Ultimativni test za vrhunske poznavaoce fudbala. Ko prepoznaje sledeća imena : Witeczek, Strehmel, Luginger, Spyrka, Reinhardt, N. Oliveira, Alan Cardec, Giuliano, Souza, Edcarlos, Colotto, Barkero, Biagini, Guerrero, Pablo, Andrei, Ramon, Paulo Torres, Jorge Couto, Abel Silva...?U pitanju su Nemci, Argentinci, Brazilci, Španci, Portugalci, a zajedničko im je da su bili strelci u finalima svetskog prvenstva za igrače do 20 godina. Ovog koje se trenutno održava na Novom Zelandu, a koje se 1987. održavalo u Čileu. Velika većina su i osvajači trofeja.
Takođe, zajedničko im je da ja za navedene u nastavku karijera nisam čuo.
Naravno, u uvodu sam nabrojao samo apsolutne anonimuse. U istim finalima strelci su bili Boban, Aguero, Mesi, Iniesta, Pogba, Oscar, Maicon, Saviola, Figo...
Zaključak je da nema zaključka. Svetsko prvenstvo za igrače do 20 godina može, a i ne mora da lansira buduću zvezdu. Čak je po statistikama verovatnije da neće da lansira.
Kada se sa pojedinačnog pređe na timski pregled situacija je malo lakša za analizu i iz našeg ugla malo optimističnija. Timovi koji su u tom periodu dominirali, nekih 5 godina kasnije uglavnom jesu imali zapaženu ulogu u svetskom fudbalu, počevši od tzv Čileanaca, pa do generacije Španije koja je uzela sve što je mogla, a krenula je od U20 1999.
U periodu od 1987 do danas Argentina je osvojila 5 titula, Brazil tri, Portugal dve, a Francuska, Španija i Gana po jednu. Navedeni timovi uglavnom su bili i poraženi finalisti, uz dodatak Urugvaja, Nigerije i po jednom Češke i Japana.
Meni je simptomatično simbolično pojavljivanje Nemačke među finalistima i totalno odsustvo Italije, Engleske, Holandije.
A ako se malo zagrebe po polufinalima, dolazi se do egzotičnih otkrića po kojima bi, da postoji pravilo, kojeg naravno nema, poslednjih godina bili svedoci blistanja : Austrije, Iraka, Mađarske, irske, Maroka, Malija.
U "našem" slučaju, osvajanje prvenstva iznelo je generaciju za koju želimo da verujemo da bi uzela Evropsko prvenstvo 1992, a koja je, da nije minirana besmislenim oslanjanjem na iskusne snage, igrala četvrfinale svetskog prvenstva u Italiji i praktično bila u polufinalu.
iskreno, u današnjoj generaciji U20 Srbije ja ne prepoznajem ni naznake takvog kvaliteta, pa ne treba fantazirati da će više od jednog ostvariti spektakularne svetske karijere. Ali im odajem priznanje za moral, duh i stav, koji su ih doveli do ovde gde jesu. Dodatno im odajem priznanje zato što posle osvajanja Evropskog prvenstva nisu stali, nego idu dalje, na silu, na gurku, na mišiće, ali dalje.
I iskreno verujem da će ići još dalje, jer u ovom trenutku apsolutno ne želim da mislim, a kamoli da se bavim likom i delom Karadžića, Terzića, Ramadanija, Đorića, Pini Zahavija, Kokeze, Zečevića itd.