Budućnost| Ekonomija| Planeta| Politika| Region

Evroazija

Milan Novković RSS / 31.03.2015. u 20:49

Danas je rok za prijavljivanje osnivačkih članova AIIB (Asia Infrastructure Investment Bank). Kineska inicijativa, sa ključnim koncima još uvek u rukama Kine, je viđena, iako tek u poslednjih nekoliko nedelja, kao spekatakularan poraz US strategije, koja se zasnivala na pritisku na saveznike da se ne uključe u inicijativu.

rotating_home_great_adventures.png 

Iako je UK, kao jedan od najbližih US saradnika, onomad dala verbalnu podršku inicijativi već sledećeg dana je na naslovnoj strani FTja izašla kritika i očekivala se UK uzdržanost. Po nekim pričama UK i mnogi drugi saradnici su nastavili sa (polu)tajnim pripremama za pridruživanje, držeći US izvan informativnih tokova, da bi u poslednjih par nedelja prvo UK pristupila inicijativi, pa za njom Nemačka, Francuska, Australija, .... Tajvan (kao poseban kuriozitet), Rusija, Indija, ... sve u svemu preko 40 država. Ironijom sudbine jedino je Japan od velikih odlučio da se ne pridruži da bi US juče naglasili da će se i oni pridružiti.

Često se kao razlog za inicijativu navodi kineska frustracija neodgovarajućim glasačkim pravima u svetskim institucijama, i dobar primer je MMF gde US ima posebna prava, a ne ispunjava obaveze, pa Kini čas obećava više prava, čas povlači to obećanje, to je, uglavnom, zvanični i formalni povod za inicijativu u površnom smislu i iz pera zapadnih komentatora.

Glavni razlog je ubrzani transfer sveta ka multipolarnosti i kineska projekcija ekonomske moći i politike na način koji podržava kinesku strategiju razvoja sledećih mnogo godina, a koji se često popularno vrti ako imena „Novi put svile" u svetlu Azijskog razvoja i Evroazijske integracije. Neke od osnovnih komponenti ove strategije su:

  • Ogromne investicije u Aziju, od 800 do 1,000 milijardi dolara godišnje u trajanju od skoro 10 godina, a koje su prevelik zalogaj za kombinovano učešće MMFa, Svetske Banke i Azijske Banke za Razvoj.

  • Plasiranje ogromnih kineskih deviznih rezervi, od kojih je većina još uvek u US dolarima, iako se dolarski udeo smanjuje, i simultana promena orijentacije na način gde će polako i Juan da se uvede kao velika, svetska rezervna valuta.

  • Integracija sa Evropom

  • Kina kao sila koja je po kupovnom paritetu prestigla US po GDP-ju, a zbog ogromnog potencijala za unutrašnju potrošnju, koji je do sada uglavnom bio na sporednom strategijskom koloseku, još mnogo godina, u stvari više decenija, može da raste po stopi koja je veća od delova ostatka sveta koji imaju značajne ekonomije.

Vrlo je prost osnovni razlog zašto su US saveznici okrenuli leđa US na temu ove inicijative - žele da učestvuju u predlaganju ideja, vođenju diskusije i donošenju investicionih odluka, pa uključivanju svojih firmi i industrija u projekte.

To je donekle i pravi razlog, a i paravan iza kojeg se krije frustracija i zaziranje od ponašanja US na svetskoj sceni koje je najbolje opisati koristeći reči bivših, raznih, US državnika, CIA i vojnih analitičara, novinara, bankara i sličnih, da bi se izbegla emotivnost i navijanje u diskusiji. Oni kažu:

  • Da je US u ovom trenutku imperija haosa. Toliko se oslanja na silu raznih vrsta i moć nad saveznicima, pa zastrašivanje potencijalnih, tj poželjnih saveznika.

  • Da konce US politike, pogotovo spoljnje, vuku entiteti koji se „kriju" iza neocon ideologije, čija je polazna tačka pretpostavka unipolarnosti sveta gde je US posle hladnog rata postao jedini centar svetske moći, pa tako treba i da ostane.

  • Da su u ponašanju neocons ludi, bukvalno, ne figurativno

  • Da pojedninci nisu toliko važni - na pitanja „ko vlada svetom" pa iz ponuđene, dugačke liste na kojoj su i razni pojedinci, da ih sad ne navodim, kaže se da se ne radi o pojedincima, oni se samo zadese pod kišobranom ideologije, nego velikim interensim grupama od kojih su najvažnije vojna industrija sa industrijom državne zaštite, industrija hrane i lekova, industrija eksploatacije prirodnih sirovina i bankarstvo.

  • Da je US skoro pa bankrotirala, uglavnom preko ovog pomeranja vlasti u poslednjih par decenija, pa monetarno-fiskalnim intervencijama gde se manipuliše statističkim ciframa po kojima nezaposlenost nije 5.5% nego se svi slažu da je preko 11% po bilo kojim formalnim merama, a preko 20% po efektivnim merama, gde je GDP negativan poslednjih godina, mnogo štampanje novca se lažno prepeva u GDP iako ono nema ni „P" od „Product", inflacija mnogo veća nego što je prijavljena, tržištima se manipuliše itd, i kako je sve to ubrzalo poslednjih 7-8 godina zbog 4-5 prevelikih banaka koje se spašavaju od pucanja i preko kojih se besomučno štampani novac prevodi u bogatstvo elite i neprijavljenu inflaciju, dok je rast proizvodnje postao neosetljiv na to štampanje.

  • Da je US „ubila" vertikalnu mobilnost radne klase tako što je izvezla ne samo najjeftiniju proizvodnju nego, u jurenju za profitom ovih interesnih grupa, i onu sofisticiranu proizvodnju koja je trebala da bude podloga za prekvalifikovane i doškolovane posle prvog talasa izvoza proizvodnje.

  • Da je US najveću opasnost po hegemoniju videla u integraciji Evrope i Azije, gde su osnovni integracioni polovi Nemačka i Rusija, pa je rat u Ukrajini trebao da stane na put toj integraciji.

  • Da se US ne folira kako spominje taktičko nuklearno oružje kao deo nove doktrine prvog nuklearnog napada na protivnike, nego to ozbiljno razmatra kao opciju.

  • Da slobodna štampa u US ne postoji, kao ni u Evropi, bar kako se posmatraju naveće novine u najvažnijim državama.

  • Da US pomera policiju u pripremi na nemire koji prete iz sve veće mase gladnih i osiromašenih ljudi.
Sve u svemu, ono što je posebno zabrinjavajuće je da se smatra da su centralne banke u zapadnim zemljama do te mere postale nemoćne, i da im ne recesija nego smrtni neprijatelj broj jedan, deflacija i pad proizvodnje toliko izmiče kontroli, pored svog štampanja novca koji je na kraju u svakom slučaju zaduživanje i presipanje od siromašnih ka bogatima, da će sledeća svetska, finansijska kriza zaseniti ovu prethodnu.

Ona nikome nije u interesu i prognoze su razne kada bi mogla da se desi, ove godine ili u sledećih pet, ali će biti posebno destruktivna pošto je „taktika" štampanja novca za izlazak iz krize već ugrađena u strukturu i struktura je postala neosetljiva na nju kada je podrška rastu i oporavku u pitanju.

Na putu novog Evroazijskog puta svile je i Srbija, Nemačka se otreznila posle ruske reakcije na EU podmetanje noge Južnom toku, pa je Balkan, na svoju „radost" opet postao ili postaje sve veće igralište velikih evropskih, azijskih i prekookenaskih igrača.



Komentari (148)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

freehand freehand 20:19 01.04.2015

Re: Дугин

I ako vidim neki ideal u porazu ovih najprezrenijih u nekoj budućnosti je to da onih 99% normalnih po celom svetu počinju da rade zajedno bez upotrebe sile, nego na najšire zadovoljstvo gde uče jedni od drugih i pomažu jedni drugima.

MilanChe





predatortz predatortz 20:23 01.04.2015

Re: Дугин

freehand
I ako vidim neki ideal u porazu ovih najprezrenijih u nekoj budućnosti je to da onih 99% normalnih po celom svetu počinju da rade zajedno bez upotrebe sile, nego na najšire zadovoljstvo gde uče jedni od drugih i pomažu jedni drugima.

MilanChe







Što Che?
Taj se nije libio da upotrebi brutalnu silu.
Nađi ti našem Milanu neki lepši nadimak...
Milan Novković Milan Novković 20:27 01.04.2015

Re: Дугин

freehand
I ako vidim neki ideal u porazu ovih najprezrenijih u nekoj budućnosti je to da onih 99% normalnih po celom svetu počinju da rade zajedno bez upotrebe sile, nego na najšire zadovoljstvo gde uče jedni od drugih i pomažu jedni drugima.

MilanChe


Od kako je teme počelo da mi se kreće ka potiljku postalo je malo teže "gajiti" tu "lavovsku" foru.

Ali kapa pomaže, samo da je još uparimo sa obrvama kako treba :)
omega68 omega68 20:54 01.04.2015

Re: Дугин

Наведимо да је главни економиста у сектору посвећеном привредном развоју у Светској банци Мајкл Бруно (Michael Bruno) у уводном излагању на Међународном економском удружењу (International Economic Association) 1995. године, на коме је било присутно око 500 економиста из 68 земаља, истакао да је присутан растући консензус „да велика криза може тргнути иначе неодлучне креаторе политике и натерати их да уведу реформе које ће подстаћи продуктивност“. И, што је апсурднои трагикомично, он је навео земље Латинске Америке као „врхунски пример очигледно корисне дубоке кризе“ (наведено према Н. Клајн, с.292). И, као „најилустративнији пример“ те констатације, навео је, веровали или не – Аргентину, у којој, како он каже, њен председник Карлос Менем и министар финансија Доминго Кавало „одлично користе атмосферу ванредних околности, па намећу масовну приватизацију“. И нашао је за сходно да каже: „Наглашавам – политичка економија дубоких криза склона је да уроди радикалним реформама са позитивним исходима“ (исто). У складу са тим, он је нагласио да „међународне агенције морају да чине и више осим да напросто искоришћавају постојеће економске кризе да би наметнуле Вашингтонски консензус – потребно је да унапред ускрате помоћ како би се додатно криза појачала... Идеја да се ситуација мора погоршати пре но што се побољша јавља се сасвим природно... Штавише, продубљивањем кризе влада би се могла постепено угушити“ (цитирано према Н. Клајн, стр. 293).

У складу са тим, међународне финансијске организације, а посебно ММФ (поготово кад је на његовом челу био острашћени неолиберал Мишел Кемдеси) својим мерама и акцијама су доводиле многе земље Африке и Латинске Америке у драматичне кризе. То је нарочито дошло до изражаја када је у ММФ била запослена маса тзв. „Чикашких момака“, а то се десило током 80-тих година прошлог века, тј. у време Роналда Регана и Маргарет Тачер, када се све више испољило веровање да је неолиберализам највећа мудрост коју је свет измислио и када је Фукујамино дело Крај историје (у којој је неолиберализам био врло важан саставни део) био прави хит, екстремно величан у развијеним земљама, а посебно у САД.

О томе како је ММФ утицао на поспешивања, па и измишља криза у неким земљама у развоју у писму упућеном Кемдесију врло убедљиво је писао бивши чиновник ММФ Дејвидсон Будхау (Davidson L. Budhoo). У том писму [12] он доказује да су службеници Фонда често злоупотребљавали податке, односно без основа „доказивали“ да је економско, финансијско и девизно стање неких, са становишта транснационалних компанија, важних земаља, много тежим него што је оно стварно било и на тај начин су појачали кризу у њима и тако их приморавали да уведу „шок терапију“, тј. брзу приватизацију, либерализацију и дерегулацију, што их је довело до статуса колоније или „банана државе“.


Strašno dobar članak ko i dalje ne shvata nek .... g...
princi princi 21:12 01.04.2015

Re: Дугин

predatortz
zapravo su izdanci jednog potpuno istog policijsko-vojničkog, plemenskog stanja svesti.


A zašto ti misliš da svi policajci, ili vojnici, imaju taj crno-beli pogled na svet?
Radeći u policiji, upoznao sam dosta široko obrazovanih ljudi. Bilo je tu kolega sa raznim diplomama. Pedagoga, psihologa, sociologa, pravnika, pa i nas inženjera.
Odakle ti ideja da sam ja, dok sam radio taj posao, sve Muslimane svrstavao u jedan koš?

Ne znam, druže, valjda urođena averzija prema uniformisanima. Ono, instikt, nelagoda, nepoverenje. A ništa mi nisu loše uradili, naprotiv.
nim_opet nim_opet 17:20 01.04.2015

Pitanje

Jel ovo autorski tekst ili prenesen onekuda? Cisto da znam da pitam za objasnjenja ili da trazim online, recimo ovo ne razumem:

Plasiranje ogromnih kineskih deviznih rezervi,
Ako se plasiraju, vise nisu rezerve. Jel Kina planira da smanjuje rezerve? I zbog cega?

Da slobodna štampa u US ne postoji, kao ni u Evropi, bar kako se posmatraju naveće novine u najvažnijim državama.
Dok je u Kini slobodna stampa sta?
Milan Novković Milan Novković 18:07 01.04.2015

Re: Pitanje

Jel ovo autorski tekst ili prenesen onekuda? Cisto da znam da pitam za objasnjenja ili da trazim online, recimo ovo ne razumem:

Ovo nije jedan prenesen tekst, nego dosta njih prepričano.
Ako se plasiraju, vise nisu rezerve. Jel Kina planira da smanjuje rezerve? I zbog cega?

Razni su mišljenja da su pri 4,000 milijardi dolara negde sredinom prošle godine rezerve dostigle maksimum. Ne znam kolike su sada, nekoliko stotina milijardi niže.

Samo prva dva meseca ove godine trgovinski suficit sa svetom je pri rekordnom nivou - oko 60 milijardi mesečno.

Opet, razni očekuju da će se, pored ovog suficita, rezerve još donekle smanjivati, a svakako polako pomerati iz dolara pošto se nagađa da ih je sada oko dve trećine u dolarima.

Očekuje se da će se Juan polako "otkačiti" od dolara kako će izlaziti na svetsku scenu.

Kao rezerve US dolar, kao i druge valute, ne donosi neku dobit. Štampanjem sve više dolara a uz fiksni kurs US im "izvoze" pomalo inflaciju, a mogućnost da vrednost dolara naglo i značajno opadne u odnosu na neku mešavinu drugih vaćnijih valuta je rizik da efektivna vrednost kineskih rezervi naglo opadne.
Dok je u Kini slobodna stampa sta?

Ne znam, nije ideja bila da se poredi sloboda štampe nego pomeranje ka multipolarnosti i "sile" koje donekle na to utiču.

Kineske "slobode", ili njihovo odsustvo ovom prilikom, je ugrađeno u njihovu vrednost.

U vrednosti zapadne civilizacije je ugrađenja sloboda štampe. Zato je činjenica da je štampa, možda, samo prividno slobodna interesantnan faktor utoliko što se reputacioni gubitak vremenom preliva u novčani gubitak, politički itd.

Dosta od ovoga što te interesuje ima:

OVDE

Pošto on prenosi i tuđe članke možeš na tim drugim mestima, kao i ovde, da vidiš da li ti se sviđaju.

49 41 49 41 22:53 01.04.2015

Re: Pitanje

Milan Novković
Jel ovo autorski tekst ili prenesen onekuda? Cisto da znam da pitam za objasnjenja ili da trazim online, recimo ovo ne razumem:

Ovo nije jedan prenesen tekst, nego dosta njih prepričano.
Ako se plasiraju, vise nisu rezerve. Jel Kina planira da smanjuje rezerve? I zbog cega?

Razni su mišljenja da su pri 4,000 milijardi dolara negde sredinom prošle godine rezerve dostigle maksimum. Ne znam kolike su sada, nekoliko stotina milijardi niže.

Samo prva dva meseca ove godine trgovinski suficit sa svetom je pri rekordnom nivou - oko 60 milijardi mesečno.

Opet, razni očekuju da će se, pored ovog suficita, rezerve još donekle smanjivati, a svakako polako pomerati iz dolara pošto se nagađa da ih je sada oko dve trećine u dolarima.

Očekuje se da će se Juan polako "otkačiti" od dolara kako će izlaziti na svetsku scenu.

Kao rezerve US dolar, kao i druge valute, ne donosi neku dobit. Štampanjem sve više dolara a uz fiksni kurs US im "izvoze" pomalo inflaciju, a mogućnost da vrednost dolara naglo i značajno opadne u odnosu na neku mešavinu drugih vaćnijih valuta je rizik da efektivna vrednost kineskih rezervi naglo opadne.
Dok je u Kini slobodna stampa sta?

Ne znam, nije ideja bila da se poredi sloboda štampe nego pomeranje ka multipolarnosti i "sile" koje donekle na to utiču.

Kineske "slobode", ili njihovo odsustvo ovom prilikom, je ugrađeno u njihovu vrednost.

U vrednosti zapadne civilizacije je ugrađenja sloboda štampe. Zato je činjenica da je štampa, možda, samo prividno slobodna interesantnan faktor utoliko što se reputacioni gubitak vremenom preliva u novčani gubitak, politički itd.

Dosta od ovoga što te interesuje ima:

OVDE

Pošto on prenosi i tuđe članke možeš na tim drugim mestima, kao i ovde, da vidiš da li ti se sviđaju.



Ja c(h)ekam, da se pojavi valuta Amero. Boli me ona stvar koliko ce da vredi.
blogov_kolac blogov_kolac 23:13 01.04.2015

geopolitičke halucinacije srbske nacije

Kakav bre to navodni "RAT" koji navodno besni između Kine i USA navodno na svim nivoima i poljima ovaj blog opisuje? A za navodni dokaz ko je navodno na kineskoj strani u tom navodnom sukobu navodi se članstvo u nekoj međunarodnoj (više regionalnoj) finansijskoj instituciji, zaista osnovanoj na kinesku inicijativu i pod njihovim pokroviteljstvom (pa neće valjda Brazil da inicira osnivanje azijske razvojne banke), pa tako saznadosmo da su medju novokomponovanim navodnim saveznicima Kine u navodnoj borbi protiv Amerike u prvim redovima navodno i Englezi, Izraelci, Tajvanci..., jer eto, i oni su tu učlanjeni!?

Pa osnovni postulat kinologije je "ne grizi ruku koja te hrani", pa zašto bi onda Kinezi tek tako toliko mnogo rizikovali nepotrebnim iracionalnim sukobom sa onima koji su joj 70'ih godina prošlog veka pružili ruku da se izvuče iz civilizacijske septičke jame i dušegupke (a kako drukčije opisati Maovu Kinu?) u koju su se pre svega sami bili zagnjurili, a bez radikalnog otvaranja ka svetu (čitaj Zapad), nikada ne bi dospeli u sadašnju poziciju koja ih je zbog demografskih konstelacija oduvek bila sledovala, ali su je oni sami veoma uspešno odlagali. GDP (PPP varijanta) pre prve industrijske revolucije od pre dva ipo veka kada je po prvi put bilo moguće da se u nekim državama proizvodi mnogo više nego u drugim, tačnije mnogo više nego što je nekoj naciji bilo potrebno da se prehrani i da država funkcioniše, nije ni morala da se meri jer je to bilo više demografsko/poljoprivredno pitanje, pa je uglavnom na Kinu i Indiju gde je tada živeo još i veći procenat svetskog stanovništva nego danas zajedno otpadalo oko pola svetskog GDP PPP, čak i u najgladnijim godinama kada je 99.9% njihovih stanovnika preživljavao na ivici gladi, a država bila u krupnim političkim problemima, pod stranom okupacijom, ili u stanju kome.

Kod nas čak i u "uglednim intelektualnim" krugovima jako je rasprostranjeno ubeđenje o superiornosti diktature nad demokratskim uređenjem, a često se na kapitalizam koji je zadnja dva veka toliko ubrzao istoriju gleda maltene kao na nekakvu bolest čovečanstva, pa da ne trošim džaba uzalud vreme i energiju na opisima zatvorskog sistema koji je vladao u Kini pod Maom, i šta je to što tamo nije valjalo... ajde da sve prebacimo na ekonomske pokazatelje, i da vidimo kakav je efekat na Kinu imalo zbližavanje i tesnija ekonomska saradnja sa Zapadom i okretanje tržišnim principima u vođenju privrede, umesto nekakvih ideoloških. Vidim da se u tekstu forsira PPP GDP (u nominalnom još uvek mnogo zaostaje za Amerikom i Evropom) po kojem je Kina ove godine pretekla USA, a diše za vratom EU na prvom mestu, a još koliko 70'ih imala ga je na nivou USA petine (a čak desetostruko manji po nominalnom GDP). I zašto bi danas Kina rušila svetski poredak ili Zapad koji joj omogućava tako spektakularan razvoj i u okolnostima kakve sada postoje? I na koga bi se ona to oslonila ako bi zaratila sa Zapadom ako se zna da joj u USA, EU, JPN&KOR i Tajvan završi preko 60% njenog izvoza, a recimo u Rusiju, Indiju ili Brazil, po oko svega 2%!?

Pogledajmo šta se upravo desilo sa Rusijom, pa što bi onda i Kinezi napravili sličnu grešku? Ruska vlast je prodavala lažnu priču svom narodu kako su u ovom veku doživeli veliki ekonomski rast uprkos, a ne zahvaljujući Zapadu koji je uredno plaćao njihove energente po cenama neuporedivo većim od onih iz XX veka (što je i izazvalo bum). Onda su nepovratno otišli korak dalje (prešli Rubikon) i uradili nešto čime su istinski ušli u pravo neprijateljstvo sa Zapadom, i za svega godinu dana postali su izolovana zemlja, sa teškim ekonomskim problemima, recesijom, a svetska cena nafte je po svemu sudeći trajno torpedovana na ispod polovine koja je bila koliko letos...

Kineska KP takođe iz propagandnih razloga održava taj neki mit Mi vs Zapad, ali u real-politici nikad ne bi povukla potez poput ruske aneksije Krima ili invaziju na susednu zemlju zarad teritorijalnog širenja (mada Kinezima najviše, a Rusima najmanje, fali životni prostor) koji bi dramatično izmenio svetsku međunarodnu situaciju. Pogledajte kako su inteligentno hendlovali krizu u Hong-Kongu, bez obzira što ju je izazvala njihova glupost - mogli su sve da reše očas posla metodom "čvrsta ruka", ili da krenu u ksenofobično-paranoidni propagandni rat kao u Rusiji čim se pojavi neki antivladin protest sa zaglupljivanjem kako se nigde niko nikad ne buni protiv svoje vlasti osim ako mu CIA to ne naredi, ili kako već ide RussiaToday teorija o obojenim revolucijama... Ili recimo ono što su bili krenuli da se vojno kurče protiv Japana oko onih par navodno spornih ostrvceta - preko noći su zaboravili na čitav slučaj kada su Amerikanci krenuli javno da iskazuju Japancima vernost u principe njihovog savezništva, a ekonomski poremećaji izazvani tim vojnim pokazivanjem zuba u pokušaju za kratko vreme daleko prevazišli i celokupnu vrednost samih tih ostrvčića (da su na prodaju).

Kada je reč o najnovijoj, broj 14953 najavi propasti Amerike... ne bih sad o tome da trošim reči.
freehand freehand 23:24 01.04.2015

Re: geopolitičke halucinacije srbske nacije

blogov_kolac
Kakav bre to navodni "RAT" koji navodno besni između Kine i USA navodno na svim nivoima i poljima ovaj blog opisuje? A za navodni dokaz ko je navodno na kineskoj strani u tom navodnom sukobu navodi se članstvo u nekoj međunarodnoj (više regionalnoj) finansijskoj instituciji, zaista osnovanoj na kinesku inicijativu i pod njihovim pokroviteljstvom (pa neće valjda Brazil da inicira osnivanje azijske razvojne banke), pa tako saznadosmo da su medju novokomponovanim navodnim saveznicima Kine u navodnoj borbi protiv Amerike u prvim redovima navodno i Englezi, Izraelci, Tajvanci..., jer eto, i oni su tu učlanjeni!?

Pa osnovni postulat kinologije je "ne grizi ruku koja te hrani", pa zašto bi onda Kinezi tek tako toliko mnogo rizikovali nepotrebnim iracionalnim sukobom sa onima koji su joj 70'ih godina prošlog veka pružili ruku da se izvuče iz civilizacijske septičke jame i dušegupke (a kako drukčije opisati Maovu Kinu?) u koju su se pre svega sami bili zagnjurili, a bez radikalnog otvaranja ka svetu (čitaj Zapad), nikada ne bi dospeli u sadašnju poziciju koja ih je zbog demografskih konstelacija oduvek bila sledovala, ali su je oni sami veoma uspešno odlagali. GDP (PPP varijanta) pre prve industrijske revolucije od pre dva ipo veka kada je po prvi put bilo moguće da se u nekim državama proizvodi mnogo više nego u drugim, tačnije mnogo više nego što je nekoj naciji bilo potrebno da se prehrani i da država funkcioniše, nije ni morala da se meri jer je to bilo više demografsko/poljoprivredno pitanje, pa je uglavnom na Kinu i Indiju gde je tada živeo još i veći procenat svetskog stanovništva nego danas zajedno otpadalo oko pola svetskog GDP PPP, čak i u najgladnijim godinama kada je 99.9% njihovih stanovnika preživljavao na ivici gladi, a država bila u krupnim političkim problemima, pod stranom okupacijom, ili u stanju kome.

Kod nas čak i u "uglednim intelektualnim" krugovima jako je rasprostranjeno ubeđenje o superiornosti diktature nad demokratskim uređenjem, a često se na kapitalizam koji je zadnja dva veka toliko ubrzao istoriju gleda maltene kao na nekakvu bolest čovečanstva, pa da ne trošim džaba uzalud vreme i energiju na opisima zatvorskog sistema koji je vladao u Kini pod Maom, i šta je to što tamo nije valjalo... ajde da sve prebacimo na ekonomske pokazatelje, i da vidimo kakav je efekat na Kinu imalo zbližavanje i tesnija ekonomska saradnja sa Zapadom i okretanje tržišnim principima u vođenju privrede, umesto nekakvih ideoloških. Vidim da se u tekstu forsira PPP GDP (u nominalnom još uvek mnogo zaostaje za Amerikom i Evropom) po kojem je Kina ove godine pretekla USA, a diše za vratom EU na prvom mestu, a još koliko 70'ih imala ga je na nivou USA petine (a čak desetostruko manji po nominalnom GDP). I zašto bi danas Kina rušila svetski poredak ili Zapad koji joj omogućava tako spektakularan razvoj i u okolnostima kakve sada postoje? I na koga bi se ona to oslonila ako bi zaratila sa Zapadom ako se zna da joj u USA, EU, JPN&KOR i Tajvan završi preko 60% njenog izvoza, a recimo u Rusiju, Indiju ili Brazil, po oko svega 2%!?

Pogledajmo šta se upravo desilo sa Rusijom, pa što bi onda i Kinezi napravili sličnu grešku? Ruska vlast je prodavala lažnu priču svom narodu kako su u ovom veku doživeli veliki ekonomski rast uprkos, a ne zahvaljujući Zapadu koji je uredno plaćao njihove energente po cenama neuporedivo većim od onih iz XX veka (što je i izazvalo bum). Onda su nepovratno otišli korak dalje (prešli Rubikon) i uradili nešto čime su istinski ušli u pravo neprijateljstvo sa Zapadom, i za svega godinu dana postali su izolovana zemlja, sa teškim ekonomskim problemima, recesijom, a svetska cena nafte je po svemu sudeći trajno torpedovana na ispod polovine koja je bila koliko letos...

Kineska KP takođe iz propagandnih razloga održava taj neki mit Mi vs Zapad, ali u real-politici nikad ne bi povukla potez poput ruske aneksije Krima ili invaziju na susednu zemlju zarad teritorijalnog širenja (mada Kinezima najviše, a Rusima najmanje, fali životni prostor) koji bi dramatično izmenio svetsku međunarodnu situaciju. Pogledajte kako su inteligentno hendlovali krizu u Hong-Kongu, bez obzira što ju je izazvala njihova glupost - mogli su sve da reše očas posla metodom "čvrsta ruka", ili da krenu u ksenofobično-paranoidni propagandni rat kao u Rusiji čim se pojavi neki antivladin protest sa zaglupljivanjem kako se nigde niko nikad ne buni protiv svoje vlasti osim ako mu CIA to ne naredi, ili kako već ide RussiaToday teorija o obojenim revolucijama... Ili recimo ono što su bili krenuli da se vojno kurče protiv Japana oko onih par navodno spornih ostrvceta - preko noći su zaboravili na čitav slučaj kada su Amerikanci krenuli javno da iskazuju Japancima vernost u principe njihovog savezništva, a ekonomski poremećaji izazvani tim vojnim pokazivanjem zuba u pokušaju za kratko vreme daleko prevazišli i celokupnu vrednost samih tih ostrvčića (da su na prodaju).

Kada je reč o najnovijoj, broj 14953 najavi propasti Amerike... ne bih sad o tome da trošim reči.

Zašto ja uvek imam taj strašni poriv da psujem kad pročitam tvoj komentar?
Edit: da ne ostane samo na tome - evo ti jedan Hantington.

“The West won the world not by the superiority of its ideas or values or religion […] but rather by its superiority in applying organized violence. Westerners often forget this fact; non-Westerners never do.”
― Samuel P. Huntington, The Clash of Civilizations and the Remaking of World Order
blogov_kolac blogov_kolac 23:56 01.04.2015

Re: geopolitičke halucinacije srbske nacije

freehand
Zašto ja uvek imam taj strašni poriv da psujem kad pročitam tvoj komentar?
Stvarno nema potrebe da mi redovno citiraš kompletne postove i kada su oni obimniji, jer to stvara nepotreban troll efekat.

Nego jedna mala digresija, zbog čega sam se i vratio... moram da postavim na čisto matematički način jedno pitanjce o famoznom američkom štampanju dolara, jer sam primetio u zadnje vreme nestvarno veliki porast u Srbiji pristalica "teorije" kako (parafraziram) Amerikanci privredno manje-više ništa ni ne rade, ali pošto su nametnuli svetu da dolar bude svetska valuta, oni lepo naštampaju kolko im treba pa troše, ali taj mehur samo što nije pukao... itd.. itd... pretpostavljam da su svi čuli makar neku od podvarijamti ove "teorije".

Dakle moje pitanje oko ove veoma popularne teorije zavere svedeno na čisto matematički zadatak glasi:
Ako je na celom svetu u opticaju oko 11.000 milijardi dolara, od čega je otprilike 1.250 milijardi u kešu (iliti oko devetina), koliko to još nezajažljive američke imperijalističke zveri treba da odštampaju novih novčanica pa da taj "mehur od sapunice" koji samo što nije pukao konačno i pukne, i postane ono što toliko Srba odavno vizionarski i tvrdi - bezvredni papir???
dexter92 dexter92 00:20 02.04.2015

Re: geopolitičke halucinacije srbske nacije

Ako je na celom svetu u opticaju oko 11.000 milijardi dolara, od čega je otprilike 1.250 milijardi u kešu (iliti oko devetina), koliko to još nezajažljive američke imperijalističke zveri treba da odštampaju novih novčanica pa da taj "mehur od sapunice" koji samo što nije pukao konačno i pukne, i postane ono što toliko Srba odavno vizionarski i tvrdi - bezvredni papir???


Ako se ne varam Ameri su u poslednje vreme prestali da 'stampaju' dolare , a to su radili tempom od 4 milijarde godisnje, sto je uticalo na rast vrednosti istog.
U odnosu na kolicinu dolara u opticaju u (svetskoj) ekonomiji to i nije neki iznos i generise blagu inflaciju.
blogovatelj blogovatelj 00:51 02.04.2015

Re: geopolitičke halucinacije srbske nacije

Ako je na celom svetu u opticaju oko 11.000 milijardi dolara, od čega je otprilike 1.250 milijardi u kešu (iliti oko devetina), koliko to još nezajažljive američke imperijalističke zveri treba da odštampaju novih novčanica pa da taj "mehur od sapunice" koji samo što nije pukao konačno i pukne, i postane ono što toliko Srba odavno vizionarski i tvrdi - bezvredni papir???


Oni koji tvrde da taj balon samo sto nije pukao verovatno imaju neke svoje razloge, a vrlo je verovatno i da svakome od njih razlozi nisu istovetni.
Ako toliko verujes mister dolaru, pa evo resenja za tebe - nakupuj batice zelembaca i ako si u pravu, obogatices se brzo. Ukoliko pak nisi u pravu, puci ces kao bas. To ti je osnovni princip, prvi i jedini, kako Amerika funkcionise. Usudi se, pa uradi to.
Fakat jeste da do sada u istoriji nisu imali ni jednu denominaciju i ni jednu drasticnu devalvaciju. Ali to ne znaci da ce to tako biti doveka, jer nista nije doveka, pa ni dolar.
dexter92 dexter92 01:54 02.04.2015

Re: geopolitičke halucinacije srbske nacije

Oni koji tvrde da taj balon samo sto nije pukao verovatno imaju neke svoje razloge, a vrlo je verovatno i da svakome od njih razlozi nisu istovetni.
Ako toliko verujes mister dolaru, pa evo resenja za tebe - nakupuj batice zelembaca i ako si u pravu, obogatices se brzo. Ukoliko pak nisi u pravu, puci ces kao bas. To ti je osnovni princip, prvi i jedini, kako Amerika funkcionise. Usudi se, pa uradi to.
Fakat jeste da do sada u istoriji nisu imali ni jednu denominaciju i ni jednu drasticnu devalvaciju. Ali to ne znaci da ce to tako biti doveka, jer nista nije doveka, pa ni dolar.


Ako 'pukne' dolar puci ce i pola svetske ekonomije. 'Puci' ce I Kinezi koji imaju milijarde dolara drzavnih obveznica SAD-a. Medju njima Srbija I mnoge druge zemlje koje cuvaju devizne reserve u tim istim dolarima.
Dolar ce vredeti sve dok vecina sveta VERUJE u politicku, vojnu, ekonomsku, tehnolosku I ostale supremacije SAD-a. Za sada, nevezano za razna subjektivna misljenja, to poverenje nije ugrozeno.
49 41 49 41 03:31 02.04.2015

Re: geopolitičke halucinacije srbske nacije

dexter92
Oni koji tvrde da taj balon samo sto nije pukao verovatno imaju neke svoje razloge, a vrlo je verovatno i da svakome od njih razlozi nisu istovetni.
Ako toliko verujes mister dolaru, pa evo resenja za tebe - nakupuj batice zelembaca i ako si u pravu, obogatices se brzo. Ukoliko pak nisi u pravu, puci ces kao bas. To ti je osnovni princip, prvi i jedini, kako Amerika funkcionise. Usudi se, pa uradi to.
Fakat jeste da do sada u istoriji nisu imali ni jednu denominaciju i ni jednu drasticnu devalvaciju. Ali to ne znaci da ce to tako biti doveka, jer nista nije doveka, pa ni dolar.


Ako 'pukne' dolar puci ce i pola svetske ekonomije. 'Puci' ce I Kinezi koji imaju milijarde dolara drzavnih obveznica SAD-a. Medju njima Srbija I mnoge druge zemlje koje cuvaju devizne reserve u tim istim dolarima.
Dolar ce vredeti sve dok vecina sveta VERUJE u politicku, vojnu, ekonomsku, tehnolosku I ostale supremacije SAD-a. Za sada, nevezano za razna subjektivna misljenja, to poverenje nije ugrozeno.

Ako pukne dolar, kao sto neki znaju; to znaci:
-Od vrednosti jednog dolara imas samo 5c.

To znaci kao crni okrobar te godine, svi na kazane ovde; neki H... tamo.
Vec se "zapikiralo" ko to moze biti.

Razlog se uvek nadje. Kao pre 100 god.
Kazezoze Kazezoze 07:31 02.04.2015

Re: geopolitičke halucinacije srbske nacije

dexter92
Oni koji tvrde da taj balon samo sto nije pukao verovatno imaju neke svoje razloge, a vrlo je verovatno i da svakome od njih razlozi nisu istovetni.
Ako toliko verujes mister dolaru, pa evo resenja za tebe - nakupuj batice zelembaca i ako si u pravu, obogatices se brzo. Ukoliko pak nisi u pravu, puci ces kao bas. To ti je osnovni princip, prvi i jedini, kako Amerika funkcionise. Usudi se, pa uradi to.
Fakat jeste da do sada u istoriji nisu imali ni jednu denominaciju i ni jednu drasticnu devalvaciju. Ali to ne znaci da ce to tako biti doveka, jer nista nije doveka, pa ni dolar.


Ako 'pukne' dolar puci ce i pola svetske ekonomije. 'Puci' ce I Kinezi koji imaju milijarde dolara drzavnih obveznica SAD-a. Medju njima Srbija I mnoge druge zemlje koje cuvaju devizne reserve u tim istim dolarima.
Dolar ce vredeti sve dok vecina sveta VERUJE u politicku, vojnu, ekonomsku, tehnolosku I ostale supremacije SAD-a. Za sada, nevezano za razna subjektivna misljenja, to poverenje nije ugrozeno.


zato kinezi, a čuo sam u poslednje vreme i rusi, uveliko gledaju da se otarase dolara kupujući zlato. nastoje da ponovo vrate vrednost novca u zlatu kako bi smanjili uticaj dolara na svetsku ekonomiju.
kada imaš monopol na vrednosnu valutu uvek možeš da naštampaš dovoljnu količinu vrednosnih papira, a da ne osetiš posledice inflacije.
kada zlato preuzme monopol na vrednosnu valutu, tada štampanje vrednosnih papira direktno vodi u inflaciju.
svarog svarog 09:07 02.04.2015

Re: geopolitičke halucinacije srbske nacije

Fakat jeste da do sada u istoriji nisu imali ni jednu denominaciju i ni jednu drasticnu devalvaciju.



Naravno da jesu. I to dve velike u odnosu na zlato.

USD v Au
dexter92 dexter92 10:16 02.04.2015

Re: geopolitičke halucinacije srbske nacije

zato kinezi, a čuo sam u poslednje vreme i rusi, uveliko gledaju da se otarase dolara kupujući zlato. nastoje da ponovo vrate vrednost novca u zlatu kako bi smanjili uticaj dolara na svetsku ekonomiju.
kada imaš monopol na vrednosnu valutu uvek možeš da naštampaš dovoljnu količinu vrednosnih papira, a da ne osetiš posledice inflacije.
kada zlato preuzme monopol na vrednosnu valutu, tada štampanje vrednosnih papira direktno vodi u inflaciju.

Mislim da je povratak na zlatnu podlogu valuta danas nemoguc izmedju ostalog zbog toga sto na svetu nema toliko zlata ,a kad bi se taj paritet uvodio sa postojecom kolicinom cena zlata bi bila besmisleno visoka.
Milan Novković Milan Novković 10:33 02.04.2015

Re: geopolitičke halucinacije srbske nacije

cena zlata bi bila besmisleno visoka

Zašto "besmisleno"?!

Postaće nakit skuplji ali u ceni nakita j emnogo više od zlata a i ako neko hoće da plati 20,000 dolara po unci što da ne.

Ne tako davno zlato je bilo skoro 4x jeftinije nego sada.
dexter92 dexter92 10:48 02.04.2015

Re: geopolitičke halucinacije srbske nacije

Zašto "besmisleno"?!

Postaće nakit skuplji ali u ceni nakita j emnogo više od zlata a i ako neko hoće da plati 20,000 dolara po unci što da ne.

Ne tako davno zlato je bilo skoro 4x jeftinije nego sada.


Mislim da je sadasnji nivo pokrivenusti bitnijih valuta zlatom na nivou od nekoliko procenata. Nemam tacnu procenu ali recimo da bi u slucaju obavezne zlatne podloge cena zlata skocila nekoliko desetina do nekoliko stotina puta na gore.
Vrednosti danasnjih valuta odredjuju mnogi faktori pre svega snaga njihovih ekonomija sto je ipak jasnije merilo od cene jednog metala.
Mada, bio bi zanimljiv misaoni eksperiment sta bi bilo ka bi bilo da sve drzave moraju da uvedu zlatnu podlogu danas, verovatno bi vlasnici rudnika zlata postali ni krivi ni duzni najbogatiji ljudi na svetu :)
Na kraju radi se o robi, materijallu, kakogod cija je (prakticna) upotrebna vrednost mala. U starom I srednjem veku se njegova vrednost bazirala na tome da je jedini (pored srebra) metal koji ne rdja plus redak je itd..
nim_opet nim_opet 13:18 02.04.2015

Re: geopolitičke halucinacije srbske nacije

tempom od 4 milijarde godisnje, sto je uticalo na rast vrednosti istog.

Aman kako moze povecana ponuda bilo cega, pa i novca, da dovede do rasta vrednosti????
dexter92 dexter92 17:25 02.04.2015

Re: geopolitičke halucinacije srbske nacije

prestali su da stampaju tim tempom pa je dovelo do rasta,mozda je recenica dvosmislena, mada je to verovatno samo jedan od faktora
blogovatelj blogovatelj 10:35 03.04.2015

Re: geopolitičke halucinacije srbske nacije

svarog
Fakat jeste da do sada u istoriji nisu imali ni jednu denominaciju i ni jednu drasticnu devalvaciju.



Naravno da jesu. I to dve velike u odnosu na zlato.

USD v Au


Nisam ovo znao. Ali sve u svemu odlični su. Jednom riknuli za vreme građanskog rata, ali se odmah po njegovom završetku oporavili, a drugi put za vreme velike krize.
Plivajući kurs u odnosu na zlato im je uvalio ja mislim Žiskar d'Esten. Mislim da su Francuzi za njegova vakta, kada je bio ministar finansija, nakupovali čudo dolara, otišli u SAD i tražili tozla u zamenu za njih.
oskar-z-wild oskar-z-wild 11:40 02.04.2015

Kanadski neokons?

War in Iraq and Syria will cost Canada $528M by next year, Kenney says
CBC.ca - ‎8 hours ago‎
Canada's war in Iraq and Syria is expected to cost more than half a billion dollars by this time next year, Defence Minister Jason Kenney revealed Wednesday, one day after federal budget reports stamped the estimate as secret.


Da li neki Kanađani sa bloga mogu da nam objasne zašto podržavaju kanadsko ratno učešće na Bliskom istoku - mislim na novčanu podršku kroz poreske obaveze građana Kanade ?
49 41 49 41 20:28 02.04.2015

Barbarians

Pogledam, nekad deo serije The Vigings.
Izvanredna gluma, muzika, kamera, ... sve naj.
Posle 15 min se umorim od te surovosti, krvavosti, sece, ljubavi, prevare, neumoljivosti, neoprastanja, silovanja.

U jednoj sekvenci, Vikinzi natrapaju na usnuli logor vojnika.
Posmatraju ih tajno iz sume.
-Jedan od vodecih vikinga rece: Necemo ih napadati, jer oni nas nisu dosad napadali.
-Vodja vikinga. Nisu, tacno je! Ako mi njih ne napadnemo, oni ce nas sigurno!

Udri, kolji, pali - rusi, ...

Posle 15-25 min gledanja; ugasis TV. Umore te.

Gore od toga je, navuku te da razmisljas. To isto radio je Atila - bich Boziji, Napoleon, Ivan tkz Grozni, pa sve tako redom.
omega68 omega68 22:22 02.04.2015

Geopolitika

„Naš glavni zadatak je da sprečimo uniju između Rusije i Nemačke jer one zajedno predstavljaju veoma realnu i opasnu pretnju po SAD“, rekao je Džordž Fridmen, šef uticajne privatne obaveštajne kompanije Stratfor na sastanku Saveta za spoljna pitanja u Čikagu početkom februara 2015. godine.

Fridmen ne insistira na slanju vojske u Ukrajinu, ali urgira na praćenje principa „zavadi pa vladaj“. „Moramo učiniti isto što su uradili i Britanci. Oni nisu okupirali Indiju odjednom već su preuzeli pojedina indijska kraljevstva i okrenuli ih jedne protiv drugih“, rekao je Džordž Fridmen.
Geopolitiku sveta je najbolje definisao Halford Mekinder, koji je centralni deo Evroazije nazvao kao „srž“ i naveo da će bilo ko ko bude kontrolisao srž kontrolisati svet. To je u današnjem slučaju Rusija.
Iako su Britanci osvojili mnoge zemlje u periferiji i pritom se obogatili, oni nisu mogli da osvoje svet jer nikada nisu osvojil srž (Rusiju), naveo je Mekinder.
Smatra se da se elita SAD krajem 19. i početkom 20. veka odlučila na „neutralizaciju“ Rusije i da je pokrenula sve ratove protiv Rusije počevši sa rusko-japanskim ratom 1905. godine.
SAD su se prilično obogatile od Prvog svetskog rata, a veći deo evropskog zlata je završio u Fort Noksu.
Međutim, najvažniji rezultat Prvog svetskog rata bio je taj što se centar svetske gravitacije premestio sa Evrope na Ameriku.
Amerika je zatim dvadesetih godina prošlog veka obnovila rusku industriju kako bi pripremila Rusiju za Drugi svetski rat, od kojeg su SAD opet planirale da se obogate.
Danas je Nemačka politički nezavisna od SAD, ali postoje neke činjenice koje zbunjuju Fridmena.
Na primer, Nemačka je prošle godine pokušala da povrati svoje rezerve zlata, ali bezuspešno.
Nemačka je posredovala u pregovorima u Minsku i Nemačka je izrazila najveće nezadovoljstvo na nivou poslovnih zajednica zbog uvođenja sankcija Rusiji, koje su Nemačkoj samo nanele štetu.
Nemci nisu ludi da dozvole Anglosaksoncima da ih ponovo razdvoje od Rusije.
dali76 dali76 03:03 03.04.2015

emocije?


Vrlo je prost osnovni razlog zašto su US saveznici okrenuli leđa US na temu ove inicijative -
predlaganju ideja, vođenju diskusije i donošenju investicionih odluka, pa uključivanju svojih firmi i industrija u projekte.
To je donekle i pravi razlog, a i paravan iza kojeg se krije frustracija i zaziranje od ponašanja US na svetskoj sceni koje je najbolje opisati koristeći reči bivših, raznih, US državnika, CIA i vojnih analitičara, novinara, bankara i sličnih, da bi se izbegla emotivnost i navijanje u diskusiji. Oni kažu:
• Da je US u ovom trenutku imperija haosa.
Ostavicemo po strani emotivno nabijene fraze”okretanje ledja, ali sta ovde ustvari pise, odnosno zanima me sta je Milane po vama pravi razlog,a sta paravan zbog kojieg su saveznici SAD odlucili ucestvovati u osnivanju Azijske banke?


dali76 dali76 03:23 03.04.2015

Re: emocije?

Ne sumnjam da je Washington pokusao sto je mogao da spreci broj potpisnika za azijsku banku za razvoj, ali sumnjam da je bilo ko u Washingtonu, ili Evropi, sustinski verovao u uspeh ovog pokusaja.
Bilo kako bilo, Obamina administracija bice optuzivana za tzv “spektakulran poraz “ , iz raznoraznih uglova, Pocevsi odm medija sklonih dozi senzicionalizma , publici uvek bliskog antiamerikanizma pa sve do novih kandidata na predsednickim izborima.
Elem, Japan ja tu ne vidim kao svojevrsni kuriozitet, saveznika koji je ostao “veran, vec se pre svega radi o specificnom regionalnim interesima Japana u odnosu na ostale zemlje., za razliku od ostalih
Mislim da ce Japan, kao uostalom i SAD, brzo adaptirati strategiju saglasnu sa realnoscu.

Elem, sem po meni previse emotivnog naboja, izostalo je racionalno objasnjenje pomalo prosvercovanog zakljucka ovog bloga ,a tice se promene uloge koju sad treba da ima/dobije region zapadnog balkana.
Milan Novković Milan Novković 05:28 03.04.2015

Re: emocije?

Ostavicemo po strani emotivno nabijene fraze”okretanje ledja, ali sta ovde ustvari pise, odnosno zanima me sta je Milane po vama pravi razlog,a sta paravan zbog kojieg su saveznici SAD odlucili ucestvovati u osnivanju Azijske banke?

Ja verujem u ovih 8,000+ milijardi dolara ulaganja u Azijske infrastrukturalne projekte sledećih 10 godina.

To je ogroman novac i pravi razlog pristupanja je ekonomski, sa jakim strategijskim komponentama - kao što je Princi negde rekao radi se o regionu sa preko 50% ljudi na svetu koji je, kako se razvija, neverovatno tržište. U tom smislu bi on trebao da bude i ogromna evropska šansa za neko oživljavanje.
Milan Novković Milan Novković 05:55 03.04.2015

Re: emocije?

dali76
Ne sumnjam da je Washington pokusao sto je mogao da spreci broj potpisnika za azijsku banku za razvoj, ali sumnjam da je bilo ko u Washingtonu, ili Evropi, sustinski verovao u uspeh ovog pokusaja.
Bilo kako bilo, Obamina administracija bice optuzivana za tzv “spektakulran poraz “ , iz raznoraznih uglova, Pocevsi odm medija sklonih dozi senzicionalizma , publici uvek bliskog antiamerikanizma pa sve do novih kandidata na predsednickim izborima.
Elem, Japan ja tu ne vidim kao svojevrsni kuriozitet, saveznika koji je ostao “veran, vec se pre svega radi o specificnom regionalnim interesima Japana u odnosu na ostale zemlje., za razliku od ostalih
Mislim da ce Japan, kao uostalom i SAD, brzo adaptirati strategiju saglasnu sa realnoscu.

Elem, sem po meni previse emotivnog naboja, izostalo je racionalno objasnjenje pomalo prosvercovanog zakljucka ovog bloga ,a tice se promene uloge koju sad treba da ima/dobije region zapadnog balkana.

Ja mislim da će i Japan i US na kraju ući u ovu banku i imati ista prava kao osnivači (sve što je sada potrebno je da to tekući osnivači odobre), ovo je prosto preveliko da bi se ignorisali i biće sve veće. Jedino što Kinezi vuku konce.

To neko mešanje sentimenta, bar kod mene, ima sledeće korene:

- Presipa se dosta iz tih amera, koji jesu patriote, i koji kukaju. Oni često preteruju, ali su i "opasno" u pravu u osnovnoj kritici.

- US je u mojoj industriji (i još uvek je) bio ideal. Tako i u mnogim drugim industrijama - ako imaš ideju i strast da je probaš, i ako je ideja dobra, imaš i dobre šanse da dobiješ sredstva i probaš je bez gubljenja previše života na "pripreme". I US je dramatično odskakao od sveta u tome (zato su najveći, i više zbog toga nego zbog hegemonije dolara).

Prosto je šteta gledati ubrzano urušavanje takve ekonomije (ovo može da znači i deceniju-dve, nije bitno) zbog neverovatno gramzivog short-termizma i projekcije sile.

Kad gledaš tu unipolarnost - ona je ništa do destruktivna ideja, život i US ekonomija su bolji i veći ako GDP, realni, pa zemlja bogatija, skoči sa 17K milijardi na 20K u N-polarnom svetu, u kojem je mir, nego ako ostane na tih 17K u svetu sa mnogo rata i tenzija.

A multipolarnost je prirodni trend, prosto neverovant "količina" do juče relativno neproduktivnih ljudi počinje ubrzano da kreira novu vrednost.

Pa samoj Rusiji je potrebno toliko investicija, ako im gledaš ekonomiju, i US su, u ovo sam ubeđen, mogli (možda na kraju i hoće) mnogo dalje dobaciti cooperacijom u mirnom svetu nego da uspeju da je raskomadaju i instaliraju svoje vazale tamo.

Prosto ideja borbe za unipolarnosti ide protiv zdrave logike.

Novo defilovanje i šepurenje NATO-a po Balkanu mi je prosto rizik po region.

Ja ne znam dovoljno da bih doneo racionalan zaključak nego polazim od vrlo amaterske logike - što zapadna Evropa pokuša više da spusti loptu, i Ruska energija joj je nezamenljiva, u stvari, to se sada, kako je Ukrajina značajno zapušena, lopta polako prebacuje na našu stranu, na vrlo-moguće destruktivan način.

Bugarska, Grčka, Makedonija i Srbija su potencijalni poligon za "rat", vrući, politički, ekonomski.
apacherosepeacock apacherosepeacock 08:15 03.04.2015

Re: emocije?

Kad gledaš tu unipolarnost - ona je ništa do destruktivna ideja, život i US ekonomija su bolji i veći ako GDP, realni, pa zemlja bogatija, skoči sa 17K milijardi na 20K u N-polarnom svetu, u kojem je mir, nego ako ostane na tih 17K u svetu sa mnogo rata i tenzija.

A multipolarnost je prirodni trend, prosto neverovant "količina" do juče relativno neproduktivnih ljudi počinje ubrzano da kreira novu vrednost.


Naravno. Utoliko mi nije jasna ova, prisutna kod nekih nasih blogera, zaslepljenost da brane po svaku cenu americku tendenciju (i kao njihovo pravo) da zadrzi svet u svojoj dominaciji pa makar i na stetu velikog procenta americkih gradjana, a kamo li onih direktno (nas na primer) ili indirektno ostecenih tom dominacijom sirom sveta.

Prosto neshvatljivo.




princi princi 11:41 03.04.2015

Re: emocije?

apacherosepeacock

Prosto neshvatljivo.


Možda i nije baš toliko. Identifikovanje sa moćnim je verovatno jedan od mehanizama learned helplessnessa, slično manijačnom gledanju sapunskih opera. Tebi ne ide u životu, nezadovoljan si, ali onda nađeš tako neku svetlu projekciju i kroz nju mašti živiš sve što bi hteo za sebe. U stvari je interesantno sa te druge strane, sa gledišta istraživanja patologije šta ti ljudi sve smatraju za normalno i poželjno.

I onda imaš one koji se smatraju jedinstvenim u toj svojoj identifikaciji sa Zapadom/Rusijom i koji stalno tu neku svoju glupost, patologiju i sublimiranu depresiju pokušavaju da prodaju za nekakve neprijatne istine. A u suštini su ista priča kao one Mariopan tetke koje ne mogu da odu kod frizera zbog nove turske ili indijske serije.
apacherosepeacock apacherosepeacock 12:29 03.04.2015

Re: emocije?

Identifikovanje sa moćnim je verovatno jedan od mehanizama learned helplessnessa


Da, izgubim iz vida ponekad....
dali76 dali76 17:42 03.04.2015

Re: emocije?

Slazem se Milane da je ovde ekonomski interes primaran.
Medjutim, zbunilo me ubacivanje argumenta po kome razlog lezi u zasicenosti americkom imperijom haosa.
Taj argument smatram apsolutno pogresnim i ne razumem njegov kontekst.
Sto se tice korena vaseg sentimenta , on svakako jeste zanimljiv, ali bojim se manje bitan u odnosu na potencijal da kvari dobru nameru geopolitickog teksta.

Sto se unipolarnosti tice, ona je trajala tek deceniju, sto je veliko nista u kontekstu istorije, ili pak nekih drugih unipolarnih razdoblja.

Sa druge strane, Americki politicari su vec poodavno naviknuti na pre 50 godina probudjen , polumitski osecaj o americkoj posebnosti I ulozi u svetu koji je kulminirao padom SSSR.
Mit je jednostavno hranjen pogresnim tumacenjem stvarnosti.
Smatram da nema ovde straha ,ili protivljenja od unipolarnog sveta , vec strah postoji od gubitka posebne uloge koju je Amerika sama sebi namenila ,ili nametnula.
.
Princi, kad nije zauzet sujetnim dijagnozama svojih neistomisljenika, ume fino da razmislja.
Dopalo mi se jedno njegovo razmisljanje po kome Amerika nije klasicna imperija posto su ekonomski interesi/medju kojim mnoge multikulti kompanije, u mnogo cemu odlucuju o strateskim ciljevima Washingtona.
I zbog svega toga ja sumnjam dda ce Amerika da kuka nad nepravednim svetom, nevernim saveznicima, vec se tom svetu , i promenama, ustvari prilicno brzo prilagodjava.






Milan Novković Milan Novković 21:01 03.04.2015

Re: emocije?

Medjutim, zbunilo me ubacivanje argumenta po kome razlog lezi u zasicenosti americkom imperijom haosa.
Taj argument smatram apsolutno pogresnim i ne razumem njegov kontekst.
Sto se tice korena vaseg sentimenta , on svakako jeste zanimljiv, ali bojim se manje bitan u odnosu na potencijal da kvari dobru nameru geopolitickog teksta.

Moj sentiment, kao i svačiji, uostalom, ima više komponenti - slično kao što bih se sutra mogao vratiti u Srbiju zato što mi je tamo lepo i dragi su mi ljudi, ali se s vremena na vreme upuštam u kritiku nekih grupa ili pojava.

Ovo "imperija haosa" nisam ja izmislio, naravno.

Pogledaj kockicu u haosu ovih dana - Obama već neko vreme, uz Putinovu pomoć, pokušava da spusti loptu na bliskom istoku. A neocons mu podmeću nogu do te mere da do poslednjeg trenutka u pravljenju dila sa Iranom i govore kako je to bezvredno i kako treba bombardovati Iran, kako će oni poništiti dil ako dođu na vlast.

I hajde sad, argument im je, sa, recimo Bibijem koji vuče konce sa zadnjeg sedišta, da Iran podržava Helzolah ili koga još i koga već.

Samo haos je i to što ako je argument i dobar gde je logika protiviti se sadašnjem dilu koji uključuje naglašenu kontrolu razvoja iranske nuklearne tehnologije?!

Zašto se protiviti tome?! A šta bombe donose? Iran nije Irak, nego je mnogo veći, nezgodniji je teren i ima mnogo više ljudi.

Ovo je tipičan lobi-biznis, izraelski i ratni (taj US radni lobi je u ime ukrajinske krize tražio 1,000 milijardi novih dolara za dodatno naoružanje svega i svačega).

A dil sa Iranom je geo-politički dobar, zar ne, ne možeš sprečiti Iran da se sve više približi Rusiji i Kini. Kako su im US zavrnuli SWIFT onomad naneli su im veliku štetu. Al recimo da će uskoro Rusi i Kinezi napraviti svoj servis i SWIFT više neće biti poluga za uvrtanje ruke kao što je do sada bio.

Potpuno su besmisleni i kontraproduktivni ti neki potezi - bukvalno je ratni lobi u US briga šta će se desiti sa nekom drugom industrijom ili celim US.

Na finansijskim tržištima je još veći haos - haos tamo danas ume da donese veću štetu, i brže, neko veliki, vrući rat.

To je isto deo politike i taj haos ja mogu dosta bolje da pratim od ovog oko i sa oružjem. Neverovatan je i mogu stranice i stranice da se pišu o tome - štampanje novca je krađa od običnih ljudi, novac je "ugovor" sa stanovništvom i ne samo da ne možeš da ga odštampaš pa daš malom broju ljudi, bankarima, nego se sad šuška da će se uvoditi porezi na depozite (imaš novac u banci pa ako i nemš nikavu kamatu plaćaš porez zato što imaš novac, svake godine) - štednju ti ionako obezvređuju inflacijom većom od kamate, a kako kamate prilaze nuli cene obveznica dostižu maksimum i nelikvidnost ulazi u igru, još jedan smrtni neprijatelj (zapad ih ima dosta ovih meseci), pa su potrebne negativne kamate da bi "živnulo" tržište (uopšte nije isključeno da će IMF tražiti nekima da ovo rade). Itd, ...

Uopšte se, u Evropi npr, ne radi o "zasićenosti" US imperijom haosa - ratom u Ukrajini US pokušava da obori na noge i Evropu, taj rat je, npr, Evropi jako štetan.

I Evropa je US konkurent, Evropa je sada veća ekonomija od US, Evro je isto velika rezervna, svetska valuta, jedna četvrtina - USD je još uvek doplo veći u tome ali taj odnos se menja.

Pa ti ja tako još više navijam za Evropu, npr.

I dok gledaš Rusiju vidiš da su im i Gruzija i Ukrajina isprovocirane, a poslednjih par decenija se pristojno ponašaju, koncentrišu na mir, integraciju i biznis. Pa pogledaj US - baze na sve strane, u ovom trenutku pokušavaju da destabilišu bliže 20 država - teško da može da bude haotičnije u "mirnodobsko" vreme.

Prebroj mrtve u Iraku, pogledaj fotke iz Sirije ... haos.

A Ameri sa kojima dolazim u kontakt su sasvim cool, bolje se razumem sa njema nego sa Englezima.
princi princi 08:01 03.04.2015

Evo sve te Amerike, EU, Kine

Rusije, Afrike, Japani, čuda, na jednoj mapi. Mapa je zaista fascinantna, i govori dosta, kako o ljudima (gde, koliko i kako žive) tako i o vezama među njima.
Milan Novković Milan Novković 08:37 03.04.2015

Re: Evo sve te Amerike, EU, Kine

princi
Rusije, Afrike, Japani, čuda, na jednoj mapi. Mapa je zaista fascinantna, i govori dosta, kako o ljudima (gde, koliko i kako žive) tako i o vezama među njima.

Odlična!

Vidim gde nam je živeti - Cairns!

Nije još uvek previše zadimljen, možeš malo gore za u džunglu za vikend, pa ti cool, možeš malo dole u još deblju civilizaciju, a svako malo možeš i prema Papua New Guinea, u tu stranu još čistije
omega68 omega68 20:00 03.04.2015

A francuska?

На протеклим локалним изборима у Француској дошло је до драматичног померања у односу снага у корист оних грађана који су против неолибералног концепта. У медијима је готово читав простор окупиран причама о односима између власти, коју оличава председник Франсоа Оланд, бивше власти, чији је лидер бивши председник Никола Саркози, и лидера најјаче политичке партије у Француској Националног фронта Марин ле Пен.

ПРОТИВ ММФ ПРЕКО 55 ОДСТО
Овај текст се заснива на анализи првог круга избора одржаних 22. марта, којим сагледавам целину изражене воље бирача, с тим да сам занемарио групације које су добиле мање од један одсто гласова грађана (седам листа је укупно освојило 1,56 одсто гласова), односно узео сам у обзир резултате 12 листа.

marinlepenizbori2015aПре свега, треба истаћи да је гласало само 50,17 одсто грађана. Од оних који су гласали, грађани су указали натполовично поверење партијама које се противе ММФ, односно Тројци, односно неолибералном концепту. Сасвим прецизно, тај проценат је 55,08 одсто. Рационално је претпоставити да је неслагање са политиком Тројке још веће међу апстинентима, али то овом приликом остављам по страни.

Обзиром да је криза у Француској у пуном јеку а незапосленост годинама између 10 и 11 одсто (дупло већа него у Немачкој), да је истовремено јавни дуг порастао у протекле четири године за 10 одсрто, а да нема раста бруто друштвеног производа, извесно је да су велике теме биле мотив за опредељивање бирача, а не квалитет локалних организација и самих кандидата.

Како год да посматрамо ствари, чак и да нешто умањимо проценат тим другим критеријумима, неспорна је чињеница да је половина грађанства у срцу ЕУ и, још важније, еврозоне, међу онима који чине фамозну Г-7 групацију, против концепта на коме почив владајући модел Запада.

Наравно да нико није наиван па да мисли како ће овакво опредељење грађана бити брзо преточено у недвосмилену политичку победу. Маневарски простор неолиберала је заиста значајан – од подмићивања и лагања до застрашивања и ликвидација – али је бразда у француском друштву неповратно заорана и из ње ће, као и у другим деловима Европе, нићи нова подела на левицу и десницу.
Крајња десница данас су ММФ и НАТО и све што иза њих стоји, десница су ЕЦБ и Европска комисија, а све што им се супротставља данас објективно баштини антифашистичку традицију, док ће отворено фашистичке организације бити маргинални инструменти ММФ и НАТО. Оваква структура је веома уочљива у опредељењу грађана на изборима, а много мање уочљива када се све то замути партијским препуцавањима и традиционалним поделама и омразама.
oskar-z-wild oskar-z-wild 13:56 04.04.2015

Re: A francuska?

ls didn’t lie, and I wasn’t fed a line, writes Judith Miller
Then-New York Times reporter Judith Miller took part in a discussion on the protection of confidential sources on March 15, 2005, at the National Press Club in Washington, D.C. ENLARGE
Then-New York Times reporter Judith Miller took part in a discussion on the protection of confidential sources on March 15, 2005, at the National Press Club in Washington, D.C. PHOTO: WIN MCNAMEE/GETTY IMAGES
By JUDITH MILLER
April 3, 2015 2:53 p.m. ET
422 COMMENTS
I took America to war in Iraq. It was all me.

OK, I had some help from a duplicitous vice president, Dick Cheney. Then there was George W. Bush, a gullible president who could barely locate Iraq on a map and who wanted to avenge his father and enrich his friends in the oil business. And don’t forget the neoconservatives in the White House and the Pentagon who fed cherry-picked intelligence about Iraq’s weapons of mass destruction, or WMD, to reporters like me.

None of these assertions happens to be true, though all were published and continue to have believers. This is not how wars come about, and it is surely not how the war in Iraq occurred. Nor is it what I did as a reporter for the New York Times. These false narratives deserve, at last, to be retired.

There was no shortage of mistakes about Iraq, and I made my share of them. The newsworthy claims of some of my prewar WMD stories were wrong. But so is the enduring, pernicious accusation that the Bush administration fabricated WMD intelligence to take the country to war. Before the 2003 invasion, President Bush and other senior officials cited the intelligence community’s incorrect conclusions about Saddam’s WMD capabilities and, on occasion, went beyond them. But relying on the mistakes of others and errors of judgment are not the same as lying.

RELATED READING

Judith Miller: Terror Target: Manhattan
The Plame Affair, Hollywood Style
Judith Miller: How to Stop Terrorists Before They Kill
I have never met George W. Bush. I never discussed the war with Dick Cheney until the winter of 2012, years after he had left office and I had left the Times. I wish I could have interviewed senior officials before the war about the role that WMDs played in the decision to invade Iraq. The White House’s passion for secrecy and aversion to the media made that unlikely. Less senior officials were of help as sources, but they didn’t make the decisions.

No senior official spoon-fed me a line about WMD. That would have been so much easier than uncovering classified information that officials can be jailed for disclosing. My sources were the same counterterrorism, arms-control and Middle East analysts on whom I had relied for my stories about Osama bin Laden and al Qaeda’s growing threat to America—a series published eight months before 9/11 for which the Times staff, including me, won a Pulitzer.

In 1996, those same sources helped me to write a book about the dangers of militant Islam long before suicide bombers made the topic fashionable. Their expertise informed articles and another book I co-wrote in 2003 with Times colleagues about the danger of biological terrorism, published right before the deadly anthrax letter attacks.

Another enduring misconception is that intelligence analysts were “pressured” into altering their estimates to suit the policy makers’ push to war. Although a few former officials complained about such pressure, several thorough, bipartisan inquiries found no evidence of it.

The 2005 commission led by former Democratic Sen. Charles Robb and conservative Republican Judge Laurence Silberman called the estimates “dead wrong,” blaming what it called a “major” failure on the intelligence community’s “inability to collect good information…serious errors in analyzing what information it could gather, and a failure to make clear just how much of its analysis was based on assumptions.” A year earlier, the Senate Select Committee on Intelligence denounced such failures as the product of “group think,” rooted in a fear of underestimating grave threats to national security in the wake of 9/11.

A two-year study by Charles Duelfer, the former deputy chief of the U.N. inspectors who led America’s hunt for WMD in Iraq, concluded that Saddam Hussein was playing a double game, trying (on the one hand) to get sanctions lifted and inspectors out of Iraq and (on the other) to persuade Iran and other foes that he had retained WMD. Not even the Iraqi dictator himself knew for sure what his stockpiles contained, Mr. Duelfer argued. Often forgotten is Mr. Duelfer’s well-documented warning that Saddam intended to restore his WMD programs once sanctions were lifted.

U.S. Secretary of State Colin Powell held up a vial that he described as one that could contain anthrax during his presentation on Iraq to the U.N. Security Council in New York, on Feb. 5, 2003. ENLARGE
U.S. Secretary of State Colin Powell held up a vial that he described as one that could contain anthrax during his presentation on Iraq to the U.N. Security Council in New York, on Feb. 5, 2003. PHOTO: RAY STUBBLEBINE/REUTERS
Will Tobey, a former deputy administrator of the National Nuclear Security Administration (which oversees America’s nuclear arsenal), still fumes about the failure to see problems in the CIA’s intelligence supporting Secretary of State Colin Powell’s now largely discredited prewar speech at the U.N. about Iraq’s WMD. Based partly on the CIA’s assurances of strong evidence for each claim, Mr. Tobey told me, Mr. Powell was persuaded that the case against Saddam was “rock solid.”

Mr. Powell declined my requests for an interview, but in his 2012 book on leadership, he acknowledges having been annoyed years later when former CIA officials bemoaned his speech’s “unsupported claims.” “Where were they,” he wrote, “when the NIE [National Intelligence Estimate] was being prepared months earlier?”

The CIA repeatedly assured President Bush that Saddam Hussein still had WMD. Foreign intelligence agencies, even those whose nations opposed war, shared this view. And so did Congress. Over the previous 15 years, noted Stuart Cohen, the former vice chairman of the National Intelligence Council, none of the congressional committees routinely briefed on Iraqi WMD assessments expressed concern about bias or error.

Though few legislators apparently read the classified version of the 2002 WMD estimate—which contained more caveats than the sanitized “key findings” disclosed in October of that year—almost none disputed the analysts’ conclusion, with “high confidence,” that Saddam retained both chemical and germ weapons, or their view, with “moderate confidence,” that Iraq did not yet have nuclear weapons. Speeches denouncing Saddam’s cheating were given not just by Republican hawks but by prewar GOP skeptic Sen. Chuck Hagel and by senior Democrats Al Gore,Hillary Clinton and Jay Rockefeller, among others.

Another widespread fallacy is that such neoconservatives as Richard Perle and Paul Wolfowitz strong-armed an inexperienced president into taking the country to war. President Bush, as he himself famously asserted, was the “decider.” One could argue, however, that Hans Blix, the former chief of the international weapons inspectors, bears some responsibility. Though he personally opposed an invasion, Mr. Blix told the U.N. in January 2003 that despite America’s ultimatum, Saddam was still not complying fully with his U.N. pledges. In February, he said “many proscribed weapons and items,” including 1,000 tons of chemical agent, were still “not accounted for.”

Years would pass before U.S. soldiers found remnants of some 5,000 inoperable chemical munitions made before the first Gulf War that Saddam claimed to have destroyed. Not until 2014 would the U.S. learn that some of Iraq’s degraded sarin nerve agent was purer than Americans had expected and was sickening Iraqi and American soldiers who had stumbled upon it.

By then, however, most Americans had concluded that no such weapons existed. These were not new chemical arms, to be sure, but Saddam Hussein’s refusal to account for their destruction was among the reasons the White House cited as justification for war.

— Ms. Miller’s new book, “The Story: A Reporter’s Journey,” will be published on April 7 by Simon & Schuster. She was a staff writer and editor at the New York Times from 1977 to 2005.
freehand freehand 14:11 04.04.2015

Re: A francuska?

Years would pass before U.S. soldiers found remnants of some 5,000 inoperable chemical munitions made before the first Gulf War that Saddam claimed to have destroyed. Not until 2014 would the U.S. learn that some of Iraq’s degraded sarin nerve agent was purer than Americans had expected and was sickening Iraqi and American soldiers who had stumbled upon it.

United States support for Iraq during the Iran–Iraq war

Chemical and biological exports[edit]

Iraq purchased 8 strains of anthrax from the United States in 1985, according to British biological weapons expert David Kelly.[27] The Iraqi military settled on the American Type Culture Collection strain 14578 as the exclusive strain for use as a biological weapon, according to Charles Duelfer.[28]

On February 9, 1994, Senator Riegle delivered a report -commonly known at the Riegle Report- in which it was stated that "pathogenic (meaning 'disease producing'), toxigenic (meaning 'poisonous'), and other biological research materials were exported to Iraq pursuant to application and licensing by the U.S. Department of Commerce." It added: "These exported biological materials were not attenuated or weakened and were capable of reproduction."[29]

The report then detailed 70 shipments (including Bacillus anthracis) from the United States to Iraqi government agencies over three years, concluding "It was later learned that these microorganisms exported by the United States were identical to those the UN inspectors found and recovered from the Iraqi biological warfare program."[30]

Donald Riegle, Chairman of the Senate committee that authored the aforementioned Riegle Report, said:


Ako tebe ili gospođu interesuju detalji

KLIK

Takođe, mogao bi i do britanskog parlamenta da skočiš i njihovim medijima da dostaviš sve ovo jer onog nesrećnog Blera rastržu u kontinuitetu a još će i da ga osude kao ratnog zličnca!
freehand freehand 11:12 04.04.2015

Priznanje i izvinjenje

PREDRAŽE BRAJOVIĆU, POGREŠIO SAM ŠTO SE TIČE JERGOVIĆEVOG POMINJANJA BOLESTI NEMAČKOG PILOTA I NJEGOVIH ZAKLJUČAKA.
IZVINI ŠTO TO NISAM ODMAH UVIDEO I PRIZNAO.

Ovo, naravno, ne znači da se sa Jergovićem u najvećem delu ne slažem.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 16:25 04.04.2015

Re: Priznanje i izvinjenje

, POGREŠIO SAM ŠTO SE TIČE JERGOVIĆEVOG POMINJANJA BOLESTI NEMAČKOG PILOTA I NJEGOVIH ZAKLJUČAKA.

:)))))))))

Ма, нема потреба да се извињаваш: то је твој проблем.
И ових који су ти -- из ко зна којих разлога -- поверовали :)

Ја од твог увиђања тачног стања нећу постати паметнији, бољи, исправнији. Само ти од тог просперираш ;-)

Не верујем да ће неке користи бити за оне који су те слепо у том "нетачном" коментару подржали. Они би те и у овом извињењу, онда, слепо пратили.
freehand freehand 16:30 04.04.2015

Re: Priznanje i izvinjenje

И ових који су ти -- из ко зна којих разлога -- поверовали :)

Ја од твог увиђања тачног стања нећу постати паметнији, бољи, исправнији. Само ти од тог просперираш ;-)

Zbog ovoga sam se skanjerao da izvinjenje uputim odmah. To vodi u spiralu.

No ovo da kažem: moja greška je bila činjenična i kao takva velika. Sa druge strane, ja se sa Jergovićem u suštini slažem, odnosno sa tobom ne slažem.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 17:25 04.04.2015

Re: Priznanje i izvinjenje

Јерговић има тај примитивни, анахрони став о менталним болестима. Он их, у суштини, не разуме. Он не схвата да дуготрајна дерпесија, дејство лекова, делузије мењају човеков карактер и способности. И у том ставу он помало подсећа на онај комунистички тврдокоран приступ школству и родитељству, где није ставр да ли неко нешто може да научи и савлада, већ само да ли хоће. То је иста матрица... Тако, по Јерговићу, није болест гурала Лубица у убистава и самоубиство, већ његoв себични карактер, израстао на карактеру једне цивилизације. Bullshit. И то тешки... Мрзи ме да о овом пише. Сумњао сам да МЈ има интелигенцију коју му приписују, сада више не: он је медиокритет.
freehand freehand 18:09 04.04.2015

Re: Priznanje i izvinjenje

Мрзи ме да о овом пише.

Možda te šetnja oraspoloži?
što se mediokritetstva tiče: ako pažljivo pogledaš kad je tekst pisan, a bogami i kad si ti reagovao govnobacačkom vatrom uvidećeš da u tom momentu nije nedvosmisleno bio utvrđen ni uzrok udesa ni precizno i pouzdano utvrđeno zdravstveno stanje pilota. Pa to baca prilično nezgodno svetlo na tvoj izričiti stav, tadašnji a i sadašnji.
To što voliš da se frljaš teorijama i naukama o kojima imaš tek blage i površne predstave verodostojnosti tvog nastupa ne doprinosi ni malo.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 21:27 04.04.2015

Re: Priznanje i izvinjenje

freehand
govnobacačkom vatrom

Не, није говнобацачка ватра, него не дам -- да подвучем -- не дам да се интелектуално, а без гласа против, легитимизује таква будалаштина о најмање два крупна појма: 1) психичким болестима 2) западној цивилизацији. Чак ни за потребе новинског хонорара.

Иначе, Јерговићев текст је сасвим у складу са читавим дивизијама предрасуда који медиокритети гаје према 1) менталним болестима 2) западној цивилизацији.

Поздрављам те.
freehand freehand 21:32 04.04.2015

Re: Priznanje i izvinjenje

Не, није говнобацачка ватра, него не дам -- да подвучем -- не дам да се интелектуално, а без гласа против, легитимизује таква будалаштина о најмање два крупна појма: 1) психичким болестима 2) западној цивилизацији. Чак ни за потребе новинског хонорара.

Ništa ti šetnja nije pomogla. Da probaš sa čajem ili čašom belog vina?

I jesi li mu (Jerogviću) to javio nekako, pošto postoji verovatnoća da ipak neć pročitati ovaj blog i tvoje nedanje?
Ali gledaj da mu nekako plastičnije objasniš šta ne daš, pošto, koliko razumem on o mentalnim bolestima nije pisao ništa, a udruge branitelja zapadne civilizacije najjače su upravo tamo kod njega.
omega68 omega68 22:45 06.04.2015

Срђа Трифковић

Kalajeva, podunavska varijanta price o velikosrpstvu, lansirana krajem
19. veka u Becu, sacuvala je svoju dinamiku do danas, sa podvarijantama
iste price u Pesti, Minhenu i Berlinu, i sa ehom u Pragu i Ljubljani. Na
ovaj ili onaj nacin nju elaboriraju ili koriste, u novije vreme,
eks-kancelar Kol, Hans-Ditrih Genser, Karl-Gustav Srem, Vaclav Havel,
Sreder, Fiser, Kucan i citava plejada akademicara, novinara i politicara
nemackog govornog podrucja. Oni svi funkcionisu unutar koordinata
mitelevropskog Veltansauunga koji je prema Srbima odbojan politicki,
kulturoloski i estetski, ali nije rasno gadljiv. Kada se, poput kralja
Milana onda ili Zorana Djindjica sada, Srbi odreknu te svoje nezdrave,
stavise neuroticne teznje za autonomijom delovanja koja po definiciji
ima remetilacki efekat, oni su Mitelevropljanima savrseno prihvatljivi
partneri. Uz svu svoju emotivnu i ideolosku nadgradnju, obogacivanu evo
vec duze od jednog veka, mitelevropska se srbofobija zasniva prvenstveno na racionalno razumljivim, tradicionalnim geopolitickim proracunima podunavskog
hegemona. Primera radi, premda vodjena pod plastom evropskog
multilateralizma, nemacka je politika na ovim prostorima uoci i u vreme
raspada Jugoslavije savrseno objasnjiva u misaonim kategorijama koje bi
Kalaj prepoznao kao svoje.
Starceviceva psihoticna varijanta velikosrpstva ne dopusta mogucnost da
ma kakva Srbija moze biti ista drugo do Velika Srbija. Apriorno tretiran
kao nelegitiman, stavise demonski, svaki oblik srpskog identiteta
postaje nepodnosljiv izazov sledbenicima pravastva. Ova je ideologija
razlicita od mitelevropske, a pocivala je na aksiomatskom stavu o
nepremostivim razlikama u karakteru i interesima izmedju Srba i Hrvata.
Devetnaestovekovno pravastvo naislo je na plodno tle u dvadesetovekovnoj
Jugoslaviji, bez koje ne bi bilo procvetalo. Pruzilo je ideolosku
podlogu iracionalnoj - i na kraju razuzdano genocidnoj - srbofobiji
dominantnog dela hrvatskog politickog bica.
Politicka, nacionalna, a pre svega duhovna i moralna dezorijentacija
Srba u proslom veku, razdiranih izmedju prirodnog srpstva i sinteticnog
jugoslovenstva, cinila ih je hendikepiarnim u odnosu na sve okolne
narode i stvorila je podlogu za nacionalnu i politicku konsolidaciju
nesrpskih naroda, za zakasnelo jacanje hrvatskog nacionalnog pokreta i
programa. Ustase su stoga pripadale Orijentu 19. veka, a ne Evropi 20.
veka; bili su isuvise primitivni da budu fasisti, kako rece Malaparte.
NJihov hiper-trofirani osecaj sebe definisan je kroz mrznju prema
drugome. Dok je za nacistu "Jevrejin" predstavljao nuzan drustveni,
psiholoski i politicki koncept, za ustasu "Srbin" je daleko vise od
toga; Srbin je integralni deo njegovog hrvatstva. Bez Srbina hrvatstvo
nije moglo da bude definisano, a kamoli dozivljeno.
Izvesna paralela Hrvatskoj izmedju dva rata postojala je u Slovackoj. U
oba slucaja kasno konstituisani, nesigurni ali agresivni nacionalizmi
urodili su separatizmom. U oba slucaja komunisti su tezili da iskoriste
stanje. Na Petom kongresu Kominterne (leto 1924) i velikosrpska
Kraljevina SHS i vestacka Cehoslovacka osudjene su kao ugnjetavacke
tvorevine francuskog imperijalizma. Od tada pa sve do najnovijih ratova
velikosrpska opsesija jugoslovenskih komunista imala je vise faza
evolucije, krunisane Ustavom od 1974. i raspadom duz arbitrarno
zacrtanih republickih granica, koje su nam ostale kao najtrajnija
tekovina KPJ. Brozovska varijanta diskujrsa o Velikoj Srbiji predstavlja
ideoloski most od Kalaja do Olbrajtove. Srbi tu zenu nikada nisu
razumeli, vazda tragajuci za uzrocima njene srbofobije u nekakvim
biografskim detaljima, u navodnom beogradskom momku koji ju je kao
siparicu upropastio. Ne shvataju da i za crveni totalitarizam juce i za
gramsijevski Treci put danas, a ona je njegov sledbenik, svaka
autenticna ljudska zajednica -- porodica, crkva, narod -- predstavlja
neprijateljsku instituciju koja mora da bude unistena. Inzenjeri
ljudskih dusa krenuli su na posao njihove razgradnje, na dugi mars od
Renesanse, preko Montenja, Rusoa i Voltera, do Robespjera. Posle
kosmickog zlocina poznatog kao francuska revolucija, svi ostali terori
su samo kvantitativno uvecane varijante vec vidjenog.

Nesagledavanje ove cinjenice predstavlja uzrok nerazumevanja ideoloske
strukture zapadne, pre svega americke spoljne politike u nasim
prostorima tokom protekle decenije. Apsurdna je i dalje prisutna
sklonost vecine Srba da poteze velikih sila tumace kroz prizmu
tradicionalnih nacionalnih interesa. Termini Amerikanci, Englezi,
Francuzi.. .. jos uvek se koriste kao sinonimi za vlade tih zemalja.
Takav pristup zasnovan je na pretpostavci da donosioci
spoljno-politickih odluka postupaju u skladu sa racionalnim proracunima,
na teznji ka optimalizaciji nacionalnih interesa njihovih zemalja.
Ovaj je pristup imao smisla u slucaju Austro-Ugarske pre 1914, ili
Nemacke u Mastrihtu decembra 1991, ali on mora da bude preispitan u
svetlu svetskih, a posebno balkanskih zbivanja na prelomu milenijuma. On
ispusta iz vida cinjenicu da je na savremenom Zapadu, a pogotovu u SAD,
post-nacionalni integralizam postao dominantna ideologija vladajucih
elita koje kontrolisu ne samo poluge drzavnog aparata vec i kljucne
medijske, poslovno-finansijske i akademske institucije. U skladu sa
ideologijom post-nacionalnog integralizma one formulisu i vode spoljnu
politiku svojih zemalja, van domasaja vecine obicnih ljudi i nezavisno
od njihove volje. Kao sto rece Stroub Tolbot, godinama desna ruka
gdjeOlbrajt, u clanku pod naslovom Radjanje globalne nacije:

"Optimista sam, verujem da ce jedinstvo odneti prevagu: u iducem veku
nacije kakve su danas bice prevazidjene. Sve drzave sveta priznace
jednu, globalnu vlast. Termin gradjanin sveta iskovan u dvadesetom veku
dobice svoje puno znacenje u dvadeset prvom.. .. Sve nacije su u osnovi
puki drustveni aranzmani, plod prilagodjavanja promenljivim okolnostima.
Ma koliko na momente delovale trajno, cak i sveto, one su zapravo
vestacke i privremene."

Ovakav pogled na svet apsolutno zahteva jedan koncept poput
Velikosrpstva kao destilovanu, krajnje pojednostavljenu antitezu sebi,
koja pomaze samodefinisanju. To sto srpski identitet nesumnjivo pociva
na internalizaciji izrazito hriscanske duhovnosti i etosa od strane
jedne prosirene porodice zasnovane na zajednickim precima, zajednickim
secanjima i prirodnim stremljenjima za zivotom u zajednickoj drzavi,
cini ga prirodnim neprijateljem koncepta postnacionalne, multirasne,
multikulturne globalne zajednice. Objektivna slabost srpskog politickog
bica posle katastrofalnog jugoslovenskog eksperimenta ucinila ga je
dodatno privlacnom metom. Njegovim medijskim demonizovanjem a potom i
fizickim unistenjem, pour encourager les autres, novi ideoloski koncept
bila samoverifikovan.
Postmoderna globalna imperija rado ce prihvatiti hapsburski, pa i
ustaski verbalni arsenal, ali u bitno drukcije svrhe. Ona ce sekundarne
nacionalizme ove regije privremeno prihvatiti kao kolaboratere na poslu
dokrajcivanja Srba, ali nikako kao saveznike koji ce na miru uzivati
plodove svoje kooperativnosti. U to se Hrvati vec uveravaju danas,
Albanci ce sutra. Cak ni eventualno okoncanje posla, kroz tzv.
denacifikaciju Srbije, ne bi znacilo da su lokalni anti-velikosrbi svoje
projekte priveli kraju, jer centar moci nastajuce globalne imperije to
nece dopustiti. On zeli postnacionalni glajhsaltung identiteta,
tradicija i kultura, propracen nepovratnim izmenama demografske slike
zemalja-nosilaca tradicionalnog nacionalnog identiteta. Pravo znacenje
te namere, zapamtite ove reci, sagledace jedna Slovenija kada kao
punopravni clan Evropske unije bude morala da primi godisnju kvotu od
desetak-petnaest hiljada tzv. azilanata iz Somalije, Kurdistana,
Avganistana ili Ruande. Pravo znacenje termina juznjak postace sa
zakasnjenjem jasno, ali ce za opiranje biti kasno: ta
nadlezan je sud za ljudska prava u Strazburu.

Nemojmo se zavaravati da je problem teznje za postmodernom imperijom
podlozan promeni sa dolaskom druge licnosti ili ekipe u Belu Kucu. On je
tokom protekle decenije preovladao ne samo kod Demokrata nego i u
redovima tzv. neo-konzervativne desnice koja je sada na vlasti u
Vasingtonu i dominira republikanskom strankom. Bil Kristol i Robert
Kejgan - urednici uticajnog neokonzervativnog glasila Vikli standard,
inace odusevljeni pobornici bombardovanja Srbije 1999 - jos 1996. godine
formulisali su neoimperijalnu doktrinu tzv. benevolentne globalne
hegemonije. Dominacija nad citavom planetom otvoreno je imenovana kao
podloga za americku spoljnu politiku u sledecem veku. U Strateskoj
doktrini Busove administracije koja je pre samo tri nedelje prezentovana
u Vasingtonu ovo ucenje je dovedeno do krajnjih konsekvenci stavom da je
politika SAD da spreci nastanak ma kog centra moci, ma gde u svetu, koji
bi ikada mogao da ugrozi apsolutnu premoc SAD celom sirinom spektra.
Time je saopsteno da je citav svet americki domen ali tvorci doktrine
izricito odbacuju koncept racionalno definisanog, kvantitativno
merljivog, tradicionalno razumljivog nacionalnog interesa SAD kao osnovu
na kome bi trebalo da pociva novi imperijalni projekat.

Naprotiv! Vrednosna osnova globalne dominacije izricito je ideoloska:
ciljevi su, citiram, "liberalni medjunarodni poredak, sirenje
demokratije i stvaranje svetskog ekonomskog sistema slobodnog trzista
bez trgovinskih barijera". Nema vise ni pomena tradicionalnih
bezbednosnih, ekonomskih ili moralnih interesa cak ni same Amerike, jer
je njen identitet i sam predvidjen za utapanje u novu globalnu utopiju.
Tu su i liberalni globalisti i neokonzervativni imperijalisti saglasni.

Izmedju globalista na levici i neoimperijalnih hegemonista na desnici
prave razlike nema.
Njima nacije predstavljaju prolazne, cisto virtualne
entitete. Emotivno se poistovetiti sa nekom zemljom ili nacijom je, po
njima, primitivno i iracionalno; biti im licno lojalan - recimo do tacke
stavljanja sopstvenog zivota na kocku - savrseno je apsurdno; za to
imamo placene lumpenproletere, i same dobrim delom regrutovane iz redova
imigranata. Kao sto je primetio Kristofer Las u Pobuna elita stara
elita imala je osecaj duznosti i obaveze prema svojoj zemlji i prema
zajednici iz koje je ponikla. Nova globalna vladajuca klasa, medjusobno
povezana po principu meritokratije, visoko je pokretna i bez korena u
spontano nastajucim ljudskim zajednicama, koje vise ne oseca kao svoju
zemlju ili svoj narod.


Doduse, stari atavizmi - cije smo manifestacije videli u Americi posle
proslogodisnjeg 11. septembra - korisni su da bi se mase motivisale za
zrtve i za eroziju sopstvenih ustavnih i gradjanskih prava. Ti simboli
ne doticu stratege. Poput Marksovog proletera, oni nemaju otadzbinu.
Danas su SAD njihov omiljeni organizam-domacin, jer je Amerika mocnija
od ma koje drzave u istoriji sveta i jer se politicki sistem Amerike
pokazao veoma pogodnim za penetraciju od strane rusilaca tradicionalnih
zajednica.
Rezultat je zapadna civilizacija koja zapocinje novi milenijum kao
sopstvena bleda senka. NJen tehnoloski razvoj i rast materijalnog
standarda proteklih decenija samo prikrivaju njenu kulturnu, moralnu i
duhovnu krizu. Ta kriza, odavno vidljiva u etickom i estetskom
relativizmu vladajucih elita, najociglednija je u demografskom opadanju
evropskih nacija (i njihovih severnoamerickih potomaka), u njihovoj
nesposobnosti osnovne bioloske samoobnove. Ovo je vazda kroz istoriju
bio siguran simptom silazne putanje civilizacija na umoru.

Novototalitarna zapadna drzava u stanju je da upije ogroman
kvantitativni porast informacija i da ih - procesovane putem medija -
uklopi u dualisticku pseudo-stvarnost u kojoj reci i koncepti imaju
znacenje drukcije od znacenja u stvarnom svetu. Razdvojeni su Rec i
Svet, NJord and NJorld. Empirija je podredjena krutom nominalizmu,
stvarnosti se ne dopusta da stane na put razvoju ideoloske vizije, a
primaoci poruka ostaju nesvesni cinjenice da su zrtve dubinske
manipulacije. Ovaj sistem nece prihvatiti samo polovicnu predaju
Velikosrba, niti saradnju sa pokajanim Srbima koji svoje pokajanje nisu
potvrdili samoodricanjem. Ovo i jeste najveci problem odnosa Srba prema
Zapadu: ideologija koja se ponosi zagovaranjem tzv. multikulturalizma
zapravo ne podnosi istinsku raznolikost, vec zahteva potpuni monizam. Na
putu postmodernog projekta, negde sredinom ovog veka, jedinu prepreku
predstavljace novi varvarizam imigrantske invazije Evrope i Severne
Amerike iz Treceg, pre svega islamskog sveta - sto je slaba uteha za
Srbe: rak ne leci leukemiju.
Savremena srbofobija nasla je svoj do sada najotvoreniji izraz u
kontra-realizmu, koji je srz postmodernizma. Humanitarno bombardovanje,
etnicko ciscenje, logori za silovanja, genocid, multietnicko Kosovo,
masovne grobnice - samo su stilske vezbe u postmodernom poigravanju
znacenjem reci, u dekonstrukciji realnosti. U obracunu sa Velikom
Srbijom postmodernizam je napravio smeli iskorak s onu stranu stvarnosti
- bas kao sto je u sferi umetnosti zakoracio smelo iza svake estetike.
Ovo je kultura post-istorijske, post-humane, tehnoloske civilizacije
Zapada na pragu novog milenijuma. Kao sto na istu temu rekoh pretprosle
godine u Francuskoj 7,
"U njihovom svetu uzajamna zamenjivost subjekta i predikata - agresora i
zrtve, etnickog cistaca i ociscenog - ne samo sto uklanja tvorca vec na
kraju i samog subjekta. Ostaje samo subjektov potpis, ponekad u obliku
kratera krstarecih raketa."
Ovo je kultura coveka okruzenog vestackom realnoscu koja prodire u njega
i ispunjava ga sobom. Ona zahteva odricanje od identiteta zasnovanog na
porodici, zadruzi ili plemenu, na veri, pesmi, grobovima predaka, na
svakoj samobitnosti koja svoje postojanje duguje kolektivnim secanjima a
ne merljivim dobitima. Velikosrbin je stoga neophodna integrativna
antiteza, isto onako potrebna opstanku ideoloske konstrukcije kao sto je
Jevrejin bio nacistima. Zapadna spoljnopoliticka elita, beskorena,
arogantna, suprodstavljena svemu sta mirise na evropsku, hriscansku
misao, omirisala je na Balkanu krv, nekaznjeno je pocinila zlocin i
smelo grabi napred. NJeni saucesnici, u mas-medijima i na politicki
korektnim akademskim katedrama, taj pohod nazivaju hodocascem protv
mracne proslosti olicene u Velikosrpstvu.
Ipak, ni novi, post-moderni globalni imperijalizam ne moze u nedogled da
melje nacije i kulture i da gradi video-sopove na njihovim ruinama.
Stoga da zavrsim sa malo nade. Postmoderna srbofobija predstavlja oblik
moralne degeneracije, ali njegova sama protivprirodnost nosi seme
sopstvenog unistenja. Dekadentnost jednog aspekta sistema neminovno
slabi strukturne spone na strani mehanizma prinude, iako taj proces moze
da potraje dugo.

U medjuvremenu Srbi ce morati da potpisuju svakakve sporazume, poput
onog u Dejtonu pre sedam godina i u Kumanovu juna 1999, i da stisnutih
zuba prihvataju razne diktate. Takva taktiziranja ne smeju da se
prihvate kao slobodni izbor, jos manje kao moralna norma. Mora da se
pravi jasna razlika izmedju pokajanja zbog srpskih greha, kojih je
nazalost bilo u proteklom ratu, dakle pokajanja koje je hriscanski,
ljudski i civilizacijski dug Srba pre svega pred samima sobom, i poteza
iznudjenih pod pritiskom, mimo pravde, razuma i morala, a pod pretnjom
sile i prinude, posle kojih sledi zahtev za denacifikacijom kao
desrbizacijom. Magna Serbia delenda, vele nam, misleci pritom na svaku
Srbiju koja se ne stidi sebe i ne odrice svojih predaka. Ishod tog rata,
medjutim, nije konacan i nepovratan. Kada dodje do oporavka trenutno
rastocenog politickog bica srpske nacije, koji ce nastupiti sa smenom
generacija na politickoj sceni zemlje, jedna autenticno nova vlast
suocice se sa zadatkom redefinisanja kljucnih nacionalnih interesa i sa
stvaranjem uslova za izmenu katastrofalnog ishoda protekle decenije.

Naravno, to sve ce biti moguce tek kada se steknu politicki, psiholoski
i vojni uslovi za novu podelu karata, tj. kada SAD izgube interes za
ocuvanje novog balkanskog poretka koji nema nikakve veze sa stvarnim
strateskim interesima Amerike, kada Rusija krene putem povratka u krug
ozbiljnih sila, i kada Zapadna Evropa izgubi svoj sadasnji misionarski
apetit za gradjenje hibridnih nacija, apetit olicen u Petricu, Asdaunu,
Vestendorpu, Hekerupu, Stajneru i slicnima.

Kada se to sve desi, a desice se neizbeznom logikom geopolitickih
procesa, Srbi treba da budu spremni za reviziju svog poraza. Sve
nepravde kojima su podvrgnuti bice podvrgnute toj reviziji, od priznanja
Brozovih granica, ciscenja Krajine i nametanja haske kolektivne krivice
do apsurdne dejtonske Bosne, do NATO bombardovanja i okupacije Kosova.

Kada se to desi, srpski narod biti spreman da odlucno pristupi izmeni
nametnutih mu resenja svestan da je osnovni, nedeljivi nacionalni
interes Srba teritorijalno, politicko, duhovno i kulturno ujedinjenje
srpskog naroda, na svim teritorijama koje vekovima nastanjuje, u okviru
sopstvene nacionalne drzave. To pravo ostaje neprikosnoveno, bez obzira
na ishod politicko-diplomatskih igara velikih sila vodjenih tokom
protekle decenije i bez obzira na privremene izmene demografske slike
tih teritorija, stvorene genocidnim terorom i etnickim ciscenjem nad
srpskim zivljem, a sve u ime borbe protiv Velike Srbije.

Ako je teznja navedenim ciljevima velikosrpstvo, onda, gospodo, bez
zazora prihvatam takvu etiketu. Hvala.


Izlaganje dr Srdje Trifkovica Srpska akademija nauka i umetnosti, 25.
oktobar 2002

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana