Stiglo je leto i osim sezone letovanja tu je i ta nama dobro poznata sezona raznih jubileja i obljetnica.
Ej, prošlo je dvadeset godina od završetka ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini! Nije malo! Da ovo transponujemo u kontekst Drugog svetskog rata, ovo je već 1965. Bitlsi, Stonsi i Bejbi bumeri već uveliko haraju svetom a Rusi i Ameri su u svemiru ...
Ipak, na ex-Yu prostoru se ona simpatična ratna uzrečica "Neki ćemo da preživimo a neki ćete i da poginete." posle rata promenila u "Neki ćemo da slavimo a neki ćete i da tugujete." Dakle, ima ko će da slavi a ima ko će da tuguje, svako na svojim toponimima i svako više-manje u krugi svoje porodice (iliti naroda).
Ono što bi sada u Srbiji zaista moglo da bude konstatovano je sledeće:
1) Propala je politika "čišćenja svog dvorišta i nezagledanja u tuđe dvorište"
Strahovito je ljosnula i propala! Pretvorila se zapravo u svoju suprotnost - u tezu o moralnoj superiornosti Srba. Jer zapravo su samo Srbi zaista prihvatili tu politiku - "sredimo naše dvorište (isporučimo ceo državni vrh Hagu a ostatku sudimo kod nas) a tuđa dvorišta ostavimo drugima (oni će isto tako kao i mi pronaći sve svoje zločince, uhvatiti ih i osuditi za zločine počinjene kod njih)." Ostali narodi, danas zapravo veliku većinu svojih zločinaca slavi kao heroje. Kod Albanaca neki od njih figuriraju kao veoma jake političke vođe. Srbi bi morali da prestanu da glume ovu moralnu superiornost i čistunstvo i da počnu da ipak malo više "zagledaju u tuđe dvorište." Ne da bi od svojih zločinaca stvarali heroje, nego da bi među tuđim herojima ukazali na zločince.
2) Propala je politika "pomirenje-zahvaljujući-presudama-haškog-tribunala." Dakle sud u Hagu nije doprineo pomirenju u regionu.
Nekim - zaista skandaloznim, odvratnim zapravo - presudama je činio stvari još gorim po tom pitanju. O suđenjima da i ne govorimo! OK, mogao je Hag suditi pripradnicima vojski, direktnim počiniocima ili onim oficirima koji su zaista okrvavili ruke ili naređivali zločine, ali je on - pokazalo se to ubrzo - zamišljen za nešto drugo. Za jednostrano tumačenje, za crno-belo objašnjavanje, dakle za sastavljanje jedne matrice koja će poslužiti za kasnije pisanje istorije ovih prostora. Kao takav, on se pretvorio u politički sud i sud koji bi da bude u funkciji pisanja moderne i politički korektne, da ne kažem pogodne, istorije. A zapravo pitanje je bilo - kao i na svakom suđenju - samo ko ima bolje advokate i bolje veze sa supersilama. Plus rezultat je i u činjenici da je sud proizveo više istorije nego što je nje bilo na terenu. Da na primer nikome od tih političara nije suđeno u Hagu i da su se svi do jednog izvukli, mnoga od tih velikih imena bi danas bila zaboravljena, svedena na predratnu opskurnost. Suđenjima u Hagu, ti ljudi su pretvoreni u veličine kakvim nikada nisu bili. Generalno je haški sud napravio više štete nego koristi. S time što je tu štetu još uvek teško sagledati ...
3) Devastiran je koncept istorije
Događaji na ex-YU prostoru se danas posmatraju kroz matrice, jednostrano, i onaj ko ima najviše para i ko je u najvećoj milosti nekih spoljašnjih faktora - njegova matrica postaje vladajuća. To je zapravo najgori aspekt svih posledica ratova. To što će ovakva jednostrana istorija zacementirati sve etničke odnose na ex-YU prostoru i što će se tako kroz udžbenike i porodične narative stvarati nove generacije nesposobne za suživot vredan življenja - suživot bez straha od "vratićemo mi njima milo za drago, jednog dana, kad-tad."
4) Uništen je identitet jednog naroda
Zapravo ne sme se dozvoliti da današnji ex-YU narativi o svemu što nas razdvaja (Srbi kao veliki pravoslavci - što baš i nisu bili, Bošnjaci kao veliki muslimani, sa sve ženama u feredžama - što ipak nisu bili veliki deo XX veka, Hrvati kao veliki Evropljani koji veze nemaju sa necivilizovanim Srbima ili Bosancima ... ) postanu osnove za nove identitete koji će nam zakloniti sliku o tome koliko smo zapravo slični. Takođe ne sme se dozvoliti da ovako loše tumačena istorije - kod sva tri naroda - postane merodavna za bilo šta. Ne treba nam jedan udžbenik istorije, to bi bila monstruoznost, ali nemojmo ni sastavljati te udžbenike tako da proizvodimo decu koja će se bojati ljudi koji žive u drugoj ulici ili u nedalekom selu.
5) Evropska unija neće spasiti stvar
Nemojmo se praviti ludi. Radi se o novoj SFRJ i sasvim je moguće da će se jednog dana sve to sa EU završiti baš kao što je završila i SFRJ. Ex-Yu narodi moraju biti pametniji od toga da spas traže spolja. Kada svi koji imaju neke proxy-interese ovde odu odavde, kada jednom propadne EU ili koji god drugi "spasonosni" koncept - ostaće opet Srbi, Bošnjaci i Hrvati. I moraće nekako zajedno.