pogledah sada film Nicije Dete koji me vrati u proslost i osvetli neko davno zaboravljene fotografije. Kisne beogradske ulice, stare fasade, "Komision", nekakve ljude u izlizanim jaknama i velike svetlece reklame na kojima je uvek falilo poneko slovo. I uvek je tu neki ulicni pas, taksista i memljivi podzemni prolazi.
onda njene ispucale usne i prelepe oci, miris hladnoce u njenoj kosi ... zivimo za trenutak, a trenutak kao vecnost, traje kao da se nikada nece zavrsiti ...
..