Moj grad| Život

Kako sam postala Čikago girl

njanja_de.manccini RSS / 20.01.2016. u 22:51

 

chicago.18484.jpg

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Kratki pregled poslednjih 2 godina koje sam provela u Teksasu:

 

Your passion and drive for work, and your skillfulness create resentment among colleagues.

 

Your Eastern European background intimidates people.

 

You come from a violent region and you will beat the hell out of all of us.

 

You crazy Macedonian why you work so hard?

 

You crazy Serbian why you work so hard?

 

You crazy Croatian, why you work so hard?

(nisu mogli da skapiraju odakle sam ja ustvari) 

 

You skin is shaded; you are not really white.

 

Eto i to je Amerika. 

Sad sam u Čikagu. Možda privremeno, možda do kraja života … ko zna.

 

Veliki pozdrav svima.

Atačmenti



Komentari (203)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

tasadebeli tasadebeli 07:32 26.01.2016

Re: Ми и они, они и ми

njanja_de.manccini
Да истакнем из текста:

"Ne treba emigraciju, naročito kod nas, ne treba shvatati kao katastrofalnu pojavu. Treba graditi načine da ti ljudi sarađuju ili na daljinu, ili stvarati neke uslove da se vrate i da sarađuju sa domaćim preduzećima, stručnjacima", daje Jelena Predojević Despić.


Taso, nemaš pojma kako bi volela da se vratim u rodnu zemlju, ali nje nema više. rođena sam u Jugi

Vidim i znam kako bih mogla da doprinesem bibliotekarstvu ali na žalost ne vidim da nekoga briga za biblioteke tamo, osim naravno Ž. Paspalj koji je, ljubim ga, predao one ploče Narodnoj biblioteci jer su ih mangupi iz Studia B bacili u smeće.



Разумем те. Сви смо се ми привикли или се још увек привикавамо да те Југе више нема и да је неће ни бити.

Или када мало боље размислим, Њања, да се она сада само другачије зове и да нема форму државе са границама, заставом грбом, химном,... То је прецизније речено. Другачије се зове.

Али они исти људи још увек живе ту на истим тим просторима. Ти људи се, барем, не зову другачије. Исти су.


Да, баш о таквим стварима које помињеш говори и овај линковани текст у мом коментару. И то баш овај одломак који сам издвојио и болдовао.

Лепо је имати Паспаља што више... Али онда се ту појаве разноразни Угричићи који постају по политичкој линији онда управници те Народне библиотеке и који без и трунке гриже савести побацају у контејнере примерке књига из, рецимо, дворске библиотеке Карађођевића.

И још после тога буду награђени неким новим положајем док им се плете ореол "дисидента" захваљујући владајућој београдској културној и интелектуалној (примереније је рећи политикантској) елити.

Мислим да о таквим (не)условима говори и ова госпођа у тексту.

Што би рекао бабо Музафер у Оцу на службеном путу:"Нек' се јебу и они и њихова полит'ка!"

Зато и тапкамо у месту и мраку (институционално) деценијама.

И док се те ствари не промене, држаћемо се ми нашег потцењеног хаоса, што би рекао Марко. Зато и имамо једни друге.
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 02:12 26.01.2016

Re: Meanwhile, in Chicago

da, prilično je loše stanje. počinjem da razmišljam da je onaj texas bio super

na primer sad pre neki dan su otpustili 227 zaposlenih iz public schools, svi iz administracije pa kao to se ne važi jer nisu dirali učitelje. onaj Rham Emanuel kaže da je administracija bila nepotrebno naduvena i da je sad sve taman. ovi što imaju love boli njih briga jer svoju decu šalju i privatne škole ili žive na severu grada gde su škole svakako bolje. kao neki začaran krug je to za crnce (naročito za njih)
.
moram da ti kažem da su čak i naša deca primetila ogromnu razliku u sastavu dece po školama jer u Texasu je bilo bukvalno svega i svačega. ovde sve belci i poneki azijat. neverovatno nešto kako je segregiran Chicago. ko bi reko, došali smo iz TX misleći da je ovde izraženija raznovrsnost iliti diversity kad ono ...

skroz je naopak ovaj poredak.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana