Gošća autor: jednarecfonmoi
Da li ste ikad razmišljali o tim situacijama kad iz jednog događaja nastane potpuno drugi, onaj koji nije trebalo da se desi? Pisaću sada malo kada neočekivano krene u pravcu lepote. Da li samo jedan osmeh, neočekivan, u sred tenzije i svađe može da otvori potpuno druga vrata? Zamislite da se raspravljate sa nekim neznancem u vezi sa potpuno nevažnom stvari i da se odjednom nasmejete samo. Lako, iskreno, videći iznenada nešto sasvim drugo u osobi koja se sa vama prepire. Tada, u tom trenutku prepoznavanja, kao da okrećete peščani sat, vreme počne da teče drugim smerom jer ljubav je došla po vas.
Neočekivani događaji ne moraju da budu vezani samo za ljubav. Pomislite da hodate ulicom i odjednom skrenete putem kojim inače ne idete. Tamo, sasvim nov splet dogadjaja. Susret sa osobom iz detinjstva. Poslednja haljina u skupoj radnji, na popustu, baš onakva kakvu ste sanjali oduvek. Nepoznat pas koji se zatrči ka vama i obraduje vam se kao najboljem prijatelju. Pošto se neočekivano ipak nekako najviše priklanja uz zaljubljenost, ja bih još jednom otišla tim putem. Kao da hodam krivudavom stazom između raznih događaja na jednoj strani i damara srca na drugoj.
Koliko samo pesama postoji na temu sakrivenih ljubavi, prepunih čežnje, kada vas neko sanja i zamišlja, a vi o tome ni ne pomislite. Iznenada, sledi izjava prepuna nežnosti i stihova.
Znate li osećaj kad sećanja krenu da naviru kao kapi kiše?""""""""
Tu negde između sećanja, neočekivanog obrta stvarnosti i veza izmedju ljudi smo se malopre našli Mikele i ja. Ne, naš susret nije bio ljubavan ali je bio iste snage, neverovatan.
Počelo je sve kroz priču o legendarnom profesoru Lukiću, pa o prijemnom za Akademiju, o Mikeleu koji godinama čuva tekst gde ga takođe legendarni profesor Pavle Vasić spominje. O mom tati, koji je upisao Primenjenu na neverovatan način, zahvaljujući istom profesoru Vasiću. Priča je lagano tekla i na kraju, tata me pita za Mikelea da li je bio kod njega u stanu preko puta Beograđanke, davno, davno kroz vreme. Ispostavi se da nije, ali da je bio Mikeleov stariji prijatelj, takodje slikar sa kojim se Mikele susreo... juče! Tata upravo zahvaljujući Mikeleu priča sad sa njim o Šejki, o umetnosti... posle nekih 40 godina..
Da li postoji slučajnost?