetski haos, ili haos apsolutno-otvorenog sveta."
"Ma šta moglo da se vidi u ovom nagonu za zatvaranjem, za izuzimanjem iz vremena (kada se, u „večnosti", živi zajedno sa mrtvima, i kada nema mrtvih, kada je svet kao u nekakvom večnom Danu večno-praroditeljskog sveta) izvesno je da ovaj svet apsolutne otvorenosti postoji samo u duhu palanke, u njegovom strahu od sveta, da je taj svet jedan nedvosmisleno palanački svet. Nema sveta izvan duha palanke.
Ma šta moglo da se vidi u ovom nagonu za zatvaranjem, za izuzimanjem iz vremena (kada se, u „večnosti", živi zajedno sa mrtvima, i kada nema mrtvih, kada je svet kao u nekakvom večnom Danu večno-praroditeljskog sveta) izvesno je da ovaj svet apsolutne otvorenosti postoji samo u duhu palanke, u njegovom strahu od sveta, da je taj svet jedan nedvosmisleno palanački svet. Nema sveta izvan duha palanke. Samo on, koji ispoveda religiju zatvorenosti, religiju u kojoj je vrhovni bog ovaj bog jedinstva, a njegova antitetička, demonska sila, zlo apsolutne otvorenosti, samo on poznaje ovaj apsolutno-otvoreni svet; ali, ne znači li to da, ako je svet palanački, isto tako nije i palanka - svetska? Gde je svet idealno-zatvorenog, ako ne samo u duhu koji se protivi otvaranju, na iskonski svoj način, i koji pokušava da ovo svoje protivljenje postvari, da ga nađe u jednom njemu savršeno saobraznom svetu? Svet palanke postoji samo u duhu; sam duh palanke je jedna apsolutna palanka, za kojom zaostaje svaka stvarnost palanke. On nema svog sveta, u koji bi mogao savršeno da se materijalizuje, koji bi bio njegovo idealno oličenje. Ma koliko pokušavao da prikaže svet palanke, u kome je rođen, kao svoj svet, i ma koliko taj svet njemu bio najbliži, on je jedan lutajući duh, jedan nemogući duh: nema zemlje u kojoj on nije moguć, jer je on svuda podjednako nemoguć, u ovom svom zahtevu za idealno zatvorenim, koje bi bilo vanvremeno i, samim tim, ništavilo večnosti."

Pitam se šta ovo sve treba da znači?

"Svet palanke postoji samo u duhu; sam duh palanke je jedna apsolutna palanka, za kojom zaostaje svaka stvarnost palanke."
"Ali, upravo zato što nema svog sveta, on i jeste duh:
tamo gde prestaje mogućnost sveta počinje mogućnost ovoga duha.
Pretvoren svojom nemogućnošću u ovu stalnu mogućnost duha,
on se javlja kao rodonačelni duh svake težnje ka zatvaranju u svoj svet, kao svake težnje da se svet preobrazi u svet palanke. "

"Svet je, u njegovom doživljaju, s neke druge strane brda,
a ne u njegovom svetu, kao svetu palanke koji je, u tom smislu, ne-svet.
Sve što karakteriše ne-svet (do samog ništavila, do samog ne-bića) odlikuje i palanku, u doživljaju ovoga duha. Mogući stav palančanina je stav odobravanja ili pobune, stav svesnog konzervatizma, koji se zasniva na kritici „sveta", na osećanju sopstvene prvorodnosti (svet je bio kao što sam ja sada, ja sam dakle prošlost sveta, njegova živa istorija; ja sam tamo gde je nekada bio svet, ja sam ostao, svet se otpadio od prvašnje svoje sudbine, on se odrodio; svet je, dakle, odrod a ne ja), ili stav očajanja koje sanja uključenje u svet, negacijom palanke. Duh palanački u oba vida se javlja i u oba vida trijumfuje. On, u svakom slučaju, mora da se shvati kao jedan delatan duh. Čak i u prvome slučaju, ako je konzervativni stav nesumnjiv, ovaj duh je delatan: on je samo pasivno delatan, on palanački pokušava da akciji suprotstavi pasivnost, u tome smislu što ono što jeste pokušava da suprotstavi onome što nastaje. Ono što palanački jeste, samim tim što je početak koji se nije odvojio od sebe, koji nije evoluirao, ne dozvoljava aktivnost, da njome ne bi bio izneveren, preobražen. Ne sme da bude preobražaja, dakle ne sme da bude rada, potrebna je pasivnost, prepuštanje onome što jeste. Ali ovo prepuštanje je takođe svojevrsna delatnost, jedna negativna delatnost. Pasivnost je takođe izbor volje, a njen jezik (neradom, nepreduzimljivošću) takođe je jezik voljnog opredeljenja. Najčešće, ovo se gubi iz vida zato što palanačanin, rođen u jednom zatvorenom svetu, ne pristaje da vidi sebe kao subjekt toga sveta već kao njegov objekt. Otkuda to? "

"Ako bi palančanin priznao sebe kao subjekt, palanka bi time bila ugrožena kao volja: tamo gde sam ja subjekt, svet ne može da bude subjekt. Palančanin, međutim, verniji je palanci nego samom sebi, bar po osnovnom svom opredeljenja. On nije pojedinac na personalnom putu; on je sumum jednoga iskustva, jedan stav i jedan stil."

 


Strašna je ova mentalna masturbacija, koja je postala mentalni implant u srpskoj kulturi, stvoren hirom, osvetom ili mržnjom. Ova knjiga je oružje koje uništava srpsku kulturu, samo srpsku kulturu jer je napisana na srpskom jeziku i samo govornici tog jezika je mogu pročitati. Knjiga je neprevedena i nikad neće biti prevedena i objavljena na neki svetski jezik, u to sam siguran. Nijedan čovek ne može ovo prevesti i ostati čistog uma.

Dakle, svet je za Srbina sa neke druge strane brda, a ne u njegovom svetu, kao svetu palanke koji je, u tom smislu, ne-svet.


Pronašao sam na Fejsbuk stranici Grupe Radomir Konstantinović sledeći komentar o knjizi "Filozofija palanke":

"Bojan Antycz
January 10

Сјећам се док сам био дијете, у вријеме рата у Сарајеву током опсаде, имао сам наставника енглеског језика који је био одушевљен овом књигом. Међутим, он није био човјек који одаје утисак некога ко је љубитељ не-национализма, он је био типичан "факир-фукара" и тип човјека о коме говори књига Философија Паланке. Он је имао обичај да цитира ову књигу, са циљем да покаже како Срби не ваљају, а група којој он припада (он је громогласно истицао да су у питању Бошњаци) је дивна. Често је имао обичај мене лично малтретирати због моје народности (претпостављам да је он мислио да сам ја Србин, мада ја никада то не истичем, јер мени као полиглоти је то најмање важно).

Пошто сам знао колико он цитира ову књигу, мрзио сам је. Међутим током мог првог доласка у Београд послије скидања са власти Милошевића (нисам хтио раније долазити) гледао сам на некој локалној телевизији једну емисију од средине. Било је много одличних цитата који фантастично описују коријен свих оних ружних ствари које су ми се дешавале током опсаде, све гранате, опсада, редови за хљеб у опкољеном Сарајеву, све се фантастично поклапало. Тек на крају емисије, сазнао сам да је то она иста "грозна" књига коју је цитирао онај мој наставник. Одмах сам желио цијелу да је прочитам.

То је била једна од најбољих и најуниверзалнијих књига коју сам прочитао у свом животу, и веома често је цитирам. То је најбољи опис тамне стране Балкана (цијелог) и књига је свевремена."


Ova knjiga objašnjava stanje svesti koje žrtve rata mogu osetiti. Naravno shvatio sam, ova knjiga "Filosofija palanke" je knjiga neodraslog i neizlečenog psihički poremećenog deteta odraslog tokom Drugog svetskog rata i nacizma, deteta nemoćnog da se odupre zlu.

Konstantinović je poremećena žrtva rata koja je radikalizovana do ekstremne granice. Konstantinović je radikalizovan jer želi da se osveti. Ne vatrenim oružijem ili nasiljem već kulturnim genocidom. Kome se on osvećuje? Osvećuje se svom životu, svom detinjstvu, svom ocu, i narodu kojeg on percipira kao svog neprijatelja.

Njegovu radikalizaciju danas koriste da bi deradikalizovali jednu kulturu ili kako "drugosrbijaci" kažu da bi je dekontaminirali. O kakve neprevaziđene ironije! Drugosrbijanci!

Granica na kojoj Konstantinović operiše je granica genocida, on vrši genocid nad jednom kulturom, kulturni genocid, kulturogenocid. Konstantinović je genocidan čovek. Psihopata. Čovek totalno skoncentrisan na svoj zadatak da zada poslednji udarac srpskoj kulturi svom imaginarnom neprijatelju.

 

Draga Tess, ti moraš da shvatiš da se mi nalazimo u jednoj vrsti pakla u kojem je Radomir Konstantinović naš dželat, a demoni koji nas muče u predgasnoj komori centra za dekontaminaciju su članovi Druge Srbije. Intelektualni manijaci koje je Pazolini opisao u scenama filma „Salo" u kojima fašisti baterijskim lampama osvetljavaju i gledaju govna koja izlaze kroz čmarove mladih muškaraca i žena. Tako Radomir Konstantinović treperi nad čmarom "srpskog naciste" zatočenog i zatečenog provincijalca. Tako mnogi opsednuti Srbi sa strepnjom danas gledaju u govna svojih političara.

To upravo radi Konstantinović nad poezijom srpskih pesnika svojim dekonstruktivnim i destruktivnim logosom kojeg koristi da rasparča telo jedne kulture. Slučajem srpska jer se takav zlikovac stvorio u tom području i govorio je taj jezik. Konstantinović je radikalizovan totalitaristički duh na osvetničkom zadatku. Intelektualni Fakir-fukara kojeg podržavaju sledbenici njegovog kulta. On je čovek koji je obukao intelektualni prsluk samoubice džihadiste. On je čovek koje je rešio da sebe ubije svojim logosom i da sa sobom ponese jednu kulturu, kulturu običnog čoveka koji govori srpskim jezikom.

Radomir Konstantinović je u napisao knjigu koja je u stvari najubojitije oružje u rukama ljudi koji su se naoružali novcem Fonda za Otvoreno Društvo i koji od tih silnih milijardi nisu odvojili ni stotinku da plate prevode na druge jezike dela svog navodnog gurua. Zašto? Jer guru je neprevodiv. "Filozofija palanke" je tekst koji nema smisla, isto bi se dobilo i kad bi se ta bujica reči prevela na neki svetski jezik.

Ono što treba raditi je analizirati reč po reč, rečenicu po rečenicu te lažne i krivotvorene ideologije tj. fantazmagorije Radomira Konstantinovića koja je pisana sa ciljem da bude osvetničko oružje protiv srpske kulture, Konstantinovićevog neprijatelja.

„Znao sam da je umro Tito: on nas je naučio da ništa ne krijemo. On je učitelj otvorenosti. Za njim, čovek plače bez stida. Sa njim, čovek je na samom vrelu otvorene jednostavnosti", by Radomir Konstantinović.


Za kraj i za one koji su mazohisti do kraja ili koji su imuni na ovakve besmislice Radomira Konstantinovića, malo više o "stilu" te glupe reči koja se pojavljuje u podnaslovu knjige,

"Ova služba stilu je, u svojoj osnovi, služba sigurnosti", on piše. A šta hoće da kaže ne znam.

"Kada palanački pojedinac čuva palanku, kao vrhovnu volju, kao svoje nad-ja, on čuva pre svega ovaj stil jedno-obraznosti, i, zbog toga, kada se on boji sveta, izlaska u svet, on se boji ovog izlaska u svet bez stila. Najčešća optužba, koja se baca palančaninu u lice: da je čovek bez stila, savršeno je nespojiva sa duhom palanke koji je duh kolektivne volje, jedno-obraznosti kojom se ta volja izražava, pa sledstveno tome i sam duh stila.
Ova služba stilu ide do njegovog obogotvorenja. Stil je sve, čovek je mnogo manje. U svetu palanke, važnije je dobro se držati ustaljenog običaja nego biti ličnost. Sve što je pretežno lično, individualno (ma u kom pravcu) nepoželjno je pre svega zato što je obećanje „sveta", kao čiste negacije palanke, dakle obećanje stilske polivalencije, a ova polivalencija je, za palanački duh, čisto otelotvorenje kakofonije, muzika samog pakla.

Ova služba stilu je, u svojoj osnovi, služba sigurnosti. Odreknut od sopstvene volje, stilizovan po obrascu kolektivne volje, palančanin je sklonjen u sigurnost opštega. On ima utisak produženog detinjstva, ili utisak produženog života pod okriljem porodice. Infantilizam je korelativan palanačkom duhu. Ne može se biti u palanačkom duhu a ne biti u infantilizmu: palanački duh, kao duh nad-ja, kao duh kolektivne volje koja nas je uzela pod svoje, koja nas štiti od svega, a pre svega od nas samih, od svih izazova i iskušenja koja se zovu Ja (lična odgovornost i lična preduzetnost), nužno je duh koji posvećuje u infantilizam. On zahteva, iznuđuje taj infantilizam, kao zaštitnički, kao duh koji je nad-stavljen svemu individualnom. Jedno-obraznost stila znači, nesumnjivo, i izvesno protiv-vremensko opredeljenje. Ako je jedno-obrazni stil moguć, kao delo svih, on nije moguć samo u prostoru. On podrazumeva i svoju važnost, kao svoje rasprostiranje, u vremenu. Stil ne priznaje mrtve. On je nad-smrtan, jer je nad-graničan. Kao što mora da važi svuda (kao što mora svuda da prodre), on mora da važi i uvek. Duh tradicionalizma jedan je od osnovnih izražaja palanačkog duha; biti u duhu palanke, znači biti u njenoj volji, konkretno-stilski oličenoj, ali tako što će se, ovim stilom, ponoviti jučerašnjica palanke. Jako osećanje istorije, izvestan duh istoričnosti, koji se često uočavaju, kao jedna od bitnih odlika palanačkog duha, u suštini su delo van-istorijskog a ne samo ne-istorijskog (ili samo protiv-istorijskog) duha. Radoznalost za ono što je bilo ovde se javlja pod maskom istorije, ili istoričnosti; u stvari, u njoj nije teško prepoznati protiv-istoričnost palanke, zasnovanu ovde na dva činioca: 1) na radoznalosti, kojom palanka izražava svoju želju za jedno-obraznošću, za prodiranjem svuda, za apsorbovanjem svega, i to uništenjem onoga što bi njoj bilo nepoznato, što bi ostalo „tajna" za nju, van domašaja njenog oka, sluha i mogućnosti delanja, kao mogućnosti „odgovora" na sadržinu dogođenog, i 2) ovde nije teško otkriti ovu protiv-istoričnost i u palanačkoj težnji za vremenskim dejstvovanjem vrhunskog, praksom obogotvorenog stila. Treba svuda prodreti pogledom da bi se moglo sve „povezati" protiv-dejstvom palanačkog duha, njegovim tumačenjem, koje je uvek tumačenje stila."


Ovde se radi o proizvodu jednog pomućenog mozga i kulturnom genocidu započetog u dubini dvadestog veka. Kulturnog genocida koji se danas finansira novcem svetskog Fonda za Otvoreno Društvo, tj. novca ekonomiste, mislioca, i ideologa otvorenog društva Đorđa Šoroša. Meni se čini da Đorđe Šoroš ne zna kako se troši njegov novac. Ja verujem da ni predsednica fonda u Srbiji nije svesna šta radi. Verujem da čovek uglavnom deluje pod uticajem i dejstvom okolnosti, prijatelja, sredine i autoriteta. Verujem i da su sledbenici kulta Radomira Konstantinovića nesvesne žrtve autoriteta.

Koliko je godina i eona potrebno čoveku da se snađe u ovom univerzumu unutar kojeg obitavamo? Fascinantno. Život jeste čudo i opasnost za nesmotrene.

Na kraju mi samo ostaje da se izvinim zbog svog stila pisanja i da zahvalim onima koji su pročitali ovaj tekst i popravili greške.

Inspirisano nedavnim rečima jednog blogera.

"Srbin uvek ostaje isto govno. I moj savet budućim emigrantima: Kad čuješ slučajno srpski u radnji, beži glavom bez obzira što dalje, kud te noge nose."

"ich bin ein drugosrbijaner"

 



Komentari (796)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

feliks.krul feliks.krul 11:46 11.04.2016

Re: Ebga

Predrag Brajovic
feliks.krul
Pitaj njega da definiše šta time hoće da kaže.

Не могу.
Не дружимо се више.


Шалим се, наравно.
Него, њега ћу да питам ако и када се видимо, а тебе питам сада -- да ми конкретно одговориш. Ти си тај који је наметнуо ову расправу.


Зашто да не? Може и Таса. Дођите у мој гружански катун, он је изван паланке
apacherosepeacock apacherosepeacock 11:56 11.04.2016

Re: Ebga

Jes vala samo Srbi nemaju, da nije tragicno bilo bi smesno, al ne to sto Srbi nemaju nego ta potreba da se na osnovu 2-3 primera izabrana bas kao potvrda sopstenih predrasuda i kompleksa dokaze kao opste i objektivno nesto sto sa zivotom veze nema (klasican cherry picking).


Nemam pojma kakva ko iskustva ima po belom svetu (i povodom sporne princijeve izjave) ali moram da napisem sledece - da smo se u Holandiji, mi iz ex-Ju i sire, ispomagali na veliko. Razmena stanova, poslova, informacija i jos mnogo cega (fond za lekare i zubare npr.) je funkcionisala besprekorno.


G.Cross G.Cross 19:35 10.04.2016

Provincija bre

Svemir je provincija.


feliks.krul feliks.krul 20:49 10.04.2016

Re: Provincija bre

G.Cross
Svemir je provincija.


Svemir je apsolutna provincija.
zemljanin zemljanin 21:10 10.04.2016

onako usput

svratio da Tasi čestitam na autorskoj

ovo ostalo je *mlaćenje slame*, prigodno za web kafanicu
tasadebeli tasadebeli 21:18 10.04.2016

Re: onako usput

zemljanin
svratio da Tasi čestitam na autorskoj



Хвала, друже (и сународниче Земљанине ), хвала!
feliks.krul feliks.krul 22:02 10.04.2016

Nego moja dilema je ovo:

Svetska filozofska dela su univerzalna, što znači da je filozofija društvena nauka ili oblast koja prevazilazi geografiju i narodnost.

Konstantinovićeva dela se bave srbijanskom palankom.

Zar ne vidite da to nije logično.


Svuda postoje palanke, ali filozofi se ne bave palankama.

Šta je onda "Filosofija palanke"?

To samo može biti antifilozofija.

Antifilozofija apsurda i nihilizma? To je onda dupla negacija. To znači pozitivnost.

Kakvo je mesto srpske palančke kulture i poezije u celoj toj priči?


Ako je Konstantinović bio normalan onda je on stvorio jednu enigmu koju još niko nije razumeo.

Ako je Konstantinović bio psihički bolesnik kroz neku autistiku, onda je svo obovažavanje njegovog dela GREŠKA nastala kroz podaništvo autoritetima i vlastima.
Milan Novković Milan Novković 00:07 11.04.2016

Re: Nego moja dilema je ovo:

Svetska filozofska dela su univerzalna, što znači da je filozofija društvena nauka ili oblast koja prevazilazi geografiju i narodnost.

Filozofija je i te kako ukorenjena u geografijama i narodnostima, tj malo je univerzalnih stvari.

Samo što to neuniverzalno punjenje u delima i filozofima varira.

Možeš da uzmeš Deridu čitajući šta drugi misle o njemu pa da ubrzo "shvatiš" da je on ne samo Francuz, nego ne i bilo koji Francuz, iz neke svoje filozofske "palanke" je, a drugim Francuzima velikim delom dosadan. Tj više "osetiš" nego "shvatiš".

Pa tako, palanka i neobuzdana i neograničena volja, i ode univerzalno u paramparčad
feliks.krul feliks.krul 09:03 11.04.2016

Re: Nego moja dilema je ovo:

Milan Novković
Svetska filozofska dela su univerzalna, što znači da je filozofija društvena nauka ili oblast koja prevazilazi geografiju i narodnost.

Filozofija je i te kako ukorenjena u geografijama i narodnostima, tj malo je univerzalnih stvari.

Samo što to neuniverzalno punjenje u delima i filozofima varira.

Možeš da uzmeš Deridu čitajući šta drugi misle o njemu pa da ubrzo "shvatiš" da je on ne samo Francuz, nego ne i bilo koji Francuz, iz neke svoje filozofske "palanke" je, a drugim Francuzima velikim delom dosadan. Tj više "osetiš" nego "shvatiš".

Pa tako, palanka i neobuzdana i neograničena volja, i ode univerzalno u paramparčad


Znači da kada je Heraklit rekao "There is nothing permanent except change" da se to odnosilo samo na njegov geografski prostor?

Znači da kad je Demokrit rekao: "Nothing exists except atoms and empty space; everything else is just opinion" da se to odnosilo samo na njegovi polis?

Znači da kada je Hegel rekao:
The spirit of a nation is reflected in its history, its religion, and the degree of its political freedom. The improvement of individual morality is a matter involving one’s private religion, one’s parents, one’s personal efforts, and one’s individual situation. The cultivation of the spirit of the people as a whole requires in addition the respective contributions of folk religion and political institutions.
da se to nije odnosilo na sve nacije, već samo na njegovu.

Moraš se više potruditi da mi objasniš da je:
"Filozofija je i te kako ukorenjena u geografijama i narodnostima, tj malo je univerzalnih stvari."
Milan Novković Milan Novković 09:38 11.04.2016

Re: Nego moja dilema je ovo:

Znači da kada je ...

Uglavnom ne znači

- Ovo što navodiš su konkretni primeri, dok je filozofija širi pojam, tj između početnog komentara što si dao i ovog postoji jaz, slojevitost u domenu, kontekstu, subjektima, objektima, dubini i širini analize na koje neki filozof, u nekoj geogrfiji i nekom vremenu može da se osvrne.

- Pa kada ja kažem da je "malo univerzalnih stvari" ne kažem da te stvari nemaju širinu, pozamašnu često, pa da nemaju ni jednu univerzalnu nit.
Moraš se više potruditi da mi objasniš da je:
"Filozofija je i te kako ukorenjena u geografijama i narodnostima, tj malo je univerzalnih stvari."

- Mogu da pokušam, samo ne sad, kasnije, "silni" pluralizmi, moralni partikularizmi, new realizmi i ostali se vrte oko toga.
feliks.krul feliks.krul 11:55 11.04.2016

Re: Nego moja dilema je ovo:

- Ovo što navodiš su konkretni primeri, dok je filozofija širi pojam, tj između početnog komentara što si dao i ovog postoji jaz, slojevitost u domenu, kontekstu, subjektima, objektima, dubini i širini analize na koje neki filozof, u nekoj geogrfiji i nekom vremenu može da se osvrne.


Слажем се, али управо зато не смемо постати заточеници Константиновићеве критике својих претходника, и примењивати је на садашњост без тих временских и идеолошких критерија и дистанце.

Тај човек је као стваралац модерније културе критикова претходну. Сада морамо отворити простор онима који су још касније дошли пошто су се комунизам и Југославија распали. То не значи да сам стварамо националистичку културу како површно мисле другосрбијанци и слични. "Ми" данас стварамо срспку културу, а можда кроз њу допринесемо нешто и човечанству генерално.
tasadebeli tasadebeli 23:08 10.04.2016

200.

Тврдо срце и велике уши?

или

Тврде уши и велико срце?


Да се разумемо нешто: Нико никог овде не бије по ушима да се јавља, позван или непозван, и да учествује у расправи ако се нервира или не може да поднесе када се неко не слаже с њим.

До затварања блога за коментаре пре истека 7 дана може доћи само ако писац уводног текста то затражи.

До брисања коментара може доћи само ако се прекрше правила о аутовању и ако дође до увреда и вулгарности којима у овом блогодворишту нема места.

Али то је нешто што сви ви знате. Само да вас подсетим.

И коначно, на овом граничнику по броју коментара, да се захвалим свим оним коментаторима који су у расправу улазили чиста срца са жељом да нешто и допринесу самој расправи која је намењена да се одвија у наставку уводног текста, а не да се коментаришу личност аутора или његови мотиви за писање онога што мисли.

Хвала вам на пажњи.



narcis narcis 23:34 10.04.2016

Re: 200.

а не да се коментаришу личност аутора или његови мотиви за писање онога што мисли.

Ako je Konstantinović bio psihički bolesnik kroz neku autistiku, onda je svo obovažavanje

ondak bi morao da banuješ autora pošto on prvi krši pravila
feliks.krul feliks.krul 09:20 11.04.2016

Re: 200.

И коначно, на овом граничнику по броју коментара, да се захвалим свим оним коментаторима који су у расправу улазили чиста срца са жељом да нешто и допринесу самој расправи која је намењена да се одвија у наставку уводног текста, а не да се коментаришу личност аутора или његови мотиви за писање онога што мисли


Hvala Taso na potsećanjima o pravilima igre.

Stvarno si dobar domaćin i džentlmen. Mislim da čak i uvrede imaju smisao. Sve je to ljudski odviše ljudski.


Mislim da su motivi za pisanje važni. Učitavanje značenja je ono što mi radimo nonstop. Tražimo smisao, logos.

Ne treba sakrivati ni zlo, neka se ispolji. Naravno ne mislim o onom zlu koje ugrožava život.

Treba da osvestimo naše predrasude da bi se razvijali dalje kao ličnosti. Meni je već dosta približavam se 60 godini i koliko sam već puta shvatio da sam pogrešio. Muka mi je pomislim da se ću još ko zna koliko godina morati da se menjam. Dokle bre brate. Jedva čekam da odem na parčence moje zemljice i da samo blejim.

"Планине,
чисте реке ин поточки, глас птичков;
то чловек потребује."

Стара словеначка изрека.

Част ми је да смо ми на блогу повезани језиком и језицима. Видим да ће ово једног дана бити блог пензионера ако не будемо отворени према новим члановима. Вулгарност и увреде могу бити препрека младима и неокорелима.
nurudin nurudin 00:36 11.04.2016

Шта би ово?!

Написа човек читав блог да би потврдио прву реченица из Филозофије паланке.


Поштујем напор, био је огроман, не сумњам, да се (де)контаминира мисао.
Goran Vučković Goran Vučković 02:00 11.04.2016

The Raven

Ono što meni nije jasno je (možda bi neko od ovih koji su iščitavali "Filosofiju" mogao da mi objasni) zašto se Konstantinovićeva knjiga smatra nekakvim anti-nacionalističkim pamfletom? S obzirom na vreme kad je napisana nekako bi bilo logičnije da se tiče partijske nomenklature... ajd Sartr je bio levičar, ali Beket mi se baš ne uklapa previše u ideju soc-realističkog heroja. Partija je tada, koliko mi se čini, bila učmala i ubuđala i baš gnjila za ovakav prikaz. Kao klub književnika iz Majstora i Margarite.

Nezavisno od toga, ovaj ceo blog izgleda kao nekakva prepričana noćna mora nacionaliste - uleteo mu Radomir Konstantinović kroz prozor...

vrabac_u_steni vrabac_u_steni 02:40 11.04.2016

Re: The Raven

Ono što meni nije jasno je (možda bi neko od ovih koji su iščitavali "Filosofiju" mogao da mi objasni) zašto se Konstantinovićeva knjiga smatra nekakvim anti-nacionalističkim pamfletom?


Pa pre svega nije problem u tome da li je u pitanju antinacionalistički pamflet ili nije, nego u tome što je u pitanju gomila nadobudnog proseravanja bez ikakvog smisla.

I da, on je bio upravo deo te nomenklature koja je žarila i palila baš u to doba. Nije se on sa time obračunavao, upravo suprotno, on je bio u funkciji svega toga.
kalaf kalaf 02:54 11.04.2016

Re: The Raven

Goran Vučković
Ono što meni nije jasno je (možda bi neko od ovih koji su iščitavali "Filosofiju" mogao da mi objasni) zašto se Konstantinovićeva knjiga smatra nekakvim anti-nacionalističkim pamfletom? S obzirom na vreme kad je napisana nekako bi bilo logičnije da se tiče partijske nomenklature... ajd Sartr je bio levičar, ali Beket mi se baš ne uklapa previše u ideju soc-realističkog heroja. Partija je tada, koliko mi se čini, bila učmala i ubuđala i baš gnjila za ovakav prikaz. Kao klub književnika iz Majstora i Margarite.

Nezavisno od toga, ovaj ceo blog izgleda kao nekakva prepričana noćna mora nacionaliste - uleteo mu Radomir Konstantinović kroz prozor...


Doticni "naturscik" iliti "naivni filozof" (sto covek bez skole svakako jeste) je bio nista drugo nego instrument partijske nomeklature u funkciji velicanja komunizma i titoizma podrivanjem nacionalnog (tacnije srpskog). Gotovo nepoznat do 92. kad se stavio na celo "druge Srbije", a inace je savrseni predstavnik palanke, pravi palanacki filozof, priznat jedino od pripadnika okolnih bosanskih i hrvatskih palanki i srpske autosovinisticke palanke. Van granica jugo-palanke potpuno nepoznat. A kako i bi kad i to jedno jedino delo za koje 99% njegovih postovalaca zna (ili zeli da zna) ima vrlo neoriginalnu temu, a sustina mu je gomila ispraznog, potpuno necitljivog trabunjanja.

P.S. Ovo sto si gore napisao odaje da pojma nemas o cemu se u "Filosofiji palanke" radi, ali cak ni na nivou sizea. A onoliko si se potresao na "in memoriam" blogu doticnom. Krajnje licemerje...
feliks.krul feliks.krul 09:41 11.04.2016

Re: The Raven

Goran Vučković
Ono što meni nije jasno je (možda bi neko od ovih koji su iščitavali "Filosofiju" mogao da mi objasni) zašto se Konstantinovićeva knjiga smatra nekakvim anti-nacionalističkim pamfletom? S obzirom na vreme kad je napisana nekako bi bilo logičnije da se tiče partijske nomenklature... ajd Sartr je bio levičar, ali Beket mi se baš ne uklapa previše u ideju soc-realističkog heroja. Partija je tada, koliko mi se čini, bila učmala i ubuđala i baš gnjila za ovakav prikaz. Kao klub književnika iz Majstora i Margarite.

Nezavisno od toga, ovaj ceo blog izgleda kao nekakva prepričana noćna mora nacionaliste - uleteo mu Radomir Konstantinović kroz prozor...



Опет те етикете. Ја јесам био радикализован у једном период свог живота али нисам био пре ни после тог периода. До самог распада Југославије сам био само Југословен као мој деда који је прихватио југословенство отвореног срца. Мој отац је прихватио комунизам као последњи домет човекове мисли.

Када су нас околности приморале да се преоријентишемо и преиспитамо, онда сам вероватно могао да бирам: да променим име на пример у Боб Фишер и да одем у Америку и да заборавим све. Могао сам да постанем Босанац јер хајде рођен сам у Сарајеву. Могао са да постанем Црногорац јер неки моји преци су дошли из неког дела Старе Херцеговине.

Не, ја сам постао Србин по културном-језичком пореклу, а пацифиста по убеђењу... и дан данас се не одричем тога мада сам још много што шта друго.

Из свог хришћанског периода, мада сам одгајан као атеиста, сам научио да треба праштати - у том смислу сам и данас Христов следбеник, али од религија највише ценим будизам а од религиозних лидера највише ценим Буду, и будистичке филозофе Нагарџуну и Тсонг кхапу, и данашњег Далаи Ламу кога са уживањем могу да слушам сатима и сатима.

Хитлер, Милошевић и такви људи не постоје у мом логосу. Мислим да су Срби у интеракцији са околним национима чинили историјске грешке. Највећа последња грешка је што су се латили оружја али могу и то да схватим као људско одвише људско.

Јога та прастара наука у свом учењу има највише примена у владавини над људима и ратовању, али тај аспект јоге ме не интересује, не увежбавам себе у ратовању већ у чистом животу и логици. ИТД.

Тако да конктекст у који ме ти сврставаш је само ТВОЈ лични контекст.
milisav68 milisav68 09:48 11.04.2016

Re: The Raven

Goran Vučković
Ono što meni nije jasno je (možda bi neko od ovih koji su iščitavali "Filosofiju" mogao da mi objasni) zašto se Konstantinovićeva knjiga smatra nekakvim anti-nacionalističkim pamfletom? S obzirom na vreme kad je napisana nekako bi bilo logičnije da se tiče partijske nomenklature...

Pa znaš kako, prvo ona nije pisana, nego je nastala kao skup eseja i rasprava emitovanih na radiju, televiziji i u štampanim medijima, u vreme kada je kulminirala "afera sa prisluškivanjem" Aleksandra Rankovića.

Prvo izdanje je objevljeno 1969. godine u drugoj svesci časopisa "Treći program", gde se analizira palanka kao duh zatvorenosti, strah od sveta, duh plemenske sabornosti i zaziranje prema nepoznatom, drugačijem, što postoji samo u Srbiji i nigde više.

Onda tu dolazi načelo palanke u okamenjenoj, nacionalnoj kulturi, sa istorijiom i njenim državotvornim mitovima.

I tako je tu svašta nešto nadrobljeno, polazeći od teorije u koju se uklapaju ćinjenice, umesto da se na osnovu činjenica - izvuče teorija.
Nezavisno od toga, ovaj ceo blog izgleda kao nekakva prepričana noćna mora nacionaliste - uleteo mu Radomir Konstantinović kroz prozor...

A biti nacionalista je nešto strašno loše?
feliks.krul feliks.krul 10:42 11.04.2016

Re: The Raven

A biti nacionalista je nešto strašno loše?


Ако си националиста буди мудар националиста који поштује националисте других нација и не убијај.
Dont Fear The Reaper Dont Fear The Reaper 13:27 11.04.2016

Re: The Raven

Pa pre svega nije problem u tome da li je u pitanju antinacionalistički pamflet ili nije, nego u tome što je u pitanju gomila nadobudnog proseravanja bez ikakvog smisla.



A ima tamo svačega, primenljivije (a i jasnije, šta god kojekudi pričali) od Nostradamusa ☻ Da ne pominjem kako tamo ima sve o Spoljnjem Nepriajtelju koji vreba, sve o Domaćim Izdajnicima (i naravno Stranim Plaćenicima), nego, eto ima čak i o tome zašto su u Beogradu dozvoljene samo 3 boje suncobrana ;>

"Mali raspon, koji ide sve do samog privida raspona jeste kob duha palanke. Filosofija palanke jeste filosofija ovog malog raspona koji se ogleda svuda: u prostoru dozvoljenom za igru, za delatnost uopšte, ali i između stila i ove "greške", ovoga ogrešenja o stil i njegova pravila."

Nego, da su filozofska dela lako štivo, prodavala bi se po aerodromima u mekom povezu sa Fabiom na naslovnoj strani. Zato je FP i toliko popularna jer se (nagađam) citirala po potrebi i u malim izvodima.

Inače, alo, čovek je knjigu pričao, pa onda prepisao. Da li mu je trebao lektor i redaktor, i još par godina sažimanja i eidtovanja, tjah, verovatno (nema tog dela kojem to ne bi pomoglo) - ali takva vremena, taki čovek, takav slučaj, da je to pokušao knjiga (na radost mnogih) verovatno ne bi ni ugledala svetlo dana (i to ne zato što bi autor "shvatio" da ne treba).

No, to na stranu i nebitno jer većina "obračuna" sa FP je obračun (i to onaj objašnjen na više mesta u samoj FP) sa tom Drugom Srbijom, šta god obračunavači pod njom imali u vidu.
freehand freehand 13:41 11.04.2016

Re: The Raven

nego, eto ima čak i o tome zašto su u Beogradu dozvoljene samo 3 boje suncobrana ;>

"Mali raspon, koji ide sve do samog privida raspona jeste kob duha palanke. Filosofija palanke jeste filosofija ovog malog raspona koji se ogleda svuda: u prostoru dozvoljenom za igru, za delatnost uopšte, ali i između stila i ove "greške", ovoga ogrešenja o stil i njegova pravila."

Ništa to specifično za ovo podneblje nije. Dapače, mnoštvo je gradova koji propisuju "poželjne" odnosno obavezne boje raznih rekvizita.
Mislim, takođe, da negde imam sliku table upozorenja na kojoj piše
"DEČJE IGRALIŠTE
ZABRANJENO TRČANJE".
Tabla nije iz Surdulice, nego iz Singapura.
narcis narcis 13:54 11.04.2016

Re: The Raven

Tabla nije iz Surdulice,

teško da u surdulicu ima zbog koga da postave tablu.
jutre ču na radio prijemniku vest
u neko selo kod niš se rodilo prvo dete posle tries ( 30 ) godine
u to selo ima još 50ak stanovnika, valjda se kazuje seljaka, al novinar nije smeo da to rekne, nisu rekli kolko majka ima godine, i svi su tu negde oko 70 banke. ovo za broj seljaka nisam upantio tačan broj, ko za prosek godina što jesam, al ih ima manje od 100 a više od 50.
daklem na jug srbije bi table sa "zabranjeto trčanje" vredelo postavljati samo u okolini staračkih sela i gradova, pošto su sela a i gradovi postali starački domovi.
Dont Fear The Reaper Dont Fear The Reaper 14:12 11.04.2016

Re: The Raven

Ništa to specifično za ovo podneblje nije.


Uzmimo stvar globalno, eto, mi na primer ;>

Što reče Bora (uh, sada će tek da skoče mali antonići) - velika je šteta što zapad nije upoznao FP, jerbo se opis palanačkog mentaliteta "odnosi i na ostatak kontinenta i na njegov takođe postojeći provincijalizam".

Tabla nije iz Surdulice, nego iz Singapura.


Ako se dobro sećam tamo beše neka ogromna kazna za pljuvanje i bacanje žvaka, cigareta (ako je uopšte i dozvoljeno pušenje na ulici ;> ) i ostalog "šuta" po ulici.
Goran Vučković Goran Vučković 20:00 11.04.2016

Re: The Raven

Опет те етикете. Ја јесам био радикализован у једном период свог живота али нисам био пре ни после тог периода.


Ehm... čekaj, a šta je onda ovo:

Najubitačniju knjigu koja je napisana na srpskom jeziku, a možda ikad na ovoj planeti, mogao je samo da smisli jedan čovek izuzetne inteligencije i bolesne psihe, čovek sa zadatkom i sa jasnom namerom da ubaci duh uništenja, duh samonipodištavanja i samoubilačku memu u narativ jedne kulture. Naravno misli se na kulturu naroda koji čita i govori srpski jezik i čijoj tradiciji pripadaju pesnici koje on obrađuje. Ta knjiga nije prevedena ni na jedan svetski jezik iako su provincije univerzalna mesta na svetu. Kod njega se radi samo o srpskim provincijama i nijednoj drugo. Drugi narodi koji oko nas govore srpski ne glorifikuju Konstantinovića kao nekog univerzalnog filozofa već kao kritičara "srpske nacističke" kulture.


Čemu dosadno mantranje sa te tri-četiri međusobno nepovezane rečenice u tekstu gore? Kakav genocid, kakva najubitačnija knjiga, ko koga ubija i zašto? Ovo kako je napisano zvuči kao onaj skeč iz Montija Pajtona kad Englezi na frontu pričaju vic od koga se umire od smeha, ali u delovima i na nemačkom.

A pri tome, u toj istoj "ne-filozofiji", ja dijagonalnim čitanjem na šestoj strani nađoh upravo ruganje tom "pokondirena tikva" duhu "negiranja palanke" kad sam komentarisao taj in memoriam blog koji pomenu neki naskakivač par komentara iznad.

Ne razumem moralnu paniku kombinovanu sa nipodaštavanjem osim u kontekstu onog najapsolutističkijeg nacionalizma koji svaku pobunu smatra mentalnim poremećajem (koncept "self-hating jew", ili onaj Renanov pasaž koji Benedikt Anderson pominje u "Zamišljenim zajednicama", gde kaže da su Francuzi "dužni da su već zaboravili" - pa onda nekoliko istorijskih događaja).

Kao da će nacija propasti ako svako ko i sve što ne opravdava zločine u ime nacije ne bude proglašeno mentalnim poremećajem - i ako se obrati pažnja na "čoveka iza zavese". Kao da nije bilo ili neće uvek biti dovoljno Ćosića, Krestića, Bećkovića, Đoga & Noga, Kusturica, Rašković-Ivićki, Vukadinovića, Antonijevića, Antića, Obradovića, Glišića, i ostalih (posebno kad se deli poreski, ruski ili crkveni novac)?

Čemu mala noćna panika?

Koliko vidim Konstantinović je bio u "modernizatorskom" krilu ekipe komunističkih književnika pedesetih, gurajući neku priču o individualizmu u pokretu koji je suštinski (a posebno među "starom gardom" ) kolektivistički. Posmatrao je i nacionalizam u njegovom kolektivističko-retardirajućem kontekstu - a nacionalizam može biti štošta drugo - u pomenutoj knjizi Benedikta Andersona ima dosta različitih modela. Uzgred, koliko videh, pomenutog "zlog vešca" Soroša su izmuzli lokalni NVO prevaranti kad je o toj knjizi koja je bila u njegovom "kanonu" za prevođenje na jezike istočnoevropskih naroda, uvaljujući onaj "predratni" zagrebački prevod ponovo sa sve zapadnom varijantom i ijekavicom.

Čemu onda tolika dreka i pokušaji da se "upokoji" mrtvi niko i ništa, ne-filozof, koji je pre skoro pedeset godina, u nekom društvenom sistemu koji ne verujem da više možemo ni da objasnimo svojoj deci, koliko se razlikuje od ovoga što je sada, preko radija pričao, pa onda zapisao nekakve "baljezgarije"?

Osim ako taj ne-filozof i niko i ništa, sin poznatog profesora prava, sa traumama iz detinjstva koje su ga učinile, dakle, psihopatom - nije zagrebao u neprijatno efikasnu subverziju slepog kolektivizma, kojoj se možda razni zluradi polusvet iz regiona, sličan onome polusvetu kome se on u toj svojoj ne-knjizi iz 1969, kada su "nenarodni elementi" već odavno bili "pobeđeni", direktno obraća, raduje - kao što Čomskog u Srbiji čitaju oni kojima je spoljno zlo neophodno da bi opravdali zlo u njima samima.

Nije nacionalizam nego hare-krišna, pretpostavljam.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 20:53 11.04.2016

Re: The Raven

Goran Vučković
"baljezgarije"

da baljezgarije, za početak.
a možemo i dalje.
mislim, konačno se javio neko sa kojim mi nije gadno i ispod časti da raspravljam na ovu temu, pa makar se i ne slagali.

P.S.

Kao da nije bilo ili neće uvek biti dovoljno Ćosića, Krestića, Bećkovića, Đoga & Noga, Kusturica, Rašković-Ivićki, Vukadinovića, Antonijevića, Antića, Obradovića, Glišića


Mada i tebi nije baš dobro kada si uspeo da spojiš ova imena u neki smisleni niz. No dobro, verovatno ti tu verovatno vidiš neku vezu. Čudesni su putevi Gospodnji, Krišnini, odnosno onog blesavog Svetog Kosmosa.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 21:03 11.04.2016

Re: The Raven

kalaf
Gotovo nepoznat do 92. kad se stavio na celo "druge Srbije", a inace je savrseni predstavnik palanke, pravi palanacki filozof, priznat jedino od pripadnika okolnih bosanskih i hrvatskih palanki i srpske autosovinisticke palanke. Van granica jugo-palanke potpuno nepoznat. necitljivog trabunjanja.


Da, ovo je suština. Mada je Konstantinović u poređenju sa "čuvarima njegove vatre" zaista intelektualna gromada.
Elem, nigde toliko provincijalnosti, zatvorenosti, nesposobnosti da se shvati "drugi" (pa sledstveno tome i prikrivene fašisoidnosti) nisam sreo u međama srpskog društva nego među njegovim sledbenicima i apostolima.
Goran Vučković Goran Vučković 21:24 11.04.2016

Re: The Raven

nesposobnosti da se shvati "drugi" (pa sledstveno tome i prikrivene fašisoidnosti) nisam sreo u međama srpskog društva nego među njegovim sledbenicima i apostolima.

Hm...misliš u smislu da bi i oni, kao Plavšićka, žrtvovali koji milion Srba, ne da bi li im se ostvarila njihova vizija savršenog Srpstva (eventualno lišenog etničke odrednice, plus takođe lišenog nepotrebnog i u suštini štetnog društvenog procesa zvanog demokratija, koji usporava "modernizaciju" nekakvim prelamanjem interesa raznih slojeva društva i sličnom boranijom)?

Iskazivanje političke nemoći plamtećim rečima koje prizivaju deus-ex-machina okupacionu silu, koja bi uterala pamet onima koji ne misle isto što i oni (ili ih uklonila iz političkog života na manje ili više "tečan" način)?
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 21:30 11.04.2016

Re: The Raven

Hm...misliš u smislu da bi i oni, kao Plavšićka, žrtvovali koji milion Srba, ne da bi li im se ostvarila njihova vizija savršenog Srpstva


Da, i više od toga.
Da ne podsećam sad na čuvene reči Nikole Smardžića. Znaš na koje mislim, ili treba da guglam za tačan citat?
Goran Vučković Goran Vučković 21:32 11.04.2016

Re: The Raven

Mada i tebi nije baš dobro kada si uspeo da spojiš ova imena u neki smisleni niz.

Nadam se da se neće uvrediti oni koje sam omaškom propustio da pomenem
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 21:39 11.04.2016

Re: The Raven

Goran Vučković
Mada i tebi nije baš dobro kada si uspeo da spojiš ova imena u neki smisleni niz.

Nadam se da se neće uvrediti oni koje sam omaškom propustio da pomenem


Ma spominji koga hoćeš, samo daj neku formulu za taj niz.
Znaš, koliko god da ja ranim porodicu kuckanjem u sokoćalo, ipak sam po nekom obrazovanju kao neki fizičar, pa imam tu perverznu potrebu za logikom
Goran Vučković Goran Vučković 21:43 11.04.2016

Re: The Raven

Da ne podsećam sad na čuvene reči Nikole Smardžića. Znaš na koje mislim, ili treba da guglam za tačan citat?

Da, istoričar genetike.
kalaf kalaf 23:58 11.04.2016

Re: The Raven

Goran Vučković
Čemu onda tolika dreka i pokušaji da se "upokoji" mrtvi niko i ništa, ne-filozof, koji je pre skoro pedeset godina, u nekom društvenom sistemu koji ne verujem da više možemo ni da objasnimo svojoj deci, koliko se razlikuje od ovoga što je sada, preko radija pričao, pa onda zapisao nekakve "baljezgarije"?

Upravo zato da se malko prodrma kavez i istera na videlo frustracija danasnjih palanackih apostola i cuvara lika i dela doticnog, plasticno ilustrujuci (sto oni naravno nece shvatiti) koliko su oni sami upravo zbog svog pakosnog idolopoklonstva iz najprizemnijih poriva, bas ti mali i jadni palancani o kojima njihov svetonazor tako "duboko" blagoglagolji.
Goran Vučković Goran Vučković 00:19 12.04.2016

Re: The Raven

Upravo zato da se malko prodrma kavez i istera na videlo frustracija danasnjih palanackih apostola i cuvara lika i dela doticnog, plasticno ilustrujuci (sto oni naravno nece shvatiti) koliko su oni sami upravo zbog svog pakosnog idolopoklonstva iz najprizemnijih poriva, bas ti mali i jadni palancani o kojima njihov svetonazor tako "duboko" blagoglagolji.

I koliko puta godišnje se, po narodnom običaju, izvodi ovaj ritual mazanja nekog od idola protivničkog plemena gov*ima? Samo uproleće, da donese kišu za useve - ili češće?
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 00:42 12.04.2016

Re: The Raven

Goran Vučković

I koliko puta godišnje se, po narodnom običaju, izvodi ovaj ritual mazanja nekog od idola protivničkog plemena gov*ima? Samo uproleće, da donese kišu za useve - ili češće?


Pa dobro, moraš priznati da to poslednjih godina radimo dosta ređe. Bar ja, sećaš se kakav sam nekad bio, znamo se sa bloga bar zadnhjih sedam godina


Mada...ruku na srce...mislim da bi mogli da budemo malo revnosniji
kalaf kalaf 01:53 12.04.2016

Re: The Raven

Goran Vučković
I koliko puta godišnje se, po narodnom običaju, izvodi ovaj ritual mazanja nekog od idola protivničkog plemena gov*ima? Samo uproleće, da donese kišu za useve - ili češće?

Interesantna ti ova dosckocica obrnute psihologije, kao Konstantinovic je u stvari nevinasce, a tamo neki zli i ogavni ga mazu govnima da napakoste drugom plemenu, ali na zalost nedovoljna za prelaznu ocenu (u disciplini dodvoravanja "drugom plemenu" ). Eventualno bi mogla da fascinira neke tvoje blogovske siparice obozavateljke .
Vidis, Konstantinovic je sam sebe vec poodavno umazao u govna (sto bi i sam znao da si u citanju "Filosofije palanke" stigao dalje od tih par citata sa 6. strane koje si ionako procitao samo da bi se istakao u drustvu, a iz kojih si nedvosmisleno zakljucio o Konstantinovicevoj velicini), tako da nema nikakve potrebe da ga drugi mazu. Ono sto se "drugom plemenu" prikazuje nije nista no objektivna slika njihovog idola koju oni naravno ne mogu da prihvate i koja iz njih isteruje frustracije. Jbg, istina zna da zaboli.
urbana_gerila urbana_gerila 07:47 12.04.2016

Re: The Raven

vrabac_u_steni
fašisoidnosti


odavno sam prestao da vodim rat za srpski jezik i pravopis, no - uporno se ponavlja, pa se slučajno zalomilo da reagujem baš kod tebe:

fašistoidan/fašistoidnost, sa "t".
Goran Vučković Goran Vučković 10:29 12.04.2016

Re: The Raven

Interesantna ti ova dosckocica obrnute psihologije, kao Konstantinovic je u stvari nevinasce, a tamo neki zli i ogavni ga mazu govnima da napakoste drugom plemenu, ali na zalost nedovoljna za prelaznu ocenu (u disciplini dodvoravanja "drugom plemenu" ). Eventualno bi mogla da fascinira neke tvoje blogovske siparice obozavateljke .

E sad si mi ovim efektnim odgovorom poskidao sve šiparice, belaj. Plus ne mogu da spavam što nisam skupio dovoljno poena.

Vidis, Konstantinovic je sam sebe vec poodavno umazao u govna (sto bi i sam znao da si u citanju "Filosofije palanke" stigao dalje od tih par citata sa 6. strane koje si ionako procitao samo da bi se istakao u drustvu, a iz kojih si nedvosmisleno zakljucio o Konstantinovicevoj velicini)


Vidi, jasno je meni da Konstantinovićev "najveći greh" nije ta njegova (kakva-takva) knjiga iz 1969. (za koju je autor bloga skupio toliko velikih reči iz svojih noćnih mora), nego njegovo distanciranje od agresivne nacionalističke "elite" sa početka '90. To je izgleda ono što boli one koje sve rane njihovog roda bole, koliko vidim, inače bi knjiga iz 1969. bila davno zaboravljena.

A da bi razumeo moj komentar sa onog bloga mislim da bi ti bilo potrebno malo više duhovitosti, a malo manje psihopatologije - s ozbirom na tvoje dosadašnje komentare ti si poslednji kome bih imao želju da to objašnjavam. Tako da bih te zamolio da prošaraš malo što se tiče trolovanja.
feliks.krul feliks.krul 12:28 12.04.2016

Re: The Raven

Goran Vučković
.


Tekst nije uvek ono što piše već i ono što želi da se izazove: Reakciju na primer.
Filip Mladenović Filip Mladenović 02:23 11.04.2016

Radomir Konstantinović o drugoj Srbiji:

RSE: Kako je došlo do stvaranja Beogradskog kruga nezavisnih intelektualaca?

Konstantinović: Beogradski krug osnovan je u otporu nacionalizmu, koji je okupirao većinsku svest Srbije, ali kome se stavila na raspoloženje i većina srpske inteligencije.

RSE: Kako i kada ste se Vi uključili?

Konstantinović: Najpre su me pozvali da pravimo novo udruženje književnika, ali smo odustali od toga jer je ocenjeno da treba obuhvatiti što širi krug intelektualaca. Napravio sam nacrt za nešto što sam nazvao Nova akademija (svakako antiakademijska, u svakom pogledu), ali ni to nije prihvaćeno. Ideja o Beogradskom krugu rodila se u razgovorima koje smo tada vodili. Tada sam prvi put sreo Miladina Životića, jednog jutra, u prostorijama pozorišta Duško Radović. Istom prilikom upoznao sam se i sa Nebojšom Popovom. (Sećam se: video sam ga kako, u nekom hodniku, kanapom uvezuje brojeve Republike).

RSE: Poznato je da se Vi retko i nerado prihvatate javnih poslova. Šta je odlučilo da tada postupite drugačije?


Protiv nas je bila vlast krvavog režima, ali i većinska opozicija, ogrezla u nacionalizmu. I još više: susedi, rodbina, čak dojučerašnji prijatelji, od kojih su mnogi prestali da mi se javljaju na ulici
Konstantinović: Apsolutno je bilo nemogućno, duboko ponižavajuće, ćutke trpeti nacionalistički teror. Zato ne bih ovo nazvao “javnim poslom”. Ovo je bio otpor. I to otpor usamljenika. Veoma potreban i veoma opasan: protiv nas je bila vlast krvavog režima, ali i većinska opozicija, ogrezla u nacionalizmu. I još više: susedi, rodbina, čak dojučerašnji prijatelji, od kojih su mnogi prestali da mi se javljaju na ulici. Naša imena bila su zabranjena. U javnosti postojali smo onoliko koliko smo postojali u Borbi. Ona je redovno objavljivala govore održane u okviru ciklusa Druga Srbija, kojom je počeo rad Beogradskog kruga, i to svakodnevno. Ništa bez Borbe ne bismo uradili. Kasnije, Borba je štampala i zbornik Druga Srbija. Taj zbornik priredili su Aljoša Mimica i Ivan Čolović.

RSE: Da li ste bili pristalica ideje da se napiše anti-memorandum (dakle protiv onog Memoranduma Srpske akademije nauka), antinacionalistička platforma oko koje bi se okupljali zagovornici gradjanske i antiratne opcije? I zašto nije napisan?


Konstantinović: Ne, nisam bio pristalica nikakve platforme, nikakvog programa. Smatrao sam da ne treba da govorimo kolektivno, programski, dakle bezimeno (anonimno). Nego da svako od nas, ponaosob, pod punim imenom i prezimenom, ima da kaže šta hoće (i šta sme, naravno). U tome smo se složili lako: Beogradski krug počivao je na ideji ličnosti ili, ako hoćete, na ličnosti kao kategoričnom imperative. Mislio sam da govor individualni (ili stvarni) ne treba utapati u govor programski, kolektivni (ili apstraktni). Tako je i došlo do Druge Srbije. Na svoj način, Druga Srbija, (iz subote u subotu, u Studentskom kulturnom centru, u strahotno, u krvavo proleće 1992.) jeste objava ličnosti, trijumf moralne i intelektualne odgovornosti. Ništa nismo planirali, nikakvu temu. Jedino smo se dogovarali o govornicima, od subote do subote. Nalazili smo se najpre u Centru, kasnije u mome stanu. To su bili veliki trenuci za mene. I ne samo za mene. Siguran sam u to.

RSE: Koliko je ideja o formiranju Beogradskog kruga bila i posledica želje da se u tim strašnim vremenima pobegne iz usamljenosti, da se makar jednom nedeljno, usred nacionalističkog i ratnog ludila, nadju ljudi koji drugačije misle?


Konstantinović: Da Vam kažem - borba protiv nacionalizma jeste borba protiv samoće. Zašto? Zato što je samoća egzistencijska forma totalitarizma, svakog, pa i ovog nacionalističkog s početka devedesetih godina. Ovo što Vam sad kažem rekao sam pre deset godina, na početku Druge Srbije, na dan 11. aprila 1992. Beogradski krug bio je krug spasonosnog prijateljstva, pa je zato, uistinu, bila privilegija naći se u njemu. Mislim na prijateljstvo, kao na privilegiju (valjda najveću od svih privilegija). Ali, ne manje, mislim i na privilegiju manjine, neodvojivu od privilegije prijateljstva. Ili, ako hoćete, na privilegiju marginalaca. Zato što je marginalnost duša istorije. Druga Srbija, dakle Srbija evropska, jeste marginalna Srbija i dan-danas, i upravo kao takva, kao marginalna, jedina mogućna budućnost Srbije.

RSE: Koliku je snagu imala Druga Srbija?

Konstantinović: Velika sala Studentskog kulturnog centra bila je svake subote dupke puna. Mnogi su morali da stoje. Uza zidove. U vratima. Dolazili su, naravno, da čuju nešto što još nisu znali. Da čuju ljude od istinskog autoriteta. Ali dolazili su takodje da čuju i ono što su znali, a što je stvar važna, velika stvar: dolazili su da čuju kako ono nešto njihovo, najdublje njihovo, ali bez glasa, zadržano u nemosti, eto, ipak progovara. Kako se materijalizuje u govor. Bilo je to svojevrsno posvećivanje u javnost, jedino mesto gde je, u proleće 1992., moglo da se govori. Bilo je to veliko posvećivanje u govor. Smem li da kažem: nešto kao radjanje govora? To je bilo veoma značajno, to slušanje onoga što se već znalo, što se zna, i što postaje, ako se ne ponavlja (i to u zatvorenom krugu, pod pretnjom kazne, u policijskom okruženju), neka vrsta rituala, nešto što se ritualizuje. To, svakako, nismo mogli planirati. To je zavisilo od svakog govornika. Nešto nepredvidljivo i nešto neodoljivo. Jer je neodoljivo ono što je nepredvidljivo. Doživeo sam ja tu silu neodoljivosti, silu Druge Srbije. Snaga Druge Srbije (da odgovorim, najzad, na Vaše pitanje), bila je prevashodno moralna snaga, što će reći snaga manjine koja dolazi do samosvesti (i samopoštovanja) usred opšte moralne i fizičke bede. U izvesnom smislu, bila je to zavera, ona najteža, jer valjda najbitnija: zavera protiv većinskog mišljenja, zavera protiv mentaliteta.

Rekao bih da je to zavera manjinske racionalnosti protiv većinske iracionalnosti. (Jer totalitaristička strahovlada je bila, i ovde, strahovlada iracionalnosti: nacionalistička svest, tako svemoćna u ovo doba, jeste izrazito iracionalna svest, odnosno ne-svest ili “svest” predubedjenja). Mi smo, kao ljudi ove manjinske svesti, bili za većinsku svest izdajnici. Tako su nas optuživali. Ali, istinu govoreći, u odnosu na tu svest zaista smo to i bili. Na prvoj sesiji Druge Srbije Filip David odgovorio je na optužbe da smo izdajnici rečima nezaboravnim. Evo tih reči: Jedino što nam preostaje jeste da postanemo izdajnici. Izdajnici sistema koji priziva rat i glad, gde narodi žive u groznici, hranjeni mržnjom i obmanama..... Šta smo mogli drugo da činimo nego da (i to svako od nas, ponaosob) branimo svoju moralnost? Odbrana morala, to je poslednja odbrana. Moral je poslednje što ostaje sirotinji. Čitao sam negde u vezi sa našim radom, da je malo koristi (tako to, od reči do reči) od lepih duša. Te lepe duše pozajmljene su od Hegela, iz njegove Fenomenologije duha. To su duše neučestvovanja u svetskim stvarima, duše zaokupljene isključivo sopstvenom moralnošću. Miladin Životić – lepa duša? Onaj, koga su, bolesnog, vukli kroz tunel ispod sarajevskog aerodroma, kada je sa najboljim ljudima Druge Srbije išao tom stradalnom Sarajevu, usred rata, pod granatama, u pohode? Neću da pitam gde je, za to vreme, bio taj kritičar lepih duša. Lepe duše Druge Srbije (mondijalisti?): Gojko Nikoliš, Sima Ćirković, Dušan Makavejev? Ili, možda, još: Milovan Djilas, Nebojša Popov, Djordje Lebović? Pa Zagorka Golubović, Laslo Vegel, Žarko Korać, Mirko Gaspari, Aleksandar Nenadović, Mirko Tepevac? I još: Nenad Daković, Vesna Krmpotić, Bogdan Bogdanović, Veljko Milatović, Gordana Logar, Miljenko Dereta? (Intervju sa Radomirom Konstantinovićem, 2002, Radio Slobodna Evropa)
gedza.73 gedza.73 07:45 11.04.2016

Re: Radomir Konstantinović o drugoj Srbiji:

Nisam pametan, što kažu babe. Samo mi nešto šuplje deluje taj beogradski krug, drugasrbija, krug dvojke, nezavisni intelektualci i filozofi, kako li se sve već zovu.
Kao prodavci osiguranja. Imaju jaku zaleđinu, zvučna imena, dobro zaokruženu priču ali nekako u podsvesti ti zvoni Lesli Eldridž alarm da ćeš na kraju debelo da platiš. Da će isti lik, za par meseci, da ti se pojavi na vratima kao prodavac drugog osiguranja da te palamudi sa istom pričom ali sada u ime konkurentske firme.

A i nekako ne mogu da poverujem da cela ta ekipa (L.Perović, Konstantinović, Kapičić, B.Pavićević...) se tako brzo prešaltovala iz jedne ideologije (jedna partija, jedan vođa, antidemokratija, protivzapad) u opozitnu drugu (USA zvezda vodilja, EU i mi srca dva...).

Potpuno ista stvar se desila sa ljudima koji su od titoista prešli u Obraz i slične podgrupe.

Meni su oni samo sitne jajare i kerovi koji laju na one druge.
Ali da prave nesnosnu i besmislenu buku, prave.


freehand freehand 07:49 11.04.2016

Re: Radomir Konstantinović o drugoj Srbiji:

A i nekako ne mogu da poverujem da cela ta ekipa (L.Perović, Konstantinović, Kapičić, B.Pavićević...) se tako brzo prešaltovala iz jedne ideologije (jedna partija, jedan vođa, antidemokratija, protivzapad) u opozitnu drugu (USA zvezda vodilja, EU i mi srca dva...).

Potpuno ista stvar se desila sa ljudima koji su od titoista prešli u Obraz i slične podgrupe.

Nije "drugosrbijanstvo" isto u svojim raznim fazama i pojavnim oblicima. Zato bi valjalo biti oprezan sa širinom zamaha i snagom udarca.
Samo ja sad nemam vremena a ni ovaj blog nije baš mesto da se to lepo i detaljno razloži i raspravi.
anonymous anonymous 07:54 11.04.2016

Re: Radomir Konstantinović o drugoj Srbiji:


Filip Mladenović
03:23 11.04.2016
Radomir Konstantinović o drugoj Srbiji:


Na prvoj sesiji Druge Srbije Filip David odgovorio je na optužbe da smo izdajnici rečima nezaboravnim. Evo tih reči: Jedino što nam preostaje jeste da postanemo izdajnici. Izdajnici sistema koji priziva rat i glad, gde narodi žive u groznici, hranjeni mržnjom i obmanama..... Šta smo mogli drugo da činimo nego da (i to svako od nas, ponaosob) branimo svoju moralnost? Odbrana morala, to je poslednja odbrana. Moral je poslednje što ostaje sirotinji.


Ovo je lepo rečeno,ali ...?

Šta autor previđa ?

Da je Srbija samo podsistem , a ne - sistem.

Da pored Srbije postoje i drugi podsistemi.

Da ti drugi nisu ništa bolji, ako nisu gori od "sistema " u Srbiji.
Zabezeknuti se prljavom vodom u Srbiji, a ne videti blato okolo, ne znači "izdati sistem" i biti "izdajica" .

To se može postati jedino sagledavanjem sistema koji se sastoji od mnogih manjih podsistema, od kojih je Srbija samo jedan od njih.

A na to "drugosrbijanci" nisu spremni.

Njihova kritika i njihov vidik dopire do geografskih granica Srbije.

U njihovoj kritici nema kritike mnogo većih i opasnijih centara i čvorova moći.

Transancionalnih i predatorskih subjekata privrednog, tehnološkog, kulturnog ,medijskog, vojnog, političkog - svetskog establišmenta.


Zato je njihova kritika " nacionalistička " metodološki i ne prevazilazi kritikovano.

Već samo izražava istu težnju za moći kakva je i ona koju kritikuju.

A moć se ostvaruje milošću ( i novcem ) upravo onih koje zaobilazi i ne kritikuje.

Htedoh reći - ne dobacuje.


principessa_etrusca principessa_etrusca 08:11 11.04.2016

Re: Radomir Konstantinović o drugoj Srbiji:

anonymous


Šta autor previđa ?

Da je Srbija samo podsistem , a ne - sistem.

Da pored Srbije postoje i drugi podsistemi.

Da ti drugi nisu ništa bolji, ako nisu gori od "sistema " u Srbiji.
Zabezeknuti se prljavom vodom u Srbiji, a ne videti blato okolo, ne znači "izdati sistem" i biti "izdajica" .

To se može postati jedino sagledavanjem sistema koji se sastoji od mnogih manjih podsistema, od kojih je Srbija samo jedan od njih.

A na to "drugosrbijanci" nisu spremni.

Njihova kritika i njihov vidik dopire do geografskih granica Srbije.

U njihovoj kritici nema kritike mnogo većih i opasnijih centara i čvorova moći.

Transnacionalnih i predatorskih subjekata privrednog, tehnološkog, kulturnog ,medijskog, vojnog, političkog - svetskog establišmenta.

Zato je njihova kritika " nacionalistička " metodološki i ne prevazilazi kritikovano.

Već samo izražava istu težnju za moći kakva je i ona koju kritikuju.

A moć ostvaruje milošću ( i novcem ) upravo onih koje zaobilazi i ne
Htedoh reći - ne dobacuje.


Сјајно речено!

Мени ипак изгледа да овај анонимусов коментар беспрекорно описује садашњи српски естаблишмент, исто колико и неку "другосрбијанску" алтернативу.

feliks.krul feliks.krul 10:05 11.04.2016

Re: Radomir Konstantinović o drugoj Srbiji:

Druga Srbija, dakle Srbija evropska, jeste marginalna Srbija i dan-danas, i upravo kao takva, kao marginalna, jedina mogućna budućnost Srbije.


Филипе, једно велико хвала на овом посту и потсећању. У том смислу могу себе сврсти у "Другу Србију". У том смислу треба величати те људе као "органски" део српске културе.

Дакле они који говоре о органској заједници, требају да признају "Другу Србију" као део те заједнице. Они нису били издајници. Они су били у праву да не треба користи оружије и рат као средство за напад или одбрану. Требало је све решавати на политичком нивоу. Али можда су нас управо зато приморали да ратујемо, да изнесемо на видело оно што је најгоре у нама - животињски инстинкт. Штета што у том моменту нисмо били лукави као Енглези који дају и одузимају права Шкотим и Велшанима а не ратују са њима нити воде отворену политичку борбу, не радикализују. Да тада нисмо имали Милошевића већ Другу Србију на власти, све би било друкчије, али свакако борба би се наставила, али политичка. Били би смо победници, и историја би имала други смисао.

Проблеми се јављају касније, ратови су прошли али и нису, и даље се воде политичке и културне борбе у деловима разним деловима географског, политичког и културног српства, у смислу културног простора.

Како наставити даље? Један императив је одрицање од оружија. Али ништа не може задовољити друге национе којима наше постојање не одговара. А ми постојимо као култура и ми морамо радити на опстанку те културе, ми немамо други избор.

Дакле ова питања треба претресати и даље и даље. Не можемо забити главу у песак.

После овог твог прилога жао ми је што сам написао неке ствари, али сам кроз ту провокацију поново омогућио да говоримо отворено о суштинским питањима нас који смо игром случаја (за друге, судбине) то што јесмо - говорници српског језика.

Али не могу себе сврстати у данашње фосилизоване и окамењене "другосрбијанце".

Филипе хвала ти, поштујем твоје мишљење, не знам како сам те заборавио у "прозивци" на дискусију.

Да ли је последњи параграф цитат или су то твоје речи?
feliks.krul feliks.krul 10:17 11.04.2016

Re: Radomir Konstantinović o drugoj Srbiji:

principessa_etrusca
anonymous


Zabezeknuti se prljavom vodom u Srbiji, a ne videti blato okolo


Сјајно речено!


Хвала ти Anonymous на прилогу.



Сад ми је јасно да за чланове "Друге Србије" једино могу да признам интелектуалце који су у том моменту пришли том покрету.

Не могу прихавтити без ругања било ког ко се данас изјашњава као "Другосрбијанац" јер то је апсурд између осталог због оног "србијанац" у тој синтагми. Надам се сам тиме одговорио Брајовићу на његово питање о дефиницији "другосрбијанаца"

Ови темељни чланови Друге Србије су били људи ПРИНЦИПА и тог историјског тренутка.
feliks.krul feliks.krul 10:40 11.04.2016

Re: Radomir Konstantinović o drugoj Srbiji:

freehand
A i nekako ne mogu da poverujem da cela ta ekipa (L.Perović, Konstantinović, Kapičić, B.Pavićević...) se tako brzo prešaltovala iz jedne ideologije (jedna partija, jedan vođa, antidemokratija, protivzapad) u opozitnu drugu (USA zvezda vodilja, EU i mi srca dva...).

Potpuno ista stvar se desila sa ljudima koji su od titoista prešli u Obraz i slične podgrupe.

Nije "drugosrbijanstvo" isto u svojim raznim fazama i pojavnim oblicima. Zato bi valjalo biti oprezan sa širinom zamaha i snagom udarca.
Samo ja sad nemam vremena a ni ovaj blog nije baš mesto da se to lepo i detaljno razloži i raspravi.


Надам се да ће бити времена, били ми живи и здрави. Можда једног дана нећемо правити опсесије од наших вођа.
feliks.krul feliks.krul 11:17 11.04.2016

Re: Radomir Konstantinović o drugoj Srbiji:

Геџа:
A i nekako ne mogu da poverujem da cela ta ekipa (L.Perović, Konstantinović, Kapičić, B.Pavićević...) se tako brzo prešaltovala iz jedne ideologije (jedna partija, jedan vođa, antidemokratija, protivzapad) u opozitnu drugu (USA zvezda vodilja, EU i mi srca dva...).

Potpuno ista stvar se desila sa ljudima koji su od titoista prešli u Obraz i slične podgrupe.

Meni su oni samo sitne jajare i kerovi koji laju na one druge.
Ali da prave nesnosnu i besmislenu buku, prave.


Наравно да ћеш брзо да се прешалтујеш ако хоћеш да опстанеш, кад те нема нема те. Ти мислиш да је морал у томе да се држиш својих принципа чак и кад се свет променио за 180 степени.

Говорим једноставно, али морал се састоји од неких обичних ствари не кради, не убијај осим ако неко тебе хоће да убије, не лажи (осим у курикулум вита и онда када је лаж мање болна од истине)....

А политичко убеђење зависи од понуде.
feliks.krul feliks.krul 10:30 11.04.2016

Шумска

Морам признати да ми је и мотив за овај блог био и тај што сам у једном коментару написао у само мени разумљивој шали да је Тесс из "шумске" и повредио је.

То је та реч која се овде на блогу користи ГОДИНАМА у најдерогативнијем геноцидном смислу! Ја сам је искористио да би добронамерно провоцирао њу, али и друге које ту реч обилато користе али кад нам се придружила Тесс нисам приметио да се користи, али да се то њено порекло имплицира.

Наше српско питање је како се односити према Републици Српској тј. Шумској. То више није питање Друге или Прве Србије, оне не постоје.

Мислим да је Шумска лепа реч, као и Шумадија, непреводиво, само наше, да јој треба извадити жаоку. Мислим да треба превазићи прошлост и прихватити оно што постоји. Као што је у једном моменту постојала "Бугарска шума", па Њеманићско царство, па неки Санџак, па Кнежевина Србија, па Краљевина Србија, па Краљевина СХС, НФРЈ, па СФРЈ, па Србија и Црна Гора, па Србија.

Све је пролазно, само постојимо ми у овом тренутку и неком трајању. Не убијајмо се, не подништавајте се. Не нихилизујте се. Ми постојимо без обзира на све.

Ми нисмо говна, и никад нећемо бити говна, ни нисмо "другосрбијанци" нити ћемо икад бити.

Ми само јесмо. Да ли је то национализам који извире из мене?
looping looping 11:19 11.04.2016

Re: Шумска

Ми само јесмо. Да ли је то национализам који извире из мене?

Ti si sve pobrkao.
Jedan je tako poludeo.

tess tess 11:45 11.04.2016

Re: Шумскe prepelice i kretena dva-tri

али кад нам се придружила Тесс нисам приметио да се користи, али да се то њено порекло имплицира.

E, ako sam ti ja Malena od neke pomoći, daleko ćeš dogurati, :).

Moj brat bi rekao: “Nemoj da si naivan“

Zezam se, :), malo i ne,

vidi, mislim da bi mi svi morali prevazići sva ova govanca oko kojih se zezamo svako malo..
I samo ću neskromno priznati da mi je - većinom - dolazak ovde povratak u nazad, iz šume u komu, u zbuđenost.

p.s. Princi je odreagovao, ali pošto je danas 11.04. neparan dan, bilo bi pametnije da mu odgovoriš sutra, 12.04.. I gospoja je gore nabacila zemičku Kusturicu, da se dečki zezaju (luduju, srbuju, prenemažu nevješto, etc.), ono, pusti da prespava sve..

narcis narcis 13:59 11.04.2016

Re: Шумскe prepelice i kretena dva-tri

Zezam se, :), malo i ne,

eve il ete ja kao tipični predstavnik šesnestarijanske srbije oštro prigovaram upotrebi zlonima poznatog kao šumska
pošto svi znamo da palme rastu samo u , oklen je palma, a i ne postoji šuma palmi pošto su to soliterna bića.
tess tess 14:58 11.04.2016

Re: Шумскe prepelice i kretena dva-tri

feliks.krul feliks.krul 15:05 11.04.2016

Re: Шумскe prepelice i kretena dva-tri

narcis


Hteo sam ti reći ali uvati me san narcise,
da si ti veoma nedisciplinovanog uma,
baš kao um prepelice. Iz tebe isijava nestašno i neodraslo dijete.
Uzbuđenje koje ne razumeš jer se nisi disciplinovao da ga razumeš.
tasadebeli tasadebeli 23:46 11.04.2016

Re: Шумскe prepelice i kretena dva-tri

tess

pošto je danas 11.04.


А 11. април је дан после 10. априла који је значајан датум за... Шта? 'Ајде, ти, Ђуро!







Тес, Тес... Не буди у мени оне најгоре, најниже страсти...
tess tess 07:51 13.04.2016

Re: Шумскe prepelice i kretena dva-tri

Тес, Тес...

Taso, :)).
nowhereman nowhereman 11:24 11.04.2016

* * *

Crni Felixe, znaš li ti da je aleksandrijski pesnik Kalimah rekao:

"Velika knjiga je veliko zlo."

Ali, nije on mislio pritom na knjige kakva je Konstantinovićeva, nego na velike, debele knjižurine... koje čovek ne može držati u rukama, čitajući.

A ja ti to kažem, prosto zato što je ovaj tvoj tekst - predugačak!

Ako uspem da ga pročitam i "svarim"... javiću ti šta mislim.




feliks.krul feliks.krul 11:57 11.04.2016

Re: * * *

Thanks nowhereman, procitaj i komentare ako stignes. pozz
anonymous anonymous 21:46 11.04.2016

Re: * * *


nowhereman
12:24 11.04.2016
* * *
Crni Felixe, znaš li ti da je aleksandrijski pesnik Kalimah rekao:

"Velika knjiga je veliko zlo."


Hvala ti na šlagvortu.

Velika knjiga je veliko zlo, ne zbog svog obima, već zbog toga što se u broja strana,krije težnja autora za otkrivanjem jedino njemu znane Istine , iza koje u senci čuči želja za moći.

Takva Velika knjiga, postaje moćna , teško dostižna, Sveta knjiga,doksa.

Posle Velike knjige sve male knjige su dečije knjige.

Samo ona je prava ozbiljna knjiga.

Samo ona pruža prave odgovore.

A pitanja nije više ni potrebno postavljati.

Jer, sve je već zapisano - u Velikoj knjizi.

Velika knjiga je zlo , jer dok ona postoji kao Velika , druge knjige su male.

A ako su male onda ih ne treba ni pisati .

Treba čitati samo Veliku knjigu.

Ali ni to ne može svako.

Jer Velika knjiga je teška i za čitanje.

Samo posebni i posvećeni mogu da je pro-čitaju i razumeju.

Samo oni su ti koji o njoj drugima mogu da pričaju.

A drugi treba samo da slušaju.

I tako na kraju imamo one koji su sebi prigrabili moć - da govore - i one druge osuđene da večno samo slušaju one prve.

A na Veliku knjigu u nekom duboko skrovitom mestu odavno je napadao veliki sloj prašine.
feliks.krul feliks.krul 12:21 12.04.2016

Re: * * *

što se u broja strana,krije težnja autora za otkrivanjem jedino njemu znane Istine , iza koje u senci čuči želja za moći.


Не схваташ.
looping looping 12:30 11.04.2016

300

Ono što treba raditi je analizirati reč po reč, rečenicu po rečenicu te lažne i krivotvorene ideologije tj. fantazmagorije Radomira Konstantinovića koja je pisana sa ciljem da bude osvetničko oružje protiv srpske kulture, Konstantinovićevog neprijatelja.

"Filosofija Palanke" ne bi bila toliko bolna da nije istinita. Ma, niko se ne bi ni osvrnuo.
feliks.krul feliks.krul 15:00 11.04.2016

Re: 300

looping
Ono što treba raditi je analizirati reč po reč, rečenicu po rečenicu te lažne i krivotvorene ideologije tj. fantazmagorije Radomira Konstantinovića koja je pisana sa ciljem da bude osvetničko oružje protiv srpske kulture, Konstantinovićevog neprijatelja.

"Filosofija Palanke" ne bi bila toliko bolna da nije istinita. Ma, niko se ne bi ni osvrnuo.


Не слажем се. Јер ако је паланка универзална онда је свим на свету болна. Прошли смо кроз егзистенцијализам и било нам је и болно и депресивно.

Ради се о многим и комплексним стварима.

Ради се о сахрани српске предратне културе.

Ради се о неразумљивом Константиновићевом тексту.

Ради се о присвајању Константиновића од стране оних који су самопроглашена компетиција (Хрвати, Бошњаци, Црногорци, итд.) српској култури унутар и ван њених граница.
looping looping 15:12 11.04.2016

Re: 300

Ради се о неразумљивом Константиновићевом тексту.

Ovo je klasična teorija zavere.

Samokritika je dobra, za nas same. Za društvo. Naravno, ne treba biti nerealan ali duh palanke je itekako prisutan.
Hrvati, bošnjaci... itd nas apsolutno ne interesuju. Hvala bogu ne živimo u istoj državi a nadam se da nikad više nećemo da se ujedinjujemo.

Не слажем се. Јер ако је паланка универзална онда је свим на свету болна.

Pa i jeste.
feliks.krul feliks.krul 16:06 11.04.2016

Re: 300

looping
Ради се о неразумљивом Константиновићевом тексту.

Ovo je klasična teorija zavere.

Samokritika je dobra, za nas same. Za društvo. Naravno, ne treba biti nerealan ali duh palanke je itekako prisutan.
Hrvati, bošnjaci... itd nas apsolutno ne interesuju. Hvala bogu ne živimo u istoj državi a nadam se da nikad više nećemo da se ujedinjujemo.

Не слажем се. Јер ако је паланка универзална онда је свим на свету болна.

Pa i jeste.


Grešiš da nas ne interesuju Hrvati i Bošnjaci, ne živimo svi u istoj državi, ali neki Srbi žive, samim time dele geografski i kulturni prostor. A mi iz Srbije delimo sa Hrvatima i Bošnjacim delove našeg kulturog i jezičkog prostora. Plus ima ih koji su mešanog porekla.

Dakle to bi slikovito naslikao ovako:



Dakle ako su primera radi:
Psi Hrvati
Mačke Bošnjaci
Ptice Srbi

onda naša preplitanja mogu da se vide na slici.
Naravno postoje i drugi cije krugove treba zamislit: Crnogorci na primer, pa i Bugari, Makedonci, Mađari, Italijani, Austrijanci, Turci, Slovenci.
feliks.krul feliks.krul 16:18 11.04.2016

Re: 300

Ako bi se sličan dijagram primenio na ovaj moj blog na kojem su do sada učestvovali njih 44.

SKUP:

A ima njih 30 (toleranti i otvoreni za dijalog)

B ima njih 10 (netolerantnih i zatvorenih za dijalog)

C ima njih 4 (neodlučnih i hoće i neće)



Što odgovara slučaju 1.

To je dovoljno za vođenje dijaloga. Dok ovih desetoro koji bojkotuju naš dijalog mogu biti razni protivnici našeg dijaloga. Mislim da je to dovoljno da kažem da je grupa A pobedila i da ima nade za nas.

looping looping 17:01 11.04.2016

Re: 300

Grešiš da nas ne interesuju Hrvati i Bošnjaci, ne živimo svi u istoj državi, ali neki Srbi žive, samim time dele geografski i kulturni prostor. A mi iz Srbije delimo sa Hrvatima i Bošnjacim delove našeg kulturog i jezičkog prostora. Plus ima ih koji su mešanog porekla.

Hajde ovako da objasnim: mene totalno ne interesuju hrvati, bošnjaci... i drugi.
Da ih menjam ne mogu, da ih kritikujem nema smisla jer svako sam sebe treba da kritikuje. Da se poredim sa njima - ne pada mi na pamet.

Dakle ako su primera radi:
Psi Hrvati
Mačke Bošnjaci
Birds Srbi

onda naša preplitanja mogu da se vide na slici.
Naravno postoje i drugi: Crnogorci na primer, pa i Bugari, Makedonci, Mađari, Italijani, Austrijanci, Turci, Slovenci.

Totalno gubljenje vremena za čoveka sa malo pameti.
Ali te podele mogu biti itekako korisne za političare i za kompleksaše.
Ima rđavih i dobrih pripadnika svakog naroda. Naravno, balkanci su malo specifični (u negativnom smislu) zbog burne istorije ali to je druga priča.

PS.
Nevoljno se slažem sa onim što je rekao princi na tamo nekom blogu (ne smem ni da napišem) ali bih dodao da to treba da se odnosi na balkance.
feliks.krul feliks.krul 17:11 11.04.2016

300

feliks.krul
Ako bi se sličan dijagram primenio na ovaj moj blog na kojem su do sada učestvovali njih 44.

SKUP:

A ima njih 30 (toleranti i otvoreni za dijalog)

B ima njih 10 (netolerantnih i zatvorenih za dijalog)

C ima njih 4 (neodlučnih i hoće i neće)



Što odgovara slučaju 1.

To je dovoljno za vođenje dijaloga. Dok ovih desetoro koji bojkotuju naš dijalog mogu biti razni protivnici našeg dijaloga. Mislim da je to dovoljno da kažem da je grupa A pobedila i da ima nade za nas.



Pošto izdvojena grupa B očigledno ima moć da prekine sav dijalog grupe A i C, i da uskoro obriše ovaj blog, mene ili čak i Tasu... kako najavljuju Angie, Krkar i antioksidant u prvom delu komentara pod naslovom Crni Taso, snimio sam za sebe ovaj blog i čekam rasplet.
urbana_gerila urbana_gerila 21:03 11.04.2016

Re: 300

feliks.krul
A ima njih 30 (toleranti i otvoreni za dijalog)


ako su profesionalci - dobro rade svoj posao; ako nisu - onda su budale, jer budali prave društvo.

feliks.krul
B ima njih 10 (netolerantnih i zatvorenih za dijalog)


ako su profesionalci - loše rade svoj posao; ako nisu - nisu budale, jer se trude da sačuvaju zdrav razum.

feliks.krul
C ima njih 4 (neodlučnih i hoće i neće)


ako su profesionalci - dvoume se da li da rade za dž; ako nisu - razlog je nebitan, kao i oni sami.
nurudin nurudin 23:32 11.04.2016

Re: 300

Ради се о неразумљивом Константиновићевом тексту.



Ради се о присвајању Константиновића од стране оних који су самопроглашена компетиција (Хрвати, Бошњаци, Црногорци, итд.) српској култури унутар и ван њених граница.




Овај виц не разумем?!

(Мислим, не разумем ни остале, али овај посебно.)
freehand freehand 14:11 11.04.2016

Druga je prva

Pojam Prve Srbije, u stvari, ne postoji. Odnosno - to je pojam izveden iz pojma Druga Srbija, da bi se imenovao opozit i stavovi suprotstavljeni drugosrbijasnkim.
Druga Srbija, opet, nastala je kao način da se intelektualno i moralno suprotstavi onoj ludačkoj plimi koja je huknula sredinom osamdesetih i prretvorila se ogroman talas u kome su bili oni koji su od Miloševića očekivali da im sačuva socijalizam i oni koji su tražili njegovo rušenje; oni koji su Miloševića videli kao čuvara Jugoslavije i oni koji ga gledali kao njenog rušitelja. I trockisti, i monarhisti, i kmeri, i ljotićevci, i otpisani, akademici i analfabete, šovinisti i esperantisti. jednom rečju - Srbija, gotovo čitava.
I Druga Srbija imala je smisla dok se belodano nije ispostavilo da niti postoji jedan zlikovac, niti postoji samo jedan lutkar niti samo jedan nivo upravljanja nesrećom.
Ekser u sanduk te ideje - ako se taj amalgam može uopšte zvati idejom - udaren je bombardovanjem Jugoslavije i padom Miloševića.
Najverodostojnije svedočanstvo ovoga o čemu govorim sadržano je, mislim, u polemici na stranicama Vremena 2002/3 u kojoj su se bivši drugosrbijanci suprotstavili večnim drugosrbijancima/profesionalcima. Valja uvek iznova čitati izvanrednog Stojana Cerovića u tom strastvenoma besmislenom okršaju i sudaru sa zombijima-čuvarima mrtvih ideja i živih budžeta.
Danas, opet, preporučujem Muharema Bazdulja, naročito kad ga neko sa te peščaničke strane iznervira. Nije uvek za osetljive želuce ali je zato beskrajno zabavan način na koji se on igra.
feliks.krul feliks.krul 14:55 11.04.2016

Re: Druga je prva

freehand
Pojam Prve Srbije, u stvari, ne postoji. Odnosno - to je pojam izveden iz pojma Druga Srbija, da bi se imenovao opozit i stavovi suprotstavljeni drugosrbijasnkim.
Druga Srbija, opet, nastala je kao način da se intelektualno i moralno suprotstavi onoj ludačkoj plimi koja je huknula sredinom osamdesetih i prretvorila se ogroman talas u kome su bili oni koji su od Miloševića očekivali da im sačuva socijalizam i oni koji su tražili njegovo rušenje; oni koji su Miloševića videli kao čuvara Jugoslavije i oni koji ga gledali kao njenog rušitelja. I trockisti, i monarhisti, i kmeri, i ljotićevci, i otpisani, akademici i analfabete, šovinisti i esperantisti. jednom rečju - Srbija, gotovo čitava.


Хвала. Слажем се. Апсолутна компликација.
freehand freehand 19:53 11.04.2016

Taube

... i njen muški princip.
Nekad mislim da je ovaj blog ko minsko polje: svako malo neko prsne. A bude i masovki.
predatortz predatortz 20:18 11.04.2016

Pomoć prijatelja

Poznato je da blogeri koji drže do sebe ne čitaju postove. Pošteno, ne čita mi se ni ovoliko komentara.

Aj' mi, u kratkim crtama, kažite oko čega se ovde svađate pa da se i ja uključim.
Goran Vučković Goran Vučković 20:20 11.04.2016

Re: Pomoć prijatelja

Autora progone mali ljudi iz radija.
urbana_gerila urbana_gerila 20:22 11.04.2016

Re: Pomoć prijatelja

predatortz
Poznato je da blogeri koji drže do sebe ne čitaju postove. Pošteno, ne čita mi se ni ovoliko komentara.

Aj' mi, u kratkim crtama, kažite oko čega se ovde svađate pa da se i ja uključim.


ma, pust ludaka - tvrdi da je tito bio veći srbin od čiče.
predatortz predatortz 20:25 11.04.2016

Re: Pomoć prijatelja

Goran Vučković
Autora progone mali ljudi iz radija.


To nije strašno. Više boravka na svežem vazduhu, umerene fizičke aktivnosti i da se dovesti u red.
predatortz predatortz 20:26 11.04.2016

Re: Pomoć prijatelja


ma, pust ludaka - tvrdi da je tito bio veći srbin od čiče.


Jbga, tako iškolovan. Nekoliko generacija je zadojeno sličnim budalaštinama.
freehand freehand 20:26 11.04.2016

Re: Pomoć prijatelja

Goran Vučković
Autora progone mali ljudi iz radija.

Meters poslao vampira na Kroulija.
predatortz predatortz 20:32 11.04.2016

Re: Pomoć prijatelja

Goran Vučković
Autora progone mali ljudi iz radija.


Ipak sam malo virnuo. Kako, na brzinu, skontah - radi se o nekoj knjizi. Jedna grupa palančana je smatra za uvredu, druga za Sveto pismo. Moraću je pročitati, da vidim kojoj grupi palančana ja pripadam.
Goran Vučković Goran Vučković 20:35 11.04.2016

Re: Pomoć prijatelja

Moraću je pročitati, da vidim kojoj grupi palančana ja pripadam.

Na kraju ću se možda nakaniti i ja, a izgleda poprilično dosadno - a imam gomilu interesantnijih naslova na čekanju.
urbana_gerila urbana_gerila 20:36 11.04.2016

Re: Pomoć prijatelja

predatortz

ma, pust ludaka - tvrdi da je tito bio veći srbin od čiče.


Jbga, tako iškolovan. Nekoliko generacija je zadojeno sličnim budalaštinama.


ma, znam, ali ubi nadu da i toj pošasti jednom mora doći kraj, tvrdi da - nema, niti može biti promene.
feliks.krul feliks.krul 21:43 11.04.2016

"УМЕСТО ЗАКЉУЧКА: НЕМА КРАЈА КРАЈУ"

To je tako dragi drugari kada niko ne odgovora na "Srbi su govna koja treba izbegavati."

npr.Jednog dana,u jednom selu živeo je jedan čovek koji je imao konja i svinje.Jednog dana konj se razboli.Seljak je zvao veterinara i on je rekao da ako konj ne ustane za tri dana da treba da ga ubiju.To je sve slušala jedna svinja. Ona je prišla konju i rekla mu je da mora da ustane ili će biti mrtav.Konj ne ustaje.To mu je svinja rekla i drugi dan,ali konj i dalje ne ustaje.Kada je treći dan došao,svinja je po treći put rekla isto konju i on je ustao.Tada su se obradovali seljak,svinja i veterinar.U tom trenutku je seljak srećno rekao:,,Odlično,danas koljem svinju!" Naravoucenije,nikad nemoj da se mešaš u tuđa posla.
predatortz predatortz 21:46 11.04.2016

Re: "УМЕСТО ЗАКЉУЧКА: НЕМА КРАЈА КРАЈУ"

To je tako dragi drugari kada niko ne odgovora na "Srbi su govna koja treba izbegavati."


A šta, po tebi, na to čovek može smisleno da odgovori?
Najveća glupost bi bila da se ulazi u bilo kakvu raspravu oko toga.
Kad počneš da raspravljaš o nekoj gluposti, dao si joj na značaju.
feliks.krul feliks.krul 21:50 11.04.2016

Re: Pomoć prijatelja

Goran Vučković
Moraću je pročitati, da vidim kojoj grupi palančana ja pripadam.

Na kraju ću se možda nakaniti i ja, a izgleda poprilično dosadno - a imam gomilu interesantnijih naslova na čekanju.


Citaj samo Beleske posle 161 strane, to je sasvim razumljivo u kontekstu komunistice ciste srpske kulture. Pre toga je apsurd sto je verovatno i poruka Konstantinovica.
feliks.krul feliks.krul 21:51 11.04.2016

Re: "УМЕСТО ЗАКЉУЧКА: НЕМА КРАЈА КРАЈУ"

predatortz
To je tako dragi drugari kada niko ne odgovora na "Srbi su govna koja treba izbegavati."


A šta, po tebi, na to čovek može smisleno da odgovori?
Najveća glupost bi bila da se ulazi u bilo kakvu raspravu oko toga.
Kad počneš da raspravljaš o nekoj gluposti, dao si joj na značaju.


Treba da reaguje casno, kako bi uradio svaki normalan covek na planeti.
predatortz predatortz 21:54 11.04.2016

Re: "УМЕСТО ЗАКЉУЧКА: НЕМА КРАЈА КРАЈУ"

feliks.krul
predatortz
To je tako dragi drugari kada niko ne odgovora na "Srbi su govna koja treba izbegavati."


A šta, po tebi, na to čovek može smisleno da odgovori?
Najveća glupost bi bila da se ulazi u bilo kakvu raspravu oko toga.
Kad počneš da raspravljaš o nekoj gluposti, dao si joj na značaju.


Treba da reaguje casno, kako bi uradio svaki normalni covek na planeti.


Razumem, od prvog vagona,šta ti hoćeš da kažeš.
Ali, reagovanje na svaku napisanu ili izgovorenu glupost je silno rasipanje energije. Pogotovo kada je izrečena glupost teatralna i jalova.
feliks.krul feliks.krul 12:19 12.04.2016

Re: "УМЕСТО ЗАКЉУЧКА: НЕМА КРАЈА КРАЈУ"

predatortz
feliks.krul
predatortz
To je tako dragi drugari kada niko ne odgovora na "Srbi su govna koja treba izbegavati."


A šta, po tebi, na to čovek može smisleno da odgovori?
Najveća glupost bi bila da se ulazi u bilo kakvu raspravu oko toga.
Kad počneš da raspravljaš o nekoj gluposti, dao si joj na značaju.


Treba da reaguje casno, kako bi uradio svaki normalni covek na planeti.


Razumem, od prvog vagona,šta ti hoćeš da kažeš.
Ali, reagovanje na svaku napisanu ili izgovorenu glupost je silno rasipanje energije. Pogotovo kada je izrečena glupost teatralna i jalova.


Расипамо енергију иначе.
mariopan mariopan 13:24 14.04.2016

Re: Pomoć prijatelja

predatortz
Goran Vučković
Autora progone mali ljudi iz radija.


Ipak sam malo virnuo. Kako, na brzinu, skontah - radi se o nekoj knjizi. Jedna grupa palančana je smatra za uvredu, druga za Sveto pismo. Moraću je pročitati, da vidim kojoj grupi palančana ja pripadam.

Nema šanse da saznaš. Evo, i ja sam iz istog razloga ovde.
Ne znam u koju fioku da se udenem pa ću sačekati rasplet. valjda će mi se kazati samo?
amika amika 23:16 11.04.2016

Анти Скерлић

Ево један цитат из књиге Ф П који је карактеристичан за 2. део књиге:

Poznata je reakcija Jovana Skerlića, koji je u tome video običnu mistifikaciju, epigonsko povođenje za Zapadom, izraz pesimizma koji nije „veliki pesimizam jakih duša" (kakav je, za njega, pesimizam Alfreda de Vinjija ili Lekonta de Lila). Duh palanke progovara i kroz jednu i kroz drugu tvrdnju Skerlićevu. Njegov pesimizam jakih duša
je, u stvari, protivpesimizam, čak sredstvo osnaženja ličnosti koja tek kroz stradanje treba da nađe snagu, dase uveri u sopstvenu moć, da se koncentriše u sebi. Očajanje, potpuno, jeste sred-stvo dekompozicije. Ono je razaračko, i zbog toga ono nije „gospodstven", pesimizam mora biti „gospodstven", kao što je posebno Skerlić naglasio povodom Disa, u… / str 186

Мислим да је то била основна намена ове књиге – да оповргне и замени Скерлића. Да буде нови „буквар“ о српској поезији.

Ја је никада нисам видео као филозофску књигу јер је уска за то, већ као покушај превредновања ставова о српској поезији, са оптерећујућим уводом који разлагањем сваки појам доводи до апсурда.

Објављена је 1969, па се може тумачити и као одјек студентске 1968, разочарање због враћања на старе позиције и „требљење кукоља из жита“, а „дух паланке“ може бити и комунистичка правоверност.

Данас после 45 година она има само историјску, а увек је имала и манипулативну вредност.
amika amika 23:39 11.04.2016

Re: Анти Скерлић

Ако буде реплика, одговор тек сутра, касно је.
feliks.krul feliks.krul 11:45 12.04.2016

Re: Анти Скерлић

Хвала ти на прилогу, и молим те цитирај још ако наиђеш на такве ствари. Јуче у халабуци нисам стигао да прочитам твој текст.

Објављена је 1969, па се може тумачити и као одјек студентске 1968, разочарање због враћања на старе позиције и „требљење кукоља из жита“, а „дух паланке“ може бити и комунистичка правоверност.

Данас после 45 година она има само историјску, а увек је имала и манипулативну вредност


Он је почео да чита дело преко Радија 3, пре него што је одштампано. Кроз тај апсурдни текст он је направио једну одступницу за себе. Читао је бесмислице, чиме је МОЖДА хтео да наговести да је и оно што следи тј "Белешке" о српском аутохтоном нацизму чије корене и клицу види у српској паланци кроз Скерлић, Ракића, Диса, Велмар Јанковића, тј. кроз све који нису сасвим комунистички писци, у ствари такође само једна могућа бесмислица.

Али написао је то за комунисте, да ли из убеђења или морања, не знам.

План је био како знаш да други народи добију не само своје државе већ и културне просторе, а то се морало радити на штету српске културе.

Проблем настаје што је он деловао до 2011, и што је за рат 1990. окривљен опет тај "српски нацизам" који се не може мењати. И идеја о српској кривици је преовладала преко левичара у свету, отуд и бомбардовање и отуд доминтно анти-српски суд у Хагу.

Када сам боравио у Београду после 1995. посетио сам трибину у Дому Омладине, где су млади људи тврдили да је српски нацизам аутохтони и да он није импорт из Немачке, што су тврдње "Српске паланке".

Значи да се ради о опасном миту који дан данас још увек има одлучујући значај за српску културу и будућност.

Једна од присутних на састанцима анти-ратне "Друге Србије" је била Борка Павичевић, директорка Југословенског драмског позоришта. Она је основал CZKd, Centar za Kulturnu Dekontaminaciju. Koji je dobio dobre pare, i koji ima predratnu vilu kod Slavije za svoj centar. Takođe imaju centar u Sarajevu (kako kaže WIKI).

Kad uđeš u centar koji je otvoren za svakog, videćeš da se tu vizuelno gaji kult Jugoslavije i Srebrenice.

On imaju jaka finansijska sredstva jer imaju odlične veze sa donorima iz inostranstva, dobra primanja od Otvorenog Društva (verujem), imaju pozorište, imaju kafe.

Znači oni su nastavili istu antisrpsku politiku koju su vodili komunisti, oni sve nas kvalifikuju kao fašiste (otud i takve prozivke na ovom blogu). Oni su krajnje netolerantni jer ne priznaju "umerene" Srbe kao mogućnost, za njih jedino postoje Srbi nacisti i Srbi komunisti jer jedino su Srbi komunisti shvatili srpski nacizam - to je deo njihovog programa. Tj. Ali da ne bi koristili termin "komunist" koriste se razni drugi eufemizmi. A naši ih uglavnom kvalifikuje kao globaliste ali to nije ni malo precizno.

Ova kopija Palanke koju čitam sa interneta, je finansirana od strane Fonda za Otvoreno Društvo.

tasadebeli tasadebeli 00:20 12.04.2016

Молба

Мораћу да упутим једну молбу свим учесницима на овом блогу какву грађанима Чукарице упућује МУП Чукарице барем 2-3 пута годишње.

Дакле, цитирам:

"Молимо грађане да не пријављују своје комшије за све и свашта, за сваку ситницу, зато што су наше патроле дужне да изађу на терен по свакој пријави, а ми то не можемо да постигнемо јер имамо озбиљнија посла."



principessa_etrusca principessa_etrusca 02:46 12.04.2016

Re: Молба

Могуће је да мислиш на мене јер сам ја кликнула на "обавести модератора" испод једног коментара урбаног у коме ми се обраћа у мушком роду и инсинуира да сам неко ко је користио ник "врачарац" који је после промењен. Идеја је потекла од другог блогера који је, мислим, у међувремену одустао од ње, а урбани је остао мој опсесивни прогонитељ.

Данас сам била заузета и нисам могла да пратим коментаре овде, поготово када је све постало веома хаотично као да сте сви били на амфетаминима. Као што сам предвидела, смислена дискусија је онемогућена, али драго ми је да ниси брисао. Данас је 2016. и недопустиво је да постоје табу теме и политичка цензура. И грађани земаља где је постојала најтежа репресија, Источне Немачке, Румуније, Чешке или Русије су се ослободили, а на овом сајту се још појављују захтеви за брисање и бановање!

Ја о Философији паланке не могу да говорим. Имали смо некада у кући издања Трећег програма, оне дебеле књиге у меком сивом повезу, и ја сам ФП давно прелистала, а када је та књига постала супер-актуелна, пре петнаестак година сам намеравала да је прочитам, међутим, све се опет завршило на прелиставању, овог пута неког ужасног, тада новог издања са ситним словима и густим слогом. На ту књигу се више нисам враћала. Maybe it was not meant to be.

У међувремену сам на интернету нашла неколико приказа ФП, а најкомпатибилнији са феликсовим текстом би претпостављам био Антонићев приказ (ЛИНК), вероватно из 2006. (референце се односе на чланке објављене до 2006, и набројана издања ФП се завршавају са том годином).

Ја мислим да ће подела на две Србије о којој се овде ради неминовно бити све мање и мање релевантна. Свет се ових дана драматично мења, и сигурна сам да ће нове, некорумпиране генерације имати шире видике и боље идеје.

feliks.krul feliks.krul 05:02 12.04.2016

Re: Молба

погледај пдф издање, први део до 161 стране је смокескрин, после тога је почиње права прича под БЕЛЕШКАМА, наручена денацификација српске културе.

Интересантно је да денацификација траје и даље кроз Центар за Деконтаминацију који је у ствари једини живи огранак "Друге Србије" из 1990тих.

О њима би требало сазнати нешто више за ову причу.
tasadebeli tasadebeli 05:26 12.04.2016

Re: Молба

principessa_etrusca

а урбани је остао мој опсесивни прогонитељ.



А можда сам и ја сам кликнуо на "обавести модератора" када је у питању Урбани, јер се дотични господин окачио на ову моју Госпатасиницу, стално је помиње, не оставља је на миру. Још запео да јој купим неку ташну...

Молба је била упућена свем васколиком блогопучанству, па и мени самом у улози коментатора, немој се осећати једином прозваном.
looping looping 05:49 12.04.2016

Re: Молба

feliks.krul
погледај пдф издање, први део до 161 стране је смокескрин, после тога је почиње права прича под БЕЛЕШКАМА, наручена денацификација српске културе.

Интересантно је да денацификација траје и даље кроз Центар за Деконтаминацију који је у ствари једини живи огранак "Друге Србије" из 1990тих.

О њима би требало сазнати нешто више за ову причу.

Kada se denacifikacija srpske kulture poveže sa navalom GMO, HAARP sistemom koji se redovno koristi protiv srba, farmakomafijom koja nam vakciniše decu, lažiranjem srpske istorije (koja realno počinje 10,000 godina pre nove ere) onda stvari počinju da dobijaju svoj smisao. To je opšti plan uništenja srpske nacije koji ide u etapama. Kultura i istorija prvo moraju da se unište.
milisav68 milisav68 07:03 12.04.2016

Re: Молба

looping

Kada se denacifikacija srpske kulture poveže sa navalom GMO, HAARP sistemom koji se redovno koristi protiv srba, farmakomafijom koja nam vakciniše decu, lažiranjem srpske istorije (koja realno počinje 10,000 godina pre nove ere) onda stvari počinju da dobijaju svoj smisao. To je opšti plan uništenja srpske nacije koji ide u etapama. Kultura i istorija prvo moraju da se unište.

Ili teorija zavere o teoriji zavere.

Potrošači svih zemalja - ujedinite se!

I nemoj slučajno da se zezneš pa da kritikuješ savremenu "civilizaciju", odmah stiže podsmeh neke pokondirene tikve.



urbana_gerila urbana_gerila 07:14 12.04.2016

Re: Молба

principessa_etrusca
Могуће је да мислиш на мене јер сам ја кликнула на "обавести модератора" испод једног коментара урбаног у коме ми се обраћа у мушком роду и инсинуира да сам неко ко је користио ник "врачарац" који је после промењен. Идеја је потекла од другог блогера који је, мислим, у међувремену одустао од ње, а урбани је остао мој опсесивни прогонитељ.


ne znam ko je taj drugi bloger, ali je, po mojim kriterijumima - pronicljiv.

činjenica je da i paranoici imaju stvarne neprijatelje, no - ja tvoj progonitelj nisam, a atribut "opsesivni" je, po mom sudu, preterivanje na davanju značaja sebi samom.

moje pitanje u komentaru na ovom blogu, u kome, uzgred budi rečeno, vračarca nisam pomenuo, bilo je osvrt na tvoju prethodno izgovorenu opservaciju o tabuima.
tekst i kontekst.


istraga nikova, je disciplina veoma zastupljena na ovom mestu, nikada nisam ni za šta, ali da jesam obaveštavao moderaciju svaki put kada su mi neki pronašli i da sam za to dobijao samo 100 dindži - sada ne bih razmišljao o kinti za neku raritetnu ploču koju jurcam.


noblesse oblige, te ja sumnjam da ćeš ti sebi dopustiti da mi recipročno uzvratiš, ali te, za svaki slučaj, molim da mi ni po koju cenu ne kažeš da sam severina - mator sam za blud nad samim sobom.
urbana_gerila urbana_gerila 07:16 12.04.2016

Re: Молба

tasadebeli
А можда сам и ја сам кликнуо на "обавести модератора" када је у питању Урбани, јер се дотични господин окачио на ову моју Госпатасиницу, стално је помиње, не оставља је на миру. Још запео да јој купим неку ташну...


ti si, taso, (umal ne rekoh sportista)ljubimac sporta, pa u to ime jedna sportska anegdota:

na nekoj košarkaškoj utakmici, trener pita raziju mujanović - zašto plačeš?
zar ne čuješ, treneru, da mi publika skandira da sam muško?
ma, boli te qrac!

nego, dosta je šege, šta je bilo s tašnom?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana