Piše: Rodoljub Šabić
"Žalba se uvažava.
Preinačuje se presuda Prekršajnog suda u Subotici posl.br. PR-5-2607/14 od 17 11 2014 tako što se okrivljena M.U.D. oslobađa odgovornosti".
Citirani tekst je suština izreke jedne zaista, mislim, "fenomenalne" odluke Prekršajnog apelacionog suda, odeljenja u Novom Sadu.
Povod za donošenje prvostepene presude bilo je nezakonito javno objavljivanje ličnih podataka 12.532 građanina Subotice (sa poreskim dugom većim od 1000 dinara). Budući da je to objavljivanje, takva obrada i izričito predviđena kao kažnjiv prekršaj (čl. 57. Zakona o zaštiti podataka o ličnosti), prvostepeni sud je okrivljenu kao odgovorno lice u poreskom organu oglasio odgovornom i kaznio minimalnom, zakonom predviđenom kaznom - 5.000 dinara.
Okrivljena je ipak izjavila žalbu.
Apelacioni prekršajni sud se složio sa stavom prvostepenog suda da je obrada podataka o ličnosti bila nedozvoljena. Konstatovao je da nisu postojali uslovi iz člana 12 i 13 Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, a da ni član 7 Zakona o poreskom postupku i administraciji ne sadrži valjan osnov za to.
Sud se, međutim, dalje osvrće na "činjenicu" da je okrivljena bila u posedu mišljenja Ministarstva finansija u kome, pored ostalog, stoji da "obaveza čuvanja službene tajne nije povređena kad poreski organ navede za fizičko lice lično ime poreskog obveznika i ukupan iznos duga..."
Nameće se pitanje - Pa šta? Kakve veze to ima budući da nije ni oglašena odgovornom za odavanje službene tajne, već za nezakonitu obradu ličnih podataka?
Ali, ima dalje... Sud, pozivajući se na član 7. Zakona o poreskom postupku (za koji je prethodno rekao da nije osnov za obradu podataka fizičkih lica) i na "obavezujuće" mišljenje Ministarstva finansija, konstatuje da je okrivljena bila u "neotklonjivoj pravnoj zabludi", te da je pogrešno smatrala da je njena radnja dozvoljena. I oslobođena je odgovornosti!
Član 22. Zakona o prekršajima zaista kaže da učinilac nije odgovoran za prekršaj ako je u vreme izvršenja bio u "neotklonjivoj pravnoj zabludi". Samo u stavu 2 istog člana kaže da je pravna zabluda "neotklonjiva" ako učinilac "nije bio dužan i nije mogao da zna da je takav postupak zabranjen".
Donoseći odluku kojom okrivljenu oslobađa od odgovornosti u ovom "sitnom" slučaju Apelacioni prekršajni sud je poslao jednu potencijalno veoma krupnu i dalekosežnu poruku. Jer, gde nas uopšte može odvesti shvatanje da rukovodioci naših poreskih (pa onda valjda i drugih organa) ni šest godina po stupanju na snagu Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, ili bilo kog drugo zakona "nisu bili dužni" ni "mogli znati" za postojanje i sadržinu tog zakona?