Ispričaću vam jednu kratku priču. Priča nema ime, preziva se Staletović i potpuno je istinita.
U novembru 2013, nakon uspešne rekonstrukcije, uselili smo se u novi dom na Zvezdari. Jeste da smo papire za gradnju čekali 14 meseci, ali smo tek po dobijanju svih potrebnih dokumenata – obavili posao. Kad sam od opštine Zvezdara dobio pravosnažnu upotrebnu dozvolu (kojom ti se verifikuje da si sve uradio po pravilima i platio svakojake dažbine) osećao sam se kao IKEA kad im onomad ministarka Mihajlović dodelila dozvolu.Znači, moćno.
Malo nakon useljenja (negde januar 2014.), odnesem u Katastar nepokretnosti sve što je potrebno kako bi ta služba obavilia uknjižbu objekta onakvog kako on danas izgleda, a nakon izgradnje potpuno u skladu sa projektom i dobijenim dozvolama. Kao da nisam u Srbiji, zar ne?
U februaru 2014. dobijem dopis iz Katastra sa zahtevom da podnesem još neki papir. Učinim to odmah i – ako mi verujete – zaboravim na tu instituciju, na svoj predmet, na uknjižbe...
Jutros, pozovem info-telefon Katastra i, gle čuda, javi mi se veseli, mlađi muški glas sa sve „izvolite, kako mogu da vam pomognem“? Prenosim vam naš dijalog u celini:
Ja: „Imam broj predmeta, pa ako biste mogli da mi kažete šta se s njim dešava“'
On: „naravno, dajte broj...“
Ja: (izdiktiram broj i dodam) „ne žuri mi se, ali bi bilo lepo da znam kad će obaviti uknjižbu...“
On: „Ovako...vaš predmet dodeljen je referentu M.Ž. (da ne otkrivam identitet, ali dobio sam puno ime) 19. marta 2015 godine i tamo se nalazi....“
Ja: „Ako sam dobro razumeo, moj predmet se od marta nalazi kod M.Ž. Fino, mogu li da je čujem...prebacite mi vezu da se raspitam ko nje o sudbini predmeta“?
On: (blagi osmeh) „Na žalost, refrenti nemaju telefon...to nije moguće...moraćete doći lično kad je prijem stranaka...“
Ja: „Referenti nemaju telefon???
Izvinite, u 2015. godini zaposleni u Katastru nepokretnosti u Beogradu, nemaju telefon...,mislim, lokal na koji mogu da se jave...???“On: (opet blagi osmeh, kapiram da je čovek na mojoj strani) „Da, nemate mogućnost da sa referentima pričate telefonom. Procedura je da dođete ovde i pričate sa šefom Pravne službe o vašem predmetu“.
Ja: „Zaboga, komplikovano...dobro, evo doći ću u ponedeljak ujutru pa mi recite....“
On: „A, ne, ne, gospodine...ne ide tako – vi živite na opštini Zvezdara, to znači da u Pravnu službu možete doći samo petkom između 11 i 15 sati...“
Ja: „Samo petkom? Neverovatno...dobro, hajde...sutra je petak, znači dođem u 11 i tražim M.Ž. – je l tako?“
On: „Na žalost nije...pošto živite na Zvezdari, a u toj pštini je gužva – onda morate da dođete u kancelariju 36 kad god možete, pa da vam tu zakažu kog petka između 11 i 15 možete doći do pravne službe...“
Ja: (smejem se). „Znači da dođem kad mogu da zakažem jedan petak od danas do kraja godine, kako bih video šta je s predmetom koji je M.Ž. dobila 19. marta ove godine...jer ona nema telefon...ima samo Pravnu službu, a ta služba ima šefa..?“
On: „Na žalost, tako je...hvala vam Staletoviću“.
- hvala dečku na info-telefonu što je bio ljubazan i strpljiv
- izvinjavam se kompaniji IKEA, pominjem ih samo kao primer
- molim Vladu Srbije da odvoji nešto novca i uvede telefone referentima Katastra nepokretnosti
- nadam se da će M.Ž. pročitati ovu priču
Eto. Znači, moćno...
(slika preuzeta sa sajta RGZ. Mogući potpis slike: "Katastar - tako domaćinska atmosfera!")