Reč/glagol Bazati je turskog porekla i značenje joj je: Tumarati, lutati bez cilja.
Ja ovlaš predložih Landaramo ali ostade Anicino Bazamo. Nemam ništa protiv, najvažnije mi je da smo zajedno, zajedno satima! Bazamo ali ne lutamo bez cilja. Prvo, skupa smo, drugo, obiđemo sve izložbe u gradu... dobro jednu smo pri poslednjem Bazanju preskočili, namerno, ne dopada nam se, treće, volimo se i zadovoljni smo što vreme provodimo zajedno, četvrto, pričamo o svemu što nam padne na pamet, asocijacije su pravo čudo, peto, uvek sednemo u neki kafić i popijemo opet uz razgovor i priču, šesto, nikad nam nije dosadno.
Opće je poznato da se družim poglavito s jačim polom. U Bazanju učestvuju moje dve mlađe koleginice, moje ljubimice i ja. To mlađe je istina ali moram da kažem da su obe poznate i to dobro poznate i van ove zemlje. Anica je pored drugih nagrada, dobitnik Politikine nagrade i nagrade kritike i publike Nadeždinog memorijala a i Nina se nadobijala nagrada odavde, preko Švajcarske do Italije. To čisto da znate, može da vam znači a i ne mora. Naše Bazanje neosetno prerasta u Projekat Bazanje! Dogovorimo se tad i tad se nalazimo tu i tu i kad se skupimo, počinje Bazanje. Ponekad je sa nama Boba Stupar, takođe eminentna umetnica a pre neki dan na Bazanju nam se priključila i moja žena na izričit zahtev Anice i Nine. Nas troje smo prvo ispregledali Kulturni centar od podruma, sprata do galerije, nastavili sa Remontom u čijoj galeriji umetnici Gordana Žikić i Predrag Damjanović predstavljaju zajednički projekat BLACK BOX i lepo se prodružili sa Miroslavomu, u SANU videli odličnu izložbu dobitnika nagrade Ivan Tabaković, tada nam se pridružila moja žena, u Kući Legata pregledali impresivnu izložbu Umetnost autsajdera Srbije, ispred Centra za grafiku i vizuelne umetnosti na kamenoj klupi zatekli smo mog i našeg dobrog drugara Cohu na puš pauzi. Seli Nina, moja žena i ja do njega, ja zapalio, Anica nas fotkala. Na izložbi Radoša Antonijevića u Salonu MSU u Pariskoj, pored autora i drugara Radoša, zatekli smo i Peđu, Predraga Terzića, rasnog umetnika, Nininog muža, koji je doveo svoje studente i kasnije nam se pridružio u kafiću u Rajićevoj. Peđa nije mogao da odoli a da ne spomene Betu, Betu Vukanović i moje poznanstvo s njom! Nisam mogao da verujem, rekao sam Nini, Mikeleu verujem sve ali Beta.... mislim da je preterao! Nina je ladnjaka otvorila lap top i našla godinu Betine smrti: Izvoli, rekla je mužu! Slatko smo se smejali. Ja sam je upoznao 1969 a ona je umrla 1972 godine. Deco, hoćete li čaj, ubacila se moja žena, i opet smejanje do suza.
Imam ja i druge svoje drage i mile drugarice i drugove s kojima se s vremena na vreme po dogovoru sastajem i dooooobro družim. Ali to ne spada u Projekat Bazanje. Uglavnom se nađemo u nekom kafiću, kafani, nečijem stanu i super kvalitetno se prodružimo i ispričamo.
Bazanje smo nekako a da ga nismo tako zvali, davno započeli Anči i ja još na Samotraki. Bejasmo tamo dvadesetak dana na radnom Simpozijumu umetnika Balkana. Bazali smo radi posla ali i da bismo upoznali ostrvo što bolje i više možemo. O Samotraki neki drugi put, zaslužuje poseban tekst a možda sam već i pisao, opomenite me! Po povratku u Beograd nastavili smo da se sastajemo, nismo Bazali, seli bismo u neki od kafića u Knez Mihailovoj, nekadašnju Snežanu npr ali najčešće u Kolarac. Ponekad sam odlazio kod Anice u stan i satima smo prevrtali i obrtali temu za temom, samospoznaju npr ili snove, zamišljene radove i koncepte… Nina, najmlađa od nas, pričala mi je: Vidim Anicu i tebe, zaneli se u priču, prolazim ali vi ne vidite nikog… Zašto nam nisi prišla, pridružila nam se, pitam? Nisam želela da vas prekidam ali mi je bilo lepo što vas vidim tako zadubljene u… ko zna o čemu ste razgovarali. Eto a danas smo zajedno!
Projekat Bazamo nije tvrdo zacrtan ni vremenski ni ikako drugačije. Čujemo se, zaželimo se i nađemo se. Iako obiđemo većinu aktuelnih izložbi, cilj Bazanja je mnogo širi i sadržajniji. Pre svega potreba da budemo zajedno! Volim ih obe. Pisao sam o Anicinim izložbama, pisao predgovor za zajedničku izložbu Nine i četiri njene koleginice, pisala i Nina za katalog moje samostalne izložbe. Osnovu, kostur Projekta Bazamo činimo nas troje ali smo otvoreni i nemamo ništa protiv da nam se pridruže oni koji se iskreno zakače za naš Projekat.
P.S. Da ne grešim dušu, Bazaju one i sa drugim drugaricama i drugarima ali ja Bazam samo sa njima.