Astrologija| Energetika| Hobi| Kućni ljubimci| Sex

Umberto Eco, štrumfovi, SKOJ i Beograd osamdesetih

krkar RSS / 23.02.2016. u 19:46

Krle_USI_c.jpg

Nema ravnodušnih kad se pomenu osamdesete godine XX veka. Glorifikuju ih (jugo)nostalgičari, ocvali marksisti, samoupravljački neradnici, lezilebovići raznih vrsta ali i nekadašnji rokeri, neostvareni umetnici, sanjari i naivci koji nikad nisu sazreli pa su odjednom zaprepašćeno shvatili da im (onaj) život prođe. Demokrate ispod Slobinog/Vukovog/Dražinog/Nedićevog/Koštunicinog/Čedinog/Tadićevog i ostalih šinjela, veliki Srbi i pravoslavci čije srpstvo i pravoslavlje počinje Osmom sednicom danas tvrde da onomad ništa nije valjalo (valjda su im valjali stanovi koje su od države dobili). Klinci koji osamdesete ne pamte sluđeni su i pokušavaju da se snađu u ludilu tuđih sećanja ali nemaju na šta da se oslone - nigde na području bivše Jugoslavije nije stvoreno ni jedno jedino delo u bilo kom žanru koje bi tu deceniju koliko-toliko pošteno opisalo. A bila je ludački interesantna, pomalo šizofrena, rascepkana, slojevita i najviše od svega - dinamična.

Do početka osamdesetih Beograd je taman nekako bio postao koliko-toliko grad. Normalni su bili normalni, seljaci su bili seljaci ali su svi ipak živeli u istom prostoru i vremenu bez preterane frke. Muzika je bila ludački dobra - i pored silnog foliranja bilo je ponešto za svakoga, strane ploče su se normalno nabavljale, koncerata je bilo na sve strane. Glavni su bili SKC i Dadov.

Alternativa je cvetala iako su se povremeno oglašavali kojekakvi počešljani skojevci u lošoj garderobi da upozore kako omladina skreće sa Titovog puta ali se na njih niko normalan njie previše obazirao. Bilo je to vreme paralelnih svetova: ako si hteo da budeš starmali komunista - izgledao si i ponašao se kao Tahir Hasanović, Goran Gnus ili kasnije Ivica Dačić; ako si hteo da budeš normalan... e tu si već imao mnogo širi raspon.

Mogao si da budeš panker, roker, šminker i svašta još, ko bi se danas setio svih subkultura. Muzička osovina Beograd-Zagreb savršeno je funkcionisala, međusobno su se terali da budu još bolji. Prva prava ploča osamdesetih u Beogradu bio je Paket aranžman.

paket_10.jpg


U BG tada nije postojao ni jedan klasični kafić. Sedelo se po kafanama (niko nije sedeo samo u jednoj i kombinacije su bile interesantne). Beograd se u svemu takmičio sa Zagrebom, ostali gradovi praktično nisu postojali. Osim u jednome: Sarajevo je imalo kafiće.

Ko nije imao devojku u Sarajevu bio je šonja i peder, Ja sam imao E. i znao sam napamet red vožnje Sarajevo ekspresa: u 4 popodne iz Beograda, taman si u 10 uveče u Sarajevu i pravo u život. A tamo te ama baš svaki Sarajlija dočeka sa pitanjem kako to da u BG nema ni jedan kafić a u SA preko 100. Onda se otvorio Zlatni papagaj, inače oduvek seljačko mesto koje nikad ništa urbanog nije imalo - ali bilo je prvo pa je zaslužilo i pesmu.



(Nema nigde poštene slike - kad ukucaš zlatni papagaj u Gugleta izlaze sve neke ruralne balvan-barake i nedajbože face kao što je Koštunjavac Dule Radulović!).

Elem, sve je ovo bio preširoki uvod, čista digresija za publiku. Onomad bijahu postojali i studentski mediji. Student je bio nedeljnik, zvanično glasilo Saveza omladine, i povremeno uopšte nije bio loš, zavisno od toga kakva se ekipa urednika skupi i ko je od njih bivao karijerista a ko šmeker. A "ozbiljni studentski časopis" za "društveno angažovane teme" Vidici, bio je sprat iznad, i izlazio dvomesečno (formalno kao dvobroj jer uredništvo je bilo previše lenjo da nešto radi baš svakog meseca). Urednik Vidika bio je Željko Simić, starmali i karijerista, kasniji Slobin ljigavac, onaj što je potpisao sporazum o normalizaciji sa Hrvatskom pa se trtio nudeći se za ministra spoljnih poslova sve dok ga nisu snimili kamerom kako u kući Miše Grofa krade domaćinu 500 maraka i polovne parfeme (naravno, kao i sve gnjide i on se reciklirao i sad je uvaženi redovni profesor nečega na nekakvom udbaškom "fakultetu", onom što ga je od švercera oružja Orhana Dragaša za dug preuzeo neki penzionisani udbaš Đorđević, sve sami doktori znanosti i redovni profesori).

5-Prof-dr-Zeljko-Simic.png

Žeks je bio ortodoksni marksista, dosadan starmali zaljubljen u samog sebe, koji je objavljivao dosadne teme, prežvakavao kojekakve brežnjevizme koje niko čitao nije ali su se njemu negde u nekim komitetima pisali neki sluganjski ideološki poeni. Za vrat mu je duvao zamenik, potuljeni ali lukavi Saša Jerkov, koji je samo čekao da se ŽS politički oklizne pa da postane kalif umesto kalifa. Ali i ŽS je znao za jadac pa je insistirao da i AJ učestvuje u uređivanju svakog broja, i to, kako kažu insajderi, na način da nikad ne bude jasno ko je za šta zaslužan ili kriv, pa ako krenu da lete glave da se stvar razvodni...

E, evo sad suštine:

Negde s proleća 1982. (da vas ne zavara činjenica da se formalno radilo o januarsko-februarskom broju, po običaju je kasnio i izašao negde u aprilu) izađu Vidici posvećeni ruskim semiotičarima, većinom dozlaboga dosadnim marksističkim mrsomudima.

150702105135.jpg

Prebirajući po smaračkim sovjetskim prtljavinama, naletim na tekst Umberta Eka o semiotici štrumfova, kurvinski ututkan negde između Bahtina i Ivanova. Pročitam - odlepim!

Za Eka sam, naravno, znao ali po njegova dva ranija teorijska dela, Opera aperta i La struttura assente, oba značajna i interesantna (kasnije sam popunio rupe u poznavanju Eka i ostalim ranim delima od kojih su neka možda i važnija od ovih najpoznatijhih). Sasvim neočekivani Ekov biser uvaljen usred dosadnih marksista potpuno me razbio, od izbora teme do pristupa. Duhovito, naizgled lagano, gotovo neobavezno ali jasno, snažno, teoretski potkovano, protumačeno i potvrđeno mimo ikakve sumnje.

Ni dan-danas ne znam ko je odlučio da objavi taj čuveni Ekov esej Schtroumpf und Drang - moguće je da je to bio glodur Simić ali i zamenik Jerkov. Ne sećam se ni ko ga je preveo, nemam više te Vidike, nestali su sa celom mojom zbirkom knjiga, ploča i svega ostalog, tokom mog života u inostranstvu, jer je osoba kojoj sam poverio da vodi računa o iznajmljenoj garaži-skladištu zaključila da je bolje da lovu koju šaljem uzme za sebe a sadržaj baci jer "to su ionako bile samo neke stare knjige" tako da od celog života pre 30. imam dve kutije od cipela bezveznih sitnica. Ne kukam, ipak sam prošao bolje od mnogih koje znam.

Tekst me toliko oduševio da sam odlučio da idem kod Eka. Na jednom fakultetu tada sam bio na 3. a na drugom na 2. godini. Eko je predavao u Bolonji a ja sam svakako nameravao da ponovo preko leta idem u Romanju, gde sam, između Bolonje i Ravene, nekoliko godina preko leta a ponekad i u sezonama setve i žetve radio kao traktorista, kombajner i buldožerista. Doduše, leto nije baš najbolje vreme za nalaženje profesora - nisam našao Eka ali sam bar kupio nekoliko njegovih (stručnih) knjiga da se dobro pripremim. Pored njih bio sam već pročitao Ime ruže koja mi je, kao i većina potonje Ekove literature uz izuzetak Baudolina bila vrlo dosadna. (Ne baš u rangu Foknera ili Nabokova koji mi ostaju reper za smaranje ali vrlo blizu).

The_Name_of_the_Rose.jpg

Posle sam se bogznakako svađao u Jugoslaviji kad je Ime ruže prvi put prevedeno (mislim 1984.) i kad su me raznorazni koji su bili čuli da sam upoznao Eka potezali da kao nešto pričam a ja jednostavno nisam imao šta da kažem osim da mi je knjiga dosadna. Doduše, kad sam pročitao Fukoovo klatno shvatio sam koliko zaista dosadnu knjigu čak i genije kao što je Eko može da napiše.

Ali nisam ja kod njega išao radi literature. Negde početkom 1983. konačno sam otišao u Bolonju. Eko me nakratko primio ali je bio rezervisan ili se bar meni tako činilo. Ipak, bio je ljubazan i pozvao da se javim kad diplomiram, da on ne zna procedure za upis ali ako može da će pomoći. No, meni se potrefilo da sam, kratko po diplomiranju, dobio izuzetnu priliku da odem da radim u inostranstvo te sam rešio da će Bolonja sačekati. Usput sam polagao ispite na postdiplomskim, odobrena mi je željena teza za magistarski, čak je zahvaljujući mom profesoru R. prihvaćeno i da imam ko-mentora izvan Beogradskog univerziteta. Kad sam se vratio već sam bio prilično odmakao sa pisanjem teze i rešim da odem kod Eka da se konsultujem sa njim. Iskreno - više da bih mogao da ga pomenem u magistarskom nego što sam mislio da će mi stvarno nešto pomoći.

Sećao me se, no kad mi je rekao da ima samo desetak minuta mislio sam da će kurtoazno da me otkači. Ali kad sam mu pokazao prvu verziju rada i najavio da bih hteo da čujem njegovo mišljenje jer bih da posle dođem kod njega na doktorske, odmah mi je ponudio termin za 2 dana i telefonom najavio studentskoj službi da "šalje jednog doktoranta iz Jugoslavije da mu objasne statusna pitanja". Tamo su me lepo primili ali ubrzo je bilo jasno da se ništa neće moći obaviti te školske godine zbog nostrifikacija i kojekakvih birokratskih rokova te da imam praktično celu godinu da sve sredim.

Naravno, ako me primi Umberto Eko, o čemu je odlučivao samo on.

Dođem u zakazano vreme, nosim rad na jeziku koji ne razume, ali računam bar će literaturu prepoznati. Pričam ja, objašnjavam kako sam postavio teze, on gleda literaturu (a baš sam se bio potrudio da nađem najnovije radove, većinom anglosaksonske, takva tema i oblast, pola ušteđevine sam tih godina ostavio u Foylesu) i prekine me pitajući me za autora za kojeg nisam ni čuo, nekog Francuza. Ajde, tu se izvučem sa obećanjem da ću ga pročitati, potegne on drugog - opet ja ni mukajet. Krene tako on o nekim temama i radovima o kojima ja ne znam ništa ili tek ponešto, nedovoljno, krene da me preskače, ali sasvim razložno i kulturno, ne iživljava se nego mi na fini način pokazuje koliko rupa imam. Već vidim sebe kako kupim prnje kad - spomene on nešto Sredozemlje, ne sećam se kojim povodom; ja na to nešto o Brodelu i krenemo tu u priču koja nikakve direktne veze sa mojom tezom nema, niti ja njega nešto pitam, niti on mene nešto vodi i navodi nego tako razgovaramo.

La-Mediterranee-Les-Hommes-Et-L-heritage-Braudel-Duby-Livre-884899690_ML.jpg

To me podseti na moje polaganje najtežeg ispita na fakultetu, četvorosemestralnog iz ključnog predmeta, ispita zbog kojeg se masovno napuštao fakultet, a koji sam bio ostavio za "kad dam uslov pa polako" pa mi se odužio do januara naredne godine: izvučem pitanja, spremam se, spremam... i odustanem. Profa me samo ošine pogledom bez reči... dođe april i ako ne položim ne mogu da polažem godinu koju sam već odslušao... te tako pod presijom sednem da odgovaram i već na prvom pitanju krenu digresije te na kraju mi o koječemu, od Platona do protestantske radne etike, pun sat i 10 minuta a sirota asistentkinja krši prste, gleda na sat i kuka "profesore,imamo još 20 prijavljenih". Te čuveni strašni N. meni upiše desetku, ustane, pruži ruku, "kolega Krkare, čestitam, ovakvu desetku još u životu dao nisam!". Na šta ja zalebdim pun sebe, sednem na mesto a moja drugarica koja izlazi već 10. put ali nikako da se osmeli da odgovara (sin joj je bloger ovdašnji, znaće o kome je reč) kaže ja stvarno ne znam na šta je on tebi dao 10, niste uopšte pričali o temi!

Dakle nastavismo tako Eko i ja po Mediteranu, krene priča o mitovima (kojima su se bavili i on i Brodel) te mu pomenem kako sam u Pandžširu u Afganistanu sretao plavooke Tadžike i Pamirce koji o Aleksandru Makedonskom pričaju kao da je pre dva meseca bio u njihovom selu a baš se juče upokojio... Tako provedosmo skoro dva sata u fascinantnom razgovoru, sve dok ne dođe neko na vrata ko je takođe imao zakazano. Pređemo na organizacione stvari, kažem ja njemu kako nikako neće moći sve da se sredi da dođem na jesen nego godinu kasnije, veli on bujrum i tako se rastasmo.

Kratko potom mene sasvim neočekivano pozovu da konkurišem za jednu ekskluzivnu specijalizaciju u inostranstvu, nešto što se ne propušta, položim, odem tamo, pripreme za Bolonju ostanu za kasnije. Vidim da ću teško stići da sve uradim u prvobitno planiranom roku. Nema veze, ako bude još godinu kasnije opet je to doktorat kod Eka u Bolonji. Te godine sam ga posetio još jednom, u Milanu, ali taj razgovor nije bio ni približno čaroban kao onaj dvosatni. Napisao sam i poslao mu pristupni rad, esej na osnovu kojeg je trebalo da mi se formalno odobri doktorat, pismima smo dogovorili tačnu formulaciju teme.

No kako nije kome je rečeno nego kome je suđeno, u međuvremenu Knez Mihajlova/Francuska/Kneza Sime Markovića/Banjica izbaciše Slobu Slobodu i pokrenuše se antibirokratska revolucija i ostali demokratski procesi u vaskolikom Srpstvu te se planovi poremetiše i promeniše i ja odoh drugim stazama i ne doktorirah kod dobrog i simpatičnog genijalnog čikice Umberta u Bolonji. 


jovan-raskovic-1454434645-836989.jpg
Cosic_i_Beckovic_01_u_312764271.jpg&size=article_large&scale_by=width
MARTIC-Slobodane-pocinje-Oluja-padaju-granate-oko-Knina-sto-da-radim-MILOSEVIC-Ubij-se!_article.jpg
ron-haviv-bijeljina-2.jpg?itok=5Ztuu3sm


Sreo sam ga još jednom, 2000. ili 2001. na nekom seminaru u Rimu, ispričasmo se kratko ali srdačno. Nikad mi nije palo na pamet da mu tražim da se slikamo zajedno, to je bilo vreme pre kulture selfija, ali nešto kasnije stigoše mi poštom fotografije sa tog seminara (još su se štampale fotke) i bude jedna na kojoj razgovaram sa Ekom: ja mašem rukama on se smeje. Lepa slika - samo nemam pojma u kojoj je kutiji. A ne mogu ni da se setim šta sam pričao da se tako smejao.



Komentari (623)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

JJ Beba JJ Beba 00:39 24.02.2016

Re: Sećam se...

Верску интерпретацију први пут чујем и морам да признам да је глупља и од фаме о посебном квалитету пива из зелених флаша. Мислио сам да је та фама о квалитету непобедива у свом бесмислу, али сам се, ето, преварио.

tako je bilo
možeš misliti kako sam ja prolazila kada sam se suprotstavljala takvom tumačenju
freehand freehand 00:40 24.02.2016

Re: Sećam se...

margina je mseto sa koga se najbolje vidi

"Na margini ko imalo stoji
bolje vidi no onaj iz lože!"

Njegoš, valjda
JJ Beba JJ Beba 00:40 24.02.2016

Re: Sećam se...

krkar
srbi, kreteni, pobeogradu
jebli su kevu kelnerima kad im donesu zelenu flašu. vraćali im nazad uz koloritne psovke koje možeš samo da zamisliš


Ovoga se i ja sećam, u više navrata. Mislim čak i pre 8. sednice, Gazimestana, balvan- i jogurt-revolucija

ma da bre
marco_de.manccini marco_de.manccini 00:40 24.02.2016

Re: Zelene flaše

Без зезања, дискусија о зеленим флашама уопте није трол, то је чиста семиотика, тражимо значење и порекло тог симбола. Ех, што би то добра дисертација била -- експерименти и све.
JJ Beba JJ Beba 00:41 24.02.2016

Re: Zelene flaše

marco_de.manccini
čudni su ovi blogoputevi! sad će jedno 329 replika o boji pivskih flaša...

Па кад нема ништа занимљиво у самом блогу.

predatortz predatortz 00:42 24.02.2016

Re: Sećam se...

JJ Beba
krkar
srbi, kreteni, pobeogradu
jebli su kevu kelnerima kad im donesu zelenu flašu. vraćali im nazad uz koloritne psovke koje možeš samo da zamisliš


Ovoga se i ja sećam, u više navrata. Mislim čak i pre 8. sednice, Gazimestana, balvan- i jogurt-revolucija

ma da bre


dobro, stoji da ste vi beogradžani uvek najviše srbovali na prazno... ali srbovati zbog zelene flaše, a da to nije zajebancija, je stvarno previše. je l' i vino nisu pili, ako je flajka zelena?
krkar krkar 00:44 24.02.2016

Re: Zelene flaše

тражимо значење и порекло тог симбола


I sinhronijsku evoluciju označenoga
krkar krkar 00:45 24.02.2016

Re: Zelene flaše

stoji da ste vi beogradžani uvek najviše srbovali na prazno...


Jednom ti i ja da se složimo glede srbovanja.

Doduše, meni je svako srbovanje na prazno. Jednostavno - prazan skup.
predatortz predatortz 00:49 24.02.2016

Re: Zelene flaše


Doduše, meni je svako srbovanje na prazno.


I meni, ako ćemo pošteno. Ne vidim razlog za isticanje bilo kakve pripadnosti, bilo čemu. naročito ne tamo gde 90% ljudi pripada tom skupu.

No, kad te načepe zbog pripadnosti skupu - ondaK man do what man gotta do...
JJ Beba JJ Beba 00:50 24.02.2016

Re: Sećam se...

dobro, stoji da ste vi beogradžani uvek najviše srbovali na prazno

e sad si u pravu

a ti što su srbovali vino nisu ni okušali. pivdža zidarska or bust
freehand freehand 01:00 24.02.2016

Re: Sećam se...

JJ Beba
dobro, stoji da ste vi beogradžani uvek najviše srbovali na prazno

e sad si u pravu

a ti što su srbovali vino nisu ni okušali. pivdža zidarska or bust

Normalno da je bila frka kad je boja flaše bila Bezobrazno zelena

JJ Beba JJ Beba 01:19 24.02.2016

Re: Sećam se...

Normalno da je bila frka kad je boja flaše bila Bezobrazno zelena

NNN NNN 01:21 24.02.2016

Re: Zelene flaše

čudni su ovi blogoputevi! sad će jedno 329 replika o boji pivskih flaša...

E pa sad moram da se javim

Nekada davno (u davna, pradavna vremena u dubokoj šumi, živeo je mali plavi narod koji su se zvali Štrumfovi i koji su govorili štrumfovskim jezikom, bili su to fini ljudi...), još smo dok bili klinci, u lokalnoj kafani, naručujemo pivo i tražimo isključivo zelene flaše (dobri smo s konobarom, pa nam ide niz dlaku)
i u jednom trenutnku, posle x tura, kaže:
- Momci, jebiga, nema više zelenih flaša!
- Nema zelenih!?!
- Nema!
- E pa onda... donesi nam braon!

(poenta )
Atomski mrav Atomski mrav 01:25 24.02.2016

Re: Sećam se...

U mom kraju mnogi šatro nisu voleli da piju pivo iz zelenih flaša jer je kao bilo lošijeg ukusa od piva iz smeđih flaša. Pa kad kupuju pivo na gajbe, onda obavezno zamene zelenu flašu sa smeđom iz neke druge gajbe... na kraju nekoga zapadne gajba sa desetak zelenih flaša. A kada im sipaju pivo iz zelene flaše u čašu (a da pritom ne vide iz kakve flaše je sipano), nikad se nisu bunili. Posle došlo vreme da su (skoro) sve pivske flaše zelene...
deset_slukom deset_slukom 03:48 24.02.2016

Re: Sećam se...

marco_de.manccini
Верску интерпретацију први пут чујем и морам да признам да је глупља и од фаме о посебном квалитету пива из зелених флаша.


I ja prvi put čujem za "muslimanske" flaše, davno nisam čuo veću glupost.

Pivo u zelenim flašama je imalo drugačiji ukus, mada se u njih nije točilo drugačije pivo. Pretpostavljam da se procesi fermentacije nastavljaju i u zatvorenim flašama i da boja svetla utiče na njihov tok. Takođe, pretpostavljam da nije sve jedno da li su gajbe bile u mraku i koliko dugo je pivo, uopšte, provelo u flaši. Otuda se razlika primećivala nekad više a nekad manje.

Pivo iz zelene flaše je imalo izraženiju aromu hmelja, to je ono što te zapahne kada otvoriš čep i ono što se oseća ispod jezika, uz blagu dodatnu gorčinu.
tess tess 07:22 24.02.2016

Re: Zelene flaše

Eal ste ovim zelenim flašama napravili svinjac od bloga.
predatortz predatortz 08:12 24.02.2016

Re: Zelene flaše

tess
Eal ste ovim zelenim flašama napravili svinjac od bloga.


Pa, kad su zelene!
krkar krkar 08:30 24.02.2016

Re: Sećam se...

Pivo u zelenim flašama je imalo drugačiji ukus, mada se u njih nije točilo drugačije pivo. Pretpostavljam da se procesi fermentacije nastavljaju i u zatvorenim flašama i da boja svetla utiče na njihov tok. Takođe, pretpostavljam da nije sve jedno da li su gajbe bile u mraku i koliko dugo je pivo, uopšte, provelo u flaši. Otuda se razlika primećivala nekad više a nekad manje.

Pivo iz zelene flaše je imalo izraženiju aromu hmelja, to je ono što te zapahne kada otvoriš čep i ono što se oseća ispod jezika, uz blagu dodatnu gorčinu.


Ja sam bio jedan od onih koji su uvek tražili u zelenoj flaši ali tvrdim da nikad nisam osetio nikakav drugi ukus. To je najbičnija prazna priča.

Doduše, prvo sam pivo popio sa pune 24, tako da dopuštam mogućnost da je ukus bio drugačiji dok sam ja bio maloletan.

krkar krkar 09:17 24.02.2016

Re: Zelene flaše

Eal ste ovim zelenim flašama napravili svinjac od bloga.


Gde ste vi živeli kad niste znali za zelene flaše???

Avgust 1990, nas četvoro Beograđana, dva para, kolima BG registracije vozimo se hercegovačkim vukojebinama, moj drug D, fotograf, slika stećke. Taman završili nekropolu u Čunića dupcima a već odavno ožedneli nalećemo na ugostiteljski objekat inspirativnog naziva: Krčma SVOJ SVOME, Cerov Dolac (odmah pored Pogane Vlake).

Tri stola pred kafanom, za jednim i na stepeništu u hladu 5-6 lokalnih đilkoša montanjarskog izgleda, oni što zubima oštre sekire za doručak. Atmosfera kao u boljem vesternu. Izlazimo iz kola, devojke u šorcevima i majicama, najmanje je 35 u hladu. Ekipa u friz frejmu prati svaki naš pokret. Sedamo za sto dalje od njih. Niko ne progovara. Pojavljuje se konobar mromrmlja nešto jednosložno.

Naručujem 4 hladna piva. Dok se konobar okreće i odlazi mahinalno viknem Meni u zelenoj flaši! D dodaje i meni.

Posle dramske pauze od 2-3 minuta u kojoj se konobar još ne pojavljuje diže se najveći drvoseča i prilazi na 2 koraka od našeg stola:

Issati jeste vi Srbi il Turci?

Ne bi ništa strašno, čak smi se i slikali pred kafanom, dao mi pre neku godinu D sliku na papiru.

A 2014. prolazio tim krajem rešim da nađem Svoga svomu. javascript:;Jedva nađoh, morao i da pitam: urbanizovalo se, asfaltiralo, lokalna xhada bolja od Ibarske magistrale. Krčma odavno zatvorena, ni traga nema da je tu ikad bila, ljudi siđe ukafiću napunpi, nema 2 kilometra...

I sva su piva u zelenim flašama

looping looping 09:25 24.02.2016

Re: Sećam se...

predatortz
JJ Beba
Otkud ta fama o zelenim flašama?
Po ćemu se pivo razlikovalo?

koliko ja znam zeleneflađe su povezivane sa muslimanima (jer je njihova boja zelena)i da oni oiju samo iz zelenih tako da su ovi naši nacoši masovno izbegavali da piju iz istih


Budalaština! Zelena flaša je bila neka vrsta kontrole, nalazila se u svakoj gajbi po jedna takva. Jesu se pravile zajebancije na tu temu, ali ode ti predaleko sa pričom o nekakvim 'nacošima'.

Zelena je svaka deseta (kontrolna) a svaka stota je bela (kontrolna), neko mi reče ranije. Nikakve razlike nema u ukusu.
tess tess 09:32 24.02.2016

Re: Zelene flaše

Posle dramske pauze od 2-3 minuta

E, imala bih ja tebi svašta da kažem i o 1990. u Hercegovini, i o Trstu 1980. u Banjaluci - o boxerima i Benešu i multikulti Bosni - i o ustaškim pjesmama Paveliću 1970. u Zagorju na jednoj prošnji, i o ovim slikama što ih poturiš dok pišeš o Umbertu Eku kao da smo mi svi nemušte analfabete..ali, ne mogu.
Bilo bi kao da mijenjamo salvete, pa i ti i ja - ispostavi se - imamo iste, duplikate.

Mislim, lako je tih 45 jugoslovenskih godina obrtati kako tebi podmiruje račune, kao ploču na gramofonu A i B strana. I to ti dobro ide. Kapiraš, bejb?
emsiemsi emsiemsi 09:35 24.02.2016

Re: Sećam se...

JJ Beba
predatortz
ja sam lično u beogradu na raznim mestima prisustvivala neviđenim situacijama vezanim za te jebene zelene pivske flaše


među kakav svet si ti to zalazila?

međ svakakav
ja sam savamalka i šibam po asfaltu odmalena
margina je mseto sa koga se najbolje vidi

У Савамалој има више блата него асфалта.
emsiemsi emsiemsi 09:37 24.02.2016

Re: Zelene flaše

krkar
stoji da ste vi beogradžani uvek najviše srbovali na prazno...


Jednom ti i ja da se složimo glede srbovanja.

Doduše, meni je svako srbovanje na prazno. Jednostavno - prazan skup.

Јеботе, докле ово иде --- сви могу да србују осим Срба !
stopalo stopalo 09:39 24.02.2016

Zelene flase

looping

Budalaština! Zelena flaša je bila neka vrsta kontrole, nalazila se u svakoj gajbi po jedna takva. Jesu se pravile zajebancije na tu temu, ali ode ti predaleko sa pričom o nekakvim 'nacošima'
Zelena je svaka deseta (kontrolna) a svaka stota je bela (kontrolna), neko mi reče ranije. Nikakve razlike nema u ukusu.


nekada davno moj teca je radio u zrenjaninskoj pivari tako da je ovo tumacenje tacno makar za tu pivaru

a sto se tice zelene boje, beogradski alkosi nikada nisu pili iz takvih flasa jer je kruzila legenda da je jedna od poznatih beogradskih prijateljica noci zbog opklade uradila prilicno nedolicnu stvar sa upravo zelenom flasom

tako da doticna gospoda su uvek komentarisala kelnerima da su dosli da piju a ne da pljuckaju dlacice

povezivanje sa nacijom je doslo mnogo kasnije

aman ljudi nije istorija pocela sa osmom sednicom
Atomski mrav Atomski mrav 09:41 24.02.2016

Re: Zelene flaše

Јеботе, докле ово иде --- сви могу да србују осим Срба !

Saglasan donekle, ima tu nešto. Dve najveće Srbende koje sam u životu sreo uopšte nisu srpske nacionalnosti.
krkar krkar 09:53 24.02.2016

Re: Zelene flaše

Dve najveće Srbende koje sam u životu sreo uopšte nisu srpske nacionalnosti.


Ti ovo nama izokola saopštavaš ta se Čarli zove Emshit Krasniqi?
krkar krkar 09:57 24.02.2016

Srbi od Radovanovog osvešćenja

tess

E, imala bih ja tebi svašta da kažem


Ma vi Bosančerosi koji ste se setili da ste Srbi kad vam je javilo iz mesne zajednice ili reklo u Dnevniku ste nepouzdani izvori i još gori svedoci. Selektivno ste zaboravni.

Tako da

Bilo bi kao da mijenjamo salvete, pa i ti i ja - ispostavi se - imamo iste, duplikate.


ne bi nikako bilo isto jer ste vi odlučili da se pravite slepi pa ti o salvetama možeš da sudiš samo na dodir.

Da si stvarno slepa to bih svakako poštovao, ali kad znam da se neko pravi slep pa mora zvanično da sudi samo na pipanje a sasvim dobro vidi - a ne sme to da prizna... Džebga.
Atomski mrav Atomski mrav 09:59 24.02.2016

Re: Zelene flaše

Ti ovo nama izokola saopštavaš ta se Čarli zove Emshit Krasniqi?

Ne poznajem Čarlija, a ovi što ih poznajem su daleko veće Srbende od njega.
krkar krkar 10:00 24.02.2016

Re: Sećam se...


У Савамалој има више блата него асфалта.


Činjenično si možda nekada bio u pravu, rekao bih da više nije tako jer ne pamtim godinama poplavu u Karađorđevoj kao neke godine pre rata kad smo DČ-ima spasavali babe po Karađorđevoj (za neupućene vojni gumeni desantni čamac na naduvavanje, proizvodila RIS Gumiplastika Gradačac).

Ali po običaju činjenice u tvom slučaju ne pomažu. ne pomaže ni asfalt koji ti je možda u glavi ali od njega ništa naučio nisi
krkar krkar 10:01 24.02.2016

Charliqi

Atomski mrav
Ti ovo nama izokola saopštavaš ta se Čarli zove Emshit Krasniqi?

Ne poznajem Čarlija, a ovi što ih poznajem su daleko veće Srbende od njega.


Saće se utepa (ako ti poveruje) pa ćeš da ga nosiš na duši!
nikvet pn nikvet pn 10:04 24.02.2016

Re: Sećam se...

Ајде да разрешимо мистерију зелених флаша најзад.

Где су се правиле те флаше? У параћинској Стаклари, наравно. За СФРЈ и надалеко по Европи, више на исток. Главни технолог био је мој другар Слободан Сода (отац му држао содаџијску радњу) одскора покојни. Више пута водио ме тамо и то изгледа отприлике овако.

Прво у уши удари несносна бука. То су неки чекићи, наковњи, удаљена тутњава; онда однекуд долази цијук стакла под мукама (Граверај), успут мало-мало па звук лома стакла али то није чаша него, рецимо, палета. Има Шостакович пар дела као отуд инспирисан; ма несношљиво. Тоне срче унаоколо.

Срце фабике највише личи на вулкан из кога цури лава и туче врућина. После првог погледа на њу све около постаје полумрак. Кроз њега промичу мајстори у ритама, витки, знојави; са цевкама ко трозупцима а на врху капи ужареног стакла. Они се зезају а само кап је довољна да пробуши стопало. На најмањи знак посетиочевог ужаса они се крезаво церекају ко ђаволи. И да, дим. Ту почиње да штипа за очи али са неким лудим мирисима киселине, метала или чега год гнусног што стављају у стакло да би било овакво или онакво. Затим однекуд запахне те ледена промаја, срећан си што ћеш људски да удахнеш; али моша, пу прашина.

Онда Амбалажно. Река лаве улази у огромну машину која изгледа као џиновски инсект са стотинама ногу које се подижу и спуштају газећи ужарене капи; то пршти, цичи, дими, туче ... Једе стакло кења флаше. Неколико десетина у минуту па тако недељама, годинама, деценијама тече звецкава река. Све су браон али откуд зелене? Причао другар да је то знак микронеправилности у саставу стакла, температури или раду машине, оне су знак да је неко нешто зајебо и да хитно мора да се коригује; као жути картон рецимо. Оне су и даље о.к., испитано по институтима, урачунат проценат, ладно иду у продају само их треба разредити по палетама да се купац не буни и то је то.

По изласку из Стакларе тутњи глава данима; то је Пакао онај библијски. За разлику од Штофаре. Женска фабрика, сва топла, шарена, весела, цвркутава ...
tess tess 10:05 24.02.2016

Re: Srbi od Radovanovog osvešćenja

Ma vi Bosančerosi koji ste se setili da ste Srbi

Nemaš ti pojma bejb, al si drag. Od danas te zovem bejb, važi?

Ne, misliš da je prirodnije da se mi Srbi iz Bosne lepo govnima posipamo po glavi kraj vas Hrvata iz Jugoslavije?
rade.radumilo rade.radumilo 10:08 24.02.2016

Re: Sećam se...

U mom kraju mnogi šatro nisu voleli da piju pivo iz zelenih flaša jer je kao bilo lošijeg ukusa od piva iz smeđih flaša. Pa kad kupuju pivo na gajbe, onda obavezno zamene zelenu flašu sa smeđom iz neke druge gajbe... na kraju nekoga zapadne gajba sa desetak zelenih flaša. A kada im sipaju pivo iz zelene flaše u čašu (a da pritom ne vide iz kakve flaše je sipano), nikad se nisu bunili.


U mom kraju bilo likova koji su samo zelene kupovali. Uđu u radnju i prepakuju sve zelene u jednu gajbu. Ako nema dovoljno za zelenu, kupuju manje.

Posle došlo vreme da su (skoro) sve pivske flaše zelene...


Otprilike pola-pola, pa i onih plastičnih.

Inače sam par puta kao klinac naleteo na pivo u flašama od bezbojnog providnog stakla. Svega par puta, a čini mi se da je u njima bilo BiP-ovo pivo.
krkar krkar 10:12 24.02.2016

Re: Srbi od Radovanovog osvešćenja

tess
Ma vi Bosančerosi koji ste se setili da ste Srbi

Nemaš ti pojma bejb, al si drag. Od danas te zovem bejb, važi?

Ne, misliš da je prirodnije da se mi Srbi iz Bosne lepo govnima posipamo po glavi kraj vas Hrvata iz Jugoslavije?


Ajd da ti dam malo kredita na ovo IZ BOSNE, oni potpunije ispranog mozga tvrde da su iz Srpske.

Srpskijanci, valjda?
uros_vozdovac uros_vozdovac 10:16 24.02.2016

Re: Sećam se...

looping


Budalaština! Zelena flaša je bila neka vrsta kontrole, nalazila se u svakoj gajbi po jedna takva. Jesu se pravile zajebancije na tu temu, ali ode ti predaleko sa pričom o nekakvim 'nacošima'.

Zelena je svaka deseta (kontrolna) a svaka stota je bela (kontrolna), neko mi reče ranije. Nikakve razlike nema u ukusu.
meni ta logika ne stoji, što bi kontrolisao nešto što je očigledno drugačije od većinskog proizvoda - kontroliši random braon....
krkar krkar 10:18 24.02.2016

Rešena misterija

nikvet pn
Ајде да разрешимо мистерију зелених флаша најзад.


Već u 111. replici?

Gde će ti duša!
Atomski mrav Atomski mrav 10:19 24.02.2016

Re: Sećam se...

По изласку из Стакларе тутњи глава данима; то је Пакао онај библијски.

To k'o u livnici...
tess tess 10:22 24.02.2016

Re: Srbi od Radovanovog osvešćenja

Srpskijanci, valjda?

Hajde još ću ovo, kratko. Kad si već tako hrabar, kao rumeni redovnik uz dobro vino.

Izvorno ustaštvo je i dan danas dominantnije i u Hercegovini i u Hrvatskoj nego što je to četništvo bilo, il je sad, u Banjaluci. Znači, mi i ako imamo deformaciju društvenu (duhovnu, poratnu, etničku, religijsku) ona je mutiran turbofolk nacionalizam tipa Ceca, Arkan..Znači, nasuprot ustaštvu nisi imao četništvo nego srpstvo jer nisu ustaše klale četnike il Bosančerose, nego Srbe. Kapiraš, bejb?
Atomski mrav Atomski mrav 10:23 24.02.2016

Re: Sećam se...

Već u 111. replici?

Gde će ti duša!


A mogao je lepo da napiše knjigu "Tajna zelene flaše" ili "Staklena menažerija 2".

EDIT: Može i "Kako se topilo staklo".
predatortz predatortz 10:25 24.02.2016

Re: Sećam se...

Atomski mrav
По изласку из Стакларе тутњи глава данима; то је Пакао онај библијски.

To k'o u livnici...


Moj brat od strica je mašinac. Vozio ga ja, dok je bio student, u nekakav pogon u Makišu da mu potpišu nekakvu praksu. Elem, hala ružna u PM, nekakve dronjave lokomotive u njoj, mašinska mast po podu, zidovima... Ja gazim k'o po minskom polju, on se na to ne obazire. Priđoše nam nekakvi u plavim kombinezonima, on se ljubazno ispozdravlja sa njima. Pitam ga odakle zna sve te majstore.
On meni: Ćuti budalo, to su mi asistenti!
Hoćeš li ti ovo da radiš kad diplomiraš?
Pa, da!
Jebalo te ovo! Napuštaj i prebaci se na bilo šta drugo. Kovač si mogao da budeš i bez fakulteta!
freehand freehand 10:41 24.02.2016

Re: Rešena misterija

krkar
nikvet pn
Ајде да разрешимо мистерију зелених флаша најзад.


Već u 111. replici?

Gde će ti duša!

Preteče me čovek, i u pravu je. Kaže mi drugarica, doduše pravnik po struci ali dvadeset godina bila u najužem rukovodstvu pivare: nikakve veze nema ni sa kontrolom, ni sa kvalitetom. A tamnija flaša, dakle braon, bolje čuva sadržaj kad je flaša izložena svetlosti.
Cvrc, Frihende.

No sad nešto drugo: kao što čim uđem u Austriju naručujem točeno tako ovde već godinama pivo pijem gotovo isključivo pivo iz konzerve. Plastiku nikako, staklo kad nema izbora. Ne znam da li je i ovde u pitanju nekakva psihološka varka ali mi je pivo iz konzerve neuporedivo bolje.
emsiemsi emsiemsi 11:03 24.02.2016

Re: Sećam se...

krkar

У Савамалој има више блата него асфалта.


Činjenično si možda nekada bio u pravu, rekao bih da više nije tako jer ne pamtim godinama poplavu u Karađorđevoj kao neke godine pre rata kad smo DČ-ima spasavali babe po Karađorđevoj (za neupućene vojni gumeni desantni čamac na naduvavanje, proizvodila RIS Gumiplastika Gradačac).

Ali po običaju činjenice u tvom slučaju ne pomažu. ne pomaže ni asfalt koji ti je možda u glavi ali od njega ništa naučio nisi

Да, јбт.
Недавно тражим вентил за неки гумени чамац --- те купило нас у Сарајеву, те централа у Солину ... Ужас.
emsiemsi emsiemsi 11:10 24.02.2016

Re: Srbi od Radovanovog osvešćenja

tess
Ma vi Bosančerosi koji ste se setili da ste Srbi

Nemaš ti pojma bejb, al si drag. Od danas te zovem bejb, važi?

Ne, misliš da je prirodnije da se mi Srbi iz Bosne lepo govnima posipamo po glavi kraj vas Hrvata iz Jugoslavije?

Ма, нема он појма !
Типично комуњарско булажњење и љутња на Србе (јер нису хтели, као што је то уобичајено, да ћутке иду под усташки нож, итд ...).
krkar krkar 11:21 24.02.2016

Re: Srbi od Radovanovog osvešćenja

Izvorno ustaštvo je i dan danas dominantnije i u Hercegovine i u Hrvatskoj nego što je to četništvo bilo, il je sad, u Banjaluci. Znači, mi i ako imamo deformaciju društvenu (duhovnu, poratnu, etničku, religijsku) ona je mutiran turbofolk nacionalizam tipa Ceca, Arkan..Znači, nasuprot ustaštvu nisi imao četništvo nego srpstvo jer nisu ustaše klale četnike il Bosančerose, nego Srbe. Kapiraš, bejb?


Ne. Verovatno ni ti ne kapiraš šta si nadrobila.

Ali pozdravljam tu emancipaciju koja rezultira definisanjem izvornog i neizvornog ustaštva u odnosu na iznuđeno mutirano turbofolk četništvo... ili štagod.
krkar krkar 11:23 24.02.2016

Re: Sećam se...

Да, јбт.
Недавно тражим вентил за неки гумени чамац --- те купило нас у Сарајеву, те централа у Солину ... Ужас.


Prokleto tržište! Sve je to da vas rasrbe, moj shoku Imshite.
krkar krkar 11:30 24.02.2016

Točeno i konzervirano/flaširano

ali mi je pivo iz konzerve neuporedivo bolje.


Naučili me iskusni ugostitelji:

Najbolje je uvek točeno pivo jer je u njemu najmanje konzervansa. Bačva je hermetički zatvorena u pivari i otvara se kad se stavlja u aparat za točenje. A naručuje se po potrebi i rokovi lagerovanja su daleko kraći nego za bilo koju drugu ambalažu, jer je on demand za razliku od boca i konzervi koje se prave za maloprodaju u kojoj se ne može preterano pouzdano predvideti koliko će ležati. Zato pivu u bačvi ne treba toliko konzervansa.

Loša strana je što otvorena bačva ne može dugo da stoji, recimo 3-4 dana. Pa ta činjenica ispadne zgodna i kao pokazatelj uspešnosti lokala - kad neko nema točeno pivo u najvećem broju slučajeva radi se o onima koji nisu u stanju da za 3-4 dana prodaju bačvu piva (valjda 35 l, ne hvatajte me za reč).

Doduše ima i onih papaka gostioničara koji misle da je točeno pivo za plebs a fina gospoda valjda treba da piju iz flašica od 0,3. Iz takvih kafana izlazim odmah, ako sam se slučajno zeznuo pa uopšte i ušao.
tess tess 11:39 24.02.2016

Re: Srbi od Radovanovog osvešćenja

Типично комуњарско булажњење

Ma nemam ja problem sa komunizmom, komunizam ima sa mnom.
:)

Ima li neki istoričar ovde da nam kaže koliko je Srba nenaoružanih poginulo od ustaša, a koliko naoružanih u partizanima, od Švabe i ustaše, da život dade (što kaže moja mama za brata, protjeranog iz Zagreba, imao on pušku imali drugi, kad govori da su nečija djeca postreljana u Srebrenici, a njen brat je poginuo i imao je pušku).
I vidjeli bi da su Srbi u Krajini (mene vrijeđa ko fol sam Bosančeros, ko fol Srpskijanka, potura Umberta Eka uz Karadžića, kao da je Eko od juče sa Novog Beograda, cc) u Drugom svjetskom ratu imali rat protiv NDH i ustaša, a ne Švaba, Ili? I sad dobri ljudi Beograda i Zagreba sa tim veze nemaju, mislim bilo je kafića i svi su se fircali uz Peđu d’ Boja, mmm Jugoslovenka, ono kad stenje. Jbt pa ja vjerujem da drogirani imaju ovako ludo dobar tok misli. Marihuana, brate Srbine, to nam treba.
tasadebeli tasadebeli 11:40 24.02.2016

Re: Sećam se...

freehand

Normalno da je bila frka kad je boja flaše bila Bezobrazno zelena




Зато се после дошло до








nikvet pn nikvet pn 11:40 24.02.2016

Re: Srbi od Radovanovog osvešćenja

У чаршији која има Стаклару било је кафанских привилегија тим поводом. На лом у кафани није се мрко гледало.

После општег фајронта у поноћ радила је само кафана на аутобуској станици. Тад би се ту слегли сви алкоси и весељаци града Чикага, уз хармонику весеље до јаја. У пола два долазила би патрола да провери стање и тад сам свирао Друже Тито ми ти се кунемо па редом партизанске док се не окрену налевокруг. Тад је ишла Иде Тито преко Романије са специјалним стихом тамонеко мајке му га набије. Они ако чују врате се да провере, или се праве да не чују па оду. У пола три долазио је нишки аутобус, путници би одиграли колце око аутобуса па терај даље. Спорадична ломљава кад те убоде песма ишла је у за то одређени ћошак кафане, а финална око пет сати када је један другар свечано узимао сва четири ћошка од столњака у завежљај па удри. Поломили би баш све стаклено у кафани све културишка у ћошку, ништа летећа срча. Конобар, другар из основне, уопште се није бунио него пио барабар. Одатле правац на бурек па у шест сати отвара се стакларска радња. Купимо пар пакета, џабалук по фабричкој цени, продавац већ зна шта треба па назад у кафану с буреком за другара наравно.

(Иди бре Кркиша, ти баш умеш да потегнеш за језик )
freehand freehand 11:45 24.02.2016

Re: Točeno i konzervirano/flaširano

Naučili me iskusni ugostitelji:

Najbolje je uvek točeno pivo jer je u njemu najmanje konzervansa. Bačva je hermetički zatvorena u pivari i otvara se kad se stavlja u aparat za točenje. A naručuje se po potrebi i rokovi lagerovanja su daleko kraći nego za bilo koju drugu ambalažu, jer je on demand za razliku od boca i konzervi koje se prave za maloprodaju u kojoj se ne može preterano pouzdano predvideti koliko će ležati. Zato pivu u bačvi ne treba toliko konzervansa.

Sve ja to znam, ali jedino pivo koje mi je ovde bilo pristoijno bila je neka točena Bavaria. Jelen ne mogu očioma da vidim, Lav đene-đene. A Badvajzer, na primer, iz limenke mi je neuporedivo bolji nego točeni. Možćda je nekakva autosugestija ali je tako.
Inače, tako su i mene, davno, učili da je uvek bolje naručivati malo nego veliko točeno. Iz prozaičnih ali nepobitnih razloga: ne hlapi, ostaje sveže, ne greje se.
rade.radumilo rade.radumilo 12:10 24.02.2016

Re: Točeno i konzervirano/flaširano

Inače, tako su i mene, davno, učili da je uvek bolje naručivati malo nego veliko točeno. Iz prozaičnih ali nepobitnih razloga: ne hlapi, ostaje sveže, ne greje se.


Zavisi, ja na primer i kafu pijem na živeli. Tako je bar tvrdila gospoja koja nam je donosila kafu u mojoj prethodnoj firmi. U kanc u kome je sedelo nas dvadesetak, ona utera kolica sa koječime, svi smo imali rutinu. Enivej, ona prvo uvek dođe do mog stola i ostavi mi šolju od dva i po deci kafe. Dok ona ostalima odnese njihovo piće, uzme bonove, bla truć, svrati opet do mog stola i pokupi praznu šolju. Tako dva puta dnevno.
Da mi donese pivo u maloj krigli, u kafani, dobio bi istu u glavu. Na to pristajem samo u Europi, po onoj kad si u Rimu...
deset_slukom deset_slukom 12:29 24.02.2016

Re: Sećam se...

looping
Nikakve razlike nema u ukusu.


Srećni su oni koji ne osećaju ukuse pa im jeftino pivo iz zidarske flaše baš super.

A srećni su i oni koji ih osećaju, jer je na našem tržištu sve veći izbor fantastičnih uvoznih piva.

Ima i na netu gomila tekstova na ove teme...

http://www.wired.com/2013/03/physics-and-green-beer-bottles/
predatortz predatortz 12:35 24.02.2016

Re: Sećam se...


Srećni su oni koji ne osećaju ukuse pa im jeftino pivo iz zidarske flaše baš super.

A srećni su i oni koji ih osećaju, jer je na našem tržištu sve veći izbor fantastičnih uvoznih piva.


A srećni smo i mi koji pivo ne pijemo. Možda i najsrećniji...
narcis narcis 12:40 24.02.2016

Re: Zelene flase

a sto se tice zelene boje, beogradski alkosi nikada nisu pili iz takvih flasa jer je kruzila legenda da je jedna od poznatih beogradskih prijateljica noci zbog opklade uradila prilicno nedolicnu stvar sa upravo zelenom flasom

to se i uniš pričalo/ važilo za zelene flaše, a ovo zeleno-muslimanski, pa od beograxani nikakva glupost nije neočekivana
krkar krkar 13:07 24.02.2016

% per $

A srećni su i oni koji ih osećaju, jer je na našem tržištu sve veći izbor fantastičnih uvoznih piva.


Istina živa, evo već jedno pola godine i original Velkopopovicky Kozel postao mainstream a šta tek može u svakoj iole boljioj samoposluzi da se nađe - to je čudo.

Zato je izbor vina i dalje ograničen i dosadan. Siroti uvoznici, bore se protiv nacije idiota koja plaća cene koje su 3x više od normalnih samo da je naše srBsko vino!
krkar krkar 13:07 24.02.2016

Re: Točeno i konzervirano/flaširano

ostavi mi šolju od dva i po deci kafe.


Nije to kafa, to je supa
angie01 angie01 13:12 24.02.2016

Re: Sećam se...

Причао другар да је то знак микронеправилности у саставу стакла, температури или раду машине, оне су знак да је неко нешто зајебо и да хитно мора да се коригује; као жути картон рецимо. Оне су и даље о.к., испитано по институтима, урачунат проценат, ладно иду у продају само их треба разредити по палетама да се купац не буни и то је то.


e, sad si zahebo sve teorije zavere- gde ce ti dusa?!:)
freehand freehand 13:14 24.02.2016

Re: % per $

krkar
A srećni su i oni koji ih osećaju, jer je na našem tržištu sve veći izbor fantastičnih uvoznih piva.


Istina živa, evo već jedno pola godine i original Velkopopovicky Kozel postao mainstream a šta tek može u svakoj iole boljioj samoposluzi da se nađe - to je čudo.

Zato je izbor vina i dalje ograničen i dosadan. Siroti uvoznici, bore se protiv nacije idiota koja plaća cene koje su 3x više od normalnih samo da je naše srBsko vino!

Prekosutra - ovo:


Inače je ovde kod mene otvorena prodavnica/pivnica koja u ponudi ima samo te male flaše, i to preko dve stotine vrsta. Od 250 dinara startna cena. ali me je oduševilo kad sam napipao Ajinger svetlo... odlično pivo.
I da, zaboravih malopre - nema kod nas nekog izbora vajcena, ali je i paulaner sasvim ok kad nema boljeg. Samo me nerviraju konobari koji se izbeče kad im tražiš da ti u čašu sa pivom stavi krišku limuna.
krkar krkar 13:26 24.02.2016

Re: % per $

Prekosutra - ovo:


Izvikano pivo, čista folirancija. Jedino što sam zapamtio je boja koja je impresivna, crvena, onako engleska.

Probaš jednom za velike pare (mislim da je u osrednjoj kafani u Hrvatskoj bilo jedno 40-45 kn (5-6 €), standardna piva su bila recimo 20, možda 25.
freehand freehand 13:31 24.02.2016

Re: % per $

krkar
Prekosutra - ovo:


Izvikano pivo, čista folirancija. Jedino što sam zapamtio je boja koja je impresivna, crvena, onako engleska.

Probaš jednom za velike pare (mislim da je u osrednjoj kafani u Hrvatskoj bilo jedno 40-45 kn (5-6 €), standardna piva su bila recimo 20, možda 25.

Letos probao dva dana, po 5-6 komada. Imam domaćina koji voli da se pokaže, sutradan bio red da uzvratim. I odlično je.
Inače - malvazija. To je Istra.
Nego, za koje si ono maslinovo ulje ovde rekao da je pristojno a pristupačno?

krkar krkar 13:35 24.02.2016

Re: % per $

Nego, za koje si ono maslinovo ulje ovde rekao da je pristojno a pristupačno?


Većina grčkih. U Veru. Preporučujem uzimati u limenim kantama, ili bar u litarskoj konzervi ili flaši uzeti isto ulje koje se prodaje i u velikoj kanti (3 ili 5l). Većina je vrlo, vrlo pristojna i poštena.

Inače najbolja su sa Krita ako ima izbora.

Ima jedno u zelenoj kanti, jarko zelena, to je odlično. I jedno u plavoljubičastoj. Ne sećam se imena, neka grčka
NNN NNN 15:29 24.02.2016

Re: Sećam se...

nikvet pn
Ајде да разрешимо мистерију зелених флаша најзад.

Где су се правиле те флаше? У параћинској Стаклари, наравно. За СФРЈ и надалеко по Европи, више на исток. Главни технолог био је мој другар Слободан Сода (отац му држао содаџијску радњу) одскора покојни. Више пута водио ме тамо и то изгледа отприлике овако.

Прво у уши удари несносна бука. То су неки чекићи, наковњи, удаљена тутњава; онда однекуд долази цијук стакла под мукама (Граверај), успут мало-мало па звук лома стакла али то није чаша него, рецимо, палета. Има Шостакович пар дела као отуд инспирисан; ма несношљиво. Тоне срче унаоколо.

Срце фабике највише личи на вулкан из кога цури лава и туче врућина. После првог погледа на њу све около постаје полумрак. Кроз њега промичу мајстори у ритама, витки, знојави; са цевкама ко трозупцима а на врху капи ужареног стакла. Они се зезају а само кап је довољна да пробуши стопало. На најмањи знак посетиочевог ужаса они се крезаво церекају ко ђаволи. И да, дим. Ту почиње да штипа за очи али са неким лудим мирисима киселине, метала или чега год гнусног што стављају у стакло да би било овакво или онакво. Затим однекуд запахне те ледена промаја, срећан си што ћеш људски да удахнеш; али моша, пу прашина.

Онда Амбалажно. Река лаве улази у огромну машину која изгледа као џиновски инсект са стотинама ногу које се подижу и спуштају газећи ужарене капи; то пршти, цичи, дими, туче ... Једе стакло кења флаше. Неколико десетина у минуту па тако недељама, годинама, деценијама тече звецкава река. Све су браон али откуд зелене? Причао другар да је то знак микронеправилности у саставу стакла, температури или раду машине, оне су знак да је неко нешто зајебо и да хитно мора да се коригује; као жути картон рецимо. Оне су и даље о.к., испитано по институтима, урачунат проценат, ладно иду у продају само их треба разредити по палетама да се купац не буни и то је то.

По изласку из Стакларе тутњи глава данима; то је Пакао онај библијски. За разлику од Штофаре. Женска фабрика, сва топла, шарена, весела, цвркутава ...


Gle, ovaj što troluje krkarov blog o pivskim flašama
NNN NNN 15:31 24.02.2016

Re: % per $

Velkopopovicky Kozel
Černý
blogovatelj blogovatelj 15:33 24.02.2016

Re: Sećam se...

У Савамалој


Nepismenjače, kaže se u Savamali, ne u Savamaloj.
Mala u toj reči ne znači suprotno od velika, nego znači mahala. U Savamahali, ne u Savamahaloj, razumeš?
NNN NNN 15:35 24.02.2016

Re: % per $

krkar
Nego, za koje si ono maslinovo ulje ovde rekao da je pristojno a pristupačno?


Većina grčkih. U Veru. Preporučujem uzimati u limenim kantama, ili bar u litarskoj konzervi ili flaši uzeti isto ulje koje se prodaje i u velikoj kanti (3 ili 5l). Većina je vrlo, vrlo pristojna i poštena.

Inače najbolja su sa Krita ako ima izbora.

Ima jedno u zelenoj kanti, jarko zelena, to je odlično. I jedno u plavoljubičastoj. Ne sećam se imena, neka grčka


Pitao sam zeta Grka za ova ulja kod nas u Veru, samo mi je odgovorio:

- ridiculously expensive.
emsiemsi emsiemsi 15:39 24.02.2016

Re: Sećam se...

blogovatelj
У Савамалој


Nepismenjače, kaže se u Savamali, ne u Savamaloj.
Mala u toj reči ne znači suprotno od velika, nego znači mahala. U Savamahali, ne u Savamahaloj, razumeš?

Глупости !
srdjan.pajic srdjan.pajic 15:43 24.02.2016

Re: Zelene flaše

Atomski mrav
Ti ovo nama izokola saopštavaš ta se Čarli zove Emshit Krasniqi?

Ne poznajem Čarlija, a ovi što ih poznajem su daleko veće Srbende od njega.


I na šta liče ta mitska stvorenja, izvini, teško mi je da zamislim?
krkar krkar 15:45 24.02.2016

Re: % per $


Pitao sam zeta Grka za ova ulja kod nas u Veru, samo mi je odgovorio:

- ridiculously expensive.


E jebiga, u Solunu dinar somun!

Nisu uopšte skupa, negde su ako se dobro sećam 700-800 din/l što je donja granica po kojoj možeš da dobiješ ulje od masline, ispod toga je komina i mešavina.

Ja ulje kupujem direktno kod proizvođača, odležalo 48 h u moru starinskim postupkom, ručno presovano - po 60 kuna što je 8 €. I znam da dobijam po odličnoj ceni.
JJ Beba JJ Beba 15:49 24.02.2016

Re: Zelene flaše

У Савамалој има више блата него асфалта.

to ti se samo učinilo

Savamala je najstarji urbani deo Beograda i nalazi se na delu Opštine Savski venac i obuhvata područje grada duž desne obale Save od Štajge do Kalemegdana tzv savamaski amfiteatar -sve do Kule Nebojše. Karađorđeva ulica, Štajga, Balkanska, Narodnog fronta, hotel Bristol,Zelenjak, ulica Gavrila Principa, Pristanište, Bara Venecija, Pošta, Risanska samo su neki od toponima savamalskog beograda
rade.radumilo rade.radumilo 15:55 24.02.2016

Re: Točeno i konzervirano/flaširano

krkar
ostavi mi šolju od dva i po deci kafe.

Nije to kafa, to je supa


Ne vredi, takav mi bioritam. Ne treba mi više od 4h spavanja dnevno, ali nemoj da je buđenje pre 09:00h. Kako u to vreme treba da sam već za svojim računarom (radio od kuće ili iz kancelarije) potreban mi je kofein.

Posle smo se preselili u fensi zgradu, u kojoj nije bilo turske kafe, a sada sam u drugoj firmi, gde takođe do skora nije bilo turske. Navikao da na poslu popijem produženi espreso od skoro 2dl.
srdjan.pajic srdjan.pajic 15:58 24.02.2016

Re: Zelene flase

narcis
pa od beograxani nikakva glupost nije neočekivana


Eh, sad, Beogradjani opet grbavi, hebi se, dragoljupče!

Ja odrastao jedan i po blok od BIP-ove pivare tamo na Zrenjanincu, brate, ala to dismr, gore nego Kalovita kad leti povuče malo na govna. Ali su zato imali najveći asfaltirani poligon na svetu (na svetu nas klinaca, razume se), jebe kevu kako je to bilo dobro za igrarije sa biciklama, usmrdesmo se viseći tamo po cele dane igrajući neku vrstu šuge, samo na bajsevima. Tu je živeo i naš učitelj iz OŠ (1.-4.), bog da mu dušu prosti, lafčina, često smo svraćali posle kod njega, jer je uvek bilo nešto da se mezi, imao i vazdušne puške i pištolje, a i pravio je godinama neki čamac od fiberglasa, pa mu je kuća izgledala kao radionica, ja sam uživao samo da budem tamo i da ga gledam kako radi. Jednom mu tako, njegov rodjeni sin, cimnuo malo piva iz flajke koju je našao u kuhinji, ispostavilo se da je uča tu sipao razredjivač, možda čak i benzin, pa je ovaj momčić završio u bolnici, na klistiranju.
narcis narcis 17:36 24.02.2016

Re: Zelene flase

Eh, sad, Beogradjani opet grbavi, hebi se, dragoljupče!

maram malo po lokarpetrijotama, boc uostalom vi poneki dobro znate da se ja ne obraćam

beograđanima nego beogradžanima. onima što tvrde da je i u YU postojao samo jedan grad i gradski duh.

al cela priča o boji, i ova nova i meni poznatija stara,je kretenska. nebi me čudilo ni da se to zapatilo i kod

niških kretena.

bar su kreteni svuda pravilno zastupljeni u srbilendu
krkar krkar 17:42 24.02.2016

Re: Zelene flaše

I na šta liče ta mitska stvorenja, izvini, teško mi je da javascript:;zamislim?


Nisu svi jednaki... iako su uglavnom isti:






Mada su danas popularnije mimikrijske forme:







tess tess 18:22 24.02.2016

Re: Zelene flaše

cc, meni ove slike kao kadrovi iz nekog filma.

Dobro, nema istoričara. Normalan se traži, zato nema?

Ukucah 'Drugi svj rat u Bosni i Hercegovini poginuli' i kliknem na Hr Wikipedia, cc, kakva šizofrenija - jebote, Krkačino, braća su ti sve luđa al se pristojno drže - tri puta sam provjerila da nije hrvatski Njuz.net, reko' zezaju se susedi. Ma ne. Tito je kriv za smrt oko 300 hiljada Hrvata, oni opet sa najboljim namjerama stvorili NDH, Pavelić je bio malo zločest ali su se i Srbi sa sporadičnim zločinima zgodno namjestili tj izazvali, te ih je morao pobit’.

Hm, sjetih se Save Šumanovića, mukica moja, evo malo muzike.




Nestašan je bio taj naš brat Sava, :).
vcucko vcucko 18:23 24.02.2016

Re: Točeno i konzervirano/flaširano

rade.radumilo
Navikao da na poslu popijem produženi espreso od skoro 2dl.


E jbg sad.

Espreso od 2 dl, to je oksimoron. Ili je velika količina crno ofarbane vode, što je bjak, ili je jednako velika količina koncentrovanog otrova, što je (za normalno čeljade) smrtonosno.

Ali dobro, sto ljudi sto ćudi.

looping looping 18:59 24.02.2016

Re: Sećam se...

looping
Nikakve razlike nema u ukusu.


Srećni su oni koji ne osećaju ukuse pa im jeftino pivo iz zidarske flaše baš super.

A i kako može neko da zna šta je dobro pivo kad se ne razume u UV zrake.
zilikaka zilikaka 19:28 24.02.2016

Re: Točeno i konzervirano/flaširano

Najbolje je uvek točeno pivo jer je u njemu najmanje konzervansa.

Mene pivari učili da je najbolje jer se srazmerno najmanje gazira.
Mada, taj CO2 vrši poso konzervansa, ali se obično manifestuje na drugi način.

Opet dalje, manje ga ima u flašama neg u limenkama. Tamo je dibidus.

Inače, moram da primetim da ste se stvarno svojski potrudili da rešite misteriju zelene flaše. Beba je posebno doprinela zakuvavanju.
Da ne bi kolege VeTRinara, još bi se svašta čulo.

...da, i spram odležavanja, pivari imaju uobičajen termin "dansko pivo".
To zato što pivo treba nakon procesa da odleži, mislim 2-3 nedelje na temperaturi tik iznad nule, i tek tad treba da ide na flaširanje.
E, ali, leti je potrošnja takva da nikom (pričamo o vremenu zelenih flaša)nije na pamet padalo da toliko drži pivo, jer nije imao podrume dovoljnih kapaciteta da skladišti po redu sve što je moglo da se proda. Onda se puštalo da odleži do 7 dana, pa otuda i naziv.

To sve zbog nastavka priče o različitom fermentisanju u zelenim flašama.

A inače, i po starim, klasičnim tehnologijama i pivarama na svakom ćošku, svaka je imala nekoliko tankova koje nije puštala u prodaju jer je urađeno za sebe, kako bog zapoveda, i bilo namenjeno za posebne prilike il specijalne goste.
Ko što su imali običaj i da pivo koje totalno ufrkeste prepeku u žestinu, pa su zvali "pivarski viski".
Čak su ljudi pričali da je to bilo vrlo solidno piće, jedino mu falila boja za pun doživljaj. Bilo klot belo.
not2old2rock not2old2rock 19:32 24.02.2016

Re: Zelene flase

stopalo
looping

Budalaština! Zelena flaša je bila neka vrsta kontrole, nalazila se u svakoj gajbi po jedna takva. Jesu se pravile zajebancije na tu temu, ali ode ti predaleko sa pričom o nekakvim 'nacošima'
Zelena je svaka deseta (kontrolna) a svaka stota je bela (kontrolna), neko mi reče ranije. Nikakve razlike nema u ukusu.


nekada davno moj teca je radio u zrenjaninskoj pivari tako da je ovo tumacenje tacno makar za tu pivaru

a sto se tice zelene boje, beogradski alkosi nikada nisu pili iz takvih flasa jer je kruzila legenda da je jedna od poznatih beogradskih prijateljica noci zbog opklade uradila prilicno nedolicnu stvar sa upravo zelenom flasom

tako da doticna gospoda su uvek komentarisala kelnerima da su dosli da piju a ne da pljuckaju dlacice



Ko o čemu baba o uštipcima, pa bih bio začuđen ako neka dileja ne uspe da udene genocid u ovu pivsku polemiku. Nego, sećam se mita o izvesnoj Julki koja je pokušala da pronađe novu namenu zelenoj pivskoj ambalaži, kao i nekih mamlaza koji bi crtalo popili, ali koji zato nisu hteli da piju iz nje. Tu su se odmah našli i dežurni kontraši koji su baš zato tražili zelenu. Sve se svodilo na bezazleno peckanje tipa "imaš bručku na grliću", niko se zbog toga nije tukao. Kasnije sam čuo da je u Hrvatskoj postojala priča o izvesnoj Marici...
freehand freehand 19:48 24.02.2016

Re: % per $

Ja ulje kupujem direktno kod proizvođača, odležalo 48 h u moru starinskim postupkom, ručno presovano - po 60 kuna što je 8 €. I znam da dobijam po odličnoj ceni.

Zato i pitam jer je ovo koje sam kupovao od 15 na gore. Jeste odlično ali je i papreno.
srdjan.pajic srdjan.pajic 19:55 24.02.2016

Re: Zelene flaše

krkar
I na šta liče ta mitska stvorenja, izvini, teško mi je da zamislim?


Nisu svi jednaki... iako su uglavnom isti:






Mada su danas popularnije mimikrijske forme:









Ma ovi nisu mitski, nego su realni, pitao sam Mrava za te njegove baje.

Inače, imali smo i mi nekog Hrvata u razredu, u Tesli, ono, urnisali su ga, majku ustašku i sve (to je, bila neka, 1988 ili 89, i to sve neki novobeogradjani, deca JNA oficira, oni su bili najgori, i od njega je jedino najebo više jedan Albanac, a zapravo čist Srbin, samo malo sjebanog prezimena, Deki Sulejmani, njega su, ono, rasklapali, mislio sam da će jedan dan da dodje sa ćaletovom bokericom i pobije sve po razredu. E, dakle, taj Kroat, inače Beogradjanin, na faksu mu se zalomi da je bio mobilisan i da je učestvovao tamo u onom klanju i razaranju po Vukovaru, Erdutu, itd. Sretnem ga posle, kaže, pa mamu vam jebem, ja bre, Hrvat, zemlju da vam branim (to jest osvajam, zavisi iz kog ugla se gleda)!
freehand freehand 19:55 24.02.2016

Re: Točeno i konzervirano/flaširano

Ko što su imali običaj i da pivo koje totalno ufrkeste prepeku u žestinu, pa su zvali "pivarski viski".
Čak su ljudi pričali da je to bilo vrlo solidno piće, jedino mu falila boja za pun doživljaj. Bilo klot belo.

Znaš da su tvoje kolege iz Azotare i Petrohemije, i mašinci i hemičari, u Libiji imali pecare da je samo prštalo?
Pa ok što su pravili rakije od svega i svačega ali su i tehnologiju za proivzodnju piva u kućnim uslovima doveli do nivoa ozbiljnog majstorluka!
zilikaka zilikaka 20:08 24.02.2016

Re: Točeno i konzervirano/flaširano

Znaš da su tvoje kolege iz Azotare i Petrohemije, i mašinci i hemičari, u Libiji imali pecare da je samo prštalo?
Pa ok što su pravili rakije od svega i svačega ali su i tehnologiju za proivzodnju piva u kućnim uslovima doveli do nivoa ozbiljnog majstorluka!

Ne znam za pivo. Muž mi pričo da se za alkohol u Libiji uglavnom koristila urma, al to i on slušo od kolega.
Osnova za kazane kod amatera tamo bili bojleri, al ako su mašinci, onda sigurno nikakav kunst nije bio napraviti pecaru po potrebi.
Jedino morala da se sakriva.



...nešto mi se javlja da bi ovo mogla da bude tema za narednih stotinak komentara - kako napraviti alkohol u nemogućim uslovima:))
freehand freehand 20:09 24.02.2016

Re: Točeno i konzervirano/flaširano

zilikaka
Znaš da su tvoje kolege iz Azotare i Petrohemije, i mašinci i hemičari, u Libiji imali pecare da je samo prštalo?
Pa ok što su pravili rakije od svega i svačega ali su i tehnologiju za proivzodnju piva u kućnim uslovima doveli do nivoa ozbiljnog majstorluka!

Ne znam za pivo. Muž mi pričo da se za alkohol u Libiji uglavnom koristila urma, al to i on slušo od kolega.
Osnova za kazane kod amatera tamo bili bojleri, al ako su mašinci, onda sigurno nikakav kunst nije bio napraviti pecaru po potrebi.
Jedino morala da se sakriva.



...nešto mi se javlja da bi ovo mogla da bude tema za narednih stotinak komentara - kako napraviti alkohol u nemogućim uslovima:))


Da, uztao i kažem - pravili su pivo, kažu, sasvim zadovoljavajućeg kvaliteta. A isu se skrivali ali nisu smeli iz kampova da iznose, tu su ih tolerisali.
pnbb pnbb 20:47 24.02.2016

Re: Sećam se...

Valjevski eichinger od 0.4
Nema na cemu
pnbb pnbb 20:48 24.02.2016

Re: Sećam se...

predatortz

JJ Beba
Otkud ta fama o zelenim flašama?Po ćemu se pivo razlikovalo?koliko ja znam zeleneflađe su povezivane sa muslimanima (jer je njihova boja zelena)i da oni oiju samo iz zelenih tako da su ovi naši nacoši masovno izbegavali da piju iz istihBudalaština! Zelena flaša je bila neka vrsta kontrole, nalazila se u svakoj gajbi po jedna takva. Jesu se pravile zajebancije na tu temu, ali ode ti predaleko sa pričom o nekakvim 'nacošima'.

Jok more...cista slucajna raspodela...iz prve ruke, sa bip linije
pnbb pnbb 20:51 24.02.2016

Re: Sećam se...

freehand
Skoro sve su tad bile od pola litra, onaj DDR standard koji je prihvatila cela istočna Evropa (morala, naravno). Zidarske.Ne znam za DDR, nisam bio, ali sam se u BRD napio piva iz te zidarske ambalaže, koja sigurno nije sa istoka uvožena.
Jedino što si mogao da biraš je da ugrabiš zelenu u kojoj je bilo šatro bolje pivo.Kontrolna. Mada su mi tehnolozi objašnjavali da zaista bude razlike u pivu zbog prelamanja svetlosti, trtemrte.

Jok more...bude razlike zbog svetlosti, ali ako je hajneken flasa,npr...a ne ova zidarska
Ko bi rekao da će praksa u bipu da mi koristi vise nego ona u rcu u loli...sad briljiram po blogovima
predatortz predatortz 20:55 24.02.2016

Re: Sećam se...

Ko bi rekao da će praksa u bipu da mi koristi vise nego ona u rcu u loli...sad briljiram po blogovima

blogovatelj blogovatelj 21:02 24.02.2016

Re: Točeno i konzervirano/flaširano

Znaš da su tvoje kolege iz Azotare i Petrohemije, i mašinci i hemičari, u Libiji imali pecare da je samo prštalo?


Radio sam sa jednom ekipom takvih u Termoelektru. Vrhunski im posao išao dok im nije Gadafijeva policija zakucala na vrata.
Posle je celo gradilište mesec dana bilo na stend baju, nisu znali hoće li ih vraćati kući ili će nastaviti sa radom. Ipak su ih pustili da rade.
blogovatelj blogovatelj 21:08 24.02.2016

Re: Točeno i konzervirano/flaširano

Ne znam za pivo. Muž mi pričo da se za alkohol u Libiji uglavnom koristila urma, al to i on slušo od kolega.


Urma, smokva, grožđe.
Ponekad i pomorandže.
Tako su mi bar pričali ovi sa kojima sam radio.
freehand freehand 22:00 24.02.2016

Re: Sećam se...

pnbb
Valjevski eichinger od 0.4
Nema na cemu


Ayinger. Iz Ayinga, Bavarska. Niks Valjevo.

JJ Beba JJ Beba 23:16 24.02.2016

Re: Sećam se...

pnbb


gde si bre ti brđanine? Long time no see
krkar krkar 00:10 25.02.2016

Libijski samogon

Znaš da su tvoje kolege iz Azotare i Petrohemije, i mašinci i hemičari, u Libiji imali pecare da je samo prštalo?
Pa ok što su pravili rakije od svega i svačega ali su i tehnologiju za proivzodnju piva u kućnim uslovima doveli do nivoa ozbiljnog majstorluka!


Moj otac je u Libiji 197x pravio pivo, vrlo uspešno, u kućnim uslovima i bez profesionalne pecare. Sve se završavalo pretis-loncem. U jednoj turi je izbacivao po 60 litara, ograničenje je bilo čisto praktične prirode, veličina lonaca i plastičnih burića (2x30l).

Ne sećam se više detalja tehnologije ali koristili su se ječam, pivski kvasac, male količine šećera i ekstrakt hmelja, jedini sastojak koji nije mogao da se nađe lokalno pa se donosio iz inostranstva. Svaki put kada sam išao nosio sam taj Biomalt (u Jugi je postojalo nešto drugo kao zamena).

Tehnologija je prilično jednostavna iako se detalja ne sećam ali postojala je neka početna fermentacija, zatim kuvanje pa odležavanje koje je trajalo 3 nedelje (iako se često skraćivalo, posebno leti). Filtriralo se 2 puta, jednom nekoliko dana pre istakanja u boce pa ponovo prilikom istakanja i to je bio najslabiji deo tehnologije jer nismo imali kvalitetne filtere nego se improvizovalo sa gazom pa je i pored 2 prolaza ostajalo još suve materije te je obično pivo točeno u bokale a ne direktno u čaše. Koristili smo litarske boce od lokalne kisele vode Ben kašir, providne (jebga, nisu znali Libijci da su muslimanske pivske flaše zelene), oblika kao stare boce Knjaz Miloša koje su se sužavale prema vrhu. Imali smo aparat za metalne čepove a čepovi su se nabavljali iz inostranstva. Ja sam tada preko leta tezgario u jednoj firmi kao tehnički crtač pa sam napravio i etikete koje sam štampao na ozolidu, još postoje primerci negde u ćaletovoj zaostavštini).

Regularna proizvodnja bila je otprilike 60 litara svakih 21 dan i u kući je uvek bilo najmanje po 60 litara u zrenju + najviše još toliko u bocama. Ćale je delio prijateljima a bogami je uvek bilo gostiju tako da se često dešavalo da nestane piva pre nego što nova tura bude gotova. Leti je to znalo da skrati odležavanje do 7 dana, ne više (to je ovo što Zili piše o "danskom pivu".

Pošto su u našoj zgradi živeli samo stranci, imali smo redovne udbaše, dvojicu, klasični arapski Muhabarat: jedan je studirao pravo u Sarajevu, navodno i diplomirao i lepo je pričao srpski a drugi je bio tipičan inspektor ali začuđujuće inteligentan i govorio je odličan italijanski i nešto engleskog. Obojica su znali da pravimo pivo, to je teško sakriti, ali nikad nisu pravili probleme. Jednom se onaj naš student, koji je zvanično prodavao neku priču kako se on "druži" jer voli Jugoslaviju upao na neko slavlje i ostao, napio se ko majka i posle je bila frka šta s njim pa je čak prespavao kod nekog od komšija.

Jednom je došla neka prava kontrola, nešto kao GINA, sa onim mrkim udbašem. Nisam bio tu ali znam iz priče da su bili korektni, ušli i tražili da vide zalihe piva, taman bilo oko 100 litara ukupno u burićima i bocama, pitali koliko proizvodi, ćale pošteno rekao, oni rekli da nije mnogo, on napravio računicu da je to 3 l dnevno što je u proseku litra po glavi dnevno kad se računaju i gosti, oni rekli OK. Vratili se 10 dana kasnije da provere količinu, pogledali i nisu nikad više dolazili.
krkar krkar 00:36 25.02.2016

Libijski samogon 2


Inače su naši u Libiji pravili i vino i rakiju.

Vino je pravio naš prijatelj i očev kolega M, Makedonac iz Bitolja, tačnije iz Bukova koji je bio legenda i čudo od čoveka, do kraja života je živeo u selu a radio u gradu, obrađivao vinograde, pekao vino i rakiju, bio prvak što Makedonije što Juge u dizanju tegova, bacao noževe koje je sam kovao, i to oko svoje rođene žene. Čovek koji je na moje oči pojeo 10 šavurmi a drugom prilikom 6 pečenih pilića a nije imao gram nepotrebnog sala, ceo dan u pokretu.

Italijani su u brdima venca Džebel el Ahdar (Uelene planine) između Bengazija i Tobruka napravili farme za svoje koloniste. Gadafi je koloniste proterao ali su ostale plantaže odličnog grožđa, crnog, sitnog, jakog, aromatičnog, izvrsnog za vino.

Snalažljivi M se brzo snašao i našao gde će kupiti nekoliko stotina kila grožđa i nabavio bačve. Pošto je Libija bila uređena država veličina stana koji je pripadao stranim stručnjacima zavisila je od statusa tako da je M kao lekar imao četvorosobni te je jednu sobu pretvorio u podrum a jednu u teretanu. Međutim muljanje je bilo problem pa se dogovorio sa komšijom, takođe samcem, da se kupa kod njega a da mulja grožđe u sopstvenoj kadi (sledeće godine kad je potražnja porasla angažovali su i trećeg komšiju pa su imali 2 kade za vino i 1 za doktore.

M-ovo vino je bilo izvrsno, pravo južnjačko, nešto između vranca i plavca. I njemu sam napravio etikete a koristio je iste boce i istu mašinu za čepove. I njemu su jednom bili u kontroli, ne znam detalje ali bez ikakvih problema.

Ja sam kad sam išao u Libiju prošvercovao mali stakleni školski komplet za destilaciju koji nam je dao ćaletov najbolji prijatelj, D, profesor hemije pa smo njime pravili male količine rakije uz bolno spor proces. Na početku, dok nije proradila M-ova proizvodnja, fermentisao se prirodni sok od grožđa: u bocu se ubacivao kvasac i šećer i na nju stavljao balon ili kurton da se vidi tok fermentacije. Rakija je bila onako, na donjoj granici prolaznog.

Radnici su po gradilištima, posebno u pustinji gde su živeli u radničkim logorima, pravili i improvizovali kotlove za rakiju, svega sam se nagledao, većinom božesačuvaj karabudževina. Kao sirovina za rakiju koristilo se sve što ima šećera, najčešće urme ali i banane i pomorandže, drugo voće ređe jer je bilo retko i skupo. Rakije su sve bile loše šećeruše pune metila, nije se odvajao početak i kraj i gledalo se samo da bude što više brlje tako da su bila česta trovanja metil-alkoholom, čak i ozbiljna uključujući i nekoliko slučajeva trajnog slepila. Donodili su ih u bolnice i to uvek našim lekarima da ne bi morali da se objašnjavaju.

Mi smo imali jednog prijatelja Francuza, L, koji je bio glavni inženjer za nadzor parnih kotlova i turbina u jednoj velikoj termoelektrani i postrojenju za desalinizaciju, radio je za Babcock & Wilcox. On je sa mojim ocem trampio švercovani viski za pivo, ne sećam se kursa. I tako reč po reč, kad je M rekao da bi mogao da peče lozovaču, L je dao da mu njegovi radnici, većinom Marokanci i Francuzi ali iskusni u radu sa bakrom, naprave kotao koji je ispao odličan, mogao bi komotno i danas da se takmiči sa bilo kojim rakijskim kotlom. Ima i tu duga priča kako su u vreme pre interneta nabavljali nacrte za kotao...

Jedino je bio problem gde smestiti taj L-ov kotao, u zgradu nije mogao, pa je na kraju L sopstvenu garažu u elitnom naselju pretvorio u pecaru iako je jedini pecibaša bio M. Ne znam koje su količine bile u pitanju ali rakija se delila prijateljima i bilo je dovoljno za sve.

U međuvremenu su se u Libiji raširili Bugari, jeftini a preduzimljivi, i počeli su da nude velike količine vina i rakije po sasvim prihvatljivim cenama. Flaša običnog viskija, uvek dobar cenovni reper po belosvetskim vukojebinama, koštala je kod švercera 15 $, ponekad do 20 a Bugari su rakiju prodavali za najviše 10 tako da se kasnije koliko ja znam ljudi više nisu baktali da sami proizvode.
krkar krkar 01:13 25.02.2016

Pamet srpskijanske bojovnice

Ukucah 'Drugi svj rat u Bosni i Hercegovini poginuli' i kliknem na Hr Wikipedia, cc, kakva šizofrenija - jebote


Da si ukucala i "hrvatska wikipedia" mogla si i da saznaš nešto o dugotrajućem ratu sa ekipom fašističkih govnjara koja je na tu vikipediju zasela. Evo samo za tebe nekoliko tekstova:

Razotkrivanje

Razotkrivanje 2

Forum.HR

I na kraju jedan tekst koji ne mogu da linkujem jer je portal na kojem je objavljen otišao na ropotarnicu povijesti:



02.04.2014
Zašto je neupotrebljiva hrvatska Wikipedija?

piše William Klinger

Wikipedia je nesumnjivo najveći i najuspješniji projekt prikupljanja i sistematiziranja ljudskog znanja od d’Alambertove Enciklopedije. Ako su ovu francusku krunu napretka omogućili izum tiska i stvaranje prvotne mreže javnih komunikacija (a to je bila – pošta), onda je Wikipedia simbol napretka digitalnog doba, informatičke i tehnotronske revolucije. Kao što je Britannica 1911. neprevaziđena na papiru te obilježava trijumf britanskog imperija koji je u godinama prije prvog svjetskog rata doživio razdoblje svog maksimalnog procvata, tako Wikipedia obilježava trijumf američkog imperija zasnovanog na demokraciji i volonterstvu slobodnih pojedinaca koji ne trebaju državni aparat (koliko bi koštala i kako izgledala, da je Wikipediju stvarala Europska unija? Op. ur.).

Frapantno je kako se Wikipedia brzo razvila u golemi projekat – samo desetak godina nakon što je hipertekstualni jezik HTML uveden u backbone američke Agencije za napredne istraživačke projekte Ministarstva obrane (DARPA), dobili smo enciklopediju koja u izvornoj engleskoj inačici broji već više od 4 milijuna jedinica! Od Guttemberga do d’Alamberta trebalo je tri stoljeća, a od suvremenog poštanskog saobraćaja, izuma grofova Thurn und Taxis, do Britannica 1911. više od pet stoljeća!

Pisanje na engleskoj (američkoj) Wikipediji predstavlja zadovoljstvo – započeo sam tako što sam stranicu u izgradnji koristio kao bilježnicu prilikom prikupljanja podataka na internetu, pa bi na kraju od toga ispala stranica. Nikada nisam imao problema; iako su mi stranice bile grube i nedorađene ubrzo bi netko popravio jezik, našao prikladne reference, dodao koju sliku i tako bi se od mojeg grubog drafta počela stvarati zrela, prezentabilna stranica. I onda sam nabasao na hrvatsku Wikipediju i na stranici posvećenoj JNA ispravio datum njenog nastanka – nije to bio 22. prosinac kako se slavilo, nego dan ranije, na Staljinov rođendan, kad je Tito ustrojio Prvu proletersku. Odmah sam doživio grup napad, tipa “nemoj me zajebavati, pa znam ja, služio sam JNA, slavilo se 22. decembra”! Uzalud sam pokušavao dokazati da je datum promijenjen 1949. kada se umjesto dana ustrojavanja uzeo početak borbenog puta Prve proleterske da se prikrije pravi rezon njenog ustrojavanja baš na taj prethodni dan. I tako sam odustao; više se nisam angažirao oko hrvatske Wikipedije. Bilo je jasno da uzusi američke ekumene ovdje ne važe.

Ubrzo sam shvatio da je srpska Wikipedija razvijenija, a kako ne primijetiti da je na području srpsko-hrvatskih jezika postoje HR, S-H, BA i SR Wikipedije, koji se odnose zapravo na državotvorne projekte a ne na kulturne zajednice. Istovremeno, nema Wikipedije na australijskom, britanskom, američkom engleskom kao ni Wikipedije na austrijskom njemačkom, niti na Schwizerdütschu. Na Mediteranu se već primjećuje fragmentacija: tako npr. imamo “španjolsku” Wikipediju na castellanu, zatim na katalonskom i baskijskom, dok Talijani, uz talijansku, imaju onu na sicilijanskom, napoletanskom, sardinijskom, emilijskom, furlanskom i venetskom, dok Wikipedia na provansalskom pokriva Liguriju u Italiji te francusku Provansu. No ove “zapadne” su dijalektalne koje u projektu Wikipedije unose kolorit – nitko ne provjerava tehničke podatke iz astronomije na sicilijanskom – te lokalne Wikipedije služe za iskazivanje domoljublja, kroniku lokalne ili minorne povijesti i često su dragocijen izvor podataka. Opet, ako smo već kod kolorita, kod nas nema Wikipedije na čakavskom ili kajkavskom.

Wikipedia se ne bazira na državnoj politici (kao npr. Enciklopdedija leksikografskog zavoda u Zagrebu, najvažniji institut Jugoslavije, pa i Balkana ili talijanska Treccani), već na radu volontera – tu joj je i najveća snaga. Pišu je zanesenjaci, nacionalisti, maketari, hobisti svih vrsta koji unose svakojake spoznaje ičinjenice, ali sam ustroj Wikipedije (to je njeno glavno svojstvo) svemu daje sistematičnost. I zaista, Wikipedija je nenadmašna u geekovskim temama. Ta, tko će pisati o Napoleonu? Prvo to treba znati – treba razumjeti razdoblje, procese, totalitet – a zatim, za Napoleona kao izvor imaš standardnu enciklopedistiku. No, kad je riječ o minornim događajima, ili događajima vezanih uz suvremenu pop-kulturu za koju razni leksikografski zavodi nemaju poštovanja, Wikipedia utire put i uvodi nove standarde. Dovoljno je da se pogledaju protokoli citiranja na Wikipediji – ima ih četrdesetak i pokrivaju svaki mogući izvor informacija – od knjiga do filmova, tweetova, emailova ili čega već, da se o ostaloj minornoj papirnatoj ili internetskoj građi (tzv. siva literatura) i ne govori… Tu je naprosto Wikipedija superiorna u odnosu na bilo koju papirnatu – i točka.

No, odnosi se to opet na englesku Wikipediju, a ako krenemo na manje inačice vidimo da se mogućnost citiranja izvora po formatima drastično smanjuje a u većini malih Wikipedija gotovo i ne nudi, što bitno umanjuje vjerodostojnost i efikasnost unošenja novih podataka. Znakovita je u tom smislu stranica hrvatske Wikipedije posvećena Miroslavu Krleži, Hrvatskom Bogu Kulture. Donedavna (do prije par godina) bila je klasificirana kao “odličan” odnosno “izabrani članak”, a u njemu nije bilo ni jedne vanjske poveznice! Sad ih ima nekoliko, uglavnom citati Enesa Čengića. Trećina stranice bila je posvećena objašnjavanju “skandalozne” činjenice da taj tako veliki pisac, “u rangu najvećih svog vremena” nije doživio svjetsku famu! Mislim da je to unikum da se o čovjeku piše ne po onome što je postigao već po onome što mu nije pošlo za rukom! Naravno, objašnjenja već pogađate: politička marginalizacija u Titovoj Jugoslaviji zato što je bio Hrvat (a pritom se zaboravlja kakav je status imao kod Maršala), marginalnost hrvatske kulture (pa što?) i podatak da je prijevod Krležinih knjiga na talijanski prodan u pet komada, ili tako nekako… Uočavamo osnovnu karakteristiku hrvatske kulture, a to je autoreferencijalnost, koja se odražava i na hrvatskoj Wikipediji, kao što sam uostalom i sam doživio. Ovdje povijest pišu književnici (Matoš, Krleža) a povjesničari pišu fikciju ili izbjegavaju važne teme.

Sasvim očekivano pukao je problem – netko je valjda primijetio da tu šepa hrvatska kultura koja je nekoć iznjedrila Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti i Institut leksikografskog zavoda… Institut je pod Krležinim vrhovništvom nastavio projekt Hrvatske enciklopedije koja izlazi pod NDH, ali je zapravo utemeljena u Banovini Hrvatskoj 1939. Riječ je o najvećim kulturnim projektima među Južnim Slavenima. Srbi su, naravno, parirali, vojnim enciklopedijama ali i te su postavljane u Zagrebu. Kako je onda moguće da hrvatska Wikipedia tako loše stoji? Tokom 2013. bila je izložena napadima i očitoj subverziji: vandalizirane su stranice, a nakon toga su se okupljale razne “grupe” po internet kafićima koje su od svega toga radile sprdačinu. Naposljetku je napravljena i Facebook-stranica “Razotkrivanje sramotne hr.wikipedije” koja se doima kao SAO Krajina hrvatske Wikipedije. Što se iz toga može zaključiti?

Cio projekt je očito krivo postavljen: po diskusijama unutar hrvatske Wikipedije jasno se nazire nepovjerenje prema svima drugima. Ona je sektaški impostirana. Hrvatska Wikipedija je naprosto žrtva svoje nedemokratičnosti, a strukutra se ruši otprilike kao sjevernoafričke despotije pod udarima twittanja, jer rukovodeći tim ne može uspješno parirati vandalizmu. Istovremeno, ekipa rušitelja pokušala je kompromitirati i najvišu instancu – osnivača američke wikipedije Jimmija Walesa, Wikipedjina Krležu koji se, srećom, po svemu razlikuje od Krleže. “Jimbo” Wales ih je na brzinu otkantao: Ako vam problem predstavlja Facebook-stranica onda se javite Facebooku, a ne meni, ali ako imate međusobne probleme, a imamo ih svi, onda ih sami i riješite. Hrvati su se čak ponadali uvođenju plavih kaciga – nekakvog međunarodnog nadzornog odbora koji će poput Unprofora štititi istočnu granicu hrvatske Wikipedije: „Wales i WMF su pokazali veliki interes za našu situaciju, no do sada nisu poduzeli ništa konkretno. Veliko je pitanje hoće li uopće išta poduzeti jer WMF vrlo nerado intervenira u pojedinačne projekte. Naime, bilo kakva akcija ujedno bi značila i presedan koji bi prisilio WMF da se na isti način ponaša u sličnim situacijama na drugim projektima. Budući da WMF pod sobom ima oko 200 wikipedija na mnogim svjetskim jezicima, te mnoge druge slične projekte, očekivano je da će izbjegavati presedane pod svaku cijenu. Čak i kada bi WMF reagirao, teško može nametnuti neko rješenje na duži rok jer na kraju sve ovisi o lokalnoj zajednici“.

Nakon toga su neki freakovi sa SAO Facebooka pokušali čak prilijepiti Walesu da je fašist jer tolerira ustašluk na hrvatskoj Wikipediji. Naravno na tome je i ostalo ali ono što ipak frapira jest da je riječ o presedanu: Walesovoj stranici tako ozbiljne probleme zadao je jedino Zapadni Balkan, iliti ex-Jugoslavija. Kod nas Wikipedija ne služi širenju i sistematiziranju znanja nego nastavku rata drugim sredstvima. Ako hoćeš nešto pošteno naći o našoj kulturi, moraš na englesku Wikipediju. Ima oko 30 puta više članaka nego hrvatska (4,5 milijuna prema 150 tisuća). I sasvim drukčiju disciplinu u reprezentaciji činjenica. Znači, zaista – do granice karate, a dalje engleski…

© 2016 Žurnalisti.
pnbb pnbb 02:44 25.02.2016

Re: Sećam se...

freehand

pnbbValjevski eichinger od 0.4Nema na cemuAyinger. Iz Ayinga, Bavarska. Niks Valjevo.

Ovo iz valjeva skroz drugacije...nekom crvenom goticom pisano..mozda je bila licenca, pa se punilo u valjevskoj...
Nije ga bas puno bilo u radnjama, ali npr bilo je u kuglašu, stedinom i krajem 80tih...uska flasa od .4
emsiemsi emsiemsi 06:39 25.02.2016

Re: Sećam se...

freehand
pnbb
Valjevski eichinger od 0.4
Nema na cemu


Ayinger. Iz Ayinga, Bavarska. Niks Valjevo.


Као што је познато, страно говно мирише.
Успут --- јбт, а сви кркали бипову пивчину.
emsiemsi emsiemsi 06:46 25.02.2016

Re: Pamet srpskijanske bojovnice

krkar
Ukucah 'Drugi svj rat u Bosni i Hercegovini poginuli' i kliknem na Hr Wikipedia, cc, kakva šizofrenija - jebote


Da si ukucala i "hrvatska wikipedia" mogla si i da saznaš nešto o dugotrajućem ratu sa ekipom fašističkih govnjara koja je na tu vikipediju zasela. Evo samo za tebe nekoliko tekstova:

Razotkrivanje

Razotkrivanje 2

Forum.HR

I na kraju jedan tekst koji ne mogu da linkujem jer je portal na kojem je objavljen otišao na ropotarnicu povijesti:

...

© 2016 Žurnalisti. [/i]

Углавном хрватске глупости које, малтене, мазе (доминантну) неосУсташију.
Успут --- да би неки Хрват ишта сувисло писао, мора да се изјасни о великосрпским србочетничким агресорима, НДХ-азији као вековној тежњи хрватског народа итд..., па тек онда да нешто, кобајаги, критички пише о неоУсташистану.
Успут 2 --- можда постоји 2 до 3 Хрвата (да се ипак не огрешим) који неоУсташама и Усташама, без задршке, смеју да кажу да су неоУсташе и Усташе.
freehand freehand 06:59 25.02.2016

Re: Sećam se...

Ovo iz valjeva skroz drugacije...nekom crvenom goticom pisano..mozda je bila licenca, pa se punilo u valjevskoj...

Ne znam da li si zapazio sitnu razliku u nazivu, ali ako si ispravno napisao to su dve propuno različite stvari.
tess tess 08:01 25.02.2016

Re: Pamet

Evo samo za tebe

Dobro, šta možemo na koncu usaglasiti, ti i ja, danas: Da je Jugoslavija stvorena u krvi, na zločinu ustaša prema srpskom civilnom stanovništvu u Bosni i da je srušena (nestala) u građanskom ratu, u krvi, u Bosni. Tačka.

Sa ove istorijske distance, da prostiš nasabrala sam i ja neku godinu do i od ratova, promišljam - te nemam više živaca za ispišavanja po Srbima iz Bosne kao jedini preostao antifašizam, što ti upravo radiš - znači, sa ove istorijske distance, opet da prostiš, taj mi se rat ne čini uopšte nemoguć, neko čudo, u smislu „desio nam se jer su Srbi zli, prirodno divlji, ružni, i zli, i krezubi", il "desio se jer smo divljaci što se nismo dogovorili“, hm, kad vidim u kakve velike budale porastoše susedi Bošnjaci i Hrvati, kao da ih mi ovih 20 godina od prestanka rata vučemo za uši, da rastu…

Da skratim, rat u BiH se desio jer je BiH u Jugoslaviji - nakon 1945. godine, te godine opet nisu samo ratni film Neretva i Sutjeska i medena partizanka - bila tvorevina dokolice Zagreba i Beograda (evo vidiš kako ti fino opisa dokoličarenje), maltene presedan istorijski, da bi se par generacija poslije zezalo i živjelo šarenu lažu koja će jedan dan postati *pik probušeni dolar* (što ti ne opraštaš meni i doktoru Karadžiću i đeneralu Mladiću, oni na robiji a kako izgleda ja bih se morala Jugoslovenima izvinjavati što sam na slobodi, preživjela, u vražiju mater, il?). No, idem još i dalje te mislim da smo mi bili u ratu već 70ih samo nam niko nije rekao, tako da si ti 1980. bio kao drogirani zaljubiška kunić u laboratoriji budala koji su živjeli od danas do sutra na kredit, uz Bijelo Dugme. Komunizam je bio kvazi dobar i neinteligenat izbor, onako tupadžijski, tih 45 godina Jugoslavije vidim kao kolektivnu prosječnost. E, sad, ko ima živaca za jugoslovenske infantilnosti „imali smo pasoš i putovali al nam zli Sloba pooduzimao pasoše“, il „srpski guslari su sasvim lepo mogli guslati na bosanskom“ jer pazi „bosanski riječnik napisao jedan did (đed) u XVI vijeku tamo čitamo kako su Turci govorili za srat i govno, a Vuk je tek u XVIII vijeku onako bagav sklepao srpski riječnik, baš me čudi što baš tad“, il „čika Tuđman je bio izuzetno dobri hrvatski starčić“, il „čika Alija je bio moderan kao Erdogan, taj bi nam oživio Carigradski put, opet bi kamile viđali po Beogradu sa tovarima skupocjenog safrana“ ..

Krkarčino, samo bih na ljudskim sudbinama - jer svaki čovjek je nepročitana knjiga, jelte - napisala sad ovde jedan roman. Kratke priče pošto za roman nemam izvorište tj talenta. A ti nastavi poturati ove slike i za dvije decenije, sernjati o krvožednim bojovnicama kao erotoman, kad ti se može i kad drugog izbora nemaš, druge istine tačnije..Mislim da je odavno trebalo donijeti zakone, ozbiljne zakone, civilizovane zakone - što Brajović negdje napisa sjajan komentar o civilizovanosti - o retorici, upotrebi slika, provociranju, desnoj ruci, parolama ´nož, žica, Srebrenica´. Zakone o mržnji. E al bi Hrvatska samo na Blajburgu dobrog novca u poresku kasu strpala kad bi naplaćivala desnicu, a tek oslobođen Knin, pfijuu, napravili bi od tih forinti još jednu Arenu da dočekaju ćalca Balaševića.


krkar krkar 09:19 25.02.2016

Re: Pamet

Dobro, šta možemo na koncu usaglasiti, ti i ja, danas: Da je Jugoslavija stvorena u krvi, na zločinu ustaša prema srpskom civilnom stanovništvu u Bosni i da je srušena (nestala) u građanskom ratu, u krvi, u Bosni. Tačka.


Tjah, u svojoj potrebi da se prikažeš nevinom žrtvom (ali osvešćenom!) zaključuješ baš ono što veze nema.

Nije "Jugoslavija stvorena u krvi, na zločinu ustaša prema srpskom civilnom stanovništvu u Bosni", nije čak ni u Bosni nego u Hrvatskoj i Bosni (i Hercegovini)... ali to o čemu pričaš nije Jugoslavija. Jugoslavija je, svaka, nešto drugo.

To što je stvoreno na ustaškim zločinima i genocidu je loš i arbitraran sistem, bez suda i reda, bez jasnih i jednakih pravila i zakona. Sistem u kojem se krivica, odgovornost i zasluge i sve ostalo nisu određivali prema pisanim i urednim zakonima nego prema komunističkom jaranskom, rođačkom, zavičajnom i svakom drugom arbitrarnom principu. Gde su preživeli Srbi smatrali da imaju doživotna prava a da im je jedno od prava da jašu preživele Hrvate. I tako dalje, i tako dalje.

A inače Jugolavija je nešto sasvim drugo, ne ono što ste vi Krajišnici 1945. kad su vas postavili za pse čuvare poretka zamislili.

Jugoslavija je nešto što su stvarali neki pametni Slovenci, Hrvati i Srbi u Austro-Ugarskoj carevini, nešto što je započelo kao moguća/očekivana federalna jedinica kad/ako dođe do političke reforme Carstva. I nešto što se zajebalo iznuđenim i nevoljkim (a sa naknadnom pameću vidi se i potpuno nepotrebnim) političkim savezom sa Srbijancima u koji su obe strane ušle štono se u Zagrebu veli "sa figom u džepu".

Baš ste vi, preživeli ispod ustaškog noža, razjebali i Jugoslaviju i svaku mogućnost da ona ikad u ikakvom vidu postoji. Što ste očekivali da ćete samo vi doveka biti žandari, lugari, železničari i poštari (bez obzira na kvalifikacije, jebeš školu kad se kuneš U Šta Treba) i da ćete vi svima drugima određivati šta i kako i koliko da misle.

Nije toliko crno što se raspala ona država, jebeš državu, sve su države iovako arbitrarne tvorevine (BTW Tvorevine su posebno arbitrarne tvorevine), crno je i strašno i prestrašno što je taj tvoj, milemartićevski i radovanokaradžićevski stav (a veruj mi da razlike nema) postao dominantan u Srbstvu Vaskolikome.

Što ste usrali i ono malo jadne ali časne srpske a posebno srbijanske građanske i slobodnomisleće tradicije.

P.S. o vašim bosanskim kulturnim paradigmama i dometima ne bih se izjašnjavao, imaš sigurno neki unutrašnjebosanski forum sa istomišljenicima

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana