Prva „lepota poroka“ se nazirala juče, a epilog je dobila danas. Plivač Milorad Čavić je suspendovan na Evropskom prvenstvu u plivanju jer je nosio majicu „Kosovo je Srbija“. Znam da će odjednom on postati heroj za jedne koji će ga tapšati po ramenu, dok će drugi bez razmišljanja reći da „mu tako i treba“. Ipak, stvar je malo komplikovanija (sada već zvučim kao Boris Tadić). Naime, mladi Čavić je samo postupio onako kako „glavne“ partije, vlast i druge patriJote govore da treba da radimo – „u svakoj prilici stavljati do znanja da je Kosovo sastavni deo Srbije“. Evo vam rezultata tog stavljanja do znanja. Ukoliko vam se ne sviđa odluka Plivačke Federacije, uvek ste slobodni da iz nje istupite. Isto kao i iz bilo koje druge međunarodne organizacije kada jednog dana Rusija bude promenila svoj stav o Kosovu tj. naprasno postane uzdržana.
Ono što je za mene važno je kako se država ponaša u situaciji kada neko ispašta zbog svesnog ili nesvesnog sprovođenja akcionog plana. Ministarka sporta i omladine je najavila protest zbog odluke (svi smo se već naježili), spomenula da je odluka skandalozna, a da će 7.000 EUR kazne država platiti umesto Plivačkog saveza Srbije. Izvinite, molim vas, zašto novac koji plaćamo na ime poreza niste upotrebili da podržite plivački sport kada je to trebalo, neko na plaćanje ovakvih kazni ?
Pored ministarke, oglasio se G17+ i počeo da brani Čavića sa stanovišta ljudskih prava.Naime, ova partija je rekla da je to što je on kažnjen kršenje njegovih „ličnih sloboda i ljudskih prava“, da na majici nema ničeg uvredljivog, da je to najgrublji oblik diskriminacije i da G17 smatra da država mora da stane iza njega. Ovo „SMATRA da MORA“ je postalo opšte mesto ekipe iz DS i G17. I ja SMATRAM da svaki građanin MORA da ima platu veću od 1000 EUR, pa opet ništa. Mene zanima kako će država da stane iza Milorada. Predsednik će opet da ga tapše po ramenu ? Naći će mu nove sponzore ? Ukoliko je ovo drugo u pitanju, to je prilično loša poruka svim drugim sportistima. Takođe, zanima me zašto ekipa iz G17 prilikom susreta sa mogućim investitorima ne nosi ni pomenutu majicu, a čak ni onaj lepi DSS bedž na kome takođe piše „Kosovo je Srbija“. Naravno da nijedan investitor ne bi ništa rekao na to, ali bi svaki od njih video da baš niste u dobrim odnosima sa realnošću, a sa takvim ne vredi praviti DEAL.
Dok sam pisao blog oglasili su se i Predsednik Tadić u svom maniru ("Čavić nije imao nameru") i bogougodni Premijer Koštunica koji je Plivačku Federaciju pozvao da povuče odluku na isti način kao što poziva USA da "ponovo počne da se drži međunarodnog prava". Premijer je još naglasio da je Čavić spreman za nove rekorde (otkud li on to zna) i da je on na majici "prepisao najvažniji deo Povelje UN". Apelovao je na "razumne i odgovorne ljude" isto kao što već 20 godina oni koji vode ovu zemlju "apeluju", radujući se što oko nečeg nema jednoglasnosti.
Za to vreme, primećujem da se tajni akcioni plan u vezi sporta nije primio na Novaka Đokovića i Anu Ivanović. Novak i dalje ima residence u Monaku, što znači da tamo plaća porez, dok je Ani residence u Švajcarskoj. Obe zemlje su naravno priznale Kosovo, pa sad čekamo da vidimo da li će tu neki državni funkcioner nešto da kaže. Da ne bude zabune, ja bih takođe radije plaćao porez nekoj drugoj državi.
Drugi primer mudre državne politike na spoljnom planu je takođe od juče. Naime, Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije je juče imalo vremena da iskaže svoj stav o Tibetu. To je veoma lepo i ja sam očekivao da u Srbiji ipak postoje neki principi i da je makar neko može da pomene ljudska prava ljudi koji nisu Srbi ili sa istima imaju neke veze. Međutim, celo saopštenje glasi upravo ovako:
„MINISTARSTVO SPOLJNIH POSLOVA
Beograd, 20. mart 2008. godine
SAOPŠTENJE MINISTARSTVA SPOLJNIH POSLOVA POVODOM SITUACIJE NA TIBETU
Povodom nedavnih nemira na Tibetu, Republika Srbija ponavlja svoju principijelnu podršku politici "jedne Kine" i poštovanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta Narodne Republike Kine. Republika Srbija zastupa stav da je Tibet unutrašnje pitanje NR Kine i uvažava politiku kineske vlade prema Tibetu kao autonomnom regionu.
Republika Srbija zahvaljuje Narodnoj Republici Kini na doslednom poštovanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta Republike Srbije, Povelje UN, Rezolucije 1244 i osnovnih načela međunarodnog prava, kao i na zalaganju da se pitanje Kosova i Metohije reši mirnim putem, iznalaženjem obostrano prihvatljivog rešenja.“
Možemo se vi i ja, oni i mi, slagati ili ne slagati oko toga da li treba uputiti podršku „celovitosti Kine“, ali sročiti saopštenje u kome nećete čak ni indirektno pomenuti ljudska prava, prekomernu upotrebu sile, ali ni one lične slobode koje G17 pominje u slučaju Čavića je u najmanju ruku strašno. Verujem da naše ministarstvo ima isto mišljenje i u vezi Čečenije – važna je celovitost Rusije, a ljudska prava Čečena valjda moraju da sačekaju malo. Stav Srbije prema svim nestalim i ubijenim tamo je verovatno isti kao stav prema 950 tela iz Batajnice, hladnjačama i Srebrenici – simply IGNORE!
Imajući u vidu da RTS danima (i mesecima) promoviše moguću odluke Dume u Rusiji da prizna Abhaziju (i neke druge regione), biće zanimljivo videti kako će se naše Ministarstvo postaviti u tom slučaju. Da li će tada biti važnija celovitost Gruzije ili da se „ne čačka“ velika sila kakva je Rusija.