Прича је преузета из књиге "Народне приче руских Цигана". Превод са руског је мој.
Sveti Georgije palestinski i Cigani
Ovu legendu Cigani po raznome pripovedaju. Evo jedne od pripovesti.
Približno pre oko 2000 godina je to bilo. Narod na zemlji je tada živeo u nesuglasju. Nikako ljudi zemlju da podele. I eto, sazove Gospod Bog sve svete, i odluče oni da ustroje sabor pa da reše - kome šta dati. Posla Bog Svetog Georgija da on sazove sve ljude što žive na zemlji. Obiđe Sveti Georgije sve države: kod Engleza bio, kod Francuza bio... Pozva sve nacije na sabor. Jaše Sveti Georgije obratno. Iznenada, on vidi: sedi u brvnari Ciganin.
- Zašto ti kod kuće sediš? - upita Sveti Georgije.
- A o čemu se radi?
- Pa eto, sabrao Bog na jedno takvo, određeno mesto, sve ljude. Rešavaće, šta je kome činiti, kako kome živeti, kako na sve zemlju podeliti i šta će svakome od naroda tačno pripasti.
- Ne - kaza Ciganin, - ja poći ne mogu. Meni su tu dva točka da opravim dali, za sutrašnji dan. Nego, kada ti već ideš tamo - doznaj, šta će biti sa nama Ciganima?
- Važi, doznaću - kaza Sveti Georgije.
- Nije nego, zaboravićeš sigurno. Ostavi ti meni svoje sedlo. Kada budeš kod Boga i vidiš da ti nema sedla, setićeš se kome si ga dao, pa ćeš i pitati za nas, za Cigane.
- Važi, ná 'ajde, uzmi sedlo.
I ostavi on sedlo. A sedlo Svetog Georgija lepo, sve zlatom i srebrom i dragim kamenom ukrašeno.
I dođe tako Sveti Georgije natrag na sabranje, a tamo naroda vidiš-ne vidiš koliko.
Dugo je rešavao Bog: kako je kome narodu živeti. Englezima veli tako, a Francuzima tako. Podelio Bog more i kopno, sva zemna bogatstva: jednima polja ostavio, drugima bašte, jednima pšenicu, drugima jablane visoke, trećima vinograde. Podelio Bog reke, šume, jezera, rečju - sve. Na tom se sabranje okončalo, a svi ljudi se vratili na svoje zemlje. Pokupio se i Sveti Georgije na put. Iznenada vidi - nema mu sedla! Obrati se on k Bogu.
- Sasvim sam smetnuo s uma! - povika.
- A kako će Ciganima biti? Kako im je činiti, gde će živeti?
- Ciganima? - natmurio se Bog. - Njih na spisku kod mene nije bilo. Šta bogamu s Ciganima da radim? Već sam svu zemlju razdelio i ništa nije ostalo. No važi. Ovako, kaži im: za njih su ostala samo besplodna polja. Pusti neka tamo i žive. Nisam im ostavio nikakve darove zemlje pa razrešavam da mogu uzimati sve što pretekne drugim narodima. A kako će uzimati - to je njihova stvar. Ako koga obmanu, razrešavam da se mogu mojim imenom zaklinjati. Neću se ja na Cigane zbog toga ljutiti zato što mi se potkrala greshka. Ukradu li, praštam, obmanu li koga, praštam.
I pođe Sveti Georgije obratno. Dođe k Ciganinu.
- No, kako je prošlo? Jesi li doznao od Boga kako nam je živeti?
- Jesam - kaza Sveti Georgije, - vi na spisak niste upali. Valjda, biće nekad drugo sabranje, pa jedino tada...
- Pa, šta nam je činiti?
- Well, ostala su samo besplodna polja da njima živite. A od gladi da ne umrete, razrešio vam Bog da možete katkad i ukrasti i obmanjivati. A ako bude kakve nevolje, možete njegovim imenom da se prikrivate. Neće se on ljutiti na vas zbog toga.
- Jaao, hvala ti, Sveti Georgije! - obradova se Ciganin.
- Nema na čemu! A sada mi vrati moje sedlo!
- Kakvo sedlo, Bog s tobom, Sveti Georgije?! Zar sam ti ga ja uzeo? Tako mi Boga, nisam ga ja svojim očima video. Bogom ti se kunem!
Razumeo Sveti Georgije, nema njemu smisla sad tu sa Ciganinom sporiti se pa otide svojim putem, pevušeći:
- What a lonesome rider am I:
Riding toward distant
The dark distant West.
A kod Cigana je tako ostalo i lepo sedlo Svetog Georgija.
Свој браћи и сестрама Циганима, као и пријатељима и фамилијама нас Цигана и светог владике Георгија, желим пријатне и радосне наступајуће празничне дане, Срки & Да Кру