Eksperimenti u blogovanju

Ružino ime na groblju u Pragu

mikele9 RSS / 05.04.2015. u 08:53

Bio je u Biblioteca Nazionale Marciana, kao što joj je napisao u mejlu. Biblioteku nije bilo teško naći, oboje smo dobro poznavali Veneciju. Znao sam da je zgrada Biblioteke Marciane, delo Jacopa Sansovina, koji nije stigao da je vidi završenu ali je njegov naslednik Vincenzzo Scamozzi preuzeo izgradnju dodatnih pet odeljaka, u skladu sa Sansovinovim duhom, time je zgrada dospela do obale kanala i postala komšinica Sansovinove kovnice novca Zecce.

Umberto je u raskopčanoj košulju zavrnutih rukava, sako je bio stavio na naslon stolice, sedeo za ogromnim stolom pretrpanim knjigama. Kad smo mu se primakli, ustao je s radosnim izrazom na licu i ljubazno nas pozdravio. Nju je polubio u oba obraza. Mesece sam proveo u Arhivu a evo već deset dana sam ovde i više sam nego zadovoljan materijalom koji sam pronašao, rukom je zaokružio brdo knjiga, rukopisa, hartija, pergamenata… Ubeđen sam da ste čuli za nju, uzeo je prastari rukopis koji je do tada proučavao, ali sad imate priliku i da je pregledate i pročitate, rekao joj je uz osmeh. Ona pripada prvoj količini Vizantijskih i Renesansnih rukopisa Serenissimi koje je sakupio naučnik, mecena i kolekcionar Kardinal Bessarion i poklonio je Biblioteci 31. Maja 1468 godine. Njegova poklon zbirka je sadržala 750 kodeksa na latinskom i grčkom, 250 rukopisa i jedan broj štampanih knjiga, incunabula. Danas Marciana, ima oko milion štampanih knjiga, oko 13.000 rukopisa, 2883 inkunabula i 24.055 dela štampanih između 1500 i 1600. godine. Među vrednijim predmetima su opera Francesca Cavallia i sonata Domenica Scarlattija.

Nisam mogao da se uzdržim, pomalo se i praveći važan: Pietro Bembo je bio jedan od prvih bibliotekara ove veličanstvene Biblioteke!  Eko se okrenuo ka meni: Jeste, od 1530 godine i veoma je zaslužan za pribavljanje i čuvanje retkih knjiga, rukopisa, prepiski… od kojih su neke nesrećom zauvek otuđene ili nestale, kao na primer Petrarkina pisma. Nego, moram da vam kažem iako sam manijak posla, pročitao sam, okrenuo se prema njoj, ona mi je prevela, nekoliko vaših, da ih nazovem, priča. Rekla mi je da ste po zanimanju slikar ali da skoro redovno pišete i objavljujete. Ona je izdvojila nekoliko, rekosmo da ćemo ih zvati priče, od kojih mi se posebno dopala Žena bugarskog konzula a i onaj intervju sa Markesom vam je dobar, uživao sam i smejao se na glas. Zanimljivo pišete, nemojte odustajati od toga. Nije bilo teško shvatiti da volite Borhesa, ma ko ga ne bi voleo! Taj gigant je ostavio traga i na mom načinu pisanja i promišljanja. Uglavnom baratam proverenim činjenicama ali sklon sam da se poigram i maštom kao sredstvom koje će neku stvar, situaciju, učiniti uverljivijom.

Pokušao sam mojim sakatim italijanskim jezikom da ga zadržim na igranju maštom pa spomenuh Ime ruže. Slatko se nasmejao: Izvinite što se smejem, ali vaše konstrukcije rečenica me zaista zabavljaju. To nikako ne znači da ne razumem šta kažete ili šta me pitate, naprotiv. Taj njegov stav mi je pomogao da se opustim i da potpuno oslobođen pritiska, nastavim: Moj utisak je, a Ime ruže sam pročitao najmanje pet puta, da ste na neki način veliku manastirsku biblioteku, svesno pre nego podsvesno, poistovetili s mozgom. To je i Vilijam od Baskervila tj vi shvatio i ključ rešenja lavirinta biblioteke, tražio je u sopstvenom mozgu.

Lucidno zapažanje, rekao je, u početku sam imao jasnu ideju ali kako sam odmicao u pisanju, sve je počelo da se svodi na to što vi kažete. Biblioteka, pa i sam Borhes se bavio njome, je jedan veliki mozak, pun znanih i neznanih misli, pojmova, skrivenih ideja i zamisli, koje su nam na dohvat ruke tek kad izližemo, da se tako izrazim, sopstveni mozak, tek kad proučimo sijaset spisa, knjiga, rukopisa. Ponekad se iznenadimo otkrivši da je naš/moj stav o nekom pitanju istovetan sa stavom nekog davnog nam pretka iz maglom nepoznanica obavijenog srednjeg veka. U tome je draž istraživanja, kopanja po važnim ili naoko, manje važnim rukopisima i knjigama. I kad tražite nešto određeno, što ste precizno zacrtali u glavi, uvek vas iznenadi neki podatak, neka činjenica zapisana ko zna kada. Evo ja upravo to ovde i radim. Rukopis moje najnovije knjige je gotov, okrenuo se prema njoj zanetoj prelistavanjem knjige koju joj je dao sa izrazom divljenja i strahopoštovanja na licu, zato sam je zvao, imam veliko poverenje u njen sud, znam i da je dobila vašu najveću nagradu za prevodilaštvo… Da, ubacio sam se, za prevod vaše knjige Praško groblje sa kolegom… ali sam, nastavio je, došao ovde da proverim neke činjenice i imena i ne malo sam bio iznenađen kada sam u baš onom rukopisu koji ona čita i prelistava, pronašao neka fakta zbog kojih ću morati potpuno da izmenim celo jedno poglavlje. To me nije razočaralo, naprotiv, donelo mi je radost otkrića i već sam se s velikim žarom bacio na prerađivanje tog poglavlja.

Shvatajući da bi bilo bezobzirno predugo ga odvajati od rada, skoro bez daha sam mu rekao da sam pre čitanja Fukoovog klatna, pročitao Darelove knjige o Templarima i još neke, autora, čijih se imena ne sećam. Eko se nasmešio: Da, čitao sam i ja Darela ali i mnogo više knjiga i rukopisa često nepoznatih autora iz davnina. Dok je sveta i veka, ljude će uvek zanimati Templari i druga tajna ili polutajna udruženja i organizacije. Nego kakav je utisak na vas ostavilo Fukoovo klatno? Knjigu sam kupio čim se pojavila u knjižarama ali nisam bio zadovoljan prevodom! Prevodilac Siniša Zdravković je žureći,  verovatno pod presijom izdavača, po mom mišljenju, zbrdazdolisao knjigu, odnosno prevod, prevedi mu ovo kako znaš i umeš, obratio sam joj se. Ona je moje zbrdazdolisao, koliko me sećanje ne vara, prevela kao: alla rinfusa. Ali ja kao iskusan čitalac dobro znam da separare ilgrano dal loglio,pa sam, iskreno vam kažem, uživao u čitanju. Pre nekoliko meseci sam je ponovo čitao. A da li vi verujete u postojanje Templara, upitao sam ga? Da, odgovorio mi je s ozbiljnim izrazom na licu, iako sam skeptik po vokaciji, nasmešio se, verujem! Mnogo se podataka i tekstova tokom istorije nakupilo o njihovom postojanju, radu i delovanju. Ni sam ne znam koliko sam toga pročitao, najvažnije u svemu je bilo uspeti, pokušati, odvojiti istinu od mita. Proučavao sam i Vatikanski arhiv i Vatikansku biblioteku a to nije bilo lako, prvo je trebalo dobiti dozvolu sa najvišeg mesta, to je potrajalo skoro šest meseci, onda, svatićete, nisu mi dozvolili da baš sasvim slobodno vršljam po arhivu i biblioteci, izdvojili su mi rukopise i knjige za koje su oni smatrali da će mi biti dovoljni. Ni to nije bilo malo, proveo sam mesece čitajući i tumačeći ih.

Sada se relativno lako mogu pronaći osnovni podaci o Templarima, rekao sam, ukucate u Google Templari i dobijete na primer: Prvi vojni red, Red siromašnih vitezova Hrista i Solomonovog hrama, poznatiji kao Vitezovi Templari, osnovan je 1118 godine, kao posledica Prvog krstaškog pohoda, da bi pomogao novom Jerusalimskom kraljevstvu da se održi od napada muslimana ali i da osigura bezbednost velikog broja hodočasnika iz Evrope. Red je osnovao Hugo de Pejens ali se navodi pismo Biskupa grada Šartra upućeno Grofu od Šampanje 1114 godine u kojem mu piše da je čuo da Grof želi da se pridruži…. Da, prekinuo me Eko, navodi se 1118 godina kao godina osnivanja, Biskupovo pismo Grofu od Šampanje je iz 1114 godine, a sada je već poznato da osnivači Templara prvih devet godina nisu primali nove, nazovimo ih, članovima, pa se kao relevantna činjenica može smatrati da je Red osnovan 1111 godine. Nego da se manemo Templara, mogli bismo ovako do sudnjeg dana a i siguran sam da znate o njihovim bankarskim poslovima , finansiranju kraljeva uz velike kamate, o Filipu Lepom Francuskom koji je uspeo da zatre Red i spali na lomači kao jeretika poslednjeg Majstora Templara Žaka de Molea. Kao i uvek u pitanju je bio novac a on je Templarima davao neograničenu moć. No dosta o Templarima, slažete se, možda nekom drugom prilikom.

Koju ste još moju knjigu pročitali, pretpostavljam Tajanstveni plamen kraljice Loane… Da, poklonila mi je ona sa divnom i srdačnom posvetom, ali prva vaša knjiga koju smo kupili moja žena i ja 1977 godine, bila je KULTURA, INFORMACIJA, KOMUNIKACIJA. Verovali mi ili ne ali pamtim iz nje deo koji govori o selekciji osnovnih vidova onoga što je percipirano, koju vršimo na osnovu kodova prepoznavanja. Pa nastavljate sa zebrom i prvim elementima koje prepoznajemo i koje čuvamo u sećanju a to su pruge a ne oblik koji podseća na magarca ili mazgu. Čime se bavi, koje je zanimanje vaše žene, prekinuo me s osmehom. Ona je istoričarka umetnosti. Sve mi je jasno kao dan, sinuli su mu zubi, vi slikar ona istoričarka umetnosti! Bilo je neminovno da kupite ovu knjigu. Ubeđen sam da imate bogatu biblioteku i mnogo knjiga iz oblasti umetnosti i teorije kulture i umetnosti kao što je ova moja. Ne varate se, odgovorio sam, oboje smo strastveni čitaoci, kako stručne tako i ostale literature. Ne znam tačno koliko knjiga imamo ali stan nam je bukvalno zatrpan knjigama i mojim platnima, razume se. Neću reći da se ne razumem u slikarstvo, to ste verovatno mnogo puta čuli, razumem se sasvim solidno, opet se nasmejao, napišite mi vaše ime i prezime pa ću kad nađem vremena pronaći na mreži vaše radove, imate ih na sajtovima pretpostavljam? Dao mi je papir i olovku i ja sam mu napisao traženo.

Već sam vam mnogo vremena oduzeo, ali i pored griže savesti nisam mogao da ne iskoristim pruliku koja mi se pružila, zahvaljujući njoj pre svega, da razgovaram s vama. Molim vas samo za još koji minut! Hteo bih da se osvrnem na knjigu koja me u prvi mah ostavila ravnodušnim, to je Ostrvo pređašnjeg dana. Pročitao sam je u dahu i skoro da sam bio razočaran, priča mi je delovala kao caka, kao vic. Sada posle dugo vremena, nalazim u njoj Kosmičko mentalnu zavrzlamu, jel’ može da se prevede kao stratagemma, pitao sam je, i pre bih rekao mentalnu, jer smo kao žitelji ove planetice, njom i zakonima koji na njoj vladaju, ograničeni. Bezizlaznost u kojoj se batrgamo, nemogućnost rešavanja ili prevazilaženja nekih problema, to je Ostrvo pređašnjeg dana! Suviše smo ograničeni iako nam um luta neslućenim putevima. Da, rekao je Eko, to mi je bila namera, između još nekih stvari i stavova.

Izvinite na dosađivanju, napuštam vas idem u hotel da se dobro operem i odmorim a onda ću da prolunjam Venecijom. Gde ste odseli, upitao je. Hotel se zove Palazzo Cendon Piano Antico, nalazi se u Calle Cendon, Cannaregio 533. Odlično, ona i ja ćemo se ovde baviti nekoliko sati a onda vas vodim na večeru u Locanda Cipriani, nalazi se na  Piazza San Fosca, na ostrvu di Torcello. Pozdravio sam se s njima, otišao u hotel, istuširao se i legao da se osušim i odmorim. Na put sam bio poneo njegovu knjigu Kako sam putovao s lososom, pa sam je otvorio i počeo da čitam. Nisam prevrnuo ni dve stranice, knjiga mi je legla na grudi a ja sam pao u dubok san. Probudio me njen glas: Spavaš a Umberto za pola sata dolazi po nas, sećaš se vodi nas na večeru, dobro je što si zaboravio da zaključaš vrata, tako si čvrsto spavao da te ni topovi ne bi probudili, nasmejala se od srca.Bila je doterana, namirisana. Evo odmah ću, daj mi pet minuta, ušao sam u kupatilo, umio se, ona je bila kraj prozora i s ushićenjem posmatrala Veneciju u sumraku. Obukao sam se u kupatilu, indijska lanena košulja, farmerke i na nogama kaišićima isprepletene sandale. Izašli smo ispred hotela i za nekoliko minuta eto i Umberta. Dok smo se vozili, Eko nam je sve vreme pričao o istoriji ostrva: Danas je Torcello mirno i retko naseljeno ostrvo, nalazi se u Laguna morta, kako kažu venecijanci, jer je more oko njega plitko i prepuno algi. Zna se da je Torcello bio prvi naseljeni deo Venecije i najgušće naseljeni deo. Ostrvo je naseljeno  izbeglicama sa severa koje su bežale pred Hunima a 638 godine je postao sedište biskupije. Izbeglice su sa sobom donele mošti Sv. Heliodorusa bivšeg zaštitnika Altinuma pa je tako postao zaštitnik Torcella. Torcello je posle propasti Zapadnog Rimskog carstva brzo napredovao zahvaljujući odličnim trgovačkim i kulturnim vezama s Konstantinopoljem i bio je de facto slobodan. Ubrzo je postao važno političko i trgovačko središte. U X veku je imao više od 10.000 stanovnika i bio mnogo veći od Venecije. Proizvodnja soli je postala veoma važan ekonomski oslonac grada. Luka Torcelli se razvila kao središte trgovine izmešu Istoka i Zapada ali je u velikoj meri ostala pod patronatom Vizantije. Još bi on pričao ali pristasmo uz ostrvo. Poveo nas je do trga  Piazza San Fosca gde se nalazila Locanda Cipriani. Dočekao nas je vlasnik raširenih ruku i s osmehom od uva do uva, uveo unutra i poseo za izdvojen sto. Ne verujem da je potrebno opisivati Lokandu, to mu ugrubo dođe nešto kao gostionica ali se od uobičajenih i prosečnih gostionica razlikuje po svom osobitom šmeku, izgledu, usluzi i kvalitetu ponude. Uostalom ima jedna na Cetinju, dve ili tri u Dubrovniku, Italija ih je puna a ima ih i u Grčkoj. Eko je kao domaćin za predjelo poručio Prosciutto di Parma, Pecorino sir sa Sardinije i Chiaranda belo vino sa Sicilije. Ovo sam zapisao kad sam se vratio u hotel samo i jedino zbog Krkara, koji će ubeđen sam navesti bolje pršute, sir i vina. Njih dvoje su se zaneli u priču, verovatno nastavljajući razgovor započet još u Biblioteci a  ja sam navalio na pršutu i sir, umesto vina pio sam acqua minerale. Ona je uzela samo jednu krišku pršute i parčence sira ali je zato Eko, manđao samo tako, ne prekidajući da priča. Eko je predložio, kad smo smazali predjelo, da on poruči glavno jelo ali ja sam se već bio odlučio za dve porcije Prstaca. Ne sećam se više kako se zovu na italijanskom ali mi je ona pomogla. Umberto je za njih dvoje poručio salatu od hobotnica, jastoga sa domaćim majonezom okruženog kolutovima kuvanih jaja i kriškama limuna, punjene lignje i kamenice, na šta je ona rekla: Pa ko će to sve da pojede? Ništa ne brinite, nasmejao se Eko lupivši se po bogami pozamašnom stomaku, a i Mikele će da nam pripomogne kad završi sa prstacima. Kao piće poručio je vino Valpolicella iz Verone. Slatko sam jeo prstace posle duuuuugo vremena i punih usta im pričao kako sam sa drugarom Gradimirom u Istri vadio iz mora stenčuge pune prstaca, iznosili smo ih na obalu i ogromnim batom razbijali. Kuvali smo ih na samoj plaži, uvek smo nosili hleb i vino sa sobom. Prstaci su za mene Prva Liga, ne bih dao jednog za porciju kamenica, smejao sam se. Ipak nisam odoleo Ekovom navaljivanju da makar probam, uzeo sam i slatko pojeo parče jastoga i kolut kuvanog jajeta, prethodno ih zalivši limunom. Klopa je bila vrhunskog kvaliteta! A šta ćemo za desert, upitao je? Dok sam pio, rekao sam, posle klope sam obavezno uzimao konjak, ne bilo koji nego  Rémy Martin i, možda bi neko izabrao drugi, ja sam poručivao sir Brie (de Meaux), voleo sam taj spoj i uživao u njemu. To je francuština, nasmejao se Eko, verujem da vam je prijalo ali ja bih preporučio sladoled, ne moram da vam pričam ko na svetu pravi najbolji sladoled! Ona se složila s njegovim predlogom a ja sam ostao pri mom. Jedino sam umesto Brie (de Meaux), uzeo na gazdin nagovor parče Mozzarella sira.

U očekivanju deserta, Umberto mi se obratio: Najviše vaših radova sam našao na američkom sajtu www.absolutearts.com. Osmeh mu je preplavio lice, nisam mogao da čekam, želeo sam da što pre vidim vaše radove. Prelistao sam svih pet ili šest stranica, video sam da su neki radovi, ulja na platnu, prodata. Izbor radova je veliki i raznovrstan, krenuo sam od pozadi, vaše Afrodite i Virgins su neverovatne, jedinstvene u savremenom slikarstvu! Da ste kojim slučajem Amerikanac, Englez ili Nemac, odavno biste bili svetski poznati i slavni. Naziv mentalni kojim ste nazvali akvarele, to negde pronađoh, odnosi se i na uljane slike. Komponujete žensko telo, preciznije torzo, u kvadratni prostor, što nije ni malo lako. A sva ona dešavanja unutar torza su bez premca! Ja to nazivam konstruisanjem destrukcijom, rekao sam. Kako sve to radite, pomažete li se čim? Koristim Photo shop za osnovnu postavku, crtam torzo, ubacujem poneku boju i kad sam zadovoljan postignutim, formatiram sliku na 10 x 10cm i odštampam je. Ona mi služi kao predložak, držim papirić u ruci i prenesem ga na platno. Onda ga zgužvam i počinjem da slikam. Eko se pridigao iz stolice i pružio mi ruku, čestitam maestro, većina vašh kolega, da ne kažem svi, mistifikuje svoj rad, trabunjajući o nekakvoj iznenadnoj inspiraciji, o mukotrpnom traženju, što bi rekao Čerčil: Krv, znoj i suze. Najzanimljivije mi je to što i pored, kako vi kažete dekonstrukcije, vrlo je lako prepoznati konturu, crtež a bojama, parcelisanjem, nemam bolji izraz, delova tela, postižete i vidljivost volumena ali i chiaro-scuro. Hvala vam, zacrveneću se od pohvala… Nemate razloga, ja govorim istinu i samo istinu, kako ono kažu amerikanci na sudu, tako mi bog pomogao, nasmejao se slatko. Voleo bih da imam jednu vašu sliku, na sajtu sam video cene i odgovaraju mi. A meni bi bilo zadovoljstvo da vam poklonim jednu sliku po vašem izboru. Nikako, ne dolazi u obzir, energično je odmahnuo rukom, vama će dobro doći pare a ja to neću ni osetiti, znam da znate da se ne hvalim nekakvim svojim bogatstvom ali imam dovoljno. Dogovoreno? Dogovoreno, odgovorio sam.

U Veneciji smo ostali šest dana, ona je po ceo dan bila sa Umbertom što sam ja iskoristio za obilazak svih onih mesta koja sam nekada obilazio, posebno Gallerie dell’Accademia i potsećanja na velikog Maestra Ticijana pred njegovim Oplakivanjem Hrista. Još jednom smo večerali zajedno a Eko se potrudio bez našeg znanja da plati hotel i naš boravak u njemu. Nije nas otpratio, pozdravili smo se u Biblioteci, njoj je rekao da će je možda zvati još koji put a meni je naznačio koju bi sliku kupio i da ne zaboravim da mu pošaljem pismo od moje banke da bi mi uplatio novac. Zahvalio sam mu se na vremenu koje je odvojio za mene i moju zainteresovanost za njegove knjige. Nasmejao se srdačno: Pozovite me, rado ću doći u Beograd pa ćemo nastaviti razgovor.

Pre više od pola godine, početkom septembra, javila mi se Mirela i pitala me da li mogu da odvojim pet dana, ide u Veneciju pa bi volela da pođem s njom. Iznenađen ali   obradovan i uzbuđen, odgovorio sam joj da ću sa velikim zadovoljstvom poći s njom. U vozu, vremena na pretek, Mirela i ja drugari, pričali smo, razgovarali o svemu što nam je padalo na pamet. U jednom trenutku Mirela mi reče: Ovo naše putovanje je iznenađenje koje sam želela da ti priredim. Znam da ti Eko leži na srcu e pa moram da ti kažem da me je pozvao da se nađemo u Veneciji pa sam pomislila da bi ti voleo da se sretneš i upoznaš s njim, da porazgovarate, da ga pitaš sve što te interesuje u vezi njegovih knjiga. Mene je pozvao da pogledam najnoviji tekst koji tek što je napisao, nije ni lektorisan. Za mene je, moram da ti priznam, to velika čast. Bio sam oduševljen! Kao blago čuvam Tajanstveni plamen kraljice Loane i Praško groblje sa posvetama koje mi je napisala. U tekstu Mirela koji objavih onomad kad je zajedno sa kolegom Sašom dobila Miloša Đurića baš za prevod Praškog groblja, napisao sam da imam i Priručnik za letenje A. B. Olive koji je Mirela takođe prevela. Posle Zagreba, Mirela se udobno zavalila i zaspala. Videću ga, upoznaću ga, sve mi je to delovalo neverovatno! Izašao sam u hodnik i zapalio cigaretu. Prvo sam otvorio prozor i ruku s cigaretom držao sam izvan voza, zlu ne trebalo iako je hodnik bio prazan, putnici su verovatno dremuckali ili spavali. Počeo sam da se prisećam šta je sve od Umberta Eka Mirela prevela: Kant i kljunar sa Sašom Modercom, Baudolino, Tajanstveni plamen kraljice Loane, Istorija lepote gde je bila saradnik na prevodu nekoliko tekstova, Kazati gotovo istu stvar, prevela je dva poglavlja, Kazati gotovo istu stvar, kompletno prevela 2010 godine, Praško groblje 2011 godine. Ne moram ni pominjati da nisam oka sklopio do Venecije!



Komentari (13)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Черевићан Черевићан 10:59 05.04.2015

nulla regula sine exceptione

о СВЕМУ је написано
браво оном ко ТО уме
компилира и дорекне
те и други баш разуме
mikele9 mikele9 12:19 05.04.2015

Re: nulla regula sine exceptione

о СВЕМУ је написано
браво оном ко ТО уме
компилира и дорекне
те и други све разуме

Hvala G. Čer!
mariopan mariopan 15:22 05.04.2015

...

Стварнооо

За Мирелу ..( одох да прочитам до краја)

Едит

И ја имам " Прашко гробље" са посветом!

А најсмешније ми је још увек начин како сам сазнала да је то та Мирела, преводилац а са нама на блогу.

Нешто смо на блогу причали о "Баудолину" и неко је поменуо превод......а мени књига при руци...узмем и окренем страницу на којјој пише ко је преводилац и забезекнем се - па ја причам са МИРЕЛОМ!

Било је давно али и данас ми је смешно што сам то последња укапирала, сви су већ знали.

Стварно леп доживљај само не знам да ли је измаштан или сте стварно путовали у Италију и све ово доживели?
Ivana Knežević Ivana Knežević 16:23 05.04.2015

Re: ...

mariopan
Стварно леп доживљај само не знам да ли је измаштан или сте стварно путовали у Италију и све ово доживели?


U pravu si, mariopan, tekst je na granici jave i sna :)
Sa ovim utiscima se moze lako okrenuti lice svetu i uci u dan. I dalje se okrece, i uvek ce.
mikele9 mikele9 16:56 05.04.2015

Re: ...

mariopan

Стварно леп доживљај само не знам да ли је измаштан или сте стварно путовали у Италију и све ово доживели?


Ivana Knežević

U pravu si, mariopan, tekst je na granici jave i sna :)
Sa ovim utiscima se moze lako okrenuti lice svetu i uci u dan. I dalje se okrece, i uvek ce.

Na volju vam drage moje, java ili san
mariopan mariopan 17:09 05.04.2015

Re: ...

mikele9
mariopan

Стварно леп доживљај само не знам да ли је измаштан или сте стварно путовали у Италију и све ово доживели?


Ivana Knežević

U pravu si, mariopan, tekst je na granici jave i sna :)
Sa ovim utiscima se moze lako okrenuti lice svetu i uci u dan. I dalje se okrece, i uvek ce.

Na volju vam drage moje, java ili san

Мени се више свиђа да сте стварно отпутовали...не могу да верујем да си ово измаштао....тако ми замирисаше они прстаци.
mikele9 mikele9 17:16 05.04.2015

Re: ...

Мени се више свиђа да сте стварно отпутовали...не могу да верујем да си ово измаштао....тако ми замирисаше они прстаци.

Sumnjaš u moju maštu!
Ali neka ostane kako Ivana reče: java ili san
mariopan mariopan 17:21 05.04.2015

Re: ...

mikele9
Мени се више свиђа да сте стварно отпутовали...не могу да верујем да си ово измаштао....тако ми замирисаше они прстаци.

Sumnjaš u moju maštu!
Ali neka ostane kako Ivana reče: java ili san

Не сумњам

Онда би било материјала за пет одличних блогова
vera.nolan2 vera.nolan2 07:50 06.04.2015

Re: ...

:java ili san


I tako,malo malo, zahvalno šetamo,mikelovim "hodnicima uma"...

Imala sam lutrijski neverovatnu sreću(jer je naš pisac i u ovom vremenu) da sretnem se i pričam sa svojim najvoljenijim piscem i to je stvarno,još uvek u meni kao somnabulni san...

Život je, kao i fikcija, prekrasna igra,što bi rekao Eko...
...šta kaže mirela,šta !?
kakapo kakapo 08:35 06.04.2015

Re: ...

Na volju vam drage moje, java ili san

Odao te onaj voz. Već godinama ga, na žalost, nema. Ali u Veneciju se, kako vidimo, uspešno stiže i na druge načine "među javom i med snom".
mikele9 mikele9 10:23 06.04.2015

Re: ...

Не сумњам

Онда би било материјала за пет одличних блогова

Generacijo, ja u se i svoje kljuse a i kljuse sam ja, pa ide nekako
mikele9 mikele9 10:28 06.04.2015

Re: ...

I tako,malo malo, zahvalno šetamo,mikelovim "hodnicima uma"...

I lagumima uma mi mog

Imala sam lutrijski neverovatnu sreću(jer je naš pisac i u ovom vremenu) da sretnem se i pričam sa svojim najvoljenijim piscem i to je stvarno,još uvek u meni kao somnabulni san...

Isti slučaj! Danilo Kiš onomadne!

Život je, kao i fikcija, prekrasna igra,što bi rekao Eko...
...šta kaže mirela,šta !?

Smiješani najlakše se piju
Mirela....
mikele9 mikele9 10:35 06.04.2015

Re: ...

Odao te onaj voz. Već godinama ga, na žalost, nema. Ali u Veneciju se, kako vidimo, uspešno stiže i na druge načine "među javom i med snom".

Prijatelju, ja podastro pred vaše oči i mentalije ovaj tekst jer sam imao potrebu i zadovoljan sam osobama koje reaguju na njega, pa makar to bio i voz koji odavno ne ide za Veneciju. Kad si stigao do voza, znači da si pročitao ceo tekst

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana