Društvo| Hronika| Politika| Porodica| Životni stil

Sećarnik: Na koloseku života

Dr M RSS / 03.02.2016. u 19:46

 

 

Dok je voz  lenjo kloparao banatskom ravnicom, nekoliko putnika je ležalo na drvenim klupama u različitim dubinama sna. Jedini koji je spavao sedeći, u ćošku kraj vrata, bio je Bane koji je nastavio sa snom koji je prekinut sat ranije, minut pre tri, kad ga je Rada prodrmala i otela mu taj minut da ga ne budi sat, pa da se probudi i dete. Onda bi se on sjurio u kupatilo a Rada u kujnu, da mu spremi doručak i ispegla jedinu pristojnu belu košulju, opranu sinoć i obešenu da se suši tokom noći i da se dosuši pod peglom. Zatim, brz pogled na dete koje spava i nežan poljubac ženi koja kao da nikad ne spava, pet minuta brzog hoda do Dunav stanice i zauzimanje uobičajenog mesta u ćošku, pažljivo smicanje na oči novog sivog šešira , kupljenog od prve plate, umesto priželjkivanog teget, da bi se uklopio sa zimskim kaputom koji mu je prethodne zime poklonio Branko, jer je imao dva i jer je bio prijatelj.

Verovatno je da bi sivi šešir i dalje krasio izlog neke prodavnice da nije bilo bolnog otrežnjenja koje je Bane doživeo u prvoj nedelji posle promene svog akademskog statusa.  Misleći da su okolnosti u kojima je izgubio posao u Ministarstvu finansija otišle u zaborav, posle skoro tri godine, već prvog dana posle diplomiranja otišao je u Ministarstvo, prošao poznatu proceduru na portirnici i obreo se u kancelariji kadrovskog referenta, ne onog koga je poznavao, nekog drugog,  bledog i ukočenog kao da je izvaljen iz sante leda. Tako je i slušao, jedini put kad je malo živnuo  bio je onaj trenutak kad je Bane pomenuo da je ranije radio u Ministarstvu; ustao je i izašao iz sobe a kad se vratio samo je ledeno izustio: „Nemamo posla za Vas“. Nije ni pružio ruku da se pozdravi.

Slično je bilo i u Narodnoj banci i na nekim drugim mestima koja je Bane obišao, sa malim varijacijama i jednakim ishodom.  Nema posla za Vas!

„Da li si, zbilja, mislio da UDBA nešto zaboravlja“? pitao ga je Pera. „Ti si obeležen, shvati to, za uvek“!

„Ili dok se ne vrate naši“, dobacila je gospodja Olga.

„Samo, dok se ti naši ne vrate, treba živeti. Hoćeš sutra sa mnom u Kovačicu“? okrenuo se Banetu.

„Gde Ti je ta Kovačica i šta ću tamo“? pitao je Bane.

„Sat vožnje odavde, iza Pančeva, idem da ugovaram kamilicu. A tamo ima Opština koja godinu dana traži pravnika i ne nalazi ga, niko neće da ode u selo kad svi sa sela dolaze u Beograd“.

„Crni Pero, šta Ti je, šalješ brata u neko seosko blato“?, zavapila je gdja Olga.

„Mama“, rekao je Pera nežno, kao da govori detetu, „ da se muvaš po selima kao ja, videla bi da je više blata na beogradskoj kaldrmi nego na paorskim njivama“.

Ujutro, oko osam, Perin službeni auto zaustavio se ispred opštinske zgrade. Nije bilo ni portira ni kadrovika i sekretarica ih je uvela pravo kod druga predsednika, zabrinutog pojavom Ševroleta sa trocifrenom registracijom ispred prozora; to je mirisalo na nevolju. Odahnuo je kad su mu objasnili zbog čega su došli, Ševrolet boje karamele i trocifrena registracija su mu sad značili da je drug Bane politički proveren i da nema smetnji da odmah, sutra, pruzme mesto Sekretara opštine. Odmah je dobio i ključ jer je voz stizao u Kovačicu oko pet.

Ova dva sata pre radnog vremena i dva sata posle, jer je voz za Beograd polazio oko četiri, učinili su da je Opština već posle mesec dana imala kompletno sredjenu dokumantaciju, počevši od Statuta pa na dalje. Usput je sve potrebne papire dobila i neka umetnička kolonija čiji je status dugo bio nejasan jer osnivač nije bila država. U znak zahvalnosti i poštujući uvrežene navike, mala, punačka žena u tradicionalnoj slovačkoj odeći, neka istaknuta članica Kolonije, donela je Drugu sekretaru nekoliko čudnih slika koje su izgledale naivno i dobroćudno, kao da su slikala deca ne štedeći na bojama. U skladu sa svojim nazorima Bane je odbio poklon, na zgražanje nekih svojih prijatelja, poznavalaca umetnosti.

„Ako te slike odnesem kući, to je mito, ako ih obesim u kancelariji, pored Titove slike, to je opasna politika“, objašnjavao je.

Uskoro je počeo da dobija znake relativnog blagostanja, prve posle aprila `41.; rupice na kaišu su postajale neposlušne, dugmad na košulji se zategla a pertle na cipelama su se vezivale iz zaleta. Kraj svemu tome učinio je neki debeljko sa izrazitim brkovima, jedan od onih koji su sanjali mesto u policiji a dobacili samo do raznosioca službene pošte. „Potpisuj“!, rekao je strogim glasom. „ Mislio si da se izvučeš, a? Nama se niko ne izvlači. Sad ćeš, blago meni, da se kupaš u moru tri godine, sve o trošku države“.

„Kakve tri godine, kakvo kupanje“? pitao je Bane.

„Vojni rok u mornarici traje tri godine a ti si dobio Korčulu“, odgovorio je brka podsmešljivim glasom kojim niži činovnici dokazuju svoju nadmoć. Ostavio je Banetu poziv, okrenuo se kao da učestvuje  na paradi i odmarširao. Bane je, sa svoje strane, otišao u Vojni  odsek i odneo diplomu što je njegov vojni rok skratilo na godinu dana ali nije uspeo da promeni mesto na kome će tu godinu provesti, ostrvo Badija, malo veći kamen pored Korčule. A samo dva dana ranije pričao je Radi kako su ga zvali da preuzme mesto Načelnika za finansije, ili privredu, u Srezu Pančevo,šta izabere!

„Zamisli, veća plata, i još bolje, imaju sopstveni autobus kojim prevoze službenike iz Beograda do Pančeva. Šta ćeš više?!“

A sad Badija. Država nikad ne propušta priliku da ti upropasti život!

Posle šišanja „na nulu“, zaprašivanja i podele uniformi, Bane je shvatio zašto vojni rok u mornarici traje tri godine; svi regruti su bili nepismeni. Dobio je zadatak da im bude profesor matematike i učitelj azbuke. Iako u mornarici, jedini brod na koji se popeo bio je onaj koji je jednom nedeljno vozio vojsku na Korčlulu.Bio je strpljiv učitelj i vojnici su ga uvažavali a zbog razlike u godinama obraćali su mu se sa Čika druže Nije ni čudo, najstariji djak mu je imao 19 godina. Kako-tako, ta godina je prošla i Bane se jedne večeri pojavio na vratima kao rezervni oficir, Poručnik korvete, i brkovima koji, valjda, idu uz taj čin.

Te večeri se obrijao a sutra je  otišao u zgradu Sreza Pančevo, staru kuću u centru, koja će, sledećih 20 godina, biti njegov drugi dom.

 

 

 

 



Komentari (6)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mg.beeograd mg.beeograd 20:16 04.02.2016

Na koloseku

Jedan citat Meše Selimović:

Crno je, u teškom vremenu živimo, a živimo jadno i sramotno. Uteha je samo što će oni koji budu posle nas živeli, preturiti preko glave još teža vremena, i pominjati naše dane kao srećne.
elis elis 21:03 04.02.2016

Re: Na koloseku

još samo da je meša stigao objasniti nam šta je utješno u činjenici da će nedaće i belaji koji će snaći neke buduće generacije biti teži i mučniji od onih što su se nama na grbaču navalili volio je on metnut fejsbuk citat u svoje pisanje ko niko
Dr M Dr M 22:07 04.02.2016

Re: Na koloseku

mg.beeograd
Jedan citat Meše Selimović:

Crno je, u teškom vremenu živimo, a živimo jadno i sramotno. Uteha je samo što će oni koji budu posle nas živeli, preturiti preko glave još teža vremena, i pominjati naše dane kao srećne.



"Svako lane beše bolje"
Dr M Dr M 22:11 04.02.2016

Re: Na koloseku

elis
još samo da je meša stigao objasniti nam šta je utješno u činjenici da će nedaće i belaji koji će snaći neke buduće generacije biti teži i mučniji od onih što su se nama na grbaču navalili volio je on metnut fejsbuk citat u svoje pisanje ko niko


Majstor o majstoru!
slsl slsl 09:56 05.02.2016

Bane je odbio poklon

Tog jutra, odoh I odnesoh Drugu Banetu jednu sliku. Bio mi je kao I danas 05.02. rodjendan, I pomislih mozda ce shvatiti zasto ja, jedna slovacka vezilja, nosim njemu na poklon jednu svoju sliku. I sam je video da su kod mene I gresnici I svetci, bas svi, sa decijim licima, poneki decak mozda prerano dobije brkove I bradu, ne znam jer nisam bila majka.
Misljah da ce mozda Drug Bane u toj slici Zuzane Halupove, naci trag lepote jedne tople sobe posle onolikih vozova I putovanja, jer secam se,jednom mi je F.Miteran rekao, znate Suzana, kada pogledam u vasu sliku, ja znam da sam konacno kod kuce………………………………..
Dr M Dr M 10:10 05.02.2016

Re: Bane je odbio poklon

Bio mi je kao I danas 05.02. rodjendan,


Srečan rodjendan!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana