Društvo| Moj grad

Ne volim kišu

verauskokovic RSS / 07.10.2015. u 16:08

       Tanani međuljudski odnosi imaju moć da nam izmame osmeh kao i da nas rastuže.      

        Letnji pljusak me je iznenadio pre nekoliko meseci. Vraćala sam se s posla kada sam osetila prve kapi na licu. Oblaci su se neprimetno navukli kao zastor preko donedavno čistog neba. Misli su mi se rojile. Ne volim kišu. Kako je moguće da su nekima najromantičniji filmski, strastveni poljupci na kiši? Zašto bi poljubac na kiši bio drugačiji od bilo kog drugog, kada je svaki poseban?

       Nebo se toliko spustilo da mi se činilo da bih ga mogla dohvatiti samo jednim skokom. Ljudi oko mene su ubrzali hod. Kišobrane su užurbano otvorili oni koji su ih poneli. Ma koliko savremen i moderan bio, meni samo smeta. Počela sam brže  da okrećem točkove. Krenulo je bežanje, a šake su mi postale mokre i klizave što je usporavalo kretanje.

       Sledećeg trenutka osetila sam da neko hvata ručke kolica i počinje da me gura. Postalo mi je nelagodno. Kolica se deo mog privatnog prostora. I više od toga,  deo su mene. U taj prostor  puštam samo ljude koji su mi  bliski i koje volim.  Gubitak kontrole kretanja čini me ranjivom. Nije lako prepustiti se. Dozvoliti nekome da vodi znači dopustiti da te vode. Koliko poverenja je potrebno za to?

       Da bih prekinula neprijatnost počela sam da kočim da bih se zaustavila, zahvalila na pomoći i preuzela kontrolu nad kretanjem. Čula sam glas: „Ja ću da ti pomognem." Okrenula sam se  da vidim ko je iza mene. Dočekalo me je nepoznato, mokro, nasmejano lice. Ne znam zašto je to bilo dovoljno da se opustim  i podignem ruke s točkova.

       Pokisli kao miševi bili smo i oni koji trče i ja u kolicima. Dok nam se voda slivala niz lice, odeća lepila za kožu, mahovina rasla iz pora, polako smo usporili. Na kraju smo samo stajali i uživali. Uživali što smo okupani kišom i što je to od čega smo bežali konačno stiglo.

       Iznenada kao što je počela tako je i prestala.  Rastali smo se mokri ali nasmejanih  lica.

       Juče me kiša nije iznenadila. Rominjala je ceo dan. Bez kišobrana, kape,  kabanice u poslovnoj odeći i isfeniranom kosom odlučila sam da izađem napolje i prošetam se, jeste da ne volim kišu, ali ostaću samo dvadesetak minuta.

       Dok sam lagano išla trotoarom kiša mi je fajtala odeću i osvežavala me  sitnim kapima. Pored mene, kao u filmu zaustavio se crveni automobil.  Kroz otvoren prozor  čujem: „Hoćete kišobran ili da vas povezem?" Zahvaljujem se ljubaznoj gospođi i nastavljam svojim putem. 

       Mahanje rukama iza kolica prepunih kartona, papira,  žica, kablova, plehova, zarđalih federa i nekoliko uginulih pegli sledećeg trenutka privlači mi pažnju. Zvonak, veseo glas pita: „Može li? Hoćete li da Vas povezem?" Pogledom tražim skrivenu kameru.

       Na semaforu čekam zeleno i razmišljam kako misao: „Ne volim kišu" više ne odgovara. Znam da u ovom gradu žive neki sjajni ljudi samo nisam znala da ih kiša na neki samo njoj znan način dovodi u moj život. Iz razmišljanja u stvarnost me vraća pitanje: „Treba li Vam pomoć?"  U neverici ali razdragano i nasmejano odmahujem glavom kao odgovor na pitanje gospodinu koji staji na drugoj strani ulice. Sreli smo se na sredini puta. „Ovoliko mogu da uradim!" govori čovek dok bez dvoumljenja skida kačket sa svoje i stavlja ga  na moju glavu. Tako sam se iznenada obrela s kačketom na glavi.

       Dok radosno iščekujem sledeću šetnju po kiši pitam se koga će da donese u moj život.

Atačmenti



Komentari (28)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

apacherosepeacock apacherosepeacock 17:47 07.10.2015

Kad se pomene kisa..

prvo sto mi padne na pamet je tekst Dzonija Stulica:

'Kada kisa potera narod sa ulica nekako se ljudski pricinja grad...'
verauskokovic verauskokovic 18:55 07.10.2015

Re: Kad se pomene kisa..

... ili sablasno?
predatortz predatortz 19:08 07.10.2015

Vremenska prognoza

Dok radosno iščekujem sledeću šetnji po kiši pitam se koga će da donese u moj život.


Kažu, biće je baš ovih dana. Želim da ti donese vedre i nasmejane ljude.
verauskokovic verauskokovic 21:11 07.10.2015

Re: Vremenska prognoza

Radujem se šetnji i otvorena sam za upoznavanje slučajnih prolaznika.
emsiemsi emsiemsi 13:33 09.10.2015

Re: Vremenska prognoza

verauskokovic
Radujem se šetnji i otvorena sam za upoznavanje slučajnih prolaznika.

Лајк !
kosta.babic kosta.babic 19:22 07.10.2015

Ne volim kišu

Kad sam bio jako mlad baš pre polaska u osnovnu školu upoznao sam Mileta.Kao mali preležao je dečiju paralizu i vidno hramao.Često smo se kao deca svađali a ponekad i potukli.Činilo se da nikad drugovi nećemo biti.Deca su ga redovno začikivala zbog njegovog fizičlog nedostatka.A onda je došao prvi razred osnovne.Sedeli smo u istoj klupi.Više nisam primećivao njegovu kraću nogu postali smo drugovi.Preskakali zidove pravili razne dečije nestašluke.Ja sam mu uvek govorio možeš ti to.Uz malu pomoć drugara sve je mogao.Postali smo najbolji prijatelji.Umeo je da iznese taj svoj fizički nedostatak.Bio je dobar čovek.
Moj sin Mateja takođe ima problem sa kretanjem.Jedna noga mu je duža.Hramlje.Turner-Cliperov sindrom. Znam da mu je teško,za njega je to tabu tema.
pozz Kosta Babić
verauskokovic verauskokovic 21:16 07.10.2015

Re: Ne volim kišu

Moj sin Mateja takođe ima problem sa kretanjem.Jedna noga mu je duža.Hramlje.Turner-Cliperov sindrom. Znam da mu je teško,za njega je to tabu tema.


Iz iskustva mogu da kažem da su to faze u odrastanju i prihvatanju sopstvenog tela. Pre ili kasnije tabu teme nestanu. Verujem da Mateja dobija dovoljno ljubavi i podrške što je najvažnije.
alselone alselone 19:36 07.10.2015

:)

Dok radosno iščekujem sledeću šetnji po kiši pitam se koga će da donese u moj život.


Zivot je cudo. :) Juce idem po Sevilji, malo sam se setao (kao Pedja) posle posla i, naravno, izgubim se kad sam se vracao u hotel. Bazam po kvartu i ne mogu da pogodim ulicu a muskaci, ponovo naravno, ne nose mape niti pitaju za pravac nego se oslanjaju na "osecaj pozicioniranja u prostoru".

I tako... nema sanse da pogodim ulicu, sad sam se vec smorio i pokleknem, pitam prolaznika gde je ta-i-ta ulica.

- I will help you.
- (wow, neko prica engleski ovde, bingo!) - Thank you Sir.
- This way, this way.

Nadjemo mi ulicu, znam ja dalje.

- Thank you Sir, this is my street.
- I will walk with you.
(Sad mi vec malo neprijatno)
- I am from Morocco! I know how it is when you don't know your street (sa teskim akcentom).
Pustim ga da me otprati do hotela, isprica mi usput kad je dosao, sa kim je dosao.
Stegnem mu ruku ispred hotela i super se osecam.

Ima jos ljudi.
predatortz predatortz 19:41 07.10.2015

Re: :)

Juce idem po Sevilji, malo sam se setao (kao Pedja) posle posla i, naravno, izgubim se kad sam se vracao u hotel. Bazam po kvartu i ne mogu da pogodim ulicu a muskaci, ponovo naravno, ne nose mape niti pitaju za pravac nego se oslanjaju na "osecaj pozicioniranja u prostoru"


Stipso, platiš taksi!
To ja radim kad negde zavrljam, da posle ne bih gubio reputaciju čoveka koji se odlično snalazi u prostoru.
alselone alselone 19:43 07.10.2015

Re: :)

Stipso, platiš taksi!


Ma nema ni taksija. Ovo su one male ulice od pre 300 godine, sve jednosmerne, prolazi samo onaj ko mora. Nisu ovde gde sam bulevari pa samo da stanes ko u filmu i prolaze zuti taksiji.
verauskokovic verauskokovic 21:21 07.10.2015

Re: :)

Zivot je cudo. :)

O tome pričam!

Ima jos ljudi, :)

Svuda oko nas!
predatortz predatortz 21:23 07.10.2015

Re: :)

verauskokovic
Zivot je cudo. :)

O tome pričam!

Ima jos ljudi, :)

Svuda oko nas!


Uvek ih je bilo i, na sreću, uvek će i da ih bude. Samo ih treba primećivati.
wilma68 wilma68 22:50 07.10.2015

Људина


Прво што сам помислила кад сам прочитала блог:

" Вера Ускоковић, људина.
Са качкетом ! ".

Дивно, ти си тако отворена за Добро, да ти оно само хрли.

verauskokovic verauskokovic 07:32 08.10.2015

Re: Људина

Na ovo ne umem da odgovorim drugačije nego, hvala wilma68.

wilma68 wilma68 23:09 08.10.2015

Re: Људина

zoja444 zoja444 07:28 08.10.2015

asocijacija

pinagard pinagard 09:00 08.10.2015

Свака кап је Богом дана

Кад помислиш колико је благородна свака кап кише - родне наше, хранитељице, одмах заборавиш блато, оквашене ципеле, барице, и помислиш на од суше распуклу земљу и коренчиће који жедно упијају животворну влагу.

Е, зато ја волим кишу. Мада... Како је кренуло, ”друмови ће пожељет Турака, ал Турака нигде бити неће”
mariopan mariopan 12:45 08.10.2015

..

Предиван осећај док читам твој текст.

Ја волим кишу.
Спадам у оне манијаке који би истрчали на летњи пљусак + грмљавину и тресак, макар покисла до коже.
Не волим хладне јесење кише, оне тихе, ромињајуће...оне само шапућу...док оне летње певају оперске арије и дивље плешу по гранама дрвећа.

Има људи....а ти имаш велико срце да све те људе у њега примиш и задржиш.
verauskokovic verauskokovic 19:15 08.10.2015

Re: ..

mariopan
Спадам у оне манијаке који би истрчали на летњи пљусак + грмљавину и тресак, макар покисла до коже.Не волим хладне јесење кише, оне тихе, ромињајуће...оне само шапућу...док оне летње певају оперске арије и дивље плешу по гранама дрвећа.

Predivan opis. Svaka čast.
wilma68 wilma68 23:08 08.10.2015

Re: ..

verauskokovic
mariopan
Спадам у оне манијаке који би истрчали на летњи пљусак + грмљавину и тресак, макар покисла до коже.Не волим хладне јесење кише, оне тихе, ромињајуће...оне само шапућу...док оне летње певају оперске арије и дивље плешу по гранама дрвећа.

Predivan opis. Svaka čast.


Лепо речено, Мариопан.
mikele9 mikele9 13:35 08.10.2015

Kao prilog

prilažem ti tekst iz svog nekadašnjeg bloga Dažd:

Rappelle-toi Barbara Il pleuvait sans cesse sur Brest ce jour-la...početni su stihovi famozne Preverove pesme Barbara. Nastavlja Žak kako je Epanouie ravie ruisselante... je t'ai croisee rue de Siam ali je to ovde i sada nevažno, štono bi rekli, irelevantno. Meni je krucijalna činjenica da je tog dana u Brestu kiša lila ceo dan, pljuštala kao iz notornoposlovičnog kabla! Svojevremeno sam objavio tekst BEM TI ZIMU, a sad dodajem i BEM TI KIŠU!

Pitanje prvo: Šta je uopšte i kog vraga Prever tražio/radio u Brestu tog odvratnog kišnog dana? Pitanje drugo: Ako je već bio u Brestu, što nije po svom običaju cirkao vino u nekom kafeu nego je svoje egzistencijalističkopoetskoucrnurolkuodeveno telo izlagao ogavnoj kišurini? Barbara je posebna priča. Ej, pokisla, nasmejana, razdragana! Ne upuštajući se u razmatranje njene eventualne lepote, telograđenosti, širokog osmeha lepih usnica i slično, Barbara je po mom skromnom sudu, bila ludača! Ko normalan jurca ulicama, pa i ulicom Siam u Brestu, pokis'o k'o miš i još je nasmejan i razdragan?! Ja da dobijem premiju na LOTO-u, na pamet mi ne bi palo da izletim na kišojebinu, veselim se i razdragujem. Pa još ako je kišurina kombinovana s vetruštinom, nema tih para koje bi me naterale da nos promolim iz stambene mi suvoće.
verauskokovic verauskokovic 19:17 08.10.2015

Re: Kao prilog

Imam predlog, da probaš jednom.
kleinemutter kleinemutter 09:30 09.10.2015

volim kisu

Volim kišu, hladnu, toplu bilo kakvu.
Volim i samoću u tim šetnjama po kiši.Nekako ta kiša kao da sve loše opere.

A što se tiče tolerancije:
Što sam umornija ,sve sam manje tolerantna na ,,čudne,, poglede upućene mom drugačijem detetu.I zaboli kad čuješ ,,dobru,, drugaricu da svom sinu šapuće da se ne igra kod mog sina na Adi...i kad ti ,,prijatelji,, zovu ćerku na rođendan, a sina ne spominju, pomislim da je dobro u bajkama ostalo.

Ma, živela kiša!
michiganac michiganac 00:05 10.10.2015

Re: volim kisu

Jos jedan fan (dobre) kise.. (: Stoga, u to ime..

..one rainy mood..

verauskokovic verauskokovic 19:24 11.10.2015

Re: volim kisu

Ma, živela kiša!


I dobri ljudi!
zilikaka zilikaka 22:46 09.10.2015

kakav sjajan blog

A ja danima visim na nekiim šatro političkim...

Ulepšala si mi veče.
verauskokovic verauskokovic 19:23 11.10.2015

Re: kakav sjajan blog

Ulepšala si mi veče

Drago mi je.
mariopan mariopan 23:02 12.10.2015

Re: kakav sjajan blog

Ja upravo ovih daana guram neka kolica u kojima je prijatelj koji je zbog dijabetisa ( i gangrene) izgubio nogu.
On je u šoku i nikako da shvati kako se sve brzo odigralo, kako je za nekoliko dana došlo do sepse i kako su ga jedva otrgli od smrti. Još uvek vaga da li je dobro što su ga spasli ili bi bilo bolje da su ga pustili....
Danima je u depresiji.
Ne postoji način da mu se olakša.
Danas smo ga ostavili u bolnici za rehabilitaciju ( fizikalnu terapiju) gde će naučiti da hoda sa pomagalima a za pola godine će dobiti protezu. Sve vreme je plakao.
Zato me nema mnogo na blogu.

Dok je izašao iz bolnice komšije i prijatelji su mu uradili rampu za kolica i izvadili luksuzni đakuzi iz kupatila da ima komotan prilaz kolicima ka tušu i kupatilu, nabavili kolica za svaku potrebu ( dok ne kupi sopstvena) i našli se pri ruci za svaku pomoć, od nabavke lekova do namirnica za kuću. On živi sam i to je u bolesti veoma teško, zato je kuća puna prijatelja i rodbine.
KO će ako ne mi?
O tome se po pravilu mnogo ne govori nego se samo uradi, najnormalnije...ali ovo je tema o kiši a kiša pada ovih dana baš mnogo?


Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana