S vremena na vreme izmaltretiram astrologe
svojim datumom i tačnim vremenom rođenja.
Te bube me obično hvataju
kada život sedne kraj mene
na moj plavi kauč i tera me da samo pravim sendviče
i škrabam reči bez ikakvog smisla
kada pomislim da je kraj
jer me mrzi da sečem nokte na nogama ili da se javim na telefon
ili da podignem roletne da to žuto sranje probije žute oblake
i crni vazduh uđe u sobu i predsoblje.
Tada ih pronalazim i zapitkujem.
Uvek im je lepo slušati glasove
svaki je pun strasti
neke fraze se ponavljaju kod svih ali Bože moj
bitno je dati im malo pažnje i ljudskosti.
Ionako ih je previše.
Većina njih su potpuni idioti sa perlicama
od lažnog mesečevog kamena ili žada
dok je onih preostalih par procenata duboko u tome
sa svim tim silnim programima i knjigama.
Na licima im vidiš potrebu za malo ljubavi ili ugodnim
mirnim razgovorom.
Njihove oči su širom raširene
dok tvoje moraju da upijaju
i prošlost i sadašnjost i budućnost
bez treptanja
ili naglih pokreta rukama
bez bilo čega što bi se moglo shvatiti kao
pokušaj podjebavanja ljudi kojima je nebo
i plata i švaler i vikend u Vegasu.
Poslednjeg kojem sam rekao da sam
rođen u podne u nedelju 1983. dok je kiša padala nad
gradskom bolnicom odgovorio mi je ovako
- Neću ti pričati kao astrolog ali ovo zapamti :
Imaćeš ćerke nekoliko brakova i konačno ćeš videti okean.
Stavio sam previše kečapa na sendvič
uznemiren slikama dve klinke
i tog ogromnog plavog čudovišta.
Isflekao sam svoju omiljenu majicu
dok su galebovi očekivali da napišem kraj
i odem u grad na pivo
Truli, I.Pelin