Vesna Denčić piše poeziju, haiku, prozu, satirične priče, aforizme, komentare...
Sa bratom Pedjom Denčićem uredjuje i izdaje knjige. Ujedno ih i dizajnira. Piše književne prikaze i recenzije. Prevodi poeziju.
Zastupljena je u više od 40 antologija i zbornika kratkih priča, aforizama i pesama. Prevođena je na poljski, nemački, ruski, bugarski, engleski, francuski jezik... Saradnica je mnogih časopisa i novina.
Vesna Denčić je dobitnica velikog broja nagrada za poetski i satirični opus.
I najzad, ono glavno što inspiriše ovaj blog: Vesna Denčić je glavna urednica prvog elektronskog satiričnog magazina u Srbiji i u regionu - "ETNA", na web adresi www.etna.dencic.com
Upravo je publikovano januarsko, 148. izdanje "Etne" u 16. godini neprekidnog izlaženja. Za ovu priliku izdvajam dve satirične pesme Ivana Rajovića i kratak prikaz savremene ruske aforistike u izboru i prevodu Aleksandra Čotrića. Blog je ilustrovan sjajnim karikaturama Toše Borkovića.
KADA JE UMRLA NADA
Svakog srčanog dupeglavca
sa povišenom notom narcizma
spremali su za poslodavca
u iluziji od komunizma.
Posle toga u ključnom času,
pod paravanom tranzicije,
požnjeli su radničku klasu
srpom vojske i policije.
Sad sve vizije teško bazde
od kužnog znoja autizma,
bednici pljuju nove gazde
i teški teror kapitalizma.
Bistrina uma čela žari,
bridi koža na dlanovima,
psuju livci u železari
pljuju kranci na kranovima.
Zemlja je zasuta pljuvačkama,
sitnim od gladi a sočnim,
dok oratori sa značkama
urlaju pred stadima stočnim.
LIMUN
Nova se vlast pojavila,
svoja uvela pravila,
da oni glume ljude,
da oni hvale i kude.
Predstava iza traje,
jednima sve se daje,
drugi će zbog oholosti
i dalje da glođu kosti.
Čovek je postao imun,
kiseo i žut kao limun,
spreman da od kiseline
tek mirno obriše sline.
A gola i gladna rulja,
koja se tužno kotrlja,
živi u senci htenja
da se ništa ne menja.
Ludilo slobodno šeta
kao pred sumrak sveta,
a verni bi nakot eto,
bar da živi kao pseto.
PANORAMA SAVREMENE RUSKE AFORISTIKE
Garun Agacarski (1986)
U ljubavi niko ne želi da bude treći,
u sportu drugi,
a u trošenju novca prvi.
Na političkoj sceni
glavne uloge igraju se iza kulisa.
Tatjana Ajvazova (1949)
Ako na političku arenu
izlaze klovnovi,
onda nikome nije do smeha.
Bračne obaveze je
prijatnije ispunjavati za drugog.
Jurij Baziljev (1943)
Slava palima za Otadžbinu,
u borbi sa državom.
Optimista veruje
u srećan kraj sveta.
Aleksej Batkievski (1921-2012)
Hoću da prespavam epohu.
Kada aforizmi uđu u modu,
probudite me!
Kad ne bi bilo grešnika,
raj bi bio prenaseljen.
Aleksandar Botvnikov (1955)
Naša mračna sadašnjost
je svetla prošlost naših očeva.
Brak je produžetak ljubavi
drugim sredstvima.
Anatolij Brejter (1930-1991)
Bolje nejednakost u bogatstvu,
nego jednakost u siromaštvu.
Budalama je lako - s njima je teško.
Andrej Vansovič (1963)
Vidokrug vođe ograničen je
dvorskim okruženjem.
U ljubavi prema domovini
bio je pristalica sadizma.
Artur Vasiljev (1935)
Što su u politici dela mračnija,
govori su svetliji.
U dobrom aforizmu
mora da bude više misli,
nego reči.
Boleslav Volter (1927)
Čovek - kako to zvuči gorko.
Glupost - jedan od oblika ispoljavanja pameti.
Aleksandar Galaganov (1955)
Rad mozga može da povredi
druge organe.
Pijane žene mi se ne sviđaju,
a treznima se ne sviđam ja.
Mihail Genin (1927-2005)
Šta je bolje imati -
sopstveno mišljenje,
ili sve ostalo?
Vratite mi moju prošlost.
U njoj je tako divna bila budućnost.
Vladimir Goloborodko (1940)
U despotiji je budućnost
uvek svetla.
Tamo gde nameću jedan jezik,
narodi se ne razumeju.
Arkadij Davidovič (1930)
Junak našeg doba je - kukavica!
Jedan večno živ
može da sahrani milione.
Igor Karpov (1964)
Svaki drugi misli da je on prvi.
Ispovest je uvek zanimljivija
od propovedi.
Tamara Klejman (1953)
Svetla budućnost nije iza brda.
Ona je preko okeana.
Svaka istorija ima svoju bolest.
Vladimir Kolečicki (1938)
Ako u meni živi umetnik,
neka on plati stan.
U početku je bila Reč.
Potom reči, reči, reči...
Boris Krutijer (1940)
Da bismo živeli ljudski,
trebalo bi da budemo plaćeni bogovski.
Jedni nose na Golgotu svoj krst,
a drugi čekić i eksere.
Vladimir Lebedev (1937)
Kada padneš na kolena,
pred tobom se otvaraju
sasvim nove perspektive.
Posle izbora ne dobijamo
ono što smo hteli,
već šta smo zaslužili.
Boris Lesnjak (1917-2014)
"Ne ubij! Ne kradi!
Ne poželi ženu bližnjega svoga!"
Dakle, kao što vidiš,
ne ostaje ništa ljudsko.
Iskra Božja, kao i svaka vatra zahteva
pažljivo rukovanje.
Aleksandar Loktev (1936)
Možemo li nazvati slobodom mogućnosti,
birati između Scile i Haribde?
Sloboda je nedostatak svesti
o okovima.
Genadij Malkin (1939)
Patrioti nije toliko stalo
da za nešto pogine,
već da nekoga ubije.
Nedostatak stavova
ne sprečava njihovo izražavanje.
Vladimir Maljošin (1951)
Plaćanje prema radu,
ne znači plaćanje prema pameti.
Borba protiv gladi
prijatnija je na pun stomak.
Sergej Sidorov (1960)
Kada u tebe ne veruju,
teško je biti čak i Bog.
Ptica u kavezu je uverena
da je ceo svet iza rešetaka.
Vladimir Šojher (1948)
Vlast psihopata
pretvara ceo narod u paranoike.
Tamo gde svi zbrinjavaju zadnjice,
mozgovi odlaze.