Budućnost| Društvo| Život| Životni stil

Stoja, zaštićeni svedoci i Novak Đoković

Neven Cvetićanin RSS / 07.06.2015. u 10:01

Aleksandar Tijanić, jedan od poslednjih nepatvorenih teških bombardera srpskog novinarstva rekao je u jednom od zadnjih trzaja sopstvene lucidnosti, u čuvenom obraćanju studentima novinarstva, da Srbiji preti opasnost da joj sve ćerke budu kao Stoja, a svi sinovi kao zaštićeni svedoci. Majstor izraza, koji se metaforama igrao onako kako se Majkl Džordan igrao košarkaškom loptom, našao je pravu sliku da predstavi, u Srbiji, uvek „dinamičnu" svakodnevnicu. I u toj svakodnevnici je plastično ocrtao mesto koje je, u vaskolikoj podeli društvenog (ne)rada i (ne)reda, „rezervisano" za mlade ljude, ili bolje rečeno za one mlade ljude koji se prepuste društvenoj inerciji.

Društva se dele na organizovana i neorganizovana, odnosno na ona koja štite svoje članove i na ona koja svoje članove ostavljaju na milost i nemilost dezintegrativnim silama koje deluju u svakom društvu. Čak i životinjski čopori, prema istraživanjima zoologa, nisu neorganizovane skupine, već predstavljaju skupine u kojima je prisutna „podela rada" i to takva „podela rada" koja će samom čoporu omogućiti stabilnost i produženje vrste. Tako na primer, delfini, u kriznim situacijama, formiraju oko ženke i njenog mladunčeta takozvani zaštitni zid sastavljen od najjačih pripadnika skupine, kako bi oni najslabiji bili najzaštićeniji u slučaju eventualnog napada ajkula. Slično postupaju i vukovi, koji u slučaju spoljnje ugroženosti čopora, formiraju tzv. zaštitni obruč unutar kojega su opet najslabiji - uglavnom mladunčad - a koji spolja brane najjači pripadnici skupine. Slično postupaju i mnoge druge životinjske vrste svedočeći da je instinkt da se zaštite oni mlađi, na kojima počiva produženje vrste, duboko usađen u prirodu živih stvorenja. Otuda se iz odnosa prema mladima koji tek stasavaju u svakoj skupini, bez obzira da li je životinjska ili ljudska, može predvideti da li je dotična skupina održiva ili je osuđena na odumiranje. Pogotovo to vredi za narode, nacije i društva, koji ne postoje po nužnosti, već su konstrukt skupa istorijskih uslova i surova je činjenica da su čitavi narodi, nacije i društva kroz istoriju nepovratno nestajali.

Mi, u Srbiji, u prethodnih nekoliko decenija otvorene društvene krize, smo počeli da živimo prvu fazu odumiranja i danas smo kao društvo, po većini objektivnih parametara mnogo slabiji nego što smo to bili pre nekoliko decenija. To se posebno vidi i iz činjenice što su u našem društvu, u prethodnih četvrt veka, na žalost, najveći teret krize podneli oni najslabiji - najmlađi i najstariji, jer ove dve društvene grupe po logici svog habitusa nisu bile u mogućnosti da se ravnopravno takmiče u surovom ratu svih protiv sviju. Stoga nije ni čudo što su upravo ove dve grupe u našem društvu najranjivije, najzbunjenije i najizloženije svim stresovima kroz koje prolazimo u beskonačnim koncentričnim krugovima. O penzionerima i časnim starinama ćemo drugi put, a u ovom tekstu ćemo pokušati da ukažemo na neke probleme položaja i perspektive mladih u našem društvu i to onih mladih koji stoje na razmeđi detinjstva i čoveštva i koji bi, koliko sutra, trebali da postanu glavna uzdanica društvenog razvoja.

Ne treba biti sociolog ili vršiti empirijska društvena istraživanja, da bi se došlo do zaključka da su kod nas mladi ubijeni u pojam. Dezorijentacija, apatija, asocijalno ponašanje i, konačno, utočište u ekstremnim i subkulturnim društvenim grupama. Tako bi se najkraće mogao opisati začarani krug u kojem se vrte oni pripadnici mlađe populacije koje nosi društvena inercija i koji nisu imali priliku i šansu da, zbog niza protivnih vetrova, imaju normalan životni start. Čak i oni pripadnici mlađe populacije koji žive u „normalnim" uslovima ne mogu a da ne budu dotaknuti sveopštim sivilom usled koga žive, usled čega se, čak i kad nisu izloženi devijantnim oblicima društvenog ponašavanja, opet povlače u sebe i nemaju poleta, koji bi trebao da bude karakterističan za njihove godine. Jedno od novijih socioloških istraživanja obavljenih kod nas na ovu temu kaže da preko 70% mladih u dobi od ranog punoletsva do izmaka dvadesetih godina ne pripada nijednoj organizaciji i ne učestvuje u bilo kakvoj društvenoj aktivnosti. Ne učestvuje, jer u bilo kakvoj vrsti društvenog angažmana ne vidi bilo kakav smisao. To je ona velika reka mladih „izgubljene generacije" koja tek dozreva, koji, umesto da svoj život uzmu u svoje ruke, sopstvenu potvrdu traže u lajkovima na Fejsbuku, menjajući realni život virtuelnim. U Srbiji ima između 3,5 i 3,7 miliona ljudi koji imaju otvoren nalog na Fejsbuku i najveći broj ove grupacije (oko 30%) predstavljaju upravo mladi koji su između 18 i 24 godine života, a odmah za njima je grupacija takođe mladih - koji su između 25 i 30 godine života (nešto manje od 30%), što znači da je više od polovine korisnika Fejsbuka u Srbiji upravo u „tranzicionim" godinama koje iz mladosti vode u zrelost. U susretu lične, odnosno generacijske tranzicije i naše kolektivne, beskonačne društvene tranzicije iz koje nikako da izađemo, značajan broj mladih ljudi se naprosto pogubio i pobegao u virtuelnu stvarnost. Društvene mreže poput Fejsbuka, Tvitera i ostalih potencijalnih „netvorkova" itekako mogu poslužiti za društveni angažman i u društvima sa više optimizma i srećnijom strukturom za to i služe (malo, malo pa se na „trulome Zapadu" ljudi međusobno sazovu preko mreža oko nekog problema, pa udare ili u marš, ili u overavanje neke peticije), dok kod nas, na žalost, društvene mreže, uz časne i malobrojne izuzetke (npr. neki blogovi, kao oblik online umrežavanja, na kojima se skupljaju misleći, kreativni i aktivistički raspoloženi ljudi koji ne samo da misle o svojoj zemlji, već joj i misle dobro), uglavnom služe, kao i velika količnina „šarenih" medija, za anesteziranje mozga i jalovo trošenje društvene energije. Teza autora ovog teksta je da u našem društvu Fejsbuk, Tviter i ostale društvene mreže ne samo da ne doprinose bilo kakvom društvenom aktivizmu i društvenom zdravlju mlade populacije, već, uz malobrojne aktivističko-misleće izuzetke, ovu populaciju dodatno betoniraju u praznom društvenom prostoru u kome su realne akcije koje bi dovele do realnog poboljšanja društvenog statusa, a na korist čitavog društva, zamenjene lažnom virtuelnom „online psihoanalizom". Značajan broj mladih danas, bežeći od surove stvarnosti, ogledaju sebe u lažnom i iskrivljenom virtuelnom ogledalu i to je jedan od razloga zašto se devojčice puće po Fejsbuku, a mladići poziraju u stilu Bendžamina Bagzija Sigela - i jedni i drugi u nesrećno izabranom samodbrambenom refleksu, koji im je usadila društvena džungla. No, s onu stranu ovih online performansa, ove devojčice i dečaci, devojke i momci, nesigurni pasivno stoje ukopani u mestu, pomireni sa činjenicom da, kako se njima čini, ovde uskoro neće biti bolje.

Možda kao nikad ranije, mladi su danas potonuli u svojevrsni aktivistički nihilizam koji se manifestuje pre svega stavom da budućnost neće biti bolja od sadašnjosti, iz čega proishodi potpuno odsustvo želje da se bore za određene ciljeve u budućnosti na kolektivnom planu (ostavljamo po strani individualne pokušaje da se „snađu", jer to na društvenom planu ne rezultira bilo kakvom trajnijom posledicom). Prethodne generacije mladih, od onih ustaničkih i patriotskih u 19. veku koje su sanjale o nacionalnom oslobođenju, do socijalističkih koje su verovale u „svetsku revoluciju" i društvo jednakih šansi, su uvek imale neki svoj kredo koji ih je vodio i davao im polet. Čak i tokom famoznih 90ih godina mladi su bili veoma aktivistički raspoloženi, uglavnom na strani tadašnje opozicije, ali poneki i na strani „patriotske" vlasti, i mislili su da je nešto vredno borbe. Danas velika većina mladih, osim izvesnih užih grupa i s desna i iz centra i s leva, ne veruje da je bilo šta vredno borbe i prepuštaju se svakodnevnom individualnom „snalaženju" - bukvalno od danas do sutra. Zato neke od njih postaju „Stoje" praveći prve korake ka „zvezdama" na Fejsbuku i Instagramu, a neki od njih „zaštićeni svedoci".

Na sreću, postoje i naši „Novaci Đokovići", svetli izuzeci u opisanom tihom okeanu nihilizma i malodušnosti, koji su, opet, do sopstvenih uspeha došli mimo, a često i uprkos, dominantnim društvenim obrascima. Nije tu reč samo o Novaku Đokoviću, već ima i drugih, javnosti manje poznatih primera. Novak Đoković, kao i Klint Istvud, nije samo čovek, već je mnogo više paradigma. Pozitivna paradigma. Koja je retka u društvu u kojem živimo, ali koja je ipak prisutna i prosejava tu i tamo kroz likove različitih ljudi. Nedavno sam držao predavanje mladim uspešnim preduzetnicima u Privrednoj komori i pošto sam saslušao njihova pitanja i razmišljanja, sugestije i nade, zaključio sam da su to neki srčani i pametni mladi ljudi. I bio sam zadovoljan.

Znate mene, volim Klinta, Šejna i kaubojce. Zašto su kaubojci interesantan filmski žanr? Zato što verovatno ni u jednom filmskom žanru, kao u kaubojcima, nije podignut takav spomenik snazi individue. Mogućnostima individue. Njenim nadama. A protiv njenih strahova. Ono, dođe Klint (ili Šejn, ili Dok, ili Vajat, ili Bili, ili Pet, ili Džesi...) u sumrak i reši stvar. Kada su svi mislili da je stvar izgubljena. Nije ni čudo da su ti filmovi posvećeni pionirima Zapada koji su krotili divlju zemlju i koji su bili unapred otpisani kada su potegnuli karavanom put Zapadne Obale. I koji su pored svega, uspeli da realizuju nešto od onoga o čemu su sanjali. E sad, nije baš da je u životu uvek tako da dođe dasa u sumrak, reši stvar i otme deo svojih snova od prašnjave svakodnevnice. Najčešće i nije. Ali ne može škoditi životu da se takve vizije podastru uz pomoć kamera i ostalih alata ubogom narodu. Umesto da mu se puštaju futuristički apokaliptični kadrovi kako samo što nije izbio Treći svetski rat nakon koga ćemo vodu skupljati u kokosima i živeti u pećinama. Možda budućnost i neće biti sjajna kao u vreme kada su „njihovi" pioniri otkrivali Divlji Zapad (ili ovi „naši" pioniri Divlji Istok), ali zaista nema potrebe ni rezona da se ljudi sada zastrašuju da će ih u budućnosti pojesti ajkule i da će im vampiri sisati krv. A društvene mreže su pune takvih stvari. Te ovo nam je, te ono nam je, te ovakvi smo, te onakvi smo. Doduše ima i nekih lepih stvari koje se dešavaju po društvenim mrežama. Ali generalno ima tu više stvari koje ometaju svrsishodne životne akcije, nego što ih stimulišu. Što bi rekao Andrić u onoj svojoj čuvenoj mladalačkoj pesmi - u ljetni dan, sine moj! Ta Andrićeva pesma je danas potrebnija mladima kao očinski savet od svih Fejsbukova ovog sveta i svih Instagrama i Tvitera. Nisam neki konzervativni tip koji bi zabranio internet kano u Šjevernoj Koreji (onaj pretprošli „cenzorski" blog je bio mali performans, mudro su uvideli neki, kao i prošli, kao na svoj način i svaki blog koji ovde pišem). Naprotiv - neka cveta hiljadu cvetova. Ali, majku mu, neka nešto i rodi posle tog cvetanja, a ne samo da se mladi vrte u krug i ne napreduju.

Zato je moj heroj ovoga puta u tekstu posvećenom perspektivi mladih u našem društvu, uz dužno poštovanje Klintu, kaubojcima i vaskolikim revolverašima, ipak Andrić. I ona njegova pesma. Sladokusci znaju koja.

 

 

 

 

 

 

 



Komentari (48)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

tasadebeli tasadebeli 10:27 07.06.2015

...

Društva se dele na organizovana i neorganizovana, odnosno na ona koja štite svoje članove i na ona koja svoje članove ostavljaju na milost i nemilost dezintegrativnim silama koje deluju u svakom društvu.



По мени, постоје три типа друштава.

Глаголска друштва су читав англосаксонски свет, посебно Америка и Британија. У њима је све везано за рад, за кретање, за деловање, за каријеру, чак и на уштрб породице; нема се времена за губљење, брзина и ефикасност су две најцењеније карактеристике. Ничим нису задовољни и стално смишљају нове начине да испуне своје животе (или празнине у њима, по некима). Спремни су да за минут разруше стару причу и старе моделе да би увели нешто ново. Глаголска друштва имају стално засукане рукаве.
Именична друштва су типично скандинавске земље. Све је тамо некако ненаглашено (осим природе), једноставно, неупадљиво, онако како је стварно, без много улепшавања и 'фарбања'; и људи су такви: мирни, без великих претензија (у поређењу са Англосаксонцима), нема много галаме, нема много брзине, породични живот је важан и добар баланс између рада и одмора. Њихова демократија је природна, некако се подразумева и о њој се много не прича. Заједница је битна и свако се труди да буде добар члан; држава је издашна, а народ радо плаћа (велики) порез. Ко год је био у Норвешкој, Исланду, Данској и, у извесној мери, Шведској и Швајцарској, зна о чему говорим.
Трећи тип је сличан нама: придевска друштва. Као и у глаголским, и ту има много галаме, али је она непродуктивна: углавном се галами око политике и прегањања свакаквих врста; у придевским друштвима све је веће него што стварно јесте, свака изјава и идеја је историјска, свака критика је крвна увреда, све је или рај или пакао, нема средине. Епитети/етикете владају. Таква друштва воле велике речи, велике гестове, у њима се ствари као моћ или богатство показују јер је све у декору, у површини. У придевским друштвима се много прича, а мало ради. Придевска друштва воле јаке политичаре и обично имају проблема са демократијом. Русија, Кина, Блиски Исток, добар део источне Европе, добар део Медитерана. И ми.

...


Перманентни сукоб између идеалног и реалног, стабилности и нестабилности, логике и ирационалности, знања и простаклука, одговорности и самовоље, поверења и изневеравања тог поверења, општег добра и личне користи, закона и безакоња и – више него било шта друго – свакодневног искуства да лоши момци на крају, дугорочно, увек победе, с временом су учвршћивали и распиривали наш надреално-фарсични ментални калуп.

(Лазар Џамић)



umesto da svoj život uzmu u svoje ruke, sopstvenu potvrdu traže u lajkovima na Fejsbuku, menjajući realni život virtuelnim. U Srbiji ima između 3,5 i 3,7 miliona ljudi koji imaju otvoren nalog na Fejsbuku i najveći broj ove grupacije (oko 30%) predstavljaju upravo mladi koji su između 18 i 24 godine života, a odmah za njima je grupacija takođe mladih - koji su između 25 i 30 godine života (nešto manje od 30%), što znači da je više od polovine korisnika Fejsbuka u Srbiji upravo u „tranzicionim" godinama koje iz mladosti vode u zrelost. U susretu lične, odnosno generacijske tranzicije i naše kolektivne, beskonačne društvene tranzicije iz koje nikako da izađemo, značajan broj mladih ljudi se naprosto pogubio i pobegao u virtuelnu stvarnost.

...

Možda kao nikad ranije, mladi su danas potonuli u svojevrsni aktivistički nihilizam koji se manifestuje pre svega stavom da budućnost neće biti bolja od sadašnjosti, iz čega proishodi potpuno odsustvo želje da se bore za određene ciljeve u budućnosti na kolektivnom planu (ostavljamo po strani individualne pokušaje da se „snađu", jer to na društvenom planu ne rezultira bilo kakvom trajnijom posledicom).



Друштвене и политичке импликације заводљивости кибер простора бројне су, будући да се пре свега ради о својеврсној имплозији друштвеног у класичном смислу, која се одвија пред надирањем техничког. Тиме се свакако категорија друштвености као циљ, первертира у средство инструментализације које користи технологија. Такозвани "вишак употребљивости", који је једна од перформанси сајбер простора, повлачи за собом не само ширење интерфејса него и својеврсну ерозију локалног, а посебно чињеницу да је концепт јавности расточен, разбаштињен свог традиционалног значења, и тиме учињен дисфункционалним за концепт res publica.

(Зорица Томић)



П.С. -
Neven Cvetićanin Neven Cvetićanin 10:45 08.06.2015

Re: ...

tasadebeli
Društva se dele na organizovana i neorganizovana, odnosno na ona koja štite svoje članove i na ona koja svoje članove ostavljaju na milost i nemilost dezintegrativnim silama koje deluju u svakom društvu.



По мени, постоје три типа друштава.

Глаголска друштва су читав англосаксонски свет, посебно Америка и Британија. У њима је све везано за рад, за кретање, за деловање, за каријеру, чак и на уштрб породице; нема се времена за губљење, брзина и ефикасност су две најцењеније карактеристике. Ничим нису задовољни и стално смишљају нове начине да испуне своје животе (или празнине у њима, по некима). Спремни су да за минут разруше стару причу и старе моделе да би увели нешто ново. Глаголска друштва имају стално засукане рукаве.
Именична друштва су типично скандинавске земље. Све је тамо некако ненаглашено (осим природе), једноставно, неупадљиво, онако како је стварно, без много улепшавања и 'фарбања'; и људи су такви: мирни, без великих претензија (у поређењу са Англосаксонцима), нема много галаме, нема много брзине, породични живот је важан и добар баланс између рада и одмора. Њихова демократија је природна, некако се подразумева и о њој се много не прича. Заједница је битна и свако се труди да буде добар члан; држава је издашна, а народ радо плаћа (велики) порез. Ко год је био у Норвешкој, Исланду, Данској и, у извесној мери, Шведској и Швајцарској, зна о чему говорим.
Трећи тип је сличан нама: придевска друштва. Као и у глаголским, и ту има много галаме, али је она непродуктивна: углавном се галами око политике и прегањања свакаквих врста; у придевским друштвима све је веће него што стварно јесте, свака изјава и идеја је историјска, свака критика је крвна увреда, све је или рај или пакао, нема средине. Епитети/етикете владају. Таква друштва воле велике речи, велике гестове, у њима се ствари као моћ или богатство показују јер је све у декору, у површини. У придевским друштвима се много прича, а мало ради. Придевска друштва воле јаке политичаре и обично имају проблема са демократијом. Русија, Кина, Блиски Исток, добар део источне Европе, добар део Медитерана. И ми.

...


Перманентни сукоб између идеалног и реалног, стабилности и нестабилности, логике и ирационалности, знања и простаклука, одговорности и самовоље, поверења и изневеравања тог поверења, општег добра и личне користи, закона и безакоња и – више него било шта друго – свакодневног искуства да лоши момци на крају, дугорочно, увек победе, с временом су учвршћивали и распиривали наш надреално-фарсични ментални калуп.

(Лазар Џамић)



umesto da svoj život uzmu u svoje ruke, sopstvenu potvrdu traže u lajkovima na Fejsbuku, menjajući realni život virtuelnim. U Srbiji ima između 3,5 i 3,7 miliona ljudi koji imaju otvoren nalog na Fejsbuku i najveći broj ove grupacije (oko 30%) predstavljaju upravo mladi koji su između 18 i 24 godine života, a odmah za njima je grupacija takođe mladih - koji su između 25 i 30 godine života (nešto manje od 30%), što znači da je više od polovine korisnika Fejsbuka u Srbiji upravo u „tranzicionim" godinama koje iz mladosti vode u zrelost. U susretu lične, odnosno generacijske tranzicije i naše kolektivne, beskonačne društvene tranzicije iz koje nikako da izađemo, značajan broj mladih ljudi se naprosto pogubio i pobegao u virtuelnu stvarnost.

...

Možda kao nikad ranije, mladi su danas potonuli u svojevrsni aktivistički nihilizam koji se manifestuje pre svega stavom da budućnost neće biti bolja od sadašnjosti, iz čega proishodi potpuno odsustvo želje da se bore za određene ciljeve u budućnosti na kolektivnom planu (ostavljamo po strani individualne pokušaje da se „snađu", jer to na društvenom planu ne rezultira bilo kakvom trajnijom posledicom).



Друштвене и политичке импликације заводљивости кибер простора бројне су, будући да се пре свега ради о својеврсној имплозији друштвеног у класичном смислу, која се одвија пред надирањем техничког. Тиме се свакако категорија друштвености као циљ, первертира у средство инструментализације које користи технологија. Такозвани "вишак употребљивости", који је једна од перформанси сајбер простора, повлачи за собом не само ширење интерфејса него и својеврсну ерозију локалног, а посебно чињеницу да је концепт јавности расточен, разбаштињен свог традиционалног значења, и тиме учињен дисфункционалним за концепт res publica.

(Зорица Томић)



П.С. -



Interesantna teorija o načinu podele društava. Ima mnogo podela i klasifikacija podele društava, što u oficijalnoj nauci o društvu - sociologiji, što "nezvaničnih" i vannaučnih, ali svaka je deskripitno zanimljiva, jer svaka od njih doprinosi bogatstvu objašnjenja. Meni su ipak najbliže one strukturalističke teorije u kojima se tvrdi da sva društva u osnovi imaju sličnu strukturu. Da ne nabrajam knjige i autore. Ali i sve druge teorije su legitimne.


tasadebeli tasadebeli 20:06 08.06.2015

Re: ...

Neven Cvetićanin

Interesantna teorija o načinu podele društava. Ima mnogo podela i klasifikacija podele društava, što u oficijalnoj nauci o društvu - sociologiji, što "nezvaničnih" i vannaučnih, ali svaka je deskripitno zanimljiva, jer svaka od njih doprinosi bogatstvu objašnjenja. Meni su ipak najbliže one strukturalističke teorije u kojima se tvrdi da sva društva u osnovi imaju sličnu strukturu. Da ne nabrajam knjige i autore. Ali i sve druge teorije su legitimne.



Не бих ја то називао теоријом. Чак ни "незваничном", "ваннаучном"... Теорија је исувише озбиљан термин.

Пре да кажемо да је то искуствена спознаја света око себе исказана кроз метафору.

(А опет, не бих ја ту пренебрегнуо ни чињеницу да је свака озбиљна научна теорија за коју данас знамо и коју сматрамо некаквим напретком у људском сазнавању света око себе била рођена првенствено као метафора (и алегорија како се та метафора ширила), те да је одатле кренула у неизвесну будућност...)

Мислим да ни сам

Џамић (ЛИНК)

не би те своје речи назвао теоријом. (ЛИНК)

А овај цитат који сам окачио је из:



Пошто се сећам да си на прошлом посту помињао нешто о томе како је, за разлику од данашње Србије, Титова СФРЈ била уређена држава са јасном улогом и значајем институција у животу друштва, окачио бих ти овде још један цитат из Џамићеве књиге који представља интересантно поимање модерне историје Србије:

Историја је код нас покушала да замени индивидуалистички патријархализам (где је свако домаћинство, односно породична задруга, производило скоро све што им треба) колективистичким тоталитаризмом (где смо сви изненада морали да се ослањамо на непоуздане 'друге'). Нисам ни на који начин заговорник било какве романтичне прошлости, посебно не породичне задруге као врло неефикасног и немодерног начина уређивања друштва, али једна ствар коју је задруга имала је била стабилност и заштита појединца, члана те задруге. Он је на њу могао да рачуна.

У нашем посттурском националном експерименту – да, овде мислим на наше слављене вождове, књажеве и краљеве – та стабилност се изгубила и замењена је небирократским ауторитарним системом који је био мешавина бечке бирократије и турске самовоље. Народ је, и даље, био извор прихода за елиту и ништа више. Народ и даље није имао утицај на дешавања; народу су и даље неочекиване одлуке падале са неба; народ и даље није разумео компликована бирократска правила која су се стално мењала; народу су и даље давана најбесмисленија објашњења за поступке његових владара. Укратко, народ је и даље живео у фарси.

Није ништа боље искуство ни нашег колективистичког експеримента након ослобођења од Немаца, упркос лепим речима и жељама његових идеалистичких твораца и још више идеалистичких следбеника. Ако ми на овом месту сада поменете идеалну Титову Југославију, наш некадашњи црвени пасош и доживотни посао за све, све што могу да кажем је да не постоји ништа што се не може решити довољно великим кредитом. Фарса се у тој Југославији још и појачала, због притиска да се помире мед и млеко званичне пропаганде са корупцијом и некомпетенцијом 'на терену'.

Перманентни сукоб између идеалног и реалног, стабилности и нестабилности, логике и ирационалности, знања и простаклука, одговорности и самовоље, поверења и изневеравања тог поверења, општег добра и личне користи, закона и безакоња и – више него било шта друго – свакодневног искуства да лоши момци на крају, дугорочно, увек победе, с временом су учвршћивали и распиривали наш надреално-фарсични ментални калуп. Ми смо социјално и културно предиспонирани да волимо нешто као Алан Форд; за нас, Алан Форд је више од стрипа, он је документарни запис.


Иначе, сама књига је настала из низа Џамићевих доприноса веб магазину Башта Балкана. (ЛИНК)


А Зорица Томић је ту због оног твог помињања "активистичког нихилизма"... Не бих ја тај "активистички нихилизам" ограничавао само на популацију млађих... Захватио је он читаво друштво, а Зорица то лепо назива ерозијом локалног.

(EDIT: Уосталом, погледај и овај наш блог. Он је добра илустрација за то о чему говоримо. Колико сам видео за ове 4 године откада сам ту, успевали смо да удружимо снаге само у неким случајевима када је неком слабом појединцу друштва била потребна животно значајна помоћ, а и тада не увек са успехом. Последњи пут то беше Брајин позив за масовно писање градоначелнику Београда да се особама са аутизмом врати право на посебна паркинг места, али не знам да ти кажем да ли је и колико је та акција уопште имала одјека. И чак и ту је било појединих, не много али их је било, који су својим исказима релативизовали снагу заједништва у напорима за остваривање једне хумане идеје.)

Превеликом заокупљеношћу великим светом и његовим проблемима, те непрестаном жудњом да пошто-пото будемо његов део једнак по правима и обавезама са онима најбогатијима у том великом свету, побегли смо сви у виртуелну стварност (и при томе не мислим само на интернет - писао си ти и о Паровима, зар не?) све мислећи да је то једини прави пут за остварење наших жеља. А тиме смо, у ствари, постали само она права, истинска "усамљена гомила" и друштво, ако се ми још увек тако можемо називати, без јавног мнења и утврђених општих вредности на којима бисмо опстајали.

Не знам како бисмо тај процес могли да назовемо... Атомизација друштва?

Укратко, ми смо република само формално, у свом називу, али смо, у ствари без оног res publica које би требало да чини срж те републике...
sioux sioux 10:33 07.06.2015

Nepatvoreni Tijanić

"Gospođu Marković smatram svojom prijateljicom i tako će zauvek ostati. Iz više razloga. Najpre znam da je protiv rata i profitera, te da u svom stavu ima civilizacijski paket koji je sličan mom."(Ministar Aleksandar Tijanić o Miri Marković, Beograd, 1996)---LINK

"Ja sam to jutro došao da ga ubijem, jer je on o meni širio lažne tvrdnje. Hteo je da me posvađa sa Miloševićem, čak je i nudio podatke. Sve je izmislio, i ja sam odlučio da ga ubijem, što on i zaslužuje. Kada sam ušao u njegov stan počeo sam da ga šutiram i da ga udaram, mada je Bundalo izvadio pištolj i uperio mi ga u rebra, ali se ja toga nisam plašio. Izudarao sam Brkića propisno, što je on i zaslužio..." (Izjava ministra Aleksandra Tijanića u Prvom opštinskom sudu, Beograd, 1996)
makemyday makemyday 08:03 08.06.2015

Re: Nepatvoreni Tijanić

Nepatvoreni Tijanić
"Gospođu Marković smatram svojom prijateljicom i tako će zauvek ostati. Iz više razloga. Najpre znam da je protiv rata i profitera, te da u svom stavu ima civilizacijski paket koji je sličan mom."(Ministar Aleksandar Tijanić o Miri Marković, Beograd, 1996)---LINK

"Ja sam to jutro došao da ga ubijem, jer je on o meni širio lažne tvrdnje. Hteo je da me posvađa sa Miloševićem, čak je i nudio podatke. Sve je izmislio, i ja sam odlučio da ga ubijem, što on i zaslužuje. Kada sam ušao u njegov stan počeo sam da ga šutiram i da ga udaram, mada je Bundalo izvadio pištolj i uperio mi ga u rebra, ali se ja toga nisam plašio. Izudarao sam Brkića propisno, što je on i zaslužio..." (Izjava ministra Aleksandra Tijanića u Prvom opštinskom sudu, Beograd, 1996)

Da, na neke stvari se lako zaboravlja.
jinks jinks 10:53 07.06.2015

...

Nisu uvek baš najjasnije parole tipa "ova generacija prepuštena sama sebi", ili "ona generacija izgubljena".

Pa zar se i ovako i onako sve ne svodi na ličnu inicijativu. Doduše, vi možete tu i tamo nekoga ili neke da motivišete, ali ako nema lične inicijative džabe vam po svoj prilici sve, motivisali vi ili ne.
Neven Cvetićanin Neven Cvetićanin 10:49 08.06.2015

Re: ...

jinks
Nisu uvek baš najjasnije parole tipa "ova generacija prepuštena sama sebi", ili "ona generacija izgubljena".

Pa zar se i ovako i onako sve ne svodi na ličnu inicijativu. Doduše, vi možete tu i tamo nekoga ili neke da motivišete, ali ako nema lične inicijative džabe vam po svoj prilici sve, motivisali vi ili ne.



Upravo je sve u ličnoj inicijativi. I to u tekstu stoji eksplicitno. Kao primer i paradigma Novaka Đokovića. Ili mladih preduzetnika. To je moja pozicija - lična inicijativa pre svega. Ali na žalost nema svako snage za ličnu inicijativu i značajan deo (mladih) ljudi se prepušta inerciji
jinks jinks 13:18 08.06.2015

Re: ...

Ili mladih preduzetnika

Mladih, starih ... Doduše, i za jedne i za druge po svoj prilici izgleda da ipak važi i to da nije dovoljna samo lična inicijativa, već i mnogo čega drugog pored nje.

Nekad gomila loših preduzetnika sa ničim drugim do puno lične inicijative samo može da napravi štete, zakrči kreditne linije kod banaka, i da doprinese povećanju opšteg nivoa korupcije (pošto lošem preduzetniku osim neplaćanja zaposlenih ništa drugo i ne preostaje).

Ili, što rekoše Stari Rimljani: "Sačuvaj nas bože Huna i loših privatnih preduzetnika" :)
anonymous anonymous 07:59 09.06.2015

Re: ...

Nekad gomila loših preduzetnika sa ničim drugim do puno lične inicijative samo može da napravi štete, zakrči kreditne linije kod banaka, i da doprinese povećanju opšteg nivoa korupcije (pošto lošem preduzetniku osim neplaćanja zaposlenih ništa drugo i ne preostaje).


Bravo.

Ti sitni start -apovi, koji počinju biznis sa samo nekoliko hiljada evra, traju samo par godina i u medjuvremenu ugroze ozbiljne biznise u svom okruženju.
anonymous anonymous 18:59 09.06.2015

Re: ...


Upravo je sve u ličnoj inicijativi. I to u tekstu stoji eksplicitno. Kao primer i paradigma Novaka Đokovića. Ili mladih preduzetnika. To je moja pozicija - lična inicijativa pre svega. Ali na žalost nema svako snage za ličnu inicijativu i značajan deo (mladih) ljudi se prepušta inerciji


Lična inicijativa, individualizam, aktivizam ......

Sve je to i meni blisko. Ali , to su prazni pojmovi ....

Reči utvare - rekao bi Moren.

U svetu velikih - mega -transnacionalnih korporacija, lična inicijativa ????

Da,ali možda jedino u retkim nišama, kojima nisu ovladale TNK.

Imali su inicijativu meksički, indijski,......pa ako hoćeš i kalifornijski farmeri.

Znaš li bar malo o njihovoj borbi protiv Monsante-a.


Ali lična inicijativa i građansko samoorganizovanje .....može dati rezultate.



jinks jinks 06:57 10.06.2015

Re: ...

Lična inicijativa, individualizam, aktivizam ......

Sve je to i meni blisko. Ali , to su prazni pojmovi ....


Dobro, ali, posebno u kontekstu bloga, postoji lična inicijativa u smislu ličnog obrazovanja, ne znam, bavljenja sportom, usavrašavanja nakon završenog školovanja, ...

Mislim, zar takve vrste ličnih inicijativa, između ostalih, upravo i ne predstavljaju osnov savremenog društva.

Uzmite Bolonju na primer ... njena osnovna pretpostavka jeste da sam student odlučuje šta hoće i šta je za njega dobro, između onog što mu je ponuđeno. Zar i to, na primer, ne predstavlja vid lične inicijative. Pa nadalje, kako pre tako i nakon toga.
anonymous anonymous 07:40 10.06.2015

Re: ...


Mislim, zar takve vrste ličnih inicijativa, između ostalih, upravo i ne predstavljaju osnov savremenog društva.


Naravno,

prvi sam zagovornik lične inicijative, pre svega kao rada na sebi , samousavršavanja,

samoostvarenja,izlaska iz samoskrivljene nezrelosti (Kant) prakse i promene.

Dakle,na ličnom planu,kao i na planu društva.

Moja intervencija je usmerena samo na liberalni diskurs u kojem se svi navedeni pojmovi ponavljaju kao mantre, da se upravo ništa ne bi promenilo i sve ostalo isto.

Nepravda,nejednakost,eksploatacija,ekskomunikacija.

Liberalna ideologija i politika u vodećim zemljama godinama su štitili svoju proizvodnju,raznim carinama taksama,oružjem.

Proglasili su slobodno tržište kao normu,tek kad su njihovi proizvođači na njemu stekli dovoljno veliku prednost u odnosu na druge konkurente.

Dakle , svoje štite , principima koji za druge prestaju da važe.

Isto tako i u pogledu svega ostalog.



hajkula1 hajkula1 12:19 10.06.2015

Re: ...

jinks


Uzmite Bolonju na primer ... njena osnovna pretpostavka jeste da sam student odlučuje šta hoće i šta je za njega dobro, između onog što mu je ponuđeno. Zar i to, na primer, ne predstavlja vid lične inicijative. Pa nadalje, kako pre tako i nakon toga.



Postoje obavezni predmeti i izborni predmeti. Kada se opredeli za modul, bira izborni predmet iz određenog modula. Bar je na mašincu tako. Kako izabere, tako će mu pisati na diplomi. (Ako neki fakulteti imaju glupe module-smerove, kao na arhitekturi, nije kriva Bolonja. Bolonja nije kriva ni za kupoprodaju ispita. Bolonju sam pozdravila zbog, na primer, poznatog iživljavanja profesora sa obaveznom literaturom.


Ličnu inicijativu ubija pre svega to što, čim registruje firmu, dužan je ne malu sumu novca a kad počne da radi, nije siguran da će to da naplati. Privatni preduzetnici, mislim na sitne zanatlije, knjigovođe i slično, ako su paušalci, tek ne mogu da planiraju iznos obaveze za porez. Knjigovođe mogu sami da vode knjige, ali šta sa zanatlijama koji ne mogu da se snađu u šumi propisa i papirologije a dodatnih 50 evra da plate knjigovođu im je, (zbog male zarade), puno.



Milan Novković Milan Novković 11:11 07.06.2015

U Srbiji uglavnom ...

... fali elita, po mom mišljenju, ako kao pozadinu pretpostavimo beznadežne političke "garniture" koji se smenjuju već dve i po deceije.

Slažem se sa većinom stavova u blogu osim sa pogledom na internet, tačnije društvene mreže, i mlade u njima.

Dok su mladi sa roditeljima i roditelji ih koliko-toliko štite od surovosti sveta oko njih ti mladi su veseli i neobuzdano kreativni, pa naglašeno druželjubivi, u proseku. I za tu kreativnost je dovoljna razna okolina, bila to mongolska stepa ili UK playground.

Da ne vrtim previše apstraktne "misaone" fragmente dovoljno je da se setim svog detinjstva - u seoskoj sredini koja bi, recimo, iz današnje beogradske perspektive trebala da bude tu negde, u okolini ultimativno dosadnog, gde je novca bilo jedva dovoljno, iako hrana nije bila problem, moji ortaci i ja smo baš uživali i bili jako kreativni, ne, možda, iz nečije šire perspektive, nego naše, ali dugoročne sad kad razmislim koje sam sve obrasce, znanja, i kreativnu energiju ja poneo dalje posle 18.godine. Beograd, opet u uslovima sa malo novca ali nekom graničnom egzistencijalnom sigurnošću, je samo doneo još širi prostor, što ne znači da je on obavezno bogatiji, nego mi je dopustio da idem tamo gde sam krenuo.

Šta smo mi to klinci "kreirali" - u osnovnoj prvo topove od onih malih flašica od inekcija sa gumenim čepom koji odleti uz mali prasak kako se u flašicu stave živi kreč i voda, preko špricaljki od zovine grane kao cevi, bagrema kao čepa sa rupicom, drškom isto od bagrema i kučinom koja od te drške čini klip koji dobro zaptiva, do pištaljki od kestenove grane, spuštanja niz kanal DTD na gomili granja, vezivanje konopca kao lijane ispod železičkog mosta, pravljenja "prebivališta" na drveću, ogromnih ljuljaški itd.

Kada je došlo vreme za teleskop skupljao se novac za sočiva u običnoj optičarskoj prodavnici, a sve ostalo pravilo od kartona, lepka i selotejpa - cevi i držači za sočiva.

Pa pecanje, šah, hipnoze, meditacije, karate, "egzibicije" sa biciklom, elektronika, pojačala, radio-amateri, matematika, fizika, hemija uz dovlačene epruveta, posuda raznih i hemikalija ...

Ovo je primer kako u relativno prostoj sredini, sa jako malo novca, deci ume da bude jako lepo, beskajno uživanje.

Danas su deca ista kao što su desetinama hiljada godina bila, dobra, radoznala, kreativna, vesela i puna energije koju radije prazne u društvu druge dece nego sama.

U stvari milionima godina, i mladunci majmuna, mačići, kučići i ostali su slični, playful.

Elita fali! Može elita da bude ta moja nastavnica u osvovnoj koja mi je dala prvi Matematički list, Stric ili Ćale koji su me uveli u šah, Sam Svoj Mastor gde sam našao servirane ideje, polupismena keva koja je bolje radila mentalnu aritmetiku od skoro svih koje znam (onu prostiju tipa 17.5 * 6.5 - 123.4), Časopis Galaksija, Direktor osnovne škole koji je pomogao da se zaljubim u knjige itd.

"Podloga" se danas pomerila, klinci su isti u svemu, što sad zahteva pomeraj i u "eliti". Ništa ne fali tom mom starom okruženju, nego nova okruženja danas donose i dodatne "sirovine" pa su potrebna i dodatna elitna "punjenja".

Danas elita ne postoji u nekoj kritičnoj "količini", a proto-elita vrti uvek jedne te iste dijagnoze i kritike, brčka se u jednoj te istoj vodi, i svi znaju sve, pa će, ako se ne okrene ka kreaciji, protoelita ostati protoelita dok joj potpuno ne istekne rok upotrebe.

Toliko klinaca ne visi toliko na društvenim mrežama koliko se mnogima čini, brzo se oni zasite i pretoče virtuelno u opipljivije druženje, iako ni virtuelnom ništa ne fali.

Mi mid-life++ (drugi plus zbog nas u pedesetim) smo zbunjeniji od mladih.

A i ovde u UK puće te usne i uopšte ih ne kapiram, neki refleks valjda, kao što roditelji otvaraju usta kad hrane malu decu kašičicom

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 11:40 07.06.2015

Re: U Srbiji uglavnom ...

Кренух нешто да завршим, али вратих кабл у комп (не, ја немам WiFi по кући :) само да напишем следеће: Милане, то је епоха инжињера, заноса, оптимизма, вере у знање и рад и труд. Културни обрасци оног доба у једном сегменту били су подстрекујући, особито за младе људе. Њима се зид уздизао тек пошто би завршили студирање и сусрели се са СФРЈ економијом и привредом. У хијерархији вредности образовање и знање, особито оно инжињерско, били су на цени.
tasadebeli tasadebeli 11:52 07.06.2015

Re: U Srbiji uglavnom ...

Milan Novković

mladi su veseli i neobuzdano kreativni, pa naglašeno druželjubivi, u proseku. I za tu kreativnost je dovoljna razna okolina, bila to mongolska stepa ili UK playground.



Изгледа да се са поласком у школу много тога... Хм, па рецимо, пригуши. (ЛИНК)

Али, рвемо се с тим, рвемо...


Elita fali! Može elita da bude ta moja nastavnica u osvovnoj koja mi je dala prvi Matematički list, Stric ili ćale koji su me uveli u šah, Sam Svoj Mastor gde sam našao servirane ideje, polupismena keva koja je bolje radila mentalnu aritmetiku od skoro svih koje znam (onu prostiju tipa 17.5 * 6.5 - 123.4), Časopis Galaksija, Direktor osnovne škole koji je pomogao da se zaljubim u knjige itd.

"Podloga" se danas pomerila, klinci su isti u svemu, što sad zahteva pomeraj i u "eliti". Ništa ne fali tom mom starom okruženju, nego nova okruženja dana donose i dodatne "sirovine" pa su potrebna i dodatna elitna "punjenja".






A i ovde puće te usne i uopšte ih ne kapiram, neki refleks valjda, kao što roditelji otvraju usta kad hrane malu decu kašičicom






П.С. - Ипак, мислим да Невен овде пише о оним старијим "клинцима", онима који су већ прошли ту школску процедуру "успављивања" креативности...

U Srbiji ima između 3,5 i 3,7 miliona ljudi koji imaju otvoren nalog na Fejsbuku i najveći broj ove grupacije (oko 30%) predstavljaju upravo mladi koji su između 18 i 24 godine života, a odmah za njima je grupacija takođe mladih - koji su između 25 i 30 godine života (nešto manje od 30%), što znači da je više od polovine korisnika Fejsbuka u Srbiji upravo u „tranzicionim" godinama koje iz mladosti vode u zrelost.


Што, наравно, не значи да та успавана креативност не би могла бити пробуђена.

Као и код нас маторих уосталом...
anonymous anonymous 11:39 07.06.2015

У замци виртуелне реалности


U susretu lične, odnosno generacijske tranzicije i naše kolektivne, beskonačne društvene tranzicije iz koje nikako da izađemo, značajan broj mladih ljudi se naprosto pogubio i pobegao u virtuelnu stvarnost.


Интернет као и друштвене мреже носе у себи двоструку логику : доминације и еманципације.

Од сваког појединачно зависи шта ће усвојити и како ће се понашати.

Да ли ће се покорити или пружити отпор !

Али једно је сигурно :

" Револуција раздваја сваки поредак од наредног поретка : то су штавише једине истинске револуције.

Ми живимо у трећем поретку који више не спада у поретке реалности, већ хиперреалности и

то је једино место где га флотантне и недетерминисане теорије и праксе могу достићи и

задати му смртни ударац " Бодријар.


Дакле, " .... систем никада неће бити побеђен на реалном плану" ,... ако то претходно

не буде постигнуто и у виртуелној сфери као посебној реалности.



qqriq qqriq 12:06 07.06.2015

tu li si?!

vidi, pošto si nas 'nako nepristojno iskulirao poslednji put da te pristojno upozorim: nikad svakodnevnici nego svakodnevici.
srećom, srećo, da ti ovo nije kolumna za tamo vamo, ovo je blog, slobodna forma, al ja sam sitničiva, pa sam prestala da čitam posle te krupne greške u početku.
mnogo si ti ambiciozan pa znam da ćeš ovo ispravno shvatiti i zahvaliti.

btw, Tijanić je umro u lucidnom stanju, srušio se kod lifta sopstvene zgrade, nemoj ti sad da povlačiš njegove poslednje trzaje i slične stilske figure.
Tijanić ne bi ni počeo da te čita.
hajkula1 hajkula1 16:37 07.06.2015

Indijanci

Znate mene, volim Klinta, Šejna i kaubojce. Zašto su kaubojci interesantan filmski žanr? Zato što verovatno ni u jednom filmskom žanru, kao u kaubojcima, nije podignut takav spomenik snazi individue. Mogućnostima individue. Njenim nadama. A protiv njenih strahova. Ono, dođe Klint (ili Šejn, ili Dok, ili Vajat, ili Bili, ili Pet, ili Džesi...) u sumrak i reši stvar. Kada su svi mislili da je stvar izgubljena. Nije ni čudo da su ti filmovi posvećeni pionirima Zapada koji su krotili divlju zemlju i koji su bili unapred otpisani kada su potegnuli karavanom put Zapadne Obale. I koji su pored svega, uspeli da realizuju nešto od onoga o čemu su sanjali. E sad, nije baš da je u životu uvek tako da dođe dasa u sumrak, reši stvar i otme deo svojih snova od prašnjave svakodnevnice. Najčešće i nije. Ali ne može škoditi životu da se takve vizije podastru uz pomoć kamera i ostalih alata ubogom narodu.



Znamo ko su kauboji. Ko je Šerif. I ko je u ulozi Indijanaca.


anonymous anonymous 18:12 07.06.2015

Re: Indijanci


Znate mene, volim Klinta, Šejna i kaubojce. Zašto su kaubojci interesantan filmski žanr? Zato što verovatno ni u jednom filmskom žanru, kao u kaubojcima, nije podignut takav spomenik snazi individue


Nije ni čudo da su ti filmovi posvećeni pionirima Zapada koji su krotili divlju zemlju i koji su bili unapred otpisani kada su potegnuli karavanom put Zapadne Obale.


Znamo ko su kauboji. Ko je Šerif. I ko je u ulozi Indijanaca.


Невене,

Хајкула је све рекла !

Може ли данас било ко да се озбиљно бави теоријом, а да све то што су каубоји урадили на тлу Северне Америке Индијанцима, не назове правим именом - расизам,геноцид,екстерминација.

Па нису сви каубоји били шерифи ....!

Амерички ексепционализам,као претпостављена супериорност, није ништа друго него други термин за немачки појам више расе.

Да те подсетим на постколонијални наратив, субалтернитет, дихотомију цивилизација/варварство.....

Ако о томе не смеш,или не желиш да говориш , онда не отварај ( Пандорину кутију ) и могућност да ти се питања у вези са тим постављају.

А ако тако не мислиш..... џаба школа !


Пс.Ако већ не можеш да живиш без јунака из маште поново ти нудим Луна краља поноћи !

Главну личност, Луна (алијас Доналда Сикерта), још као дечака одгајила је и врхунски образовала злочиначка група, са намером да од сирочета створе „савршеног криминалца“. Међутим, исти ментори су одговорни и за убиство Луновог оца. Кад Лун то сазна, одлучује да посвети живот борби против злочина.
Лун је високо образован, полиглота, поткован у примени научних и технолошких знања, мајстор је прерушавања, хипнозе и борилачких вештина. Седиште му је у Лондону.

Мада се сматра да је Лун настао надахнут ликом Флеминговог агента Бонда, ипак постоје неке суштинске разлике. Социолошки, Лун делује скоро као левичар и идеолошки је антипод Бонду. Бори се против свих владара из сенке, организованог криминала, а понекад и државних служби које служе крупном капиталу (Скотланд Јард, МИ5, МИ6, ФБИ и ЦИА).

anonymous anonymous 22:15 07.06.2015

Re: Indijanci


Znamo ko su kauboji. Ko je Šerif. I ko je u ulozi Indijanaca.


Бодријар :

"„ ……Сва ова детерминисана места данас губе своје границе и шире се глобалним друштвом, пошто су форма азила, тамничка форма и дискриминација сада запоселе читав друштвени простор, све тренутке стварног живота.

Свега тога још увек има – фабрика, душевних болница, затвора, школа – и без сумње ће их увек и бити, као знакова одвраћања пажње, да би се реалност доминације капитала скренула ка једној имагинарној материјалности.

Увек се нашло Цркви да би се прикрила смрт Бога , или да би се прикрило како је Бог свуда – што је једно те исто.

Увек ће постојати резервати за животиње и Индијанце , како би се прикрила чињеница да су они мртви и да смо сви ми Индијанци ! …….

Neven Cvetićanin Neven Cvetićanin 10:56 08.06.2015

Re: Indijanci

hajkula1
Znate mene, volim Klinta, Šejna i kaubojce. Zašto su kaubojci interesantan filmski žanr? Zato što verovatno ni u jednom filmskom žanru, kao u kaubojcima, nije podignut takav spomenik snazi individue. Mogućnostima individue. Njenim nadama. A protiv njenih strahova. Ono, dođe Klint (ili Šejn, ili Dok, ili Vajat, ili Bili, ili Pet, ili Džesi...) u sumrak i reši stvar. Kada su svi mislili da je stvar izgubljena. Nije ni čudo da su ti filmovi posvećeni pionirima Zapada koji su krotili divlju zemlju i koji su bili unapred otpisani kada su potegnuli karavanom put Zapadne Obale. I koji su pored svega, uspeli da realizuju nešto od onoga o čemu su sanjali. E sad, nije baš da je u životu uvek tako da dođe dasa u sumrak, reši stvar i otme deo svojih snova od prašnjave svakodnevnice. Najčešće i nije. Ali ne može škoditi životu da se takve vizije podastru uz pomoć kamera i ostalih alata ubogom narodu.



Znamo ko su kauboji. Ko je Šerif. I ko je u ulozi Indijanaca.



Kauboji i šerifi su sporedna stvar u ovom tekstu. Tekst ima više slojeva. Istina je u poslednjem pasusu. Zato i Andrić i pozivanje na njega. Naposletku, Ivo Andrić









Neven Cvetićanin Neven Cvetićanin 11:00 08.06.2015

Re: Indijanci

Kauboji i šerifi su sporedna stvar u ovom tekstu. Tekst ima više slojeva. Istina je u poslednjem pasusu. Zato i Andrić i pozivanje na njega. Naposletku, Ivo Andrić




Kauboji i šerifi su sporedna stvar u ovom tekstu. Tekst ima više slojeva. Istina je u poslednjem pasusu. Zato i Andrić i pozivanje na njega. Naposletku, Ivo Andrić

Čast Lunu i ostalim junacima iz mašte, ali treba biti realan da bi se živelo i stvaralo i možda da bi se menjale stvari. Ivo Andrić - to je taj suvi, jaki, prejaki, realizam života


anonymous anonymous 19:07 09.06.2015

Re: Indijanci

Kauboji i šerifi su sporedna stvar u ovom tekstu. Tekst ima više slojeva. Istina je u poslednjem pasusu. Zato i Andrić i pozivanje na njega. Naposletku, Ivo Andrić


Naravno Nevene,

Shvatio sam ja tekst.

Poruka je jasna i ....dobra.

Ali prateći,pozadinski šumovi su ono što smeta.

Čast Lunu i ostalim junacima iz mašte, ali treba biti realan da bi se živelo i stvaralo i možda da bi se menjale stvari. Ivo Andrić - to je taj suvi, jaki, prejaki, realizam života


Ako ja nisam realan, ......

Ali problem i jeste u realnosti - kako je spoznati u moru simulakruma.

Posle Račka, najmanje treba verovati onome što ti je pred očima.




Neven Cvetićanin Neven Cvetićanin 23:05 09.06.2015

Re: Indijanci

anonymous
Kauboji i šerifi su sporedna stvar u ovom tekstu. Tekst ima više slojeva. Istina je u poslednjem pasusu. Zato i Andrić i pozivanje na njega. Naposletku, Ivo Andrić


Naravno Nevene,

Shvatio sam ja tekst.

Poruka je jasna i ....dobra.

Ali prateći,pozadinski šumovi su ono što smeta.

Čast Lunu i ostalim junacima iz mašte, ali treba biti realan da bi se živelo i stvaralo i možda da bi se menjale stvari. Ivo Andrić - to je taj suvi, jaki, prejaki, realizam života









Ako ja nisam realan, ......

Ali problem i jeste u realnosti - kako je spoznati u moru simulakruma.

Posle Račka, najmanje treba verovati onome što ti je pred očima.









Opet samo dve reči ličnoga imena - Ivo Andrić. Književnik, diplomata, mudrac. Čovek koji se spram svih burnih sila svoga vremena postavio na pravi način, preživeo, opstao i postao učitelj generacija. Čovek koji je umeo da ćuti kada treba i da ne učestvuje u sveopštoj kakofoniji koja, s vremena na vreme, nužno uzima maha. Retka gospodstvenost, razboritost i životni realizam u pravom smislu reči, bez iluzija. I kolosalan rezultat. Naposletku, Ivo Andrić






ljubichasti_oblachic ljubichasti_oblachic 21:38 07.06.2015

Lavirint

Na sreću, postoje i naši „Novaci Đokovići" ...


Ne postoje "Novaci Đokovići".

Novak Đoković je jedan, jedini. Uzor i stil.

... svetli izuzeci u opisanom tihom okeanu nihilizma i malodušnosti, koji su, opet, do sopstvenih uspeha došli mimo, a često i uprkos, dominantnim društvenim obrascima. Nije tu reč samo o Novaku Đokoviću, već ima i drugih, javnosti manje poznatih primera. Novak Đoković, kao i Klint Istvud, nije samo čovek, već je mnogo više paradigma. Pozitivna paradigma. Koja je retka u društvu u kojem živimo, ali koja je ipak prisutna i prosejava tu i tamo kroz likove različitih ljudi. Nedavno sam držao predavanje mladim uspešnim preduzetnicima u Privrednoj komori i pošto sam saslušao njihova pitanja i razmišljanja, sugestije i nade, zaključio sam da su to neki srčani i pametni mladi ljudi. I bio sam zadovoljan.


Jbt, kad sam ušao u ovaj pasus, nisam mogao da izađem...
freehand freehand 22:22 07.06.2015

The Who

freehand freehand 23:08 07.06.2015

Pišući o mladima

... uvek pišeš o sebi. Svojim snatrenjima, svojim inhibicijama, svojim neostvarenostima, svojim propuštenim šansama.
A mladi će se, hvala Bogu i prirodi - snaći i sami. Kao što to čine od kad je sveta i veka, i urpkos tome što slušaju Cecu i sviraju rok.
Jebiga, ako nismo neki uzor bar možemo da služimo kao očigledan primer u šta mogu da se izvrgnu ako ne budu pazili i radili na sebi.
Neven Cvetićanin Neven Cvetićanin 10:58 08.06.2015

Re: Pišući o mladima

freehand
... uvek pišeš o sebi. Svojim snatrenjima, svojim inhibicijama, svojim neostvarenostima, svojim propuštenim šansama.
A mladi će se, hvala Bogu i prirodi - snaći i sami. Kao što to čine od kad je sveta i veka, i urpkos tome što slušaju Cecu i sviraju rok.
Jebiga, ako nismo neki uzor bar možemo da služimo kao očigledan primer u šta mogu da se izvrgnu ako ne budu pazili i radili na sebi.




Fri sa m(j)erom ka i vazda ;-)
angie01 angie01 12:32 08.06.2015

Re: Pišući o mladima

Fri sa m(j)erom ka i vazda ;-)


e, ova bi ti bila dobra, da ima ono nesto sto je potrebno za humor.
docsumann docsumann 16:59 08.06.2015

Re: Pišući o mladima

Pišući o mladima
... uvek pišeš o sebi.


što jednom mom drugu reče njegov otac - izgleda da si ti veći ludak nego što smo i ja i ti mislili da jesi.

freehand freehand 17:01 08.06.2015

Re: Pišući o mladima

što jednom mom drugu reče njegov otac - izgleda da si ti veći ludak nego što smo i ja i ti mislili da jesi.

Samo je u par koraka put od "Smaraš, čale" do "Oprosti mi pape!", moj rođače...
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 02:23 08.06.2015

ja se smorio na početku 2. pasusa

sorry, bro, video sam nešto kao ti eksperimentišeš, vamo tamo, preopširne su ti pretpostavke, i - smorio se. legitimno, demokratija, a 'teo sam da pročitam, Alah mi je svedok.
anonymous anonymous 02:38 08.06.2015

Re: ja se smorio na početku 2. pasusa

ja se smorio na početku 2. pasusa
sorry, bro, video sam nešto kao ti eksperimentišeš, vamo tamo, preopširne su ti pretpostavke, i - smorio se. legitimno, demokratija, a 'teo sam da pročitam, Alah mi je svedok.


Врати се на свој блог.
emsiemsi emsiemsi 16:33 11.06.2015

Re: ja se smorio na početku 2. pasusa

Srđan Fuchs
sorry, bro, video sam nešto kao ti eksperimentišeš, vamo tamo, preopširne su ti pretpostavke, i - smorio se. legitimno, demokratija, a 'teo sam da pročitam, Alah mi je svedok.

У праву си !
Што би се рекло, у ери интернета, одвалити онолики уводни пост --- као да су заједно писали тасадебели и Хучи Кули мен.
docsumann docsumann 07:27 08.06.2015

granične kategorije, čemu?


sasvim moguća je i Stoja Đoković-Ilić Cune (ili Cane)

kompleksnopst životnih situacija prvazilazi okvire teoretskih razmatranja.

Out of Beirut Out of Beirut 08:18 08.06.2015

Re:

.... nije baš da je u životu uvek tako da dođe dasa u sumrak, reši stvar i otme deo svojih snova od prašnjave svakodnevnice. Najčešće i nije. Ali ne može škoditi životu da se takve vizije podastru uz pomoć kamera i ostalih alata ubogom narodu.

Итекако може. Визије које су "najčešće" у сукобу с чињеницама морају да шкоде.
Штавише, визије вестерн филмова и херојских прича су итекако биле пропагиране пре 1990, и охрабривале су нас да се понашамо као да смо сами себи закон, допринеле су сукобима и појавама ратова, и, путем повећане надобудности, повећали су број смртних случајева ( = "нашкодили животу".

"ubogom narodu" је , бар мени.

Ако би нове ствари требали увести, једна би била појам звани _humbling_

anonymous anonymous 13:24 11.06.2015

U mlade ne sumnjati ...


Na sreću, postoje i naši „Novaci Đokovići", svetli izuzeci u opisanom tihom okeanu nihilizma i malodušnosti, koji su, opet, do sopstvenih uspeha došli mimo, a često i uprkos, dominantnim društvenim obrascima. Nije tu reč samo o Novaku Đokoviću, već ima i drugih, javnosti manje poznatih primera.



A postoje i " Ksenije Ivanović "





Ksenijina reakcija

" .... на гест промовисања пројекта уласка Црне Горе у НАТО од стране капитена црногорске кошаркашке репрезентације Суада Шеховића, подсјећајући да је НАТО сијао смрт на нашим просторима....


" Од нас, као професионалних спортиста, очекује се да пропагирамо спорт, здрав начин живота те да не стварамо подјеле, већ да се на спортском терену, фер игром, боримо за грб наше државе.

Имајући у виду да смо узори великом броју дјеце и младих треба да их усмјеравамо ка томе да бију битке на спортским теренима, а не под окриљем војних савеза, било које врсте."


Post jednog komentatora :

"Na golgoti kroz Albaniju Kralj Petar je grijuci se pored vatre doziveo salvu psovki od jednog vojnika koji ga nije prepoznao. Nije se naljutio, naprotiv, tek tada je bio ubedjen u konacnu pobedu.

Dete drago Ksenija.

Hvala ti, ogrejala si mi staro srce i ohrabrila. Odavno ne procitah nesto iskrenije i zrelije a ti si tako mlada. Ne treba se bojati dok imamo takve mlade."

larisa_bg larisa_bg 13:47 11.06.2015

znači strašno

Samo 37 komentara?


urbana_gerila urbana_gerila 15:21 11.06.2015

Re: znači strašno

larisa_bg
Samo 37 komentara?


ćeradimo?
Neven Cvetićanin Neven Cvetićanin 15:41 11.06.2015

Re: znači strašno

larisa_bg
Samo 37 komentara?






Ovo je super. Prija tišina. A ne da se prave "Parovi" od mog bloga Dakle, živela tišina!
tasadebeli tasadebeli 16:23 11.06.2015

Re: znači strašno

Neven Cvetićanin
larisa_bg
Samo 37 komentara?






Ovo je super. Prija tišina. A ne da se prave "Parovi" od mog bloga Dakle, živela tišina!



Само се ти надај тишини... Нада држи човека...

Видећемо сад шта ће бити кад је Лариса овде пристигла...




Neven Cvetićanin Neven Cvetićanin 21:25 11.06.2015

Re: znači strašno

tasadebeli
Neven Cvetićanin
larisa_bg
Samo 37 komentara?






Ovo je super. Prija tišina. A ne da se prave "Parovi" od mog bloga Dakle, živela tišina!



Само се ти надај тишини... Нада држи човека...

Видећемо сад шта ће бити кад је Лариса овде пристигла...









I što je bilo kada je stigla teta Lara? Ništa Dakle, tišina tamo!





tasadebeli tasadebeli 23:30 11.06.2015

Re: znači strašno

Neven Cvetićanin

I što je bilo kada je stigla teta Lara? Ništa Dakle, tišina tamo!



Разочарала ме је потпуно као човека, друга и комунисту!

Од сада ћутим, обећавам то...
urbana_gerila urbana_gerila 23:42 11.06.2015

Re: znači strašno

tasadebeli
Neven Cvetićanin

I što je bilo kada je stigla teta Lara? Ništa Dakle, tišina tamo!



Разочарала ме је потпуно као човека, друга и комунисту!

Од сада ћутим, обећавам то...


jao, bre, taso - da li ćeš ikada skapirati žene?
larisa je provalila da je domaćinovo radovansko tihovanje u stvari tetrebov vapaj - pa mu lupa čežnju.
angie01 angie01 14:00 12.06.2015

Re: znači strašno

pa mu lupa čežnju.


pravo da ti velim, meni se cini da joj je dosadno, kao i ostalima,...'naci, mozes jednom blanko zezanje, okolosalate i sve to, ajd, dvaput, al sad nanovo bez nekog aperitiva, klope i didzestiva sa smo okacenim meniem, gde je svako jelo zacinjeno klintistvudom,...pa ne znam bas, ...uz totalni ignor.
anonymous anonymous 10:07 13.06.2015

Re: znači strašno



Strašno.

anonymous anonymous 01:50 14.06.2015

Kraj



totalni ignor.



Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana