Jim Williams
Prije sumalo 3 godine objavio sam blog “Koliko dižeš iz benča?“ u kojem sam se usput osvrnuo i na kulturološku, sociološku pa i memetičku dimenziju te tradicionalne pitalice koja se masovno koristii pri upoznavanju među vježbačima po teretanama širom svijeta.
Broj koji se dobije kao njen odgovor (pod pretpostavkom da je lišen ego refleksnih pridodavanja, i da je istestiran po manje-više regularnoj proceduri) automatski pozicionira novajliju u očima ekipe iz lokalnog džima, ali ga istovremeno upisuje i u jednu mnogo dužu, virtuelnu listu svih ikad ostvarenih benč izbačaja. Od prvih anonimnih tinejdžerskih pokušaja do profesionalnih trijumfa ta nevidljiva lista narasta iz dana u dan. Nezaustavljivo.
Ali među svim tim suvoparnim navodima datim u formi: ime-prezime-rezultat, postoje i neke gotovo zaboravljene epizode koje zaslužuju da im se posveti koje slovo, koji red više. Pa možda čak i čitav blog.
Iako veličine telefonskog imenika Nju Jorka taj benčerski neverending listing, sem takmičarsko- oficijelnih dijelova, koji se daju očas izguglati, svojim većim dijelom postoji kao kakvo tradicionalno usmeno plemensko predanje o epskim duelima čovjeka i čelika. Upravo se u tim pričama za pričanje uz vatru krije odgovor svih odgovora od kojh je pomenuti spisak sačinjen – Ko je najbolji benčer svih vremena?
Inače powerlifting, unutar kojeg bench press postoji kao jedna od tri disciplne (uz čučanj i mrtvo dizanje) u savremenom obliku uspostavlja se početkom 60-tih godina prošlog stoljeća. Krajem 50-tih olimpijsko dizanje tegova drastično gubi na popularnosti u USA. Da l' je tome doprinjeo početak sovjetske dominacije, ili pak potraga za nekim manje tehnički zahtjevnim i bazičnijim (direktnijim) testom snage, teško je reći. U to vrijeme postojalo su 42 različita testa snage koja su podrazumjevala dizanje dvoručnih ili jednoručnih tegova. A sama testiranja su se odvijala na tzv. “odd lift“ event-ima. Vremenom program ovih takmičenja se iskristalizovao i sveo na benč, čučanj i deadlift.
Ključni čovjek za konstituisanje powerliftinga kao sporta sa pratećom organizacionom logistikom bio je Bob Hofman i njegova York Barbell Company, koja se bavila proizvodnjom opreme upravo za olimpijsko dizanje tegova. S jedne strane opadajuća potražnja za sportskom opremom koju je proizvodio, a s druge ambiciozni Joe Weider koji je uveliko gurao svoju bodybuilding priču, tjerali su Hofmana da misli i dijela brzo.
Prvo američko nacionalno takmičenje održava se 1965. Englesko 1966. A prvi "World Weightlifting Championships" 1971.
Bob Hoffman i legendarni sovjetski dizač tegova Vasilij Aleksejev
OK, toliko o suvoparnoj, faktografijom istkanoj istoriji powerliftinga. Prelazimo na onaj ličniji, imenom prezimenom i rezultatom ispisivan moment u vremenu.
Idealan kadar za uvodnu scenu grube životne priče o rvanju s čelikom golim rukama – panorama Skrantona, industrijskog grada u Pensilvaniji, čiji se broj stanovnika tokom 50-tih godina XX vijeka prepolovio, zbog kolapsa industrije uglja glavne privredne grane u toj oblasti.
Što bi rekao poznati američki komičar George Burns - “I’m not afraid to die, because I’ve already been to Scranton..”
U Skrantonu se rodio i odrastao Jim Williams, Big Jim Williams, the Scranton Superman.
Siromaštvo i sirotinjska zabava Džima i njegova četiri brata, aktivnosti u prirodi, beskonačna pješačenja, penjanja po drveću i plivanje u rijeci, grubo i nasumično su miksana sa slikama rasne segregacije, crnih pantera i uličnih protesta, vjestima iz Vijetnamskog rata, atentata na Kenedija, kasnije i slučaja Čarlsa Mensona ...svako jutro otvarali su se pred tim snažnim dječacima dani puni mogućnosti, ali već u startu udavljeni u besparici i opustošeni sveprisutnim bezumnim nasiljem. Ideali su ostajali zaključani u crkvi nakon nedeljne mise, a život, frustrirajuć i nazubljen, nastavljao se na ulici. ... Zbog saučesništva u nasilnoj pljački, zbog 80$ i ručnog sata, bez novaca za dobrog advokata, i rasističke atmosfere u javnom životu Skrantona, Jim biva osuđen na 5 godina zatvora. Imao je tada 21 godinu.
U Rockview State Correctional Facility Jim počinje sa ozbiljnim weightlifting treninzima. Bez ikakvog teorijskog znanja, oslanjajući se na sopstvene instinkte i intuiciju, te slušajući svoje moćno tijelo (a što je zapravo princip koji je namjenjen atletama sa velikim iskustvom i trenažnom praksom) Jim je svakodnevno odrađivao treninge ultra visokog obima. Nemajući predstavu o suštini svojih trening metoda, radio je upravo ono što danas preporučuju neki od najeminentnijih svjetskih eksperata iz te oblasti. Kao što su npr. princip GVT (German Volume Traning) i ruski metod koji je razvio Boris Sheiko.
Ponekad je vježbao benč dva puta na dan. Sheiko je naglašavao da je upravo ekstremni obim ono što bi atlete s nadprosječnim potencijalima trebalo da primjenjuju u svojim treninzima. Interesantno da su veliki bb šampioni Roni Koleman i Arnold radili gotovo iste stvari, trenirali bi pojedine velike mišićne partije (leđa, grudi) po 2-3 puta sedmično, intezitetom koji bi satro i spržio većinu vrhunskih profesionalaca.
Koliki je bio Jimov fizički potencijal najbolje govori scena kada je prvi put uzeo teg u ruke, sa svojih 15 godina, uspio je tad da potisne sopstvenu težinu iznad glave (tzv. military press) iako je bio težak oko 100kg.
Na pensilvanijskim školskim takmičenjima bio je neprikosnoven u bacanju kugle, a značajan doprinos pružao je i u timu svoje škole u američkom fudbalu.
U zatvoru je sa početnih 106kg vremenom dogurao na zastrašujućih i mišićavih 150kg, pri visini od 185cm, i to uz zatvorsku ishranu i bez novca za suplemente. Sa obimom grudi od preko metar i po, i nadlaktice od 58cm, Jim je bio nesvakidašnja pojava čak i među ozbiljnijim dizačima svih provenijencija ( bildera, olimpijaca, powerliftera).
Opak izgled ( koji je skrivao jednu posve blagu narav) dobro mu je poslužio za preživljavanje u zatvoru. Čak mu je omogućio i solidnu zaradu kada ga je jedan stariji gospodin zamolio da mu zaštiti sina od neonacista. Podizanjem arijevskog šefa u vazduh jednom rukom stisnutom oko njegovog vrata dogovor je ekspresno zaključen, a Jimovoj porodici je uplaćeno obećanih 20k zelembaća.
Nakon izlaska iz zatvora (nažalost ne i posljednjeg) Jim nastavlja da upražnjva svoj high volume system treninga.
30. Avgusta 1969. postaje tek drugi čovjek, nakon Pat Casey-a, koji je u benču izbacio preko 600lb (271kg).
Treba napomenuti da tih dana nije postojala nikakva specijalna oprema za benč pres niti druge PL discipline. Tijelo je moralo da bude potpuno ukočeno, a pauza u donjoj poziciji, tj držanje tega na grudima (prije nego što sudija da znak za početak dizanja) iznosila je 2 sekunde. Kod opreznijeg sudije to je znalo da potraje i 3-4 oficijelna “odsječka vremena“. Što se graničilo sa teškom agonijom
Takođe tadašnja tehnika dizanja bila je u određenoj mjeri manje efikasna od one koju takmičari danas upražnjavaju ( o tehničkim detaljima nešto više kroz komentare). Cijenim da bi samom korekcijom tehnike dizanja Jim mogao dodati najmanje 20-30kg svom najboljem rezultatu.
A njegov najbolji rezulta na zvaničnom takmičenju iznosio je 675lb, odnosno 305 kg! I ostvaren je 1972. godine.
Iako je rekord postignut na zvaničnom nastupu, verifikovan od strane sudija, i potpuno regularan po svim osnovama, on je na “nesreću“ ostvaren godinu dana prije osnivanja famozne i najuticajnije powerlifting organizacije IPF, koja se našla mjerodavna da vodi evidenciju o PL rekordima po principu istorija počinje od nas !?!
Zvanično, laskava titula prvog čovjeka koji je podigao 300+ na benču pripala je Bil Kezmajeru, takođe legendarnom powerlifteru i kasnije strongman šampiopnu.
legendarni strongman šampioni, Bil Kezmajer i Jan Pol Sigmarson
No, to Jima nije demoralisalo. Njegov san sada je bila granica od 700lb. Gotovo nadrealno visoko podignuta lestvica. Međutim, JIm je i nju je uspio da dosegne, mada nezvanično, na treningu, u jednoj teretani u Nju Jorku. Iako su samom dizanju svjedočili lično Bob Hofman, kompletni američki olimpijski tim u dizanju tegova i mnogi koji su se tu zatekli, rekord naravno nije priznat.
Ali pored sjajnih uspjeha u PL-u (postigao je WR i u čučnju 392kg) uličarska sklonost ka lakom novcu uvlači ga u nove nevolje sa zakonom. Ukupno je iz par navrata odrobijao 11 godina. Shvativši u kolikoj mjeri mu to uništava odnos sa porodicom, naročito sa sinovima koji su praktično odrastali bez oca, čvrsto odlučuje da iz korjena mjenja svoje životne navike (sem dizanja tegova, naravno ;)) i u tome uspjeva.
Nakon što ga je povrijeda kvadricepsa udaljila od ozbiljnog treninga, Jim se posvećuje humanitarnom radu, postaje predani hrišćani, usput piše knjige, uči, trenira, edukuje omladinu ... nadoknađuje izgubljeno vrijeme sa porodicom.
Big Jim Williams umro je 2007. Dva njegova sina Nathaniel i James nastavila su očevim powerlifterskim stopama, i guraju vrlo dobro.
Jimov RAW bench pres rekord (kako danas vole da nazivaju benč koji se radi bez specijalnog odijela) nije bio oboren preko 20 godina.
Ted Arčidi je 1985. izbacio 320kg, ali je kasnije ustanovljeno da je takmičarski triko koji je tom prilikom nosio već spadao u kategoriju equiped, pa je izbačen iz RAW sekcije.
Ted Arčidi
Ubrzo potom, bench press sa specijalnim odijelima, koja postaju sve specijalnija, dospjeva na do tada nezamisliv nivo. Rekordi padaju preko noći, a rezultati odlaze u stratosferu. Trenutni rekord Tiny Meeker-a iznosi 1077lb ili 488,5kg.
Međutim, u RAW BP, stvari idu vraški teško, krvavo i tvrdo. Napredak u rezultatima je rijedak i na kašičicu, što samo govori u prilog činjenici kako je visok standard postavljen tim dizanjem daleke 1972.
Sve ove godine, tek nekoliko ekstra snažnih momaka uspjelo je da nadmaše Jima u RAW benču presu James Henderson, Scot Mendelson, Eric Spoto i Kiril Saričev, i to skoro 30- tak godina kasnije. Trenutni rekord od 722lb, odnosno 326kg, drži Eric Spoto. Dok Saričev ima samo 1kg slabiji rezultat .
U mnogim stvarima Big Jim Williams je bio ispred svog vremena. Pored nekonvencionalnih treninga, prvi je među dizače uveo oporavak u kadi sa ledom.
U isto vrijeme bio je i običn čovjek, sputan i unižen tamnom stranom svoje ličnosti. Padao je, ustajao, borio se, nikad se ne predajući kao pravi veliki šampion. A njegov strahoviti potencijal za bench pres možda i nikad neće biti do kraja i u potpunosti valorizovan.