bio je neki ruzan dan
cetvrtak, to se dobro secam, jer sam imala zakazano...
padala je kisa sa snegom i bilo je vlazno i hladno,
i ja sam iz kola jedva izasla i usla u ulaz, trazeci taster na interfon tabli,
popela se stepenicama i na spratu iza otvorenih vrata je stajala senka
moje prelepe, nezne i mile drugarice i smeskala mi se sireci ruke,
grlimo se i ja pod prstima osecam samo njenu pidzamu,
ona razvlaci smesak u veliki osmeh a ja spetljana nesto blebecem
kaze, stiglo je ulje sinoc, jedva su ga nasli i utrljava ga u desni
pa spava po ceo dan,...al jebace mu kevu,
sto se tako prisunjao, sakrio skot,
a evo, proslog cetvrtka se vratila sa puta, vesela i srecna
ni ne sluteci da je tu i da vreba.
treba da sredi kosu, kaze, stalno neko dolazi, ne moze tako zarozana,
lepa si, kazem, uvek si,
cerka donosi caj i stavlja na sto pun cokolada,
jer smo preskocile specije koje je za drugarice ostavio muz,
i odzvanja zvonki smeh trece, sa mnom pristigle,
koja svakoga dana ove nezvane sitaucije, donosi sve sto preporucuju,
a sada je tu da istamponira uznemirenost,
skoro da je kao pre, da nema tih uplasenih pogleda,
sve se dogovaramo, kada ce kod mene i sta cemo,
i onda peti put glupavo ponavljam kako joj je divan novi stan,
kao da cu time prekinuti ovaj greskom ukljuceni film,
ja odlazim, jedva hodam bolesna od nekog sranja i od nje,
i ulazim izasavsi iz tog haustora u nesto mutno,
koje ne nestaje ni sutradan i onaj dan posle, ni...
u ponedeljak mi javljaju da je otisla
i mi je s nevericom pratimo u cetvrtak
neki fini svet iz nekih boljih vremena rastrkan na sve strane
ponovo se skupio...ovako,
niko ne progovara,samo klimanje glavom u znak pozdrava,
sviraju tiho noci dok je spustaju,
gomile cveca kao poslednji poljupci,
i onda usporeno razilazenje.
od cetvrtka do cetvrtka, pomislim,
i da smo se dogovorile i sve to...
pa joj svaki put kad ima nesto ispricam
da zna, da se ne pita i ne brine
i ne pominjem joj kako jos uvek osecam
dodir njene prazne pidzme na rukama koji me boli.
Sneski