Piše: Rodoljub Šabić
Pre dve godine, baš u ovo vreme, u trećoj dekadi avgusta, "hit" vest kojom su se bavili manje više svi mediji bilo je to da je Jovanka Broz, udovica bivšeg predsednika SFRJ hospitalizovana u Kliničkom centru Srbije. Način na koji su mediji izveštavali o tome bio je za mnoge građane iritantan, za Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti pogotovo.
Poverenik je reagovao prvo javnim saopštenjem, potom sprovođenjem nadzora u Kliničkom centru i na kraju podnošenjem prekršajne prijave protiv Kliničkog centra i odgovornih lica.
U saopštenju je apelovano na medije da sa ovakvim izveštavanjem prestanu i da način izveštavanja preispitaju sa stanovišta, pre svega, etičkih principa sopstvene struke. Istovremeno je naglašeno da za nepoštovanje Zakona o zaštiti podataka o ličnosti nisu odgovorni mediji već, kao i u svakoj sličnoj situaciji, zdravstvena ustanova i službena lica koja podatke o ličnosti kojima raspolažu medijima stavljaju na raspolaganje protivno zakonu.
Konstatovano je da je razumljivo pojačano interesovanje za zdravstveno stanje Jovanke Broz, da je logična posledica činjenice da se radi o udovici pokojnog predsednika SFRJ. Ali da su "granice" zadovoljenja tog interesovanja mogle i morale biti informacije o tome da je hospitalizovana, da je pod tretmanom i da jeste ili nije u životnoj opasnosti, a da je objavljivanje informacija o pomućenoj svesti, fizičkoj i higijenskoj zapuštenosti, problemima sa mokrenjem, o ranama na telu i grudima, poodmaklom stadijumu kancera ne samo mučno i nepotrebno, nego i pravno nedopustivo.
Nakon toga, po sprovedenom postupku nadzora Poverenik je podneo zahtev za pokretanje prekršajnog postupka protiv Kliničkog centra Srbije i odgovornih lica M.R. i Z.L.
Zahtev je podnet zbog prekršaja iz čl. 57 stav 1. tačka 5. Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, koji predviđa kažnjavanje za slučaj da se obrada naročito osetljivih podataka o ličnosti vrši suprotno odredbama čl. 16-18 Zakona o zaštiti podataka o ličnosti.
Najkraće, član 16 svrstava podatke o zdravstvenom stanju u kategoriju tzv. naročito osetljivih podataka i predviđa da se njihova obrada, osim kad je izričito predviđena zakonom može vršiti isključivo na osnovu pristanka lica o čijim podacima se radi. Član 17. izričito utvrđuje da pristanak mora biti u pismenoj formi i svojeručno potpisan a za slučaj da je reč o nepismenom licu ili licu koje iz nekog drugog razloga nije u stanju da pristanak svojeručno potpiše, dva svedoka svojim potpisima moraju da potvrde da pismeno sadrži njegovu volju. A član 18. (za ovu priliku nebitan) uređuje opoziv pristanka.
I skoro dve godine po podnošenju zahteva stigla je presuda.
Okrivljeni se oslobađaju odgovornosti!
Sud je našao da je "došlo do propusta da se ispoštuje zakonska forma". Ali, i da to "u ovom slučaju nikako nije osnov za kažnjavanje okrivljenih, jer podnosilac zahteva nije dokazao da je na bilo koji način bila ugrožena slobodna volja Jovanke Broz."!!
Nije ni dokazivao, nije mu to ni traženo, nije ni potrebno a da jeste podsetio bi sud na informacije iz javnog saopštenja okrivljenog o "hospitalizovanju u polusvesnom stanju" ili o "pomućenoj svesti". Ali, definitivno, za dokazivanje nije bilo nikakve potrebe.
Čemu "lament" postupajuće sudije o "slobodnoj volji"? Zar ona zaista ne zna da zakon štiti obavezan način postupanja zdravstvenih ustanova i radnika sa ličnim podacima iz kategorije naročito osetljivih? Zar ne zna da je još jednim zakonom, Zakonom o pravima pacijenata, to eksplicitno potvrđeno?
Malo je verovatno da to ne zna, ali...
Ali, sigurno zna šta je izvestan efekat njene odluke. Može Poverenik podneti žalbu, podneo je. Može ta žalba imati i 100% šansi da dovede do ukidanja ove odluke, ali ne može taj efekat dovesti u pitanje. Do nastupanja apsolutne zastarelosti ostalo je 15-tak dana i praktično je izvesno da će se još jedan prekršajni postupak, pokrenut zbog povrede prava na zaštitu podataka o ličnosti okončati bez sankcija ili bar opomene - obustavom zbog zastarelosti.