Piše: Rodoljub Šabić
Svake godine, u ovo doba, u mesecu martu, u SAD se jedna sedmica obeležava kao "Sunčana nedelja" (Sunshine week). Radi se o sedmici u kojoj "pada" 16. mart, dan na koji je 1751. rođen Džejms Medison, jedan od tvoraca Ustava SAD i jedan od najvećih promotera ideja demokratije i ljudskih prava u globalnim, svetskim razmerama.
Medisonov rođendan nije, razume se, izabran slučajno. Neposredan razlog je jedna od mnogih njegovih dobro upamćenih demokratskih sentenci da se "vlast zasniva na pristanku onih kojima se vlada", te da zbog toga, da bi taj pristanak mogao biti zaista validan, građani moraju biti u mogućnosti da dobiju sve informacije o tome kako se vlada, da budu "naoružani snagom koju daje znanje".
U skladu sa takvim idejama, zahtevu za otvorenom vladom, takvom koja je uvek spremna da svoje rezultate "stavlja na sunce" ne pristupa se kao ideološkom pitanju, već kao nečem nimalo neobičnom već naprotiv, normalnom i očekivanom. I oko manifestacija kojima se "Sunčana nedelja" obeležava okupe se subjekti koji se ideološki značajno razlikuju. Iza najavljene "glavne" manifestacije ovogodišnje "Sunčane nedelje" koja će se sprovesti u državi Viskonsin, "Putujuća predstava o otvorenoj vladi" uz Savet za slobodu informacija i Društvo profesionalnih novinara stoje i Centar za medije i demokratiju, blizak Demokratskoj stranci, ali i Institut za pravo i slobodu i konzervativni Mekiver institut, bliži republikancima.
Zajedno će, podržani advokatima, borcima za slobodu pristupa informacijama, obaviti turneju po Viskonsinu da bi podsetili "da je prirodno pravo svakog građanina u participativnoj demokratiji na informacije o radu vlasti", da je otvorena i transparentna "vladavina" od vitalnog značaja za uspostavljanje i održavanje poverenja građana u izabrane predstavnike i druge zvaničnike vlasti. Bez takvog prava građani su nemoćni, a demokratska kontrola vlasti nesprovodiva.
Akcenat "Putujuće predstave o otvorenoj vladi" biće na podsećanju na 5 tačaka:
1. sednice vlade odnosno organa vlasti moraju biti adekvatno promovisane i otvorene za javnost,
2. vladine agencije, ministarstva i drugi organi vlasti moraju prihvatiti zahteve za pristup informacijama postavljene poštom, ali i telefonskim putem i onlajn,
3. na zahteve za pristup informacijama mora se odgovarati u najkraćem mogućem roku,
4. organi vlasti moraju da vode evidenciju zahteva za pristup informacijama,
5. vlade moraju onlajn objavljivati informacije koje su bile predmet ponovljenih zahteva, kao i evidencije koje vode ex offficio uključujući i sve ugovore čija vrednost prelazi 5 hiljada dolara.
Insistirajuću na ovim zahtevima mediji, novinari i njihova udruženja, "vočdog" organizacije, grupe koje se bore za građanske slobode i mnogi drugi, pokušaće da naglase vrednost i značaj transparentnosti i da upozore na štetu koju društvo trpi kad je nema.
Kod nas nema sličnih manifestacija. A, i površan pogled na ovih 5 zahteva neminovno podseća na to da su svih 5 sadržani i u našem Zakonu o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja i nekim "pomoćnim" kao što je npr. Zakon o javno-privatnom partnerstvu i koncesijama. Ali, pogled na statističke podatke o doslovno ogromnom broju predmeta Poverenika za informacije (u 2015. - 5695!) ili na višegodišnju hronično lošu ocenu Srbije na Globalnom indeksu percepcije korupcije, "morali bi" da podsete na to da nam je više "sunca", odnosno narodskije rečeno, više "računa na sunce", i te kako potrebno.