Gost autor| In memoriam| Politika

ATENTAT NA DRŽAVU

Biljana Srbljanović RSS / 12.03.2008. u 11:56

Na petogodišnjicu sramote Srbije, objavljujem integralno tekst Vladimira Popovića, specijalno napisan za ovaj dan i ovaj blog.

Biljana Srbljanović

Zorandjindjicfuneral1.jpg

ATENTAT NA DRŽAVU

12. Mart 2003.

Dobro pamtim ono stanje pomešanih osećanja besa, straha, tuge, neizvesnosti i mržnje, a pre svega nemoći, koja su me ispunjavala prvih nekoliko sati pošto su mi javili da je pucano na Zorana. Iako mi je bilo apsolutno jasno da je Zoran ubijen i da je u Urgentni centar odvezen mrtav, tek da bi se odložio trenutak suočenja sa istinom, trudio sam se, vozeći se zajedno sa Ružicom ka bolnici, da u to ne poverujem. Beskonačno duga vožnja, obeležena zvukom policijske sirene i Ružicinim rečima da se, nakon svega kroz šta smo prošli u prethodnih petnastak godina, po prvi put stvarno plaši, prošla mi je u razmišljanju o Zoranovim neprijateljima. O onima koji su ga u prethodnih desetak godina, a posebno u poslednje dve, neprestano napadali, surovo vređali, otvoreno priželjkivali njegov kraj i nestanak. Mislio sam na sve one koji su samo petnaest dana ranije ismevali priču o atentatu kod Limesa, mislio na one koji su atentatore pustili iz zatvora, mislio sam na Vidu Škero, sudiju Ivoševića, tužioca Simića, kao i na desetine njihovih korumpiranih istomišljenika u najvišim pravosudnim organima, koji su 12. marta postali saučesnici užasnog zločina. Mislio sam na one članove vlade i DOS-a, na Čovića, Isakova, Velju Ilića, koji su do funkcija došli zahvaljujući Zoranu, a onda ga napadali i klevetali, svesno ili ne, pomažući onima koji su mu radili o glavi. Jasno sam video sve one naslovne stranice novina u vlasništvu i službi atentatora koje će uslediti, unapred sam znao sve te vulgarne, senzacionalističke naslove, mnoštvo uvredljivih i klevetničkih tekstova, koji već čekaju pripremljeni da nastave sraman niz prostačkih i lažljivih napisa, pa čak i otvorenih pretnji, upućenih prvom demokratski izabranom premijeru Srbije. U tom nezvaničnom takmičenju urednika srpskih medija, u disciplini ko će više oklevetati Zorana Đinđića, učestvovali su svi podjednako, od "Identiteta" do "Vremena" i za mene tu nije bilo dileme.

Zlokobnu tišinu Urgentnog centra i jasno vidljiv strah na licima svih prisutnih, prekinuo je dolazak lekara, njegov oboren pogled i izajvljivanje saučešča. U tom trenutku strašnog otrežnjenja i bolne nemoći, pomislio sam šta sada radi ona grupa ljudi koja je Zoranovo ubistvo mesecima priželjkivala, najavljivala, proglašavala spasom za Srbiju, a većina među njima ga čak i neposredno organizovala. Znao sam to onda, kao što znam i sada, da su Vojislav Koštunica, Ljiljana Nedeljković, Zorica Radović, Bulatović, Aco Tomić, Tijanić, Gradimir Nalić, Nikitović, Jočić, Maršićanin i još nekoliko desetina saučesnika (imena, njihove podatke i ulogu u ovom zločinu znam, i u tome nisam jedini) vest o Zoranovoj smrti dočekali kao spas, kao ispunjenje tajne želje i paklenog plana. Nekoliko godina kasnije, saznao sam da su naručili viski i naredili obezbeđenju da ih ostave same u kabinetu, kako bi vest proslavili sami.

Suviše dugo i suviše očigledno su ovi ljudi vodili hajku protiv Zorana da bi bilo ko od Zoranu bliskih ljudi imao dilemu ko politički stoji iza tog ubistva. Tada smo već znali za više pokušaja ubistva, znali smo da Zorana prate kriminalci kojima su upravljali visoki oficiri državne i vojne bezbednosti. Nedeljama je trajala ta igra živaca i pokušaj jednog dela vlade (onog, koji je u javnosti, zahvaljujući sistemskoj kampanji kontrolisanih medija, proglašavan mafijom) da tu zločinačku mašineriju razbije, da demontira i rasturi leglo zločina i obelodani sve veze koje su stvorili Miloševićev režim i njegova tajna služba a Koštunica i njegova tajna služba ih radosno nasledili nastavljajući da podržavaju i koriste sistem koji je, pod izgovorom nakaznog nacionalnog interesa, godinama stvaran uz pomoć mafije, regrutujući u njenim redovima ratne zločince, sponzore genocida, vojnike službe državne bezbednosti i masovne ubice "za dobro Srbije".

Nekoliko meseci su trajali naši pokušaji da kroz akciju "Svedok" pridobijemo makar jednog zakonski prihvatljivog svedoka koji bi omogućio otpočinjanje dugo očekivanog obračuna sa tim zločinačkim Miloševićevim sindikatom smrti - monstruoznom tvorevinom Jovice Stanišića. Sve je to trajalo veoma dugo jer su nas u toj borbi sprečavali svi oni koji nisu želeli da se istina sazna, da se ta banda raskrinka i pohapsi, svi oni koji su želeli da nastave sa politikom Miloševića, a pre svih Vojislav Koštunica sa svojom strankom, uz ogroman uticaj nametnutih mu članova kabineta, dugogodišnjih saradnika ili radnika Državne i Vojne službe bezbednosti.

Izlazili smo iz bolnice, vraćali se Zoranovoj kući, da bi deci majka saopštila da im je otac ubijen dok je stvarao nešto za svoj narod i svoju državu. U kolima, Ružica je, više za sebe a ipak se obraćajući meni, rekla da sve izgleda kao u lošem trileru ali da se u ovom ubice nikada neće otkriti. Rekao sam joj da to neće biti tako dokle god ima živih Zoranovih prijatelja. Ništa mi nije odgovorila, ali mi je delovalo da u to mnogo ne veruje.

Ja sam i dalje mislio samo o jednom - o organizatorima ubistva i o tome kako je sve očigledno, i s mržnjom sam, priznajem, pokušavao da predvidim šta će dalje biti.

Stajao sam nemoćan, dok je Ružica deci saopštavala da im je tata ubijen. Osećao sam se krivim što ubistvo nisam sprečio, iako sam bio svestan da ništa više od onoga što sam do tada uradio nije bilo moguće. Koliko god da sam osećao obavezu da u tom trenutku ostanem uz porodicu ubijenog prijatelja, dobro sam znao da je ubistvo bilo samo prvi korak zaverenika u preuzimanju vlasti i da se neće završiti samo na tome, a da će u vladi verovatno nastati strah i haos na koje zaverenici i računaju. Zbog toga odlazim u Nemanjinu 11.

Nekom iznenadnom ogromnom energijom pokušavam da nateram sve Zoranu odane ljude da nastavimo sa onim sto je on započeo i da odbranimo državu od puča. Hrabrost i odanost Zoranovih prijatelja, njegovih poštovaoca, u delu vlade prevladava; uspevamo da proglasimo vanredno stanje, policijsku akciju "Sablja" i uz pomoć gradjana odbijemo prvi talas državnog udara.

Vojislav Koštunica, nekoliko sati nakon ubistva, dok je Zoranov leš još topao u mrtvačnici, objavljuje da je to bio obračun mafije i poziva na obaranje vlade i formiranje koncentracione vlasti sa Radikalima i Socijalistima. Zoranov ubica predaje snajper saučesnicima na sakrivanje, vraća se na radno mesto u jedinicu državne bezbednosti, glavni organizator Milorad Ulemek pije kafu na svojoj terasi, a ostali zaverenici spremaju preuzimanje vlasti.

Ono na šta nisu računali jeste strahovit odijum, šok koji prerasta u masovni revolt građana Srbije suočenih sa užasom ovog zločina. Narod se masovno okuplja ispred zgrade Vlade, izlazi na ulice, pali sveće premijeru za koga su, do pre samo par sati, ćuteći slušali kako sam izmišlja atentate na sebe. Građani se otrežnjuju i sve im postaje jasno. Koštunica, njegov kabinet, banda zaverenika biva primorana da se povuče.

Nikada Zoran nije bio tako voljen i popularan, kao na dan svoje sahrane. Nikada mu više ljudi nije javno odalo počast, kao toga dana. Zoran Đinđić je morao biti ubijen, da bi građani Srbije shvatili njegovu pravu vrednost i strahovit gubitak koji je u državi usledio. To prokletstvo građani još nisu savladali. Ta griža savesti i osećaj nemog posmatranja zločina koji prolaze nekažnjeno u godinama ratova u bivšoj Jugoslaviji, sada su došli po svoje.

"Sablja"

Dane koji su usledili obeležila je "Sablja". To je bila apsolutno čista, profesionalna policijska akcija rasturanja organizovanog kriminala, i za nju je sam Zoran, neposredno pred svoju smrt, dao zeleno svetlo. Politički organizatori zločina u tom trenutku bivaju jasno markirani, i njihova uloga u zločinačkom nasleđu prošlosti postaje više nego jasna. To su upravo isti oni ljudi koji postaju najglasniji u osudi Sablje, tvrdeći da je to politički motivisana akcija, korišćena za obračun sa političkim neistomišljenicima.

U Sablji politike nije bilo. To je bio akt države protiv ubica predsednika srpske vlade. Zakonska akcija Vlade Srbije protiv onih koji su pokušali da ovim ubistvom izvedu državni udar. A ako je među pučistima, kriminalcima, ubicama i zaverenicima bilo članova partija i ako su još imali mišljenja različita od legalno izabrane vlasti u Srbiji, to ništa ne menja na stvari. Zakon bi morao biti isti za sve, pa i za članove kabineta Vojislava Koštunice.

Zahvalnost Tadića i Demokratske stranke

Od tog dana i moj je život dobio drugi tok. Sve što radim i čime se bavim od 12. marta 2003. ima samo jedan cilj - da ubistvo najboljeg i najdemokratskijeg političara kojeg je Srbija imala u svojoj istoriji, a ne manje važno i mog dobrog druga, ne ostane nerazrešeno, a naručioci i organizatori prođu nekažnjeni. To sam radio i dok sam držao brifinge, dok sam davao podršku i pomoć svakom časnom policajcu ili inspektoru tokom akcije "Sablja", to sam radio i onda kada je neko morao da donese političku odluku da se policijski potpuno jasno završen izveštaj o tome ko su učesnici neposrednog atentata, pretoči u saopštenje i pusti u medije.

Radio sam to i onda kada sam pojedine novinare otvoreno optuživao za stvaranje atmosfere u kojoj je bilo poželjno ubiti "kriminalca i izdajnika". Radio sam to i onda kada sam, u Ružičino i svoje ime, pisao onom oficiru UDBE zbog sramnog govora koji je prevarom pročitao nad Zoranovim odrom, čak i onda kada sam se, prvi put nakon ubistva, video oči u oči sa Koštunicom i ostalim organizatorima, na Zoranovoj sahrani, i sprečio ih da priđu porodici i stanu kao ožalošćeni. Da sam pravilno postupio povrdio mi je jedan od tadašnjh potpredsednika DS-a, Boris Tadić, koji je sve to posmatrao zajedno sa ostalim potpredsednicima stranke dok su davali poslednju počasnu stražu. Tadić mi je posle završetka straže prišao, stegao mi ruku (srećom kamere su sve snimile) i skupljenih usana rekao: "Hvala ti na onome što ih nisi pustio, Demokratska stranka ti to nikada neće zaboraviti".

I nije! Tri meseca kasnije, Demokratska stranka u rukama novih ljudi, počinje da me ruši, da me u javnosti predstavlja kao tiranina, diktatora medija i opasnost za slobodu štampe. Zbog lične uvređenosti, kratkovidosti, zbog odsustva smisla za sagledavanje šire slike, ovome se pridružuju i mnogi novinari koji dele ubeđenje da je atentat gnusan i opasan po državu, ali nemaju snage i vizije da išta u borbi protiv tih posledica sami doprinesu. Ko je na koga vikao preko telefona postaje glavna tema novinarskih krugova, istina se zamagljuje i previđa a forma zamenjuje suštinu.

Nakon otrežnjenja dolazi i mučan period deobe plena, čak i oni koji su Zoranovim ubistvom zgroženi, njegova stranka, ipak počinju borbu za prevlast, za njegovog „naslednika". Vladu niti jedna stranka tog momenta nije interesovala. Nas je zanimala policijska akcija i formiranje uslova u pravosuđu, čime ćemo omogućiti da se procesuiraju najopasniji i najmoćniji kriminalci iz redova državne bezbednosti i državnog vrha. Demokrate se bore u stranci oko funkcija, DSS se u strahu konsoliduje kada Sablja stiže do Koštuničinog kabineta, pritisci, ucene i politička trgovina preuzimaju primat nad prvobitnim elanom. Aco Tomić i Rade Bulatović, Koštuničini ljudi u vrhu vojne i državne bezbednosti (koji su to i dan danas), a na osnovu jasnih indicija i dokaza koji ni do danas nisu oboreni, bivaju uhapšeni. Koštunica u panici kreće u odlučni protivnapad koristeći inertnost članova Zoranove stranke zaokupljenih otimačinom i novom preraspodelom mesta.

Od tog trenutka, politički pritisak, intervencija američkog ambasadora (koji mi nudi visoku funkciju u zamenu za ćutanje) i medijska manipulacija počinju da pobedjuju i Sablja staje, da bi ubrzo zatim i bila okončana.

Ja zatim biram da odem iz vlade, da odem iz zemlje.

Ali svoju ličnu, privatnu borbu za dokazivanje prave istine o ubistvu Zorana Đinđića, i sada, punih pet godina kasnije, nikada nisam napustio.

Svi moji javni nastupi i intervjui, sve ono što godinama radim, služi samo jednoj svrsi - da građani Srbije saznaju istinu o tome ko je i zašto ubio Zorana Đinđića, zašto su to ubistvo pokušavali da prikažu kao mafijaški obračun, kakav je strah terao Koštunicu i njegovo okruženje da ruši optužnicu i opstruira sudski proces, i na kraju, kakva je to smetnja, i čemu, bio Zoran Đinđić da je morao da bude uklonjen čak i fizički.

Danas su, verujem, većini građana odgovori na ova pitanja vidljivo jasni. Očigledno je da se iz ove današnje perspektive i državne politike koju sprovode Tadić i Koštunica, jasno vidi zbog čega je Zoran morao da bude "sklonjen". Međutim, u onom mraku i strahu nakon dolaska pučista na vlast i njihove osvetničke i bahate strahovlade, lako je moglo da se desi da njihove laži postanu deo sudske istine. Zato sam nošen onom istom strašću skupljenom 12. marta 2003. pristao da odem u emisiju "Insajder" i prvi kažem sve ono što je većina nas učesnika "Sablje" odlično znala, a to je da iza ubistva Zorana Đinđića stoje one iste mračne strukture koje su vladale ovim narodima poslednjih pola veka a koje čine, pre svega, ratni zločinci, profiteri, tajne službe i njihovi agenti među akademicima, vladikama, piscima, rediteljima, potpomognuti vojnom službom bezbednosti uz koordinaciju frakcije ruske obaveštajne službe. Svi oni bili su okupljeni oko kabineta Vojislava Koštunice jer su na taj način dobili institucionalni okvir i taj zločin pravdali nacionalnim interesima. Rekao sam to javno očekujući da će javnost, ili makar Demokratska stranka, na tragu činjenica koje sam izneo, insistirati na otkrivanju pozadine Zoranovog ubistva. Ali, jedina reakcija stranke ubijenog premijera bila je njihovo priključenje horskoj kampanji vređanja i diskvalifikacija, kojom su zaverenici, valjda, mislili da sakriju moje optužbe. Na njihovu nesreću, one se, protokom vremena, sve do jedne pokazuju kao tačne.

12. mart 2008.

Danas, 5 godina kasnije, većini građana je sve oko tog ubistva, siguran sam, jasno. Posebno, zašto je Zoran uklonjen i ko su politički profiteri tog ubistva. Čak ni oni sami to više ne kriju. Štaviše, gotovo svakodnevno pružaju nove dokaze, kako politikom koju vode tako i svojim postupcima i izjavama. Ćutanje Koštunice i nemušto protestvovanje Tadića na gotovo zvaničnu izjavu ruskih vlasti da je Zorana i trebalo ubiti, jeste odobravanje tog stava i nemoćno i ponizno nezameranje novim "demokratskim uzorima" srpske političke elite.

Nerazumno poklanjanje državne imovine i podaničko ponašanje prema onima čiji je najveći demokratski potencijal Polonijum-210, onima koji stepen demokratije društva mere Gajgerovim brojačem, najbolji su dokaz da je Srbija na potpuno suprotnoj strani od one gde ju je vodio Zoran Đinđić, i da je to glavni razlog njegovog uklanjanja.

Nije Vojislav Koštunica krio svoju mržnju prema Zoranu ni za njegovog života, kao ni kasnije. Kroz izjave i postupke, kako svoje tako i svojih savetnika i saradnika, dokazivao je tu bolesnu tvrdnju zaverenika, da je ubistvo Zorana bilo nacionalni interes. Naručio je taj zločin i stvorio atmosferu poželjnosti takvog čina na isti način na koji je stvorio atmosferu mržnje prema zapadu i poželjnosti paljenja i uništavanja njihovih ambasada. U ovim danima kosovske euforije, možemo da se podsetimo metoda i sredstava koje su, pre šest ili sedam godina, koristili Koštunica i ljudi okupljeni oko njega: saopštenja njegove DB stranke, izjave političkih jastrebova i potplaćenih analitičara, pa razrada kroz mafijaške medije i "anonimne" izvore i njegovo ćutanje. Na kraju, tu je i ono histerično urlikanje samog Koštunice, kojim targetira "neprijatelje srpstva".

Godine 2002. bio je to "premijer kriminalac", tu je "vladu trebalo oboriti", "DS počistiti", a preko svojih savetnika je poručivao da "ako Đinđić preživi, Srbija neće".

Godine 2008. neprijatelji su Amerika i Evropa (bez Španije i Rumunije), njihovu imovinu treba počistiti, a čujemo i da su "dobro prošli kako su zaslužili".

Pred ubistvo Zoranovo ministar Ilić nam je objašnjavao kako je Zoran mafijaš i da ga, zbog spasa Srbije, treba skloniti, a ovih dana nam poručuje kako je demokratski paliti zgrade i ubijati. DSS je imala puno razumevanje za serijskog ubicu Ulemeka, kako pre tako i nakon što je ubio Zorana, kao što i danas imaju razumevanje i opravdanje za "gnevne građane, spontano okupljene" sa ekslpozivom u jaknama. Pokazali su nam Koštunica i njegovi tokom februara 2008. kako su spremali mart 2003. Očiglednije nisu mogli. Na nama je odluka, šta sa tim da radimo. Ja sam tu odluku doneo još 12. marta 2003.

A vi?

Vladimir Popović

Atačmenti



Komentari (242)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

Biljana Srbljanović Biljana Srbljanović 11:59 12.03.2008

Svima.

Ovo nije blog o VBP niti o bilo kome drugom, licno. Svi ad hominem napadi, neprikladni komentari, vredjanje pod maskom politicki drugacijeg misljenja, bice odmah i bez objasnjenja uklanjani. Svi komentari o moderaciji takodje.

Ako nemate sta da kazete na temu, zaobidjite ovo mesto bar na danasnji dan. Danas nemam zivaca.

Blogerka BS
Spiridon Spiridon 12:10 12.03.2008

Re: Svima.

Biljana Srbljanović
Ovo nije blog o VBP niti o bilo kome drugom, licno. Svi ad hominem napadi, neprikladni komentari, vredjanje pod maskom politicki drugacijeg misljenja, bice odmah i bez objasnjenja uklanjani. Svi komentari o moderaciji takodje.

Ako nemate sta da kazete na temu, zaobidjite ovo mesto bar na danasnji dan. Danas nemam zivaca.

Blogerka BS


onoga trenutka kada su Zorana ubili ja sam negde duboko u sebi zavrsio sa Srbijom kao "obecanom zemljom".
Kada u Srbiji uspes da uradis nesto dobro, da nesto promenis, pomeris, ispadnes pametniji od zlikovaca i stavis ih tamo gde im je mesto onda te jednostavno ubiju.

kakva je to poruka i kome je upucena?

sta je to skriveno i prokleto usadjeno duboku u svesti naseg naroda da mu iskonski ne dozvoljava da krene nekim boljim putem. Ko glasa Kostunicu, Vucica, Tomu, Dacica, Mihajlova i ostale krakene iz mocvare. Pa ne glasaju ih Norvezani. Srpski narod ih glasa.

Tuga, jad i beda. Nama treba pomoc. Medicinska.


Shumar Shumar 20:14 12.03.2008

Re: Svima.



Setao sam se danas pored beogradskih reka i secao se Zorana.

Onog Zorana koji je jos kao gradonacelnik Beograda ( jos u Slobino vreme) prvi zeleo da Beograd izadje na reke.
I uspeo je u tome.

Vreme neumoljivo tece, zivoti prolaze, ali secanja ostaju....
sada tim "Zoranovim stazama" trce neka nova deca, smeju se novi klinci, neka nova mladost vozi bicikle stazama koje im je Zoran darovao.
Zivot, kao i ta reka, tece dalje i nosi talase memorija....sve do izvan smrti....



Prilazem clanak koji dodiruje nase vreme, nase zivote :

Srbija posle Zorana Đinđića - pet godina od ubistva premijera



Premijer Djindjić sa suprugom Ruzicom





Krasici Krasici 20:27 12.03.2008

Re: Svima.

Shumar

Zivot, kao i ta reka, tece dalje ...

da, i to ovde vec postaje problem.

a sustina problema je sadrzana u uvodu ovog bloga: Na petogodišnjicu sramote Srbije...
Dr M Dr M 20:45 12.03.2008

Re: Svima.

Zivot, kao i ta reka, tece dalje


...samo sto je zivot, kao i ta reka, sve mutniji i prljaviji.

Potrovacemo se , potpuno.

Ako 11 maja ne sprecimo trovace..pomagace..posmatrace..
JJ Beba JJ Beba 22:45 12.03.2008

Re: Svima.

Setao sam se danas pored beogradskih reka i secao se Zorana.

Onog Zorana koji je jos kao gradonacelnik Beograda ( jos u Slobino vreme) prvi zeleo da Beograd izadje na reke.
I uspeo je u tome.

ja sam često na biciklističkoj stazi i skoro uvek pomislim kako su mu svojevremeno spočitavali što mu je kao gradonačelniku beograda prvi potez bio da je napravi. govorili su - sve je razvaljeno a on kao nema preča posla nego da pravi biciklističku stazu.
danas je to jedina biciklistička staza.
danas se ta staza raspada. izbledele su žute linije na njoj, asfalt se raspao, izlokao.
očito nema njega da je popravi.
na vlsti u Beogradu je demokratska stranka čiji je on bio predsednik.
način kako se vlasti u beogradu odnose prema jedinoj biciklističkoj stazi koju je Zoran napravio govori o njihovom odnosu prema njemu i njegovom delu
Lektorka Lektorka 23:13 12.03.2008

Re: Svima.

schkovich schkovich 23:39 12.03.2008

Re: Svima.

...samo sto je zivot, kao i ta reka, sve mutniji i prljaviji.

Sama suština života je, poput lotusovog cveta, iznad te prljave reke.
Ne možete da suzbijete požar, a da se ne opečete, na možete da suzbijete poplavu a da se ne pokvasite ...

Ne možete da živite život a da ne uronite u njega...

Jeste, svakoga dana uranjamo u smrdljivi kal svakodnevnice no upravo sećanje na svetlonoše, poput onog koji je izgradio stazu kraj reke, uči nas da mi nismo ta reka, čini nas sigurnim da i u najdubljem mraku znamo: Dolazi jutro. Novi dan je pred nama.

Ne smemo dozvoliti sebi da na kraju dana kažemo: Uh, napokon, prođe još jedan dan. Radimo li tako i na kraju života nećemo imati šta drugo da kažemo do to isto: Uh, napokon, prođe još jedan život.
okapoaniolz okapoaniolz 01:06 13.03.2008

Re: Svima.



posteno
trener trener 03:02 13.03.2008

Re: Svima.

~Živeti u snu~
"Čini se, meni je suđeno
da živim sanjajući.
Životu koji sav je od sna
smrt ne može nauditi"
M.A.
Nevenana Nevenana 12:12 12.03.2008

...

Verujem da je daleko i neizmerno teže njegovim prijateljima, poznanicima, na prvom mestu porodici, kad ja, kao običan građanin ove zemlje ne mogu da se pomirim sa tim da ga nema. Da je ubijen. I da je to prošlo tako...ubijen i ništa. Osuđen je neki tamo legija, ali ko je stvarno ubio Zorana?

Neće nam biti lakše kad to saznamo i kad taj bude kažnjen. Neće nam biti lakše jer njega i dalje nema. Ali to moramo uraditi, jer to dugujemo sami sebi. Zbog Zorana.

gradicevic gradicevic 12:16 12.03.2008

...

Pokazali su nam Koštunica i njegovi tokom februara 2008. kako su spremali mart 2003. Očiglednije nisu mogli. Na nama je odluka, šta sa tim da radimo. Ja sam tu odluku doneo još 12. marta 2003.

I ja
Srđan Kusovac Srđan Kusovac 12:22 12.03.2008

Beba

Pre nešto više od godinu dana, ili tu negde, napisao sam na jednom blogu da ne poznajem Bebu Popovića, ali da ga poštujem zbog onoga što radi. U međuvremenu smo se upoznali. To poznanstvo i odnos smatram nečim izuzetno vrednim.
Dosta toga ovde napisanog, sa mnoštvom detalja koji u ovom odličnom tekstu nisu navedeni, imao sam prilike da čujem i lično. Posao mi je takav da po defaultu ne verujem nikome. Ali u svemu onome što sam čuo, i u svemu onome što ovde piše toliko je detalja, toliko logike, toliko onoga što se uklapa u sliku čiji verovatno tek deo danas vidimo, toliko toga što se već pokazalo tačnim da sumnjama nema mesta. Ne samo informacije kojima raspolaže nego inteligencija, temperament, brzina razmišljanja i rešenost da ide do kraja čine autora ovog teksta Državnim neprijateljem br. 1. Obzirom na to ko je na vlasti to je kompliment nad komplimentima.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 12:32 12.03.2008

Re: Beba

Srđan Kusovac
čine autora ovog teksta Državnim neprijateljem br. 1. Obzirom na to ko je na vlasti to je kompliment nad komplimentima.


i pretnja nad pretnjama.

tekst je užasno tužan. jako me je pogodio.


Doctor Wu Doctor Wu 12:53 12.03.2008

Re: Beba

Kolko covek mora da bude inteligentan (ili visoko moralan) da 2 posta posle jedne ovakve objave:
Ovo nije blog o VBP niti o bilo kome drugom, licno.

napise nesto ovako:
Beba
Pre nešto više od godinu dana, ili tu negde, napisao sam na jednom blogu da ne poznajem Bebu Popovića, ali da ga poštujem zbog onoga što radi. U međuvremenu smo se upoznali. To poznanstvo i odnos smatram nečim izuzetno vrednim.
Dosta toga ovde napisanog, sa mnoštvom detalja koji u ovom odličnom tekstu nisu navedeni, imao sam prilike da čujem i lično. Posao mi je takav da po defaultu ne verujem nikome. Ali u svemu onome što sam čuo, i u svemu onome što ovde piše toliko je detalja, toliko logike, toliko onoga što se uklapa u sliku čiji verovatno tek deo danas vidimo, toliko toga što se već pokazalo tačnim da sumnjama nema mesta. Ne samo informacije kojima raspolaže nego inteligencija, temperament, brzina razmišljanja i rešenost da ide do kraja čine autora ovog teksta Državnim neprijateljem br. 1. Obzirom na to ko je na vlasti to je kompliment nad komplimentima.


bladerunner bladerunner 14:43 12.03.2008

Wow dr !

a koliko li si ti inteligentan kad si primetio ovako nesto ! I kakva li si ti moralna gromada kad je ovo to sto ti je privuklo paznju a ne sadrzina hm?
Potrebno je naglasiti ovako nesto s obzirom da zivimo u zemlji u kojoj te proguta mrak , pucaju ti u glavu u haustoru ako pricas ono sto se ovim "nebeskim" srbima ne svidja.
I ne radi se ovde o ldp-u ili srs-u vec o coveku , samo coveku kome je mucki razneseno telo jer je hteo da ucini nesto za NAS.
Boris Drenca Boris Drenca 15:06 12.03.2008

Re: Beba


Ne samo informacije kojima raspolaže nego inteligencija, temperament, brzina razmišljanja i rešenost da ide do kraja čine autora ovog teksta Državnim neprijateljem br. 1. Obzirom na to ko je na vlasti to je kompliment nad komplimentima.


Siguran sam da čovek ne uživa u ulozi Državnog neprijatelja ali donekle su i njegove osobine doprinele tome. To ne znači da bi morao da se menja (to je ipak on , zar ne). Ne znam čoveka, niti na osnovu njegovih javnih istupa mogu da imam Bog zna kakvo visoko mišljenje, ali ono što je činjenica je da je imao značajnu ulogu za života Zorana Đinđića a posle u svim našim životima. Samo značajnu, ne presudnu.

Da je imao presudnu ili nešto značajniju ulogu (kao što se priča ili želi predstaviti) ne bi morao da piše ovakav tekst danas.

ElectricDreams ElectricDreams 15:10 12.03.2008

Re: Beba

Doctor Wu
Kolko covek mora da bude inteligentan (ili visoko moralan) da 2 posta posle jedne ovakve objave:
Ovo nije blog o VBP niti o bilo kome drugom, licno.

napise nesto ovako:
Beba
Pre nešto više od godinu dana, ili tu negde, napisao sam na jednom blogu da ne poznajem Bebu Popovića, ali da ga poštujem zbog onoga što radi. U međuvremenu smo se upoznali. To poznanstvo i odnos smatram nečim izuzetno vrednim.
Dosta toga ovde napisanog, sa mnoštvom detalja koji u ovom odličnom tekstu nisu navedeni, imao sam prilike da čujem i lično. Posao mi je takav da po defaultu ne verujem nikome. Ali u svemu onome što sam čuo, i u svemu onome što ovde piše toliko je detalja, toliko logike, toliko onoga što se uklapa u sliku čiji verovatno tek deo danas vidimo, toliko toga što se već pokazalo tačnim da sumnjama nema mesta. Ne samo informacije kojima raspolaže nego inteligencija, temperament, brzina razmišljanja i rešenost da ide do kraja čine autora ovog teksta Državnim neprijateljem br. 1. Obzirom na to ko je na vlasti to je kompliment nad komplimentima.



Bolje se upitaj koliku ti imaš inteligenciju kad nisi shvatio šta je Biljana htela da kaže.

meklaud meklaud 19:16 12.03.2008

Re: Beba

Odajem,kao i svaki normalan gradjanjin,postu vizionaru,Dr Zoranu Djindjicu(suvisno bi bilo detaljisati),ali me hrabri,sto ima sledbenike,makar edukativno...Hvala Srdjanu..Hvala Bebi...i nadasve..Biljani...Dok je takvih ljudi..bice i nas obicnih,ohrabrenih vasom borbom,da Vas podrzavamo.Hvala vam,sto postojite.Nije ova zemlja propala.
doktorka doktorka 01:42 13.03.2008

Re: Beba

Doctor Wu
Kolko covek mora da bude inteligentan (ili visoko moralan) da 2 posta posle jedne ovakve objave:
Ovo nije blog o VBP niti o bilo kome drugom, licno.napise nesto ovako:
Beba Pre nešto više od godinu dana, ili tu negde, napisao sam na jednom blogu da ne poznajem Bebu Popovića, ali da ga poštujem zbog onoga što radi. U međuvremenu smo se upoznali. To poznanstvo i odnos smatram nečim izuzetno vrednim.Dosta toga ovde napisanog, sa mnoštvom detalja koji u ovom odličnom tekstu nisu navedeni, imao sam prilike da čujem i lično. Posao mi je takav da po defaultu ne verujem nikome. Ali u svemu onome što sam čuo, i u svemu onome što ovde piše toliko je detalja, toliko logike, toliko onoga što se uklapa u sliku čiji verovatno tek deo danas vidimo, toliko toga što se već pokazalo tačnim da sumnjama nema mesta. Ne samo informacije kojima raspolaže nego inteligencija, temperament, brzina razmišljanja i rešenost da ide do kraja čine autora ovog teksta Državnim neprijateljem br. 1. Obzirom na to ko je na vlasti to je kompliment nad komplimentima.


doktor wu , a sta vi imate protiv bebe cim vam je ovo sto ste naveli zasmetalo? stvarno bih volela da znam. cega se plasite? istine ?
ceda_urosevic ceda_urosevic 12:25 12.03.2008

5 godina ničega 12.25, 12.03.2008.

U moju ste budućnost pucali zlikovci.
Našu ste budućnost probali da ubijete. Sve ove godine, većinska Srbija dozvoljava i opravdava ovaj pokušaj ubistva našeg sutra. Dok to ne shvatimo, nema pravde za Zorana, nema istine za sve nas.
...
SPO, Danas, 13.01.2003.

Srpski pokret obnove Vuka Draškovića objavio je saopštenje u vidu pesme u kome kritikuje najviše predstavnike vlasti u Srbiji. U saopštenju ne piše ko je autor ove umotvorine, osim da je reč o
«narodnoj pesmi».

«Zoran Đinđić u Brazilu, dogodine u egzilu.
Beži Batić, beži Čeda, u Srbiji biće reda.
Čanak neće držat banak, nit će nule biti mule.
Kaži meni, moj Ezope, put Srbije do Evrope.
Bez žutijeh i bez DOS-a, bez
lopova i bez KOS-a.
Tamo daleko, gde se ne ubija,
Tamo nije DOS, tamo nije Legija.
Tamo daleko gde sreća sija
Tamo je Srbija, a ne Đinđija» poručuje SPO.
...
Tomislav Nikolić, 1. 03. 2003.

“Mafija je sada pred Đinđićevim vratima i on će nastaviti
da im služi. Ili će se usprotiviti i kazati sa kim je bio
povezan i tako preuzeti na sebe teret ili će ga likvidirati”.
...
Vojislav Koštunica, 24. 02. 2003.

“Desilo se, krajem godine nešto što je bilo dramatičnije
od nečega što je u štampi nazvano pokušajem atentata
na Đinđića...”
...
Aleksandar Tijanić, NIN, 04.03.2004.

«Srbin pred smrt. Odmaknut od kriminala. Pred smrt. Odmaknut od stranaca. Pred smrt. Odmaknut od Bebe i Čede. Pred smrt. Odmaknut iz Zemuna. Pred smrt. Preseljen iz Berlina u Vašington. Pred smrt. Mudar. Ali, već mrtav. U povorci, iza kovčega, u DS koji se odrekao njegovih ljudi a njega beatifikuje, svako naslućuje da Đinđić nije bio samo ono što se videlo. Da nije streljan zbog onog što se znalo.
Oroz snajpera vuku dva prsta. Šalju dve poruke. Jedan pripada anđelu pakla. Nije se složio da Zoran menja njihov dogovor. To je rekao na srpskom. Drugi prst? Taj je bio protiv da Đinđić postane Srbin. To nije rekao na srpskom.»
...

5 godina je prošlo. Stidim se svih onih koji su za njegove ubice glasali, svih onih koji i ovde ćute, svih onih koji su zaboravili. Svih onih koji se prave ludi jer su licemeri. Hvala Vladimire na tekstu, hvala Biljana na ovoj prilici da ovo pročitamo. Nastavite da se borite za sve nas. 12.25.



Exitus Letalis Exitus Letalis 14:00 12.03.2008

Re: 5 godina ničega 12.25, 12.03.2008.

tog dana, 12. marta 2003. dakle na dan atentatam, kupila sam nacional na nagovor prijateljice
zbog teksta bogdana tirnanića (nepravedno zaboravjenog) koji je u kolumni "bajka"
o zoranu napisao sledeće:

"Drma Glavom a nosi štake. Da nije neka lekarska greška u pitanju?"

cela kolumna je bezveze al je znakovit kraji "Bez podrške televizije Đinđić bi konačno shvatio u kojoj zemlji živi. Ta zemlja sigurno nije Srbija. neka je , recimo, premijer nazove Moja Bajka. Nevolja je u tome što sve bajke imaju tužan kraj. Jel' se sećate kako je prošla mala prodavačica žigica?!

sutradan, 13. marta 2003. sam kupila sve novine, koje imam i danas i među njima i već pomenuti nacional.
i pomenuti kolumnista sada piše novu priču "ubistvo", koja se, naravski, ne razlikuje od jučerašnje. sem što više ne drma glavom. nego je završio kako je završio. nije odneo cveće pred vladu. ne zna zašto bi. bili su i ostali politički neistomišljenici iako se tirnanić ne bavi politikom.

"Eto, završio je tako kako je završio, licem prema zemlji. Ubvistvo je za ovog novinara nepojaman čin. ono je asurdno po sebi; ono je izraz apsurda iz koga nije bilo povratka. To je grozno...."

dakle, narečeni novinar nikako ne dovodi svoje pisanje i pisanje mu najboljih drugova u tim i takvim medijima u vezu sa atentatom na premijera.

p.s. zašto smo njega zaboravili?
Biljana Srbljanović Biljana Srbljanović 15:57 12.03.2008

Re: 5 godina ničega 12.25, 12.03.2008.

cedo, hvala na ovoj retrospektivi.
ti ljudi za danas spremaju poselo na rts-u, ciji direktor koristi javni servis za svoj privatni rat protiv svega sto je djindjic u ovoj zemlji predstavljao.
a on je u stvari prava slika njihove srbije.
virgo intelecta virgo intelecta 01:17 13.03.2008

Re: 5 godina ničega 12.25, 12.03.2008..

Mozda zato sto pise kolumnu(sic!) u NIN-u! Ej ti malo li !?

Uzgred on i citave jos armada od tih koji pisu nisu ni trebali da odnose cvece. Mi smo odneli, ali cini mi se da moramo jos jedno drugo cvece (bolje cvecke) da zatremo.

ceda_urosevic ceda_urosevic 12:12 14.03.2008

Re: 5 godina ničega 12.25, 12.03.2008.

Biljana Srbljanović
cedo, hvala na ovoj retrospektivi.

Minirali su mi pristup internetu, ništa nisam pročitao od komentara. Doćiće vreme za pravu retrospektivu, ali i za pitanje koje svi treba sebi da postavimo: Koliko smo se o ovog čoveka ogrešili? Koliko smo, prema njemu, imali skepse i koliko ga je svako od nas kritikovao, počev od one biciklističke staze pa do mnogo "krupnijih" stvari. I koliko je to bilo opravdano?
A zašto smo to radili? Zato što ga se nismo bojali, zato što je to, za vreme njegovog života - to bilo moguće. Čikam sve koji misle suprotno da probaju da optuže premijera ili njemu bliske ljude za jednu od milijardu grešaka u prethodnih 5 godina. Čikam ih, jer znam, a znaju i oni, da za razliku od vladavine Zorana Đinđića, ova vladavina može da učini da ih zbog njihovih reči pojede mrak.
Tužan sam ovih dana, posebno posle one sramote od emisije na RTS-u. Nije im dosta, i mrtvog bi da ga pljunu. I to rade, amnestirajući sebe svake odgovornosti. Ali, hvala Bogu, ima nas koji pamtimo i koji nikada nećemo zaboraviti. Krčmar još nije došao da izda račun, a taj krčmar moramo biti mi.
Pozdrav Bee.
MMina MMina 12:25 12.03.2008

atentat

na zalost u oboj zemlji se ne ceni nista sto vredi i sto vodi ka necem boljem.
sve sto je vbp napisao je istina.
i ja znam sta mi je ciniti.
koliko nas je koji znaju?
jedi jedi 15:10 12.03.2008

Re: atentat

MMina
na zalost u oboj zemlji se ne ceni nista sto vredi i sto vodi ka necem boljem.sve sto je vbp napisao je istina.i ja znam sta mi je ciniti.koliko nas je koji znaju?


Nažalost nedovoljno, jer više ljudi vole svoju guzicu. Nema ovde puno hrabrosti, zato i jeste ovako.
jacHa. jacHa. 12:25 12.03.2008

nedorečeno...

danas ne umem svoj bes i nemoć da odvojim od frustracije. to me ljuti.
danas sam tužna. taj čovek mnogima i mnogo nedostaje. a ipak je prisutan.
hvala tebi, Bebi i svima koji to tako rade za borbu koju vodite.
goricki goricki 12:43 12.03.2008

Trudim se

da svakoga dana kada ustanem kažem sebi:
"super, još jedan dan. da vidim šta to mogu danas da učinim za sebe i drage mi ljude"
"da se suočim i sa najvećim problemom jer svako odlaganje ga čini još većim"
"da nikada ne ulepšavam stvarnost ali da ne gubim nadu u lepšu, bolju i plemenitiju budućnost ove zemlje"
"da se nikada neću povući pred laži, zločinom i nepravdom!"

deadbeat deadbeat 12:50 12.03.2008

autizam

Srbi nisu dostojni Zorana Đinđića. Energija i požrtvovanost koju je on davao ovoj zemlji podseća me na ljude koji rade sa autističnom decom - bez obzira koliko se rada i ljubavi uloži, rezultati su teško vidljivi, a deca jednostavno nisu u stanju da razumeju šta se dešava. Izvinjavam se ako neko smatra da je ovo poređenje neukusno, ali ponekad mi se zaista čini da ovaj narod boluje od kolektivnog autizma: zatvoren u sopstvenom svetu mitova, paranoje i samoobmanjivanja, nije u stanju da realno sagleda ni sebe ni svet oko sebe, pa ni da proceni ko radi za njegovu dobrobit, a ko mu radi o glavi. Svaka čast Zoranu, ali i Biljani i svima koji još uvek nisu izgubili veru i imaju volje, snage i hrabrosti da se bore za ovaj i ovakav narod. Ja sam tu veru izgubio - život je jedan, i moram da postavim pitanje da li vredi boriti se za budućnost jedne zemlje, kada ne samo da sve ukazuje na uzaludnost te borbe, već narod za koji se borba vodi ne zaslužuje, pa čak, u svom autizmu, i ne želi bolju i zdraviju budućnost, već bira da se valja u blatu istorije i iluzija o sopstvenom značaju i nebeskom smislu.
jel mogu ja jel mogu ja 16:04 12.03.2008

Re: autizam

Ja sam tu veru izgubio - život je jedan, i moram da postavim pitanje da li vredi boriti se za budućnost jedne zemlje

Pa bas zato sto je zivot jedan. Bori se za svoju buducnost i ako se svi pojedinacno borimo za svoju buducnost, izborili smo se i za buducnost svoje zemlje.
Zoran je...Da li je Njegos rekao- blago onom koji vecno zivi, imao se rasta i roditi- ?
Ja zivim u Sev. Americi i znam dosta uspesnih nasih ljudi koje u licnom zivotu vode ideje Zorana Djindjica. Ljudi napreduju u karijeri sve citirajuci njega.
Nemojmo biti obeshrabreni, Zoran to ne bi podrzao. Ajmo, ajde!
deadbeat deadbeat 18:12 12.03.2008

Re: autizam

Ja se itekako borim za svoju budućnost. Moj nihilizam ne odnosi se na borbu za sebe, već na ono što je radio Đinđić: zanemarivanje sopstvenih interesa zarad "viših ciljeva" dobrobiti zemlje i nacije. Verujem da ovaj narod ne zaslužuje takve žrtve - da ne obrazlažem zašto, dovoljno je primera samoljublja, povodljivosti, zlobe, kukavičluka, bahatosti, nemorala, oportunizma, lenjosti i iznad svega gluposti koji su doveli do toga da Zoranove ubice upravljaju našim životima i vode zemlju u ambis. Da si sada ovde, možda bi ti moj stav bio jasniji (btw, zašto nisi ovde?) - mogao/la bi da prepoznaš šablone koji su prethodili Slobinom usponu i trajali sve do 2000., kad se kritična masa konačno opasuljila. Perfidno se podmeću nacionalistički, retrogradni i šovinistički stavovi; u poslednjih 5 godina institucionalizovani su kroz vlast, javni život, medije i, najgore od svega, kroz obrazovanje. Naravno, uvek ima onih koji ne treba da budu poistovećeni sa stadom, koji zaslužuju da žive u normalnoj, uređenoj državi čija vlast neće da "kraducka", ponižava svoje građane, poziva na linč, tera inat sa svetom i vodi u izolaciju. Nažalost, Srbija nije takva država i sve mi čini da, za mog života, neće to ni postati.
zonky8 zonky8 12:51 12.03.2008

i shouted out who killed kenedies....


but after all it was you and me...ono pusto tursko, paranoicno crno u nama...nechastivi...oni shto su nazdravljali i pravili pirove, posle zoranove smrti...ovi shto nas sada jashu...koje smo izglasali...koji ga zatiru...koji zatiru razum i svetlost...meni je ljudi, izvini chedo, posle ovoga posta, sada jako teshko...i sve teze i teze...ali smo mi josh uvek zivi...zivimo taj bol zajedno...ne samo zbog fashizma i shizofrenije, nego stho je taj divni chovek nestao...kada su izvrshili atentat na martina lutera kinga, svi afro-amerikanci su pustili svoje trshave bushi frizure...kao jedan...i siguran sam da svi koji su izashli na njegovu sahranu, da taj bol josh uvek tinja i kod njih...meni je, prijatelji sa bloga, jako teshko...poznavao sam zorana sa filozofskog...sa raznih tajnih kruzoka...coveka razuzdane inteligencije i erudicije...sve vreme progonjenog, na adrenalinu...sjajnog retorichara koji je imao u 'malom prstu' filozofiju i sociologiju'...polemicar posle koga nisi imao vishe nishta da kazes...sve nas je definisao...teshko mi pada taj rastanak, ne samo zbog njegovog stalnog pristustva, vec zato shto cemo teshko opet iznedriti takvu visinu...ispricacu vam jedan podatak o njemu za koji me vishe ne vezuje profesionalna tajna...covek je otishao...dok je djindjic bio student prve godine filozofije svi studenti (i sociolozi i istorichari i pedagozi i td.) su imali obavezne vezbe iz predmeta pshihologija...poshto su dva docenta sa pshihologije radili doktorske disertacije trebalo je da skupe uzorak od oko hiljadu ispitanika za statistichku obradu...tako su svi studenti u mesto obaveznih vezbi, radili jedan veliki klaster psiholoshkih testova...u najvecem broju su to bili razni testovi inteligencije...testiranje je trajalo oko dva semestra i nas desetak (studenata III g. psihologije) smo im administrirali tih tridesetak testova, koje smo uporedo ocenjivali, tj. bazdarili...preciznost parekselans... poshto je to bio i malo dosadan posao, svako od nas je imao svoga favorita...padale su opklade da li ce da pobedi , ne znam, obrad savic, ili onaj markovic shto je pobedio na kviskoteci, ili djindjic i td...oni su imali zapanjujuci rezultate koji su odskakali od ostalih takodjer nadarenih studenata filozofskog...secam se da je djindjic jedanput ostavio neshto nedovrsheno u testu pa sam morao da ga zovem na prepravku...zanimalo me je ko je taj lik sa tako izrazenom pamecu...' jeste li vi to?' upitah ga...'odlichno pitanje!' odgovori mi on ...jedan mladic finih manira sa promucurnim osmehom...kao da je gledao kroz mene...na kraju, dobio sam sve opklade...djindjicev finalni skor je bila inteligencija: iq 157!!!!...numero uno!
Damjana Damjana 13:21 12.03.2008

“ČOVEK je ubio ČOVEKA??!”.

Čudno, moja prva asocijacija na Đinđića zapravo je asocijacija na jedno dete. Odnosno na reakciju jednog tada sasvim malog deteta na Djindjićevu smrt. Mali Aleksa čuo je da je premijer ubijen. Pitao je roditelje ko je ubio Zorana. Oni su nekako pokušali da mu objasne da je “neki zli čika pucao.… i ubio ga”. Aleksa je bio šokiran. Jer dete je do tada čitalo samo bajke, u kojima eventualno neki lovac ubije nekog vuka. Kada je čuo odgovor roditelja, potpuno zapanjeno, sa ogromnom nevericom i iskrenim nerazumevanjem upitao je: “ČOVEK je ubio ČOVEKA??!”.

To je najpotresnija reakcija koju sam čula, na ubistvo.

Ko je ubio Zorana Đinđića?

Ubili su ga oni koji se nikad nisu nasmejali.
Ubili su ga oni koji znaju kuda neće da idu.
Ubili su ga oni kojima su smetale njegove pobede iako ih je on nesebično delio sa svima.
Ubili su ga oni, koji su plašeći se Srbije budućnosti, poželeli da ga nema.

Drugi su pucali.

OK, mozda ovo malo jeste jadno sto se većina ljudi seti ovog čoveka samo kada nadolazi 12. mart ili kad im treba da im bude potpora za njihove ideje, ali to smo mi!

Prošlo je 5 godine od ubistva, mnogo se promenilo, bar iz mog ugla. Tog 12.3.2003. ja sam imala nepunih 23 godina i mnogo životnih ambicija. Ne mogu da kažem da sam ubistvom ovog čoveka izgubila iste, ali mogu reći da sam shvatila neke stvari za koje sam mozda naivno verovala da postoje(možda sam puno gledala američke filmove). Shvatila sam da u ovoj zemlji moraš biti sebičan: Zoran to nije bio, jer da jeste, sada bi možda, posle predavanja na nekom faxu u Nemačkoj, Engleskoj, Americi, gdegod, uživao sa svojom decom, ženom i prijateljima! I, kad god se setim njega, u glavi mi je rečenica koju mi je moj drug iz Amerike tog dana,onako, u svojoj neverici rekao "Oh my God, you`ve just lost the best", sve je stalo u ovoj drzavi i nema nameru da se pomera, njegovi samozvani naslednici mnogo vremena gube dokazivajući ko je `novi Zoran`, a njegovi protivnici izjavljuju da su bili prijatelji s njim, ovo društvo je i ranije bilo izopačeno,ali mislim daje Zoranovim nestajanjem dostiglo svoj vrhunac!

I sada, sa nepunih 28 osećam se da država u kojoj sad živim nije napredovala uopšte, samo je promenila nekoliko imena, ali suština je ostala ista.

Mislim da je Zoran pogrešio u čuvenoj izjavi "Ako neko misli da će zaustaviti sprovodjenje zakona i reformi time što će mene ukloniti, onda se grdno varaju, jer ja nisam sistem..."! Nažalost, svedoci smo, da je Zoran ipak bio sistem i da smo, izgubivši ga, postali invalidi, hendikepirano drushtvo kojem ce trebati još dosta vremena da čak i ode na rehabilitaciju i pokuša da opet prohoda!

antioksidant antioksidant 14:16 12.03.2008

.

Mislim da je Zoran pogrešio u čuvenoj izjavi "Ako neko misli da će zaustaviti sprovodjenje zakona i reformi time što će mene ukloniti, onda se grdno varaju, jer ja nisam sistem..."! Nažalost, svedoci smo, da je Zoran ipak bio sistem i da smo, izgubivši ga, postali invalidi, hendikepirano drushtvo kojem ce trebati još dosta vremena da čak i ode na rehabilitaciju i pokuša da opet prohoda!

Nije pogresio,
osakaceni smo, usporeni ali idemo dalje. Onoliko koliko se mi krecemo, ide i ceo sistem. Ako stanemo, nece to biti zato sto nema Zorana vec zato STO SMO MI STALI.

Jedna od njegovih poruka je bila da mi moramo da se menjamo, da radimo, da prestanemo da trazimo izgovore.

Jedna od stvari koju moramo raditi jeste i identifikacija SVIH koji su pripremali, podgrevali, navijali.... A to cemo najbolje uciniti tako sto cemo pogledati one koji su PROFITIRALI.

pnbb pnbb 19:24 12.03.2008

alo, bre,,

dosta vise

Čudno, moja prva asocijacija na Đinđića zapravo je asocijacija na jedno dete. Odnosno na reakciju jednog tada sasvim malog deteta na Djindjićevu smrt. Mali Aleksa čuo je da je premijer ubijen. Pitao je roditelje ko je ubio Zorana. Oni su nekako pokušali da mu objasne da je “neki zli čika pucao.… i ubio ga”. Aleksa je bio šokiran. Jer dete je do tada čitalo samo bajke, u kojima eventualno neki lovac ubije nekog vuka. Kada je čuo odgovor roditelja, potpuno zapanjeno, sa ogromnom nevericom i iskrenim nerazumevanjem upitao je: “ČOVEK je ubio ČOVEKA??!”.


ako ti nisi bojana maljevic , onda je ovo plagijat

ako jesi onda izvini
bamby bamby 13:24 12.03.2008

........

Cesto brat i ja komentarisemo da bi sto puta lakse razvijali nasu minijaturnu firmu da je on ziv. Sigurni smo da bi u trenu shvatio ideju i podrzao je.
Nemam vise snage nikoga da mrzim, samo se duboko u sebi nadam da ne spavaju mirno i da imaju svest da nijedan zlocin nije prosao nekaznjen.
Za nas znam, srescemo se u buducnosti. O, da!
Danas u pauzama

KatarinaMedici KatarinaMedici 13:34 12.03.2008

ATENTAT NA DRŽAVU

Kad neće niko evo moja malenkost će reći, ideologe ubistva premijera Srbije treba tražiti u četvorouglu SRS-SPS-DSS-SPC.
U četvorouglu njihovih političkih vođa, da baš tako političkih vođa jer one koje ću pomenuti kao ideologe SPC drugo i nisu.
Oličenom u liku Vojislava Šešelja i njegovog glasnogovornika Tomislava Nikolića, setite se:" I Broz je imao problema sa nogom pre nego što je umro".
Oličenom u liku bitange Slobodana Miloševića i Jovice Stanišića i njegovih besnih JSO kerova.
Oličenom u liku autističnog Vojislava Koštunice, setite se pojavio se na groblju s rukama u džepovima, stojeći sa strane kao da se tu slučajno zatekao, a bio je na sahrani onog ko ga je doveo na mesto predsednika Srbije iako je u noći 5.-6. oktobra plačljivim glasom tražio da se sve prekine, sedeći upišan u fotelji na jednom mestu, nebitnom gde, jer je čuo kao i ostali da bitanga Milošević traži tenkove i helikoptere.
Oličenom u liku jahača apokalipse, naslednika DB-ovske Brozove pudlice Germana (stariji bi trebalo da se sete kako je "izabran" na mesto Patrijarha), DB pukovnika Atanasija, Amfilohija, Artemija i Irineja.
Amfilohije je eklatantan primer i dokaz da se ubica vraća na mesto ubistva jer je svojim sramnim govorom u crkvi Svetog Save na dan sahrane ozvaničio da je okrvavio svoje ruke i krst koji nosi, na sramotu pravoslavnih vernika i svih poštenih Srba.
jedi jedi 15:24 12.03.2008

Re: ATENTAT NA DRŽAVU

KatarinaMedici
Kad neće niko evo moja malenkost će reći, ideologe ubistva premijera Srbije treba tražiti u četvorouglu SRS-SPS-DSS-SPC.


Bogme koliko se ovi danas iz vrha DS-a polomiše za istinom, dodao bih ja i njih u taj četvorougao. NAŽALOST!!!
KatarinaMedici KatarinaMedici 15:53 12.03.2008

Re: ATENTAT NA DRŽAVU

Ružno je to što pišete i jako mi je žao što ste to napisali sa pozivom na moj folder, kao član DS-a osećam se užasno posle Vaših reči.
Najljubaznije Vas molim da ne odgovarate na ovo pisanije.
Dragutin Dragutin 16:54 12.03.2008

Re: ATENTAT NA DRŽAVU

KatarinaMedici
Ružno je to što pišete i jako mi je žao što ste to napisali sa pozivom na moj folder, kao član DS-a osećam se užasno posle Vaših reči.
Najljubaznije Vas molim da ne odgovarate na ovo pisanije.

Nije ruzno. Da li vas neko tera da budete u DS-u. I ja sam bio clan DS-a. Kostunica novi Milosevic, Tadic novi Kostunica. Kada sam ovo shvatio leposam se isclanio i to je to. Jadan je taj DS danas.
jedi jedi 18:05 12.03.2008

Re: ATENTAT NA DRŽAVU

KatarinaMedici
Ružno je to što pišete i jako mi je žao što ste to napisali sa pozivom na moj folder, kao član DS-a osećam se užasno posle Vaših reči.Najljubaznije Vas molim da ne odgovarate na ovo pisanije.


I treba. Osećam se i ja užasno svakog 12. marta, jer je činjenica da DS ne preduzima ama baš ništa da se stanje promeni, a vaš vrli predsednik još najavljuje da bi opet sa Koštunicom novu vladu da pravi (Utisak nedelje). Muka mi je od vas iz DS-a BRE. Zbog VAS ja moram da razmišljam da se selim u Ameriku, jer nemam nameru još 10 godina da čekam da se ljudi ovde sete da krenu putokazom na kom piše Evropa.

A na ljubaznu molbu da ne odgovaram na vaše pisanje, preporučio bih vam da kupite na trafici DVD "Prethodnik" i podsetite se o čemu je Đinđić sve govorio kako bi smo se PROMENILI. Odrastite kako biste mogli da se suočite sa stvarnošću, a stavrnost je da vas ja kritikujem. Gde ste bili poslednjih godinu dana. Tad vam DSS i Koštunica nisu smetali. Sad vam kao odjednom smetaju. Njih je davno pokojni premijer nazvao pravim imenom, trutovi i spavači. Ali s kim si takav si, tako ili se probudite ili odosmo svi u PM.
David Icke David Icke 02:46 13.03.2008

Re: ATENTAT NA DRŽAVU

Amfilohije je eklatantan primer i dokaz da se ubica vraća na mesto ubistva jer je svojim sramnim govorom u crkvi Svetog Save na dan sahrane ozvaničio da je okrvavio svoje ruke i krst koji nosi, na sramotu pravoslavnih vernika i svih poštenih Srba.

Najveća politička partija u Srbiji je Srpska pravoslavna crkva.

U sjajnoj su poziciji jer imaju:
- najbolje organizovanu mrežu ideološke propagande
- najbrojnije članstvo
- sve što je neophodno da determinišu politički stav velikog broja birača
- logističku podršku u emigraciji
- harizmu
- i, last but not least, fanatike.

Nema te političke stranke koja će imati petlju da se otvoreno i direktno suprotstavi SPC a da ne rizikuje izborni debakl.

A sto se tiče pomenutog visokog dužnosnika SPC, jasno je da su ljudi iz okruženja ZDJ bili u šoku čim su makar i blizu odra pustili pukovnika na zadatku u SPC, poznatijeg kao Ristu Sotonu. Setimo se da je on na sahrani Danila Kiša, 92. godine, uprkos izričitoj želji porodice i testamenta umrlog pisca, ipak održao govor (pre bi se reklo agitaciju), upuštajući se u ponižavajuću analizu Kišove estetike, a ostaće zapamćen po rečima: "Najbolniji su oni udarci koji nam dolaze "od zla domaćega". Ne zaboravimo ni podatak da je pukovnik, držeći opelo na sahrani majke jednog od dva najtraženija begunca na svetu, Radovana Karadzića, istu usporedio sa majkom Jugovića, "koja je devet sinova žrtvovala za veru, Hrista i otadžbinu!"
MILAN MICHA JOVANOVICH MILAN MICHA JOVANOVICH 13:35 12.03.2008

DAN SRPSKOG STIDA I SRAMOTE

Hvala Ti Biljana i hvala Vam gospodine Popoviću!
Na današnji dan Srbija bi trebalo samo da tuguje i ćuti i da 12. mart proglasi Danom srpskog stida i sramote.
12. marta 2003. započela je savremena srpska tragedija koja traje.
12. marta 2003. ubijen je Zoran Djindjić zato što je svojim političkim protivnicima smetao.
Na dan njegove sahrane Zoran Djindjić postao je još opasniji jer se i u tih par dana ukazao simbolom budućnosti, one i onakve Srbije od koje su njegovi protivnici najviše strahovali.
Zato je i nastavljeno s ubijanjem Zorana Djindjića sve do danas.
Može li se ubi(ja)ti simbol nastao na idejama i stradanju Zorana Djindjića?!
Odnos prema ovom pitanju početak je kolektivnog uspeha ili neuspeha, a debata (p)o ovom pitanju danas je u Srbiji i veoma tužna i bolna i opasna.
Mihailo Kotarac Mihailo Kotarac 13:36 12.03.2008

NE UMEM

Sta god da pokusam da napisem ne ide mi jer sam jednostavno tuzan. Otisao sam iz Srbije i necu da se vratim sve dok se ne suocimo sa svim stvarima koje smo uradili u ime te uzasno bolesne zemlje u kojoj metastazira najgori sloj ljudskog taloga neprincipijelnosti, korupcije, karijerizma, lazi, prevare, umorstva...
Sto bi Nemci prilicno blago rekli So ein Mist!
Srbija je zemlja gde ljudski zivot najmanje vredi i tako ce i ostati dok je jednom ne nestane potpuno!
Tako i treba!
LEDOLOMAC LEDOLOMAC 13:36 12.03.2008

WAKE UP!

Uh Biljana,
Pa koliko drugo treba da cekamo tvoj novi blog...A intimno sam ipak znao da ce to biti danas.
Danas nije dan kad treba da budemo tuzni i nesrecni.
Danas je dan kad treba da budemo odlucni i hrabri, bas onakvi kakav je Zoran uvek bio, srecni sto smo bili savremenici Zorana Djindjica, koji nam je pokazao kojim putem treba da idemo. I siguran sam da ce se ponovo probuditi onih milion ljudi koji su poslednji put setali iza Zorana, zahvaljuci Bebi, Cedi, Vesni, Natasi, Nikoli, Nenadu, Cecama i tebi...
A oni o kojima Beba prica ce posle 11.maja postati stanovnici crnih stranica istorije...
Colin_bgd Colin_bgd 13:37 12.03.2008

Strasno je...

Verovatno je strasno biti Vojislav Kostunica, licno i intimno. Verovatno je strasno ziveti sa saznanjem da pred sobom imas "neprijatelja" kome ne mozes nista cak ni kada ga fizicki uklonis, tj. ubijes. Verovatno je strasno ziveti sa tolikom mrznjom u sebi. Verovatno je strasno kada ne osecas apsolutno nista dok radis sve da upropastavas zivote miliona ljudi. Verovatno je strasno ziveti sa tim saznanjem da i posle svega recenog, ucinjenog, zavrsenog, srusenog, ON ce uvek biti hiljadu kopalja ispred i da mu nikad nece biti ni do clanaka. Verovatno je strasno biti svestan svega toga, a biti toliko nemocan da se se istera taj "demon" iz sebe. Verovatno je strasno i sto je meni licno tog "coveka" (Vojislava, da ne bude zabune) meni u sustini zao, jer ko normalan ne bi osecao sazaljenje prema jednom tako, sto bi englezi rekli, "pateticnom bicu"...

Ali dosta o tome...

Samo jos jedno malo misljenje, za ubistvo Djindjica nije neophodno osuditi 5000 ljudi. Nije neophodno juriti sve novinare, dousnike, sluzbenike "sluzbe", pripadnike jedinica, klanova, drustava i udruzenja, nije neophodno hvatati sve advokate, portparole, pesnike, akademike, vladike, biznismene, organizatore i nalogodavce. Uopste nije neophodno zamajavati se sa poslednjom bubasvabom u tom zlocinackom drustvu. Po meni, dovoljno je samo petoro prvo uhapsiti, zatim izvesti na sud, i na kraju strpati iza resetaka:
1 - Vojislav Kostunica
2 - Aleksandar Tijanic
3 - Aca Tomic
4 - Rade Bulatovic
5 - Ljiljana Nedeljkovic
ostojaiv ostojaiv 13:56 12.03.2008

ATENTAT NA DRŽAVU

HVALA BILJANA,

UVEK SI TU KADA TREBA
virgo intelecta virgo intelecta 14:10 12.03.2008

Nadam se...

... da nismo bas svi izgubili taj impuls, kojem nas je ucio na svakom koraku, kako da dosegnemo novu precagu na merdevinama buducnosti.
I jos se nadam da Kostunica&Co vise nemaju takvu snagu. Da ih to "perce" smrti kojim su ga ubili sada sve vise vuce na dno. Da ih ti okovi rezu polako, iako su se zaista svojski potrudili da Zoran prestane da govori.
Nekako odavde, u nocnom posmatranju lici da iz te njihove predano izazvane teorije haosa, ispada da dolazimo do jedne druge vrste . Kreativnog haosa !
(ne mislim na stoku pustenu sa lanca da lupa i razbija svoj grad, da ne bude zabune).

I jos se nadam da ce ih tu, odmah iza prvog ugla, u raskoraku konacno(!) uhvatiti zakoni buducnosti. Iako se trude da nam uspavaju javu i realnost, njima tako zamisljeno ubistvo sada dolazi da uzme danak. Nece ih spasiti ni mantijasi, ni nebesa njihova, ni nemusto tapsanje, ni nista drugo. Rezi se vec evo godinama, iako nam zatiru glasove, opljuvavaju na svakom koraku, podmecu klike razularenih po medijama da nam lobotomiju vrse. Ima nas jos sa slicnim IQ-om. No smo otisli odatle. Ali nismo otisli iz mozga, pa jos i decu ucimo da je danas jedan tuzan dan, dok slusamo jos jednog od tih koji je smetao stoki.
Jos samo par godina za nas, i Zemlja i sve ostalo je danas upereno sa dalekog ostrva australijskog da im se ukine ta licenca na laz, ta rezirana i hirovita svemoc, to brundanje o nebesima....

Danas smo sa Milanovom podlogom ucili da se izgovori Zoran Djindjic! Danas smo tako topili glecere zaborava koje nam namecu te nesuvisle horde, taj ljudski sljam, to nedogradjeno u lobanjama.

Nadam se da necemo da zaboravimo u maju da napravimo orkan koji ce ih tresnuti o ledinu da se vise nikada, ali nikada ne pridignu! Da ih jednom za svagda zametne ravnodusnost i da im se imena otope pred tom energijom koju uporno pokusavaju da otmu od nas.

Pa da onda pocnemo da krstarimo tom lepotom koja se zove zivot!

I kreiramo verziju stvarnosti u kojoj ce vladati lepota bez ijedne jedine zakrpe.

kaligula kaligula 14:12 12.03.2008

Srbija

Kako je moguca ovakva Srbija 2008 godine?
Kada ubijes najboljeg, rasteras mladost i ukines moral dobijes zemlju nakazu.
Krivi smo svi sto smo dopustili da se sve ovo desi.
Slava Zoranu, neka nam je Bog na pomoci...
Filip2412 Filip2412 14:38 12.03.2008

Re: Srbija

Od tog trenutka, politički pritisak, intervencija američkog ambasadora (koji mi nudi visoku funkciju u zamenu za ćutanje) i medijska manipulacija počinju da pobedjuju i Sablja staje, da bi ubrzo zatim i bila okončana.


Ovaj detalj me najvise brine, a poklapa se sa nekim mojim pretpostavkama koje naravno ne mogu da dokazem jer su intuitivne. Brine me jer ispada da nije samo domaca banda ukljucena u zaveru, a to znaci da su oni protiv kojih se Zoran borio mnogo jaci nego sto se misli.

Uzmite jos u obzir pomoc Hrvatskih tajnih sluzbi Legiji, zatim cinjenicu da je Zoran bio jako blizak Nemackim politickim krugovima i time Srbiju postavljao kao konkurenta Hrvatskoj - najboljem prijatelju Nemacke na Balkanu.

Svi primitivci koji se razmecu patriotizmom poput DSS&SRS&SPS svojom gluposcu i zlobom zapravo su najveci neprijatelji Srbije i oni koji na stetu Srbije saradjuju sa svima iz okruzenja na stetu Srbija a u svoju kratkorocnu korist borbe za vlast.


Zverilla Zverilla 14:18 12.03.2008

neverica

kada sam cuo vest da je Zoran Djindjic ubijen, jednostavno nisam mogao da poverujem. Iako svestan da je Srbija sustinski sjebana drzava, ipak mi je delovalo nemoguce da premijer bude ubijen. Sve je zvucalo kao losa sala koju su vesti prenele. Onda su vesti krenule da se ponavljaju, i mada nisam zeleo da to prihvatim, postalo je ocigledno da je ubijen.

i sada, nakon 5 godina, svaki put kada pomislim na njegovo ubistvo, zasuze mi oci. nazalost, kada vidim kuda se Srbija namerila, pomislim na njega vrlo cesto. znam da on tako sta ne bi dozvolio. ali njega vise nema, a mi polako ali sigurno idemo do vraga.

apel svim blogerima:
clanak na vikipediji
http://en.wikipedia.org/wiki/Zoran_%C4%90in%C4%91i%C4%87
je napisan veoma zlonamerno.
molio bih one koji znaju vise da ga isprave i napisu kako treba.
rado bih to sam izmenio, ali koliko god da ga postujem nemam dovljno informacija iz njegove biografije da bih to mogao uspesno uraditi.
Biljana Srbljanović Biljana Srbljanović 16:04 12.03.2008

Re: neverica

srpsku vikipediju uredjuju ljudi iz vrha demokratske stranke, paljansko krilo.
to kako pisu o djindjicu nije slucajno i to je zaista i politika ds-a danas.
djindjicevom strankom vladaju oni ljudi koji se ne libe da kazu "nije djindjic bas bio nevinasce" ili "znas da je on mene drzao na ledu".
neka poreknu, ako mogu.

neka javno kazu da ne podrzavaju gluposti placenika oko treceg metka (pogledati odlican kusovcev blog), neka poreknu da stranku nisu ocistili od svih djindjicevih bliskih saradnika, neka poreknu da nisu napustili djindjicevu politicku ideju i da se nisu udruzili sa njihovim ubicama. ako poreknu, bicu prva da se obradujem.

Rodion Rodion 18:38 13.03.2008

Re: neverica

vec nekoliko puta sam primetio isto i jednom sam uspeo da editujem i popravim, ali toliko me nervira cinjenica da nekakva budala moze da udje na wikipedia sajt i upise takve gadosti, o tome kako je Zoran Djindjic radio za nekakve nemacke tajne sluzbe, bio nekakas spijun, blizak saradnik neznamkakvim mafijasima... ma nemogu ni da pisem te gadosti. prosli put se problem desio pre par meseci i ja sam kontaktirao cak i nemacku vladu tj poslao sam im nekakav email, neznam dal su odreagovali, jer je tekst optuzio nemacku vladu za atentat na Premijera, i pisao sam i LDPu i neko je to brzo popravio.
Neznam kako bismo mogli da se organizujemo da proveravamo wiki sajtove redovno? evo, ja cu kad god mogu da gledam i editujem i brisem netacnosti... ali pozivam sve da provere s vremena na vreme...
ne zbog nas, vec zbog manje iskusnih ljudi, klinaca, nekih starijih, kojima ce link wikipedije da bude kao nesto sto posto pouzdano... a nije uopste pouzdano... eh, kakvi smo bre to ljudi?????
Filip Mladenović Filip Mladenović 14:24 12.03.2008

Pitanja političkoj nomenklaturi Srbije

Povodom ubistva Dr Zorana Djindjića nameću se mnogobrojna pitanja. Meni, kao novinaru i kao gradjaninu Srbije, nedostaju odgovori na mnoga pitanja, a za ovu priliku izdvajam samo dva:

1. pitanje: Zašto posle pokušaja atentata na autoputu kod hale "LIMES" (Beogradske Arene) nivo obezbedjenja premijera Zorana Djindjića nije podignut na najviši mogući nivo?

2. pitanje: Zašto posle atentata na premijera Zorana Djindjića i okončanja vanrednog stanja, nisu organizovani parlamentarni izbori (u maju ili u junu 2003. godine)?

MILAN MICHA JOVANOVICH MILAN MICHA JOVANOVICH 14:37 12.03.2008

Re: Pitanja političkoj nomenklaturi Srbije

Prvo pitanje postavite gospodinu Dussanu Mihajlovichu, koji je tada obnassao duzznost srbiojanskog ministra policije.

Drugo pitanje postavite gospodinu Zoranu ZZivkovichu, koji je odbio takav predlog da se odmah po ukidanju vanrednog stanja raspissu vanredni izbori ssto je ( gle ccuda) predloyio upravo prvopomenuti.

P.S. Vasse prvo pitanje ukljuccuje dopunu da niko od onih koji su bili odgovorni za bezbednost nije ponudio ostavku, niti je ona od istih zatrazzena ....

Biljana Srbljanović Biljana Srbljanović 16:20 12.03.2008

Re: Pitanja političkoj nomenklaturi Srbije

ta su pitanja vise puta i na vise mesta postavljana.
obezbedjenje nakon tentata kod limesa nije pojacano, jer su se mediji, predvodjeni kostunicinim ljudima i ohrabrenim njegovim zlonamernim izjavama, podsmevali "navodnom pokusaju atentata" i iskoristili priliku da dodatno kriminalizuju premijera, predstavljajuci ga kao coveka u centru obracuna mafije.
pogledajte bilo koje novine iz tog doba, pa i najuglednije i bice vam jasno.
djindjic je licno odbio pojacane mere bezbednosti i trazio da se izbegne poruga javnosti.
kada je atentator, koji je dva dana ranije, sa perikom i naocarima, nevesto maskiran, kupio dva kamiona na auto pijaci, registrovao ga laznim tablicama i obezbedio lazne papire, zatim kamionom krenuo na vozilo zorana djindjica, nameravajuci da ga zaustavi, a da iz zasede saucesnici zoljama raznesu automobil i premijera, samo zahvaljujuci prisebnosti vozaca sudar i takav scenario je izbenut.
kola iz pratnje premijera, u kjem se nalazi i sef ozbedjenja janusevic, zaustavljaju kamion, sa isukanim pistoljima trce ka bagziju vicuci "sta radis to, hoces da ubijes premijera???"

bagzija privodi saobracajna policija, uprkos tome da je vec jasno da je pokusaj atentata u pitanju, a ne saobracajni prekrsaj, slucaj preuzima inspektor slobodan pazin, mafijaski saradnik u redovima policije, koji je prikrivao mnoga ubistva, medju kojima i boska buhe.

u srbiji se, tokom 48 sati jedva nalazi istrazni sudija spreman da potpise sedmodnevni pritvor za bagzija, novine se podsmevaju, pre svih tijanic i slicni otpad.

tokom nekoliko iznudjenih dana zatvora, policija beograda na celu sa milanom obradovicem radi dan i noc da sastavi na sudu odrziv slucaj, nadje svedoke hrabre da govore, uprkos db-u i mafiji koji prete svakome ko pomisli na to.
dva dana pre isteka minimalnog zakonskog pritvora za atentatora na premijera, vanraspravno vece se sastaje, u nedelju popodne, na neradni i nikad radni dan i neobavestavajuci nikog, donosi odluku o ukidanju pritvora za bagzija.
zoran milenkovic izlazi iz zatvora, pod objasnjenjem da je trgovacki putnik i da mora da radi da bi prehranio decu, pa moze i da se brani sa slobode, automobil dolazi po njega i odvozi ga u nepoznatom pravcu.

sef policije beograda milan obradovic koji se usudio da glasno govori o ovim mahinacijama, prvog dana po dolasku misnistra jocica biva suspendovan, ubrzo zatim i uhapsen, drzan u istraznom zatvoru vise od dva meseca, bez ikakve optuznice, a po izlasku nikada vise nije vracen na posao. njegova zena, nastavnica u osnovnoj skoli, takodje bez objasnjenja biva otpustena, da "overi" kaznu neposlusnom policajcu.

sad vas ja pitam
KO DA POJACA OBEZBEDJENJE?
U KOJO DRZAVI, KADA JE DRZAVA NJIHOVA?
U KOJOJ POLICIJI, KAD IH JE POLICIJA NA VLAST DOVELA?
PROTIV KOJE MAFIJE, KAD JE MAFIJA VLAST?


Filip2412 Filip2412 16:30 12.03.2008

Re: Pitanja političkoj nomenklaturi Srbije

sad vas ja pitam
KO DA POJACA OBEZBEDJENJE?
U KOJO DRZAVI, KADA JE DRZAVA NJIHOVA?
U KOJOJ POLICIJI, KAD IH JE POLICIJA NA VLAST DOVELA?
PROTIV KOJE MAFIJE, KAD JE MAFIJA VLAST?


Slazem se, a dodacu jos ovo:

I kojim prijateljima u svetu da se obrati? Jel istim onim koji su posle atentata pokusavali da ucutkaju Bebu Popovica?
Biljana Srbljanović Biljana Srbljanović 16:33 12.03.2008

Re: Pitanja političkoj nomenklaturi Srbije

popovica ucutkati, to ce malo teze da ide.
a ima nas jos, ipak sramno malo.

ne znam sta srbija vise ceka, ne znam sta ovde i kome nije jasno?

ako na izborima u maju dss predje cenzus, bice to ponovo ubistvo zorana djindjica.

ova stranka je politicki inspirator zlocina. u njenim redovima su oni za koje ima mnogo indicija da su i u organizaciju atentata umesani. njeni ministri su oni koji su ubistvo zataskavali, pokusali da rasformiraju sud, vrsili pritisak na sudije, legiju docekivali kao heroja.
sta vam ljudi nije jasno?

dss u parlamentu je metak za svakog od nas.
Colin_bgd Colin_bgd 16:45 12.03.2008

Re: Pitanja političkoj nomenklaturi Srbije

dss u parlamentu je metak za svakog od nas.

odavno nisam procitao nista sto je ovako precizno pogodilo "metu", 'scuse the pun...
MILAN MICHA JOVANOVICH MILAN MICHA JOVANOVICH 17:02 12.03.2008

Re: Pitanja političkoj nomenklaturi Srbije

Biky, (izvinjavam se na oslovljavanju ako smeta)

Pitanja su na mestu.
OdgovorA - nema.
Suvislog.

Tvoj talent i osecajnost - ulivaju nadu.

Gomila govana urussava se na Srbiju.

Veseli me ssto malo ko je ovde ima KISSOBRAN. a osobito - GLAVNI!!
Biljana Srbljanović Biljana Srbljanović 17:08 12.03.2008

Re: Pitanja političkoj nomenklaturi Srbije

oslovljavanje mozes, posto si ti!
edi-va edi-va 18:36 12.03.2008

Re: glasanje

Treba pokrenuti sve one kvazi apolitichne likove, koji svoju lenjost da glasaju tako opravdavaju, da konachno pokrenu svoje guzice i izadju na glasanje!!! Takvih ima mnogo i sigurna sam da mnogi od vas koji pratite blog poznaju barem jednu takvu osobu, koja godinama fura stil: necu da glasam, svi lazu, bla, bla ...
Birachko telo radikala je lojalno, ima da peshache ako treba kilometrima po kishi i snegu, ali ce da ostvare svoje pravo da glasaju.
Ja ne zivim u Srbiji, ali danima vec shirim informaciju o glasanju i da je ovoga puta bitnije nego ikada mozda do sada. Svima u mom okruzenju ponavljam da moraju da odu u konzulat i da se upishu u spisak, kako bi mogli da glasaju ... Ne znam da li vishe mogu da doprinesem, ali toliko barem mogu. Rekla sam majci da joj necu oprostiti nikada ako ovoga puta ne ode da glasa, znam to je ucena, ali morala sam.


p.s.: Kada sam prvi put videla Koshtunicu, kao protivkandidata Miloshevicu, imala sam neki chudan osecaj... prvo sto sam tada pomislila je, da ce samo jedno zlo da zameni drugo ... i bila sam u pravu.
Kada su ubili Djindjica ubili su mi nadu da ce ikada sve biti onako kako je on to zamishljao ...
Luka Ivanišević Luka Ivanišević 14:27 12.03.2008

OSVRT NA 12.03.2003

Cenjeni blogeri, umesto komentara napisaćiu izvod iz mog dnevnika kako je iz moje perspektive izgledao taj sumorni dan 12.03.2003.godine. Ovaj tekst sam prvo okačio kao komentar tekstu Srđana Kusovca: "DRUGO UBIJANJE ĐINĐIĆA", ali mi se čini da je ovaj tekst gospođe Srbljanović najpribližniji onome što sam napisao. Podsećam, ovaj tekst je izvod iz mog ličnog dnevnika koji sam tada vodio.
IZ MOG DNEVNIKA
(osvrt na 12.03.2003.godine.)

SREDA, 12. mart 2003.
Osvanuo je lep martovski dan. Danas me očekuje malo duži radni dan na filološkom fakultetu. Prvo predavanje mi počinje u 8:30, a poslednje se završava u 18:00. Sreća da imam pauzu od 12:00 do 15:30, tako da mogu da se okrepim i da uhvatim svežeg vazduha.
12:00: Odslušao sam prepodnvni deo predavanja. Ovu troiposatnu pauzu sam iskoristio da odem do drugarice na Banjicu da joj vratim jednu knjigu koju je zaboravila da uzme kad je prethodni vikend bila kod mene. Ušao sam u trolejbus 41 na Studentskom trgu i krenusmo ka Banjici. Neverovatno smo brzo stigli do tog dela grada. Nisam se dugo zadržao, pošao sam nazad na fakultet. Ušao sam u tramvaj na liniji 10 i zaputio se ka centru grada.
Oko 13:40: Izašao sam iz tramvaja na Slaviji. Kako sam se kretao ka trolejbuskoj stanici u ulici Kralja Milana primetio sam da su autobuske i tramvajske linije išle izmenjeno: autobus 31, koji je još neko vreme nakon rekonsrtukcije ulice Kralja Milana od Slavije do Terazija išao izmenjenom trasom Nemanjinom ulicom, ulicom Kneza Miloša, preko Trga Nikole Pašića, napravio je krug i ušao u ulicu Kralja Milana na svoju staru trasu(prvo sam mislio da su 31 zaista vratili na staru trasu i da je vozač pogrešio i hteo da ide Nemanjinom ulicom), zatim tramvajska linija 9 i autobuske linije 78(koju su tada vozili samo privatnici) i 83 su sa Slavije skretali u Beogradsku ulicu ka Pravnom fakultetu. Pomislio sam da je neki štrajk ispred vlade. Prvo sam mislio da su se štrajkači okupili ispred zgrade u Nemanjinoj ulici, ali koliko sam uspeo da vidim iz trolejbusa kroz park Manjež i dok smo prelazili raskrsnicu sa Resavskom ulicom da tu nema nikakvog okupljanja. Pomislio sam da je okupljanje na raskrsnici Nemanjine i Kneza Miloša. Ni tu ništa: osim onog gužvanjca kod semafora na raskrsnici Kneza Miloša i Kralja Milana i iza te kolone brisanog prostora ništa drugo. Tad sam se prvi put malo žacnuo da se nešto čudno dešava. U jednom momentu izvadim mobilni iz džepa da vidim koliko je sati i da zovem kuću i vidim da sam zaboravio da uključim ton i da imam propušten poziv. Pokušavao sam jedno deset puta da zovem kuću(jer je to bio moj kućni broj),ali mi je sve vreme davao piskav znak jer je u momentu dometa nije bilo. Već sam osetio kako mi se ruke hlade, jer prosto nije logično da se u normalnim okolnostima veza ne može uspostaviti. Kako sam ušao na fakultet i ostavio stvari u čitaonici, tako sam zamolio jednu drugaricu da me samo cimne, da vidim da li moj mobilni ne valja. Međutim, i njoj je davao isto piskav signal da je van dometa. Tad mi je definitivno bilo jasno da se nešto vrlo ozbiljno dogodilo i odem do kioska koji je imao telefonna ćošku ulica Vuka Karadžića i Kneza Mihaila da čujem šta se dešava. I tada čujem da je oko 12:30 pucano na Zorana Đinđića(a ja sam neposredno pre atentata trolejbusom na liniji 41 prošao tim delom grada gde je zgrada vlade.) Vratim se definitivno na fakultet i toj mojoj drugarici saopštim šta je bilo i oboje smo se zabrinuli jer su se crne slutnje ostvarile.
Kako je vest prozujala, tako nam je u auli fakulteta bio uključen TV na kanal BK(koji je tada radio) da pratimo šta se dešava. Od negde 14h pa nadalje, grad je skroz blokiran, pogotovo centar. Reakcije pojedinaca na mom fakultetu je pokazala tipično alijenarno ponašanje u momentu kad je Đinđić ubijen: kao prvo razumem da nisu znali zašto je centar grada blokiran, što i nije tragedija. Najveća tragedija su bile 2 vrste reakcije:
1) emocionalna hladnoća u vidu uzvika:“O!“(što između ostalog podrazumeva da nisu primetili šta ima se ispred nosa dešava i da ih baš briga što je državnik ubijen)
2) Burna paradoksalna reakcija:“ŠTA IMA ĐINĐIĆ DA PRIMA DELEGACIJU KAD JE MRTAV?“
I u takvoj atmosferi smo morali da čekamo predavanja. Nas nekoliko iz kluba (ne)razumnih nismo hteli da ostanemo do kraja radnog dana, nego smo se pokupili i krenuli peške našim kućama. Ja sam od Terazija hteo da taksijem dođem kući na Crveni Krst, ali mi je taksista tražio 700 dinara za prevoz. Nisam prihvatio i nastavio sam peške. Ulica Kralja Milana je bila skroz blokirana, trolejbusi i pojedini privatni autobusi sa linije 31 nisu išli. Saobraćaj je skroz zaustavljen. U ulici Kneza Miloša ni žive duše, ni muva nije smela da proleti. Stižem do Slavije. Iz Beogradske ulice dolazi privatni autobus na liniji 29. Hteo sam da uđem, ali nisam mogao jer je bio prepun. Nastavim peške i kod hotela „SLAVIJA“ htedoh u taksi, ali ne lezi vraže, taksista mi tražio 300 dinara od Slavije do Crvenog Krsta. Šipak. Ni to nisam prohvatio i do kuće sam došao peške. Kad sam se raskomotio, samo sam slušao vanredni program na svim stanicama o Đinđićevom ubistvu. Oko 18:30 predsednica skupštine Srbije i v.d. predsednika Srbije Nataša Mićić potpisala je rešenje o vanrednom stanju. Uveče je grad i kraj u kome živim avetinjski izgledao, kao u vreme bombardovanja 1999.godine. Eto,tragično se završio taj dan koji je počeo lepim vremenom.

(NAPOMENA: Sutradan kod mene na fakultetu su se ljudi ponašala, osim nas nekoliko (ne)normalnih, kao da se ništa nije desilo, kao da je bubašvaba zgažena.)

Vaš,
Luka
Nikola, Novi Beograd Nikola, Novi Beograd 14:37 12.03.2008

Samo zahvalnost

Postovana gospodjo Srbljanovic, Postovani gospodine Popovicu,


hvala Vam za sve sto cinite i sto ne gubite na odlucnosti. Pobedicemo ih SIGURNO, pa makar nam za to trebala decenija!

Patriotism is the virtue of the vicious.
Oscar Wilde



Alava Alava 14:39 12.03.2008

Trebalo mi je

vremena da se saberem posle čitanja ovog teksta, da se udaljim od računara, da stišam emocije i razbistrim misli.
Juče sam ponovo gledala "Insajder", sada mi u glavi odzvanjaju određene rečenice iz te emisije... Ja ne znam imena tih Pacova, Mutavih, i ostalih koji se tamo pominju, ne želim ni da ih zapamtim, ali mi u glavi odzvanja izjava jednog od njih kako je, kada je čuo da je Zoran ubijen, prva misao koja mu je prošla kroz glavu bila da će se ubiti. Shvatam da to nije bila misao uzrokovana osećajem krivice ili pokajanja, već misao očajnika koji zna šta ga čeka, ali ovo
saznao sam da su naručili viski i naredili obezbeđenju da ih ostave same u kabinetu, kako bi vest proslavili sami

je toliko gadno, toliko ljigavo da ne umem drugačije sem uvredom, ali oni ni toliko nisu zaslužili. Ni toliko!
Zoran je svoj život dao za nas, mi nemamo pravo da se povučemo, da odustanemo, da pustimo, da zaboravimo, MI NEMAMO TO PRAVO!
Dubravka Bozinovic Dubravka Bozinovic 22:52 12.03.2008

Re: Trebalo mi je

Alava

saznao sam da su naručili viski i naredili obezbeđenju da ih ostave same u kabinetu, kako bi vest proslavili sami


Da dopunim g. Popovica: toga popodneva je viski tekao u mnogim beogradskim redakcijama, a prijatelji iz Svilanovicevog MIP su svedocili da su u mnogim ambasadama po inostranstvu pucnji u Djindjica odjekivali u vidu praska upravo otvorene flase sampanjca - tamo su maniri drugaciji a i: ima se, moze se...
strong serbian woman strong serbian woman 14:42 12.03.2008

svima

Ne bih htela da pametujem i filozofiram, mnogo toga je receno pre i bice posle.
Ljudi, Njega, Gospodina Djindjica, nazalost vise nema i to je nase prokletstvo. Ubili smo ga svi zajedno (neka mi oproste malobrojni), jer nismo obracali paznju i pridavali vaznosti kako sada, a mozda i tada vidljivim znacima, nismo reagovali na kritike i osude upucene njegovom imenu, na pretnje i zastrasivanja. Ma to je sve upuceno nama, ustvari nama. A mi i dalje cutimo i cekamo, rasplet ili jos strasniji zaplet?
U ovom trenutku jedino pametno cega mogu da se setim su njegove reci koje cesto ponavljam sebi u teskim situacijama i kada se suocavam sa meni u odredjenim momentima teskim problemima. Dozvolicete mi da ga citiram i sada kao sto to mnogo puta cinim, naravno u sebi:
"Ima jedna indijanska poslovica koja glasi ovako: kada vidis zabu, a moras da je progutas, ucini to odmah. Sto vise budes cekao i gledao je, to ce ti izgledati sve veca i odvratnija. Znaci, kada imas neki problem, suoci se sa njim odmah, ne odlazi njegovo resenje."
Mislim da nam je poslednji voz, poslednja prilika da se suocimo sa nasim problemima. Plasim se,da ako budemo cekali jos malo, nas vise nece biti , pa nece biti ni razloga za njihovo resavanje.
I jos na kraju, jadan je narod koji ubija svoje vladare i velike umove, ljude sa vizijom, svoju avangardu.
Gospodine Djindjicu, moje veliko postovanje Vama i velika tuga sto vise niste sa nama,
skromno ja
Spiridon Spiridon 14:47 12.03.2008

sta me najvise vredja

i dan danas znaju da kazu za njega da je bio kriminalac, da se pajtao sa ubicama i na kraju stradao zbog toga. Ovo me uopste ne dotice jel je puno onih kojima je mozak ispran (ili ga uopste nemaju).

Ono sto me najvise nervira je kada neko na pitanje - Kako bi nam danas bilo da ga nisu ubili?? odgovara sa ISTO. Na ovaku vrstu pitanja mozak reaguje tako sto se pokrene i sam izbaci neki zakljucak. Hocu da kazem da odgovor na ovo pitanje nije bio bombardovan i izmanipulisan od strane media u Srbiji. Ubili su ga i to je bilo dovoljno.
Ovakav odgovor je proizvod tvog licnog poimanja buducnosti.

Nisu to samo radikali, socijalisti i dss-ovci. To su oni likovi kojima nikada nista nije dobro i dovoljno. Likovi kakve smo uvek molili da udju u tim kada nam fali jedan za fudbal na male golove. Ti pederi (izvini Bobane) ne shvataju da je on primio metak zbog njihove indolentnosti i nezainteresovanosti za ono sto se dogadjalo oko njih.

kako bre ISTO nesretnici i slepci jedni? Kako bre ISTO budale i demagozi? Kako ISTO pichke jedne smrdljive??

Zato sam i otisao iz Srbije. Procentualno, jedan normalan (mada sam i ja otiso u qurac) mora da vuce na ledjima 3 smrdljiva debila. 3 zadrta, neobrazovana parazita. Kada radis za svoje dete ti moras da radis i za njihovu decu jel su njihovi roditelji trutovi kojima nista nije jasno i ne trude se da im bude jasno. Pa jel ja treba da razmisljam o vasoj deci? Jel mene vise treba dusa da boli kada ih vidim da kradu patike iz izloga, a nemam nikakve veze sa njima?

Evo vam ga qurac sada, yebite se sami

bladerunner bladerunner 14:59 12.03.2008

Re: sta me najvise vredja

ma znas sta mene najvise vredja! TADIC! eto on mene najvise vredja! vredja mi inteligenciju!
Colin_bgd Colin_bgd 15:09 12.03.2008

Re: sta me najvise vredja

Ono sto me najvise nervira je kada neko na pitanje - Kako bi nam danas bilo da ga nisu ubili?? odgovara sa ISTO.

To je tacno to, nedostatak sposobnosti normalnog rasudjivanja i izvlacenja ociglednih zakljucaka kod vecine pripadnika "naseg naroda"... Jednostavno, ne zna raja ama bas nista...
rtfm rtfm 16:38 12.03.2008

Re: sta me najvise vredja

Potpisujem. I sam se osecam isto tako!

Danas sam tuzan i besan na sve one koji ne vide kako je moglo da bude i i dalje slepo glasaju za ubice onoga koji je bio najbolje sto smo imali da pokazemo i sebi i svetu. Taj jedan kratak period dok je on bio premijer sam se osecao ponosan sto sam potekao iz zemlje koju predstavlja Zoran.
Dragutin Dragutin 17:00 12.03.2008

Re: sta me najvise vredja

bladerunner
ma znas sta mene najvise vredja! TADIC! eto on mene najvise vredja! vredja mi inteligenciju!

Potpisujem
Ivana Jovančić Ivana Jovančić 14:48 12.03.2008

...

Ja mislim da smo svi mi krivi za njegovu smrt. Svako pojedinacno i svi zajedno.
On je radio za sve nas, vredno kao mrav, vracao nas civilizovanom svetu, spasavao nas od bede, gladi, inflacije i emigracije, preuzimao na sebe tudje grehe i znao bolje od nas sta nam treba.
Nase je bilo samo da ga cuvamo.
YoKey YoKey 15:23 12.03.2008

Re: ...

Ja mislim da smo svi mi krivi za njegovu smrt. Svako pojedinacno i svi zajedno.

A možda da malo pišete u svoje ime? Ta demagogija "svi smo krivi" koristi samo ubicama. Ajde vi lepo na vrh strane, pa pročitajte VBP tekst još jednom - čovek vam po stoti put jasno i razložno objašnjava i ko je ZĐ ubio i ko je ubistvo planirao, organizovao, podstrekivao... kad već sami ne želite da rasuđujete i dođete do zaključaka, nego ponavljate ista glupava opšta mesta.
Nego, pamet u glavu, malo poštenja i hrabrosti u srca, bliži se 11. maj, da razjurimo bandu.
Ivana Jovančić Ivana Jovančić 15:43 12.03.2008

Re: ...

Pa u svoje ime i pisem...
Nije potrebno da citam opet. Godinama vec ne propustam takve tekstove... Na zalost.
I ne razumem sta Vam to znaci "kad već sami ne želite da rasuđujete i dođete do zaključaka".

Jel' Vi razumete da ja mislim da je javnost Srbije morala da reaguje na klevetanja i lazi, a posebno na pokusaj atentata. Zasto nismo svi izasli na ulicu tada kada su pokusali da ga ubiju a ne 12.marta kada je bilo kasno? Zasto smo dozvolili da i posle 5.oktobra sudije, policajci i novinari RTS-a ostanu na svojim radnim mestima?

A sto se 11.maja tice. Godinama vec vodim svoje "predizborne kampanje". Uvek ubedim ponekoga. I pored toga u Srbiji 2 miliona ljudi glasa za coveka koji je porucivao Zoranu da je i Tito pred smrt imao problema sa nogom. To sigurno, izmedju ostalog, znaci da ja nisam uradila dovoljno. I ne samo ja.
jedi jedi 15:46 12.03.2008

Re: ...

Ivana Jovančić
Ja mislim da smo svi mi krivi za njegovu smrt. Svako pojedinacno i svi zajedno. On je radio za sve nas, vredno kao mrav, vracao nas civilizovanom svetu, spasavao nas od bede, gladi, inflacije i emigracije, preuzimao na sebe tudje grehe i znao bolje od nas sta nam treba. Nase je bilo samo da ga cuvamo.


Pa ne znam baš. Ja sam slušao i tada šta je tražio od nas građana i u tom smislu i delovao. Kako smo mogli mi da ga čuvamo. Pa nismo znali ni 1% onoga što danas znamo. A da bi nešto radio ili uradio treba imati svest o tome.

poz
YoKey YoKey 16:14 12.03.2008

Re: ...

OK, malo sam preterao sa "optužbom za nerasuđivanje", izvinjavam se.
Ali me žešće nervira ta priča da smo "svi krivi". Te dve rečenice koje sam citirao doslovce se valjaju već godinama i, bez obzira na moguću dobru nameru onog ko ih ponavlja, imaju efekat relativizacije, odnosno posrednog opravdanja odgovornih.
Nije istina da smo "svi krivi za njegovu smrt, svi POJEDINAČNO i svi zajedno." Ovo je napisano i u moje ime i ja to odlučno odbijam. Neposredni izvršioci su osuđeni, eno ih na robiji, gde se iskreno nadam da će im se uskoro pridružiti i nalogodavci i organizatori i da će u ćelijama ostati do kraja svojih bednih života. JA nisam planirao ni pomagao ničije ubistvo. Za istine u koje verujem sam se zalagao uvek, u okviru svojih mogućnosti, a ponajpre pošteno radeći svoj posao. Oni kojima je bio posao - za koji su bili odlično plaćeni našim novcima - da čuvaju premijera su kriminalno loše radili svoj posao i niko za to nije odgovarao.
Ivana Jovančić Ivana Jovančić 16:46 12.03.2008

Re: ...

Izvinjenje prihvaceno. Da je neki drugi dan verovatno bih se i osmehnula. Danas ne mogu.

O izvrsiocima, organizatorima i nalogodavcima nemam sta da pricam. O tome sta im zelim jos manje.
Samo ne mogu da se oduprem osecaju da smo bili svedoci priprema za atentat, cak i pokusaja atentata a da nismo nista uradili. Da smo onima koji su bili placeni da cuvaju premijera, a koji su, kako Vi tacno kazete, bili placeni nasim novcem i kriminalno lose radili svoj posao i ko zna sta jos, da smo takvima prepustili onog ko je bio najvredniji medju nama.

Razumem ja Vas i sta Vam u mom komentaru smeta. Te dve recenice su nekako istrgnute iz mog celodnevnog danasnjeg razmisljanja o tome.

U Bebinom tekstu pise: "Ono na šta nisu računali jeste strahovit odijum, šok koji prerasta u masovni revolt građana Srbije suočenih sa užasom ovog zločina. Narod se masovno okuplja ispred zgrade Vlade, izlazi na ulice, pali sveće premijeru za koga su, do pre samo par sati, ćuteći slušali kako sam izmišlja atentate na sebe. Građani se otrežnjuju i sve im postaje jasno. Koštunica, njegov kabinet, banda zaverenika biva primorana da se povuče."

Mozda smo mi bili ti koji smo mogli da ih nateramo da se povuku. Ali ranije. Zato se ja danas osecam krivom. Pa proglasavam i ostale krivima. Oprostite mi zbog toga.
Dragutin Dragutin 17:04 12.03.2008

Re: ...

YoKey

Nego, pamet u glavu, malo poštenja i hrabrosti u srca, bliži se 11. maj, da razjurimo bandu.

Slazem se, ko posle svega glasa za Tadica taj nije normalan!
jedi jedi 18:09 12.03.2008

Re: ...

Dragutin

YoKeyNego, pamet u glavu, malo poštenja i hrabrosti u srca, bliži se 11. maj, da razjurimo bandu.Slazem se, ko posle svega glasa za Tadica taj nije normalan!


Baš tako. Aferim.
Exitus Letalis Exitus Letalis 23:41 12.03.2008

Re: ...

Ja mislim da smo svi mi krivi za njegovu smrt.


kada kažeš svi, to znači niko.
u bilo kom prenosnom smislu da misliš.
ovde je važno ko je i kriv i odgovoran za smrt premijera.
kao što je važno ko je kriv i odgovoran za svaki zločin.
mvelja mvelja 14:58 12.03.2008

poz

Pozdrav za vas Biljana.
Kada se ovo dogodilo, bio sam 'mali'. NIsam mogao da poverujem sta se dogodilo. Trebalo mi je nekoliko sati da se saberem. Nisam tada bio toliko upucen u sva zbivanja u drzavi. Znam da su svi govorili da smo tada izgubili jednog od najvecih ljudi 20 veka. Tada mi je to bilo pomalo cudno.

Danas 5 godina posle, sam sam uvideo da su bili u pravu, svi, koji su ga hvalili, postovali, voleli. Sada tek shvatam kakav je to covek bio, i sta smo sa njim i mi izgubili.

V.

Pop Pop 15:14 12.03.2008

Pre 5 godina ...

Pre pet godina VK je bio samo predsednik jedne stranke koja nije znala da li je u vlasti ili u opoziciji. Danas je On Predsednik Vlade već četvrtu godinu, Predsednik Vlade koja je napravila najviše afera, što iz oblasti privatizacije, što iz drugih "ekonomskih" oblasti (drumske, carinske, i sl. mafije). Pre pet godina je predlagao koncetracionu Vladu sa svima, danas koncentriše stranke prošlosti oko sebe.
Pre pet godina VI je bio samo gradonačelnik Čačka. Danas je On ministar u čijem resoru haraju kriminalci, korupcija teče potocima, a pare se troše nemilice. On kome su puna usta poštenja i pretnji hapšenjima. Ima kuću sa bazenom i bolnicu u izgradnji.
Pre pet godina RB je bio propali obaveštajac koji nije više mogao da radi ozbiljan posao. Danas je On šef DB-a, službe kroz koju nije prošla lustracija, službe koja nam servira svakojake informacije kroz svoje novine i nedeljnike, službe koja i dan danas koristi kriminalce i stare doušnike za svoje dnevno političke potrebe.
Pre pet godina AT je bio novinar u NIN-u (posle neuspešne karijere vlasnika Evropljanina i kolumniste u liku porno dive), pisac eseja o političkoj sceni. Danas je on direktor javnog servisa, gospodar informacija.
Pre pet godina MM je bio vlasnik Delta banke, manjih imanja, Pekabete, Maxija i zastupnik FIAT-a. Danas je on vlasnik Srbije, Crvene zvezde, hapsi po potrebi od kasirki do fudbalskih legendi.

Petogodišnjica sramote za nas. A za ovde pomenute ....?
Dubravka Bozinovic Dubravka Bozinovic 22:58 12.03.2008

Re: Pre 5 godina ...

... i sef Borisu Tadicu i citavoj menazeriji ministara i predsednika upravnih odbora, ekipi kojoj je tuzno da i u ogledalo pogleda ...
mila mila 15:15 12.03.2008

Zoran Đinđić

Nekoliko dana pred atentat, isključila sam vesti, jer sam bila zgađena količinom negativne energije koju su emitovale sve radio i tv stanice, neke iz neznanja, a neke sa jasnim tendencioznim širenjem atmosfere linča, a sve pod plaštom "teško" osvojene slobode informisanja. Odlučila sam da prošetam, kupim sobno cveće i oplemenim prostor.
Vest me je zatekla na ulici, javila mi je prijateljica preko mobilnog.
Sve što sam nosila u rukama odjednom je postao veliki teret, i nije imalo smisla. Pokušala sam, da izmedju vesti, koje su usledile pronadjem nekakvu verovatnoću da sve to možda nije istina. Ali. Bilo je.
Posle nekoliko meseci poklonila sam cveće da ga neguje neko drugi, jer svaki puta kada bih ga pogledala podsećalo me je na tugu koju sam toga dana osetila. Tim pre što jedan, sa velikim belim cvetovima nije prestao da se bokori i cveta. Ponekad odem da ga obiđem. Kažu daje i pelcere, i cveta . Nisam naravno ni prećutala zašto sam im ga poklonila.
U medjuvremenu zaboravila sam ime biljke, odgodila vreme sa suočenjem , i ponovnim preživljavanjem tuge.

Nedavno, saznala sam da su neki urednici imali pripremljene biografije Zorana Đinđića, danima unapred, dok su čekali da objave reportažu o njegovom životu i nasilničkom aktu. Nisu krili svoju zadovoljstvo, a hteli su da zvuče profesionalno i objektivno. Sram ih bilo, sram. Nisu dostojni ni jednog njegovog dela, reči, misli, ti mali partijski novinari, dobro plaćeni.

Sve što bih sada rekla o Zoranu Đinđiću, čini mi se premalim u odnosu na ono što je on govorio i radio.
Ipak, njega čuli su oni koji su imali uši, a videli oni koji su umeli da vide. Hvala ti Biljana na ovome postu.
Ti iskreno slediš njegovu viziju o mogućoj boljoj državi.
Dexter Dexter 16:46 12.03.2008

Re: Bebu Popovica


Filipe, ne vredi. To pitanje propada u bunar, a stalno ga postavljaš. Uostalom, pitanje je vrlo teško. I zadire u razumevanje interesa susednih i/ili velikih država


Ako Srbija ima neprijatelje kao sto su radikali uvek tvrdili, primarni cilj nasih "neprijatelja" je upravo dolazak neke radikalske opcije na vlast.
Sto se tice americke spoljne politike ona nije bila prljava samo u Srbiji. Mnogi autokratski rezimi (narocito u juznoj Americi) su bivali javno ili tajno podrzavani od strane americke administracije ili sluzbi.
To je cinjenica koja nije dovoljno poznata, te je onda relativno lako radikalima/dss-u/sps-u da u nasem javnom mnjenju grade tezu o antisrpskoj politici SAD-a dajuci srpskom narodu posebnu tezinu u toj borbi. Onda je svojevremeno SPS bio glavni borac protiv americkog imperijalizma, DSS je glavni borac za ocuvanje medjunarodnog prava i slicno.
To su naravno sve gluposti, medjunarodni odnosi i interesi su cesto komplikovaniji od naseg razumevanja.
Na zalost u nasem narodu postojo velika prijemcivost za "instant istine", a to je karakteristika primitivnijih drustava.Slicno je u Iraku, Iranu itd gde se izlazi na ulice sa kalasnjikovima na proteste protiv "satanistickih SAD".
Svetske odnose cesto zaista nije lako razumeti. Nasa tragedija se ogleda u tome sto mi nismo u stanju da rasudjujemo sta je dobro za nas same cak nismo u stanju da ucimo na sopstvenim greskama, sto je posebno alarmantno.
Anonimus Anonimus 15:29 12.03.2008

ATENTAT NA DRŽAVU

Ja sam tu odluku doneo još 12. marta 2003. A vi?


Današnji dan je za sećanje. Kao i svaki drugi dan!
Danjašnji dan je za žaljenje. Ali samo na trenutak!

Bori se, svaki dan.

Ne dozvoli sebi da ti niti jedan dan prođe u očajanju; u ramišljanjima o tome šta je moglo da se desi... Ne kukaj pobogu! Ne plači - Bori se!

Današnji dan je dan za akciju! Kao što je to bio i svaki prethodni dan u poslednjih 5 godina. I 15 godina pre toga...
Današnji dan je za delovanje! Kao što je to bio i svaki prethodni dan u poslednjih 5 godina. I 15 godina pre toga...

Kada radiš, radi svoj posao najbolje i najpoštenije što možeš!

Poštuj zakone, i podsećaj ljude da ih poštuju. I utiči da se menjaju oni zakoni koji ne valjaju.
Plaćaj poreze, i podsećaj druge da ih plaćaju. I utiči da se porezi menjaju ako misliš da su nepravedni.

Kada glasaš, razmisli kome daješ svoj glas! I podsećaj druge da razmisle. Utiči na njihovu odluku, pošto se ona tiče i tebe i tvoje dece.
Kada pričaš, govori istinu. I govori je da te čuje što više ljudi. Na blogu, u kući, na poslu, u školi... Ponekad i sam sa sobom. Vredi se preslisati

Bori se, svaki dan.
sinadin sinadin 15:47 12.03.2008

Na današnji dan...

Bio sam danas u šetnji od LDP-a do Vlade. Prvi put sam iz bliza video mesto gde je Zoran ubijen. Stajao sam na mestu gde je pao i video zgradu iz koje je pucano na njega. Osećam se strašno jer ubice-retardi i dalje daju intervjue iz zatvora, pišu Blogove i objavljuju knjige... Ostali, oni raznorazni slobodni "žestoki", žderu ćevape, u gaćama nose od bureka masne utoke pa izvaljeni na pocepane ležaje iznajmljenih stanova, sa smeškom uživaju u, za njih, veseloj godišnjici. Isti taj smešak im je ružio odvratnu obrazinu i kada su nišanili u Zoranovo srce. Neko je uspeo da nam nametne lažni politički dualizam: Zvezdan ili Zoran, Kosovo ili Evropa, umetnost ili kič, država ili crkva... Na današnji dan bih voleo da sam daleko od ove jebene zemlje. D. Sinadinović

Krasici Krasici 18:00 12.03.2008

Re: Na današnji dan...

Blic, 12. 03. 08.
Uprava Pravnog fakulteta u Beogradu nije dala saglasnost za održavanje skupa povodom petogodišnjice ubistva premijera Zorana Đinđića, koji su studenti najavili za danas... Otkazivanje skupa, kažu studenti, obrazloženo je „složenom političkom situacijom sa Kosovom“ i „početkom izborne kampanje“, kao i činjenicom da „fakultet ne želi sebe da uvlači u politički život“.

Danas, 12. 03. 08.
Krenuo bih od onih koji su bili uhapšeni pa pušteni tokom akcije Sablja, preko kabineta tadašnjeg predsednika SR Jugoslavije Vojislava Koštunice i pokojnog radnika Državne bezbednosti Momira Gavrilovića da bi se utvrdilo da li je to bilo preuzimanje službi bezbednosti ili nije. Bila je to sigurno jedna velika i moćna zavera koja je smatrala i nažalost bila u pravu da će političke probleme rešiti tako što će ubiti premijera. (advokat Rajko Danilović)

Blic, 12. 03. 08.
Rezultati rada kabineta Vojislava Koštunice: Vlada pala na svih pet ciljeva - nije sačuvala Kosmet, zaustavila je evropske integracije, od šest haških optuženika isporučila je dva, pratile su je afere, a borbu protiv korupcije „učinila je nemogućom“.

Danas, 11. 03. 08.
Đinđićeva Srbija postojala je svuda gde je danas više nema... I zato su Đinđićevo ubistvo pripremale, ili priželjkivale, one mrzovoljne, prazne i neostvarene ličnosti koje su uspele da ovladaju Srbijom samo zahvaljujući njenom novom propadanju. (istoričar Nikola Samardžić)



DUNADAN DUNADAN 15:51 12.03.2008

zaboravila sam da je danas 12. mart

uzasno me je izdeprimirao tekst, pogotovo u svetlu poslednje stani-pani situacije za Srbiju.
city_lights city_lights 16:05 12.03.2008

Kome jos nije jasno

Bloger Aleksandar Trifunovic objavio je tekst Djindjicevog predavanja, malo ljudi ga je pronaslo jer Aleksandar nije VIP bloger, a predavanje toliko toga govori: [url=http://www.6yka.com/do/da,234][/url]

Ponovicu komentar sa Aleksandrovog bloga:
Predavanje je u stvari kljuc za razumevanje zasto je Djindjic ubijen jer iz svakog reda izbija vizija modernog Evropskog politicara koji politiku ne vodi emocijama, moralistickim bajanjima i populistickim politikanstvom vec racionalnim interesima zemlje kojoj sluzi.

Svi oni koji ne shvataju Djindjicevo poredjenje evolucije i borbe za opstanak sa vodjenjem politike i potrebe za prilagodjavanjem stvarnom i mogucem su ona osnova koja je dala "politicku pozadinu" atentatu na Zorana DjindjicaCelo to saroliko drustvo laznih akademika, popova, nacionalista, mracnjaka iz "sluzbi" koji u normalnom drustvu nemaju sta da traze a svesni svojih krvavih ruku, neuspesne provincijske kreaure koje samo u domacem politickom brlogu mogu da opstanu i grade svoje palanacke karijere, za sve te prodavace magle Djindjic je bio smrtna pretnja jer im opstanak u njegovoj viziji moderne Srbije nije bio moguc.

Uporedite vodece politicare 90tih godina, Djindjic na jednoj strani a Milosevic, Vuk, Seselj, Kostunica na drugoj (svi od reda pripadnici Djindjiceve definicije nazadnih politickih cinilaca) i bice vam jasno zasto smo tu gde smo.

Uklonivsi Djindjica sarolika interesna grupa osigurala je sebi i svom potomstvu dugu vladavinu jer je iza Djindjica ostala samo amebicna DS i Cedica (bezuspesno pokusavajuci da gradi politicku platformu na Djindjicevim idejama ali bez trunke licnog intelektualnog kapaciteta za takav poduhvat).

Ako ima politicke pameti ovo Djindjicevo predavanje treba uzeti kao platformu za nove izbore, (sve zajedno sa konstatacijom da je Kosovo izgubljeno i da treba racionalizovati i videti sta i kako dalje).
Ako to nije ono sto vecina Srba zeli, onda nista.

Izgleda da smo u ovom trenutku ponovo u prilici da biramo carstvo nebesko, jer to je nase morano pravo, pa se mozda kroz jedno 600 godina (oko 2589) ponovo rodi neko ko ce imati petlju da obrazlozi budalastinu od poistovecivanja nacionalnog identiteta sa epskim mitom koji poraz pretvara u moralnu pobedu.

PS Procitajte tekst pazljivo pa cete videti da nije tacno da nije bilo politicara koji je bi smeo da prizna realnost gubitka Kosova, Djindjic je to smeo, mogao i hteo jer to je put na koji je stalno ukazivao, racionalno analiziraj, napravi varijante moguceg i pokreni realizaciju moguceg. Uz put se koriguj, trazi novu varijantu, ali nikad ne koristi staru koja nikada nije uspevala, nikad ne stoj u mestu moralisuci, uvek i samo napred ali sa idejom i ostvarivim planom.

PSS Ljudi, citajte i delite ovo predavanje svima koji nisu do sada imali prilike da u jednom sazetom tekstu vide vizionarske ideje modernog politicara i absolutnu kritiku mitoloskih cuvara proslosti (ideologija, mentaliteta, istorije, ...) uz analizu pogubnosti njihovih ideja

Dodatak: Na ovim izborim, treba naterati vrh Demokratske stranke da konacno napravi rez od "I Kosovo i Evropa", bez emocija, samo racionalno - neki glasanjem za DS, neki glasanjem za LDP.
Ja pozdravljam i jedne i druge jer bez jakog LDPa DS nece smoci snage da taj rez napravi sama.
Boris Drenca Boris Drenca 16:34 12.03.2008

Re: Kome jos nije jasno

Uklonivsi Djindjica sarolika interesna grupa osigurala je sebi i svom potomstvu dugu vladavinu jer je iza Djindjica ostala samo amebicna DS i Cedica (bezuspesno pokusavajuci da gradi politicku platformu na Djindjicevim idejama ali bez trunke licnog intelektualnog kapaciteta za takav poduhvat).


Tako malo reči a istina

Na ovim izborim, treba naterati vrh Demokratske stranke da konacno napravi rez od "I Kosovo i Evropa", bez emocija, samo racionalno - neki glasanjem za DS, neki glasanjem za LDP.
Ja pozdravljam i jedne i druge jer bez jakog LDPa DS nece smoci snage da taj rez napravi sama.


Tako malo reči a istina
Dragutin Dragutin 17:07 12.03.2008

Re: Kome jos nije jasno

city_lights
neki glasanjem za DS, neki glasanjem za LDP.

Samo za LDP.
Dolybell Dolybell 17:40 12.03.2008

Re: Kome jos nije jasno

Ako ima politicke pameti ovo Djindjicevo predavanje treba uzeti kao platformu za nove izbore, (sve zajedno sa konstatacijom da je Kosovo izgubljeno i da treba racionalizovati i videti sta i kako dalje).
Ako to nije ono sto vecina Srba zeli, onda nista.


Ko da uzme to za platformu za nove izbore?
To nije rečeno.
city_lights city_lights 17:58 12.03.2008

Re: Kome jos nije jasno

Dragutine,

Kao izbor, podrzavam, nema problema.

Kao princip "samo za ..", vrati se malo na Djindjicevo predavanje i videces da u plitici nema mesta iskljucivosti.

Ja cu u Maju mozda glasati za LDP ako budem smatrao da je to najbolji nacin da se izvrsi pritisak na Demokratsku stranku, da se reformise i da je vrh stranke vodi tamo gde verujem da vecina clanova zeli: Evropa bez alternative ( bez preduslova i prikolica proslosti).

Znaci ja i dalje mislim da DS ima najveci demokratski potencijal u Srbiji, ali ako znam da mi je reforma DS-a dugorocni cilj na kome hocu da radim (sledeci izbori, sledecih par godina, ...) onda mi glasanje za LDP na prvim sledecim izborima nece biti ni malo tesko.

Dok god ne budemo imali pragmatican stav prema putevima resavanja problema zivecemo u mitovima i iskljucivosti koja ce nas sprecavati da do cilja dodjemo.
city_lights city_lights 18:12 12.03.2008

Re: Kome jos nije jasno

Dolybell,

Mislim da sam bio jasan ko je na suprotnoj strani od politickih pojava poput Milosevica, Vuka, Seselja i Kostunice (da ne bude zabune, ovo je samo po redosledu pojavljivanja na politickoj sceni Srbije, ne i po zaslugama).

No dobro, da budem jasniji, I DS i LDP. I jedni i drugi bi da budu naslednici Djindjiceve politike, prvi mozda mogu ali nemaju petlju, drugi izgleda imaju petlju ali definitivno ne mogu.

Prema tome, ako je hrabrosti u DS-u preostalo, a LDP stekao malo politickog iskustva i intelektualnog potencijala, obe ce uzeti slicnu platformu za nove izbore a biraci ce ih za to odgovarajuce nagraditi.

Svakoj prema zaslugama, ovog puta nema potrebe za kalkulisanjem, a ako bude srece mozda ce se posle majskih izbora dopunjavati i pomoci jedna drugoj da budu bolje stranke u sluzbi moderne Srbije.

jedi jedi 18:24 12.03.2008

Re: Kome jos nije jasno

city_lights
Znaci ja i dalje mislim da DS ima najveci demokratski potencijal u Srbiji, ali ako znam da mi je reforma DS-a dugorocni cilj na kome hocu da radim (sledeci izbori, sledecih par godina, ...) onda mi glasanje za LDP na prvim sledecim izborima nece biti ni malo tesko.Dok god ne budemo imali pragmatican stav prema putevima resavanja problema zivecemo u mitovima i iskljucivosti koja ce nas sprecavati da do cilja dodjemo.


Što se potencijala tiče sve to stoji, ali šta vredi kad se ne koristi. No pravi razlog zašto repliciram je razmišljanje o načinu kako pritisnuti DS. Tvoje rešenje smatram odličnim, samo da još dovoljan broj onih koji glasaju za DS to shvati i na taj način pritisnu DS da se vrati svojoj izvornoj politici. BTW, kad se to desi LDP će se verovatno ujediniti - utopiti u DS. Ali treba naterati rukovodstvo DS-a da dela drugačije, da ne kažem na način na koji je to Zoran Đinđić radio.

pozdrav
Spiridon Spiridon 16:10 12.03.2008

bilo jednom u Srbiji



evo u sta ste pucali?
Spiridon Spiridon 17:23 12.03.2008

za one koji nisu informisani

inspiratori ubistva


Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana