Iskreno sam potresen. Prisećam se nezaboravnih momenata, druženja, koncerata...
Koncert sa Sextetom na Kolarcu 1982 imao je neočekivanu predigru. Čekao sam Clarka na aerodromu. Svi putnici sa tog leta su prošli, ali njega nije bilo. Dolazio je sa suprugom Holanđankom, pa sam imao buket cveća za damu.
Nakon nekog vremena pojavila se gospođa koja je pitala da li neko čeka Clarka. Kada sam rekao da sam to ja, rekla je da on neće doći. Odnosno da je stigao, ali neće da napusti aerodrom, jer se interesuje za prvi mogući let ka nekom gradu u Evropi. Objasnila je da je Clark jako uvređen jer su mu tražili vizu, a njoj nisu. Mislio je da mu traže vizu zato što je Crnac. To je bila 1982. godina kada su građanima SAD bile potrebne vize koje su se mogle dobiti i na aerodromu. Za Evropljane viza nije bila potrebna. Treba razumeti Clarkovu reakciju imajući u vidu šta su tamnoputi u Americi sve preživeli.Objasnio sam razlog zašto mu je tražena viza. Sve se na kraju sretno završilo sjajnim koncertom.
Posle koncerta organizovao sam malu žurku u kući na Senjaku, kod rodbine moje supruge. Clark je bio vidno raspoložen i uživao uz malo roštilja i salate. Nije krio oduševljenje ukusom našeg paradajza. Rekao je da će svuda u svetu govoriti o paradajzu kakv nikada do tada nije jeo.
Prilikom drugih gostovanja u Beogradu, kod mene u kući je uvek bio ručak. Moja supruga je pravila bosanski lonac, drugi put prebranac sa prilogom.Njemu se prebranac toliko dopao da je zamolio suprugu da mu malo spakuje za poneti. Nakon koncerta priređen je prijem u njegovu čast. Bila je bogata ponuda svega. On je sve ignorisao i tražio da mu donesu kašiku. Nije okusio ništa sem prebranca.
Kada sam bio u Njujorku 1984, javio sam mu se. Vrlo se obradovao i rekao da želi da se vidimo. Te večeri imao je koncert u Karnegiju i predložio da se tamo nađemo. Poneo sam tri flaše naših najboljih crvenih vina, jer je jedino vino voleo da popije. Našli smo se u garderobi gde sam mu predao poklon.Bio je iskreno oduševljen. Napustili smo garderobu. Klark je otišao na scenu, a ja u salu.
Kada smo se vratli u garderobu ustanovili smo da je nestalo vino. Odmah je zvao obezbeđenje koje nije primetilo ništa sumnjivo. Klark je tražio da dođe policija. Pojavila su se dva tipična njujorška policajca. Klark im je prijavio krađu tri flaše vina.Policajci su nevoljno reagovali, pokušavajući da Klarka ubede, da tri flaše vina nisu vredne pisanja prijave i potrebne papirologije.On je tada uzviknuo: "Nisu to tri obične flaše vina. To sam dobio na poklon iz Jugoslavije! To je u Evropi ako niste znali. Ovaj gospodin ovde /pokazujući na mene/ ih je doneo meni, a neka baraba je to ukrala"
Mogao sam na ovom blogu da pišem o muzičkoj strani naših druženja. Ona su bila puna dobrih vibracija i mnogih saznanja. Odlučio sam ipak da ovim oživim sećanja i prikažem onu stranu velikog muzičara koja je nepoznata.
Dragi Clark, da si malo bliže, došao bih na oproštaj sa tri flaše crvenog vina.
http://www.youtube.com/watch?v=4z2j40Hx-ug