Život

Uticaj

mikele9 RSS / 17.02.2015. u 14:56

Alfa, Beta, Gama, Delta… zraka sirotog uranijuma na avetne Nevene, čelične Magnolije, ljude… MRTVI… ŽIVI.

Ova posveta: Za postignutih trideset godina, svome drugu, borcu za narodna prava, cvijet – čojku Mikeleu, daruje ovu knjižicu njegov drug Bobo, 4. Sept. 1976 g., nalazi se na unutrašnjoj strani korica SNOOPY  a des problemes!, PEANUTS No 6, izdanje GALLIMARD, 1974 godine.

Godinu dana ranije, na svoj 29-ti rođendan vratio sam se avionom iz Moskve posle putovanja i bivstvovanja na Kavkazu. Već sam pisao o tome.

Na carini me dočekao drugar Slobo Karadžić i rekao mi doslovce: Ostavi stvari kad dođeš kući i pravac kod Joše, Baca (moj prvi komšija) se bacio juče s terase i ne bi bilo lijepo da galamimo pjani kad su Marija, Vera i Ksenija u koroti. Joša ti je napravila tortu. Ja ću gledat da se izvučem ranije a vi počnite bez mene.

Bilo je kako mi je Slobo rekao. Ostavio sam stvari, moji su bili na letovanju, istuširao se i popeo dva sprata na osmi kod Joše. Njeno ime je bilo Jovanka ali smo je po starom crnogorskom običaju od milošte zvali Joša. Joša je bila ono što se kaže u Crnoj Gori, čoek žena! Staložena i kad je ljuta a to se retko dešavalo, mogao si joj poveriti sve na svetu, pa da si i čoveka ubio!

Nije nas bilo mnogo, taman koliko treba, Joša, Jasna, Snežana, Zoran, Bobo, Budo, Dejan i ja, Slobo je stigao kad smo bili pri trećoj čaši Loze. Mikele, da ja donesem tortu, kako ste krenuli za po ure nikome neće padat na pamet da jede što slatko, reče mi Joša. Donesi Jole, poljubih je u obraz. Odma da ti kažem, nemoj očekivat bogznašto, da je cicvara u pitanju, e to umijem ka niko moj ili riblja čorba, ne moram ti ni pričat, koliko smo ih zajedno izjeli i ode smejući se da donese tortu. Torta nije bila nešto na izgled ali ukus! Ako njie u nju stavila bar dva kila oraha, nije ni jedan! Planula je ka šterika! Meni je kao slavljeniku dopalo dva parčeta. Onda se kao po dogovoru pogasiše svici a mi opet udarismo po Lozi. Zlu ne trebalo, Bobo je iz samiške doneo ceo karton Loze da slučajno ne zafali! Reč po reč, smejanje k’o lud na brašno, osvanu zora novog dana a Loze ni kap! Svi smo pili i ženskinje i muškinje, one su držale korak s nama a ni na kome se nije videlo da je pijan osim ako treba pomenuti tz povišene glasove ili drečanje svih u isti mah. Bio mi je to jedan od najlepših rođendana!

A sada MRTVI (Džojs, Hjuston, Mikele)! Joša, moja druga, ponekad prva majka, njoj sam predstavio svoju sadašnju i dugogodišnju ženu pre nego rođenoj majci, umrla je od neprežala pošto je sahranila dva sina, dve delije, prvo Zorana mog brata i drugara, zajedno smo prolazili sito i rešeto, upisali i završili Akademiju a onda i gore u posveti samopomenutog Boba mog mlađeg brata i nerazdvojnog druga. Za manje od osam meseci nestali su iz mog života svo troje ali ne i iz mog srca. Nema dana iako su se i meni dešavale i dešavaju grozomornodvratne stvari, a da nisam pomislio na njih! Umro je i Slobo Karadžić još 1989 godine. Pre njega umro je Dr Rale jedan od mojih najboljih drugara. Zvali su ga, imao je nadimke Rale Bi Džiz, Rale Glorija (Rolling Stones) ali niko kao on mi nije svirao i pevao Erikovu Don’t Let Me Be Misunderstood. Onda je zaređalo! Nestajali su mi drugari, padali kao snoplje, jedan je, samo jedan, umro od predoziranja, mi ostali smo bili odani alkoholu i jedan  se samoubio, Dr Rale, cevku u usta i finito! Imao je neizlečiv kancer na mozgu a živeo je i radio do poslednjeg dana kada više nije mogao da izdrži! Od nas četrdesetak nerazdvojnih drugara, ostalo nas je živih samo sedam! Bili smo približno isto godište.

I moja Radmila je umrla 6. Januara ove 2015 godine. Na neki način mi je drago što sam je često pominjao u svojim tekstovima, ostaće trag u Etru. Umrla je od starosti. Njeni rezultati su bili bolji od mojih ali starost je uz prehladu i ležanje u krevetu učinila svoje. Ugasila se u 88-moj godini. Nekad visoka i lepa žena, pretvorila se u sitno, smežurano biće, sa ne više od 40 kila! Nema osobe na svetu niti je bilo, koja nije pretrpela neki gubitak. Najteži su gubici voljenih, ne možeš ih preboleti iako vele da vreme leči sve. Ne leči! Možda malo otupi oštricu bola i samo to.

ŽIVI! Šest dana kasnije, posle proslave mog 29-tog rođendana, upoznao sam svoju buduću i današnju ženu. Za sada smo živi i zdravi, svađamo se oko sitnica i volimo iz sve snage, što i vama želimo.



Komentari (28)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 17:31 17.02.2015

Lepo

Baš. I tužno koliko treba.
mikele9 mikele9 12:46 18.02.2015

Re: Lepo

Baš. I tužno koliko treba.

Čašu meda još niko ne popi,
da je čašom žuči ne zagrči!
hajkula1 hajkula1 17:44 17.02.2015

Red

Sve je to deo života. I smrt.
Jedni umiru, drugi nastavljaju.
mikele9 mikele9 12:49 18.02.2015

Re: Red

Sve je to deo života. I smrt.
Jedni umiru, drugi nastavljaju.

Još kao desetogodišnjak, skoro sam našao knjigu na čijoj sam beloj strani napisao: Rođenjem smrt u nasleđe dobijamo.
angie01 angie01 19:06 17.02.2015

nedavno

su mi otisla dva draga bica, iznenada, neocekivano,...jos uvek pricam sa njima.

mikele9 mikele9 12:52 18.02.2015

Re: nedavno

su mi otisla dva draga bica, iznenada, neocekivano,...jos uvek pricam sa njima.

Prošlo je dvadeset godina kako mi je umro otac a ja kad god odem na groblje, sednem na klupu, zapalim i razgovaram s njim. Niko me ne može razuveriti u to da me on čuje, da čuje moje misli. Od sada ću da pričam i s Radmilom, biće to porodični razgovor.
cgubg cgubg 21:48 17.02.2015

Ostatku napredak

Ostatku napredak! Crnogorska fraza, pozdrav na rastanku nakon posete ozaloscenoj porodici kojom se daje podrska i izrazavaju lepe zelje za buducnost. Bila mi je cudna prvi put, ali cini mi se da ima smisla, ucestvuje se u zalosti ali i slavi zivot.
mikele9 mikele9 12:46 20.02.2015

Re: Ostatku napredak

Ostatku napredak! Crnogorska fraza, pozdrav na rastanku nakon posete ozaloscenoj porodici kojom se daje podrska i izrazavaju lepe zelje za buducnost. Bila mi je cudna prvi put, ali cini mi se da ima smisla, ucestvuje se u zalosti ali i slavi zivot.

Ljudski, nema šta!
Черевићан Черевићан 22:12 17.02.2015

вид', вид'

вид' гаврана распечених крила
њива под њом жита златан род
чуј кртицу сву земљу прерила
над њом бразда и небески свод

вид' љубави што ме мазна зове
понор хтења среће празан ход
осмех скида са срца окове
ил' је јадац труле воћке плод

вид' радости што ми сузи јутра
драгих лица лаган мимоход
а злослутност прети већ од сутра
бол назирем к'о на рани јод

вид' судбине где се шали снама
данас јеси потом ко зна где си
све нас чека зјап раке и тама
натенане да се . . . кају греси
mikele9 mikele9 12:56 18.02.2015

Re: вид', вид'

вид' судбине где се шали снама
данас јеси потом ко зна где си
све нас чека зјап раке и тама
натенане да се . . . кају греси

Hvala G. Čer!
mirelarado mirelarado 22:15 17.02.2015

Сећање

Najteži su gubici voljenih, ne možeš ih preboleti iako vele da vreme leči sve. Ne leči! Možda malo otupi oštricu bola i samo to.


И сећање је благо које нам преостаје, Микеле. Због тога пиши, баш овако, како КМ рече, лепо и тужно.
mikele9 mikele9 13:00 18.02.2015

Re: Сећање

И сећање је благо које нам преостаје, Микеле. Због тога пиши, баш овако, како КМ рече, лепо и тужно.

Neverovatno je kako svakotrenutno naviru sećanja, davno zaturene situacije, razgovori, događaji...
wilma68 wilma68 00:15 18.02.2015

Boja glasa?

Meni najviše nedostaje-glas, ta boja glasa.
Zauvek izgubljena.
Ono njenih gena što nosim, tako jasno vidim na sebi:pogledam u šake, u palčeve-isti kao majčini.
Ali, ovaj glas je moj, mnome obojen;njenog nema više, nenadoknadivo.
Kao i sve ljudsko, što prolazi.
mikele9 mikele9 13:03 18.02.2015

Re: Boja glasa?

Meni najviše nedostaje-glas, ta boja glasa.
Zauvek izgubljena.
Ono njenih gena što nosim, tako jasno vidim na sebi:pogledam u šake, u palčeve-isti kao majčini.
Ali, ovaj glas je moj, mnome obojen;njenog nema više, nenadoknadivo.
Kao i sve ljudsko, što prolazi.

Razumem te, ali meni još u glavi zvoni njen/njihov glas. Valjda zato što je još sveže,
wilma68 wilma68 11:29 19.02.2015

Re: Boja glasa?

Ih, kad je bila zima 1993.
Čizme mi bukvalno isek'o led po neočišćenim ulicama Bgd, nema prevoza, ja dva puta dnevno u bolnicu;pa posle kući, da spremam sahranu...a nema grejanja u autobusu, a zaledila se nafta na 10 km pred kućom, pa hajd' peške po pustom i zaleđenom putu...sve mi je to ostalo, ali Njen glas-nije;i kako mi se zaglavilo dugme na kaputu, dok sam čekala profesora da se vrati iz Šoka B, i kako sam ZNALA da joj isključuju aparate, dok mi profina sekretarica pomaže oko tog dugmeta...ma, sve.
Čini mi se da sam to potisnula, ali, ne.Očigledno, ne.
I tako...
mikele9 mikele9 12:49 20.02.2015

Re: Boja glasa?

Čini mi se da sam to potisnula, ali, ne.Očigledno, ne.
I tako...

Učini se čoveku pritisnutom svakodnevicom da je uspeo da potisne ali ne ide to tako! Dok smo živi sećaćemo ih se i svakojakih sitnica, pogleda, reči, reakcija...
coviax coviax 12:50 18.02.2015

Večnost

...je u nama,a ne oko nas...
Sećanja svakog atoma, pa i sitnijih čestica,su individualna,ali i pomalo
skupna s entropijskim rasipanjem...
Takva su i naša sećanja...
Nema ,skoro,dana da mi ne ode neko od prijatelja,familije,poznanika!
Mikele,to ti pokazatelj dugovečnosti,ali navraga...
Kad prestanemo na vodu ići-sve staje i samo sećanja polako blede...
Jedino sam na reki (ako se dobro sećam-ti na Jami!) stvarno živ-živim ko lud!
Ybm ti proleće,svake godine sve više kasni...
mikele9 mikele9 13:05 18.02.2015

Re: Večnost

...je u nama,a ne oko nas...
Sećanja svakog atoma, pa i sitnijih čestica,su individualna,ali i pomalo
skupna s entropijskim rasipanjem...
Takva su i naša sećanja...
Nema ,skoro,dana da mi ne ode neko od prijatelja,familije,poznanika!
Mikele,to ti pokazatelj dugovečnosti,ali navraga...
Kad prestanemo na vodu ići-sve staje i samo sećanja polako blede...
Jedino sam na reki (ako se dobro sećam-ti na Jami!) stvarno živ-živim ko lud!
Ybm ti proleće,svake godine sve više kasni...

Večnost jeste u nama, mi smo deo večnosti, ja volim da kažem Kosmosa.
Dobro se sećaš, Jama!
Svaki dan šetam pored Save, bez vode ne mogu da zamislim život!
mina13 mina13 09:04 19.02.2015

Tuga

I meni je mama umrla 2. januara ove godine.
Sve me seca na nju. I uvek ce. Hvala Mikele za ovaj blog i primi moje saucesce.
mikele9 mikele9 09:45 19.02.2015

Re: Tuga

I meni je mama umrla 2. januara ove godine.
Sve me seca na nju. I uvek ce. Hvala Mikele za ovaj blog i primi moje saucesce.

Primi i ti moje iskreno saučešće!
Hansel Hansel 00:03 20.02.2015

Re: Tuga

Микеле, чини ми се као да сам познавао Радмилу, баш као што ми се чини да познајем и тебе.
mikele9 mikele9 12:51 20.02.2015

Re: Tuga

Микеле, чини ми се као да сам познавао Радмилу, баш као што ми се чини да познајем и тебе.

I jesi je poznavao i poznaješ i mene, dragi moj druže!
vera.nolan2 vera.nolan2 12:15 19.02.2015

s proleća

kao u talasima,mnogi odlaze...i bliski i dragi i nepoznati,ali
sve je mnogo bolno i nekako nenormalno,malo njih odlazi zbog starosti...

Desnica je pisao mnogo o tome,a ova misao mi bi,doživljena jeza:
"uvijek kad nešto nestane: za njim ostane praznina onakvog oblika kakvog je bilo ono što je nestalo. Tako biva i kad nam netko umre. Tako biva uopće kad se izbriše jedan realitet: na njegovom mjestu ostane praznina točno njegovih crta, lika i obličja i sjedi na njegovom mjestu za stolom , kao duh i zuri u nas."




mikele9 mikele9 12:55 20.02.2015

Re: s proleća

kao u talasima,mnogi odlaze...i bliski i dragi i nepoznati,ali
sve je mnogo bolno i nekako nenormalno,malo njih odlazi zbog starosti...

Desnica je pisao mnogo o tome,a ova misao mi bi,doživljena jeza:
"uvijek kad nešto nestane: za njim ostane praznina onakvog oblika kakvog je bilo ono što je nestalo. Tako biva i kad nam netko umre. Tako biva uopće kad se izbriše jedan realitet: na njegovom mjestu ostane praznina točno njegovih crta, lika i obličja i sjedi na njegovom mjestu za stolom , kao duh i zuri u nas."

Hvala ti Vera, zanimljiv je stav izneo/napisao Desnica! U mom slučaju sve se i svi nalaze u mojoj glavi, isti onakvi kakvi su bili za života!
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 21:13 19.02.2015

gore - dole


U mom slučaju, 30 godina kako je nema.
Tačno 30 god. kako smo se upoznali.
To je život, e sad da li je roman?
Pozdravljam te Mikele, a naravno i veliki pozdrav za tvoju suprugu.
jezevakucica jezevakucica 03:54 20.02.2015

moja sućut

saučestvujem, ili možda bolje ova sućut kao - sa ćutanje, saučestvovanje u ćutanju, bukvalno.

meni uz glas - nedostaje i miris. miris duvana il onog teget muškog živanšija odmah nakon brijanja, kad celo kupatilo miriše na duvan i miris. nedostaju mi tihi koraci kroz kuću i nervozno , naglo hvatanje za kvaku. nedostaje mi da me brani i da me kudi, čak i psuje. sve bih dala za mogućnost još jednog zagrljaja, il par reči--tako je naglo otišao, nepravedno naglo, nepravedno mlad.
ništa nismo rešili u našem odnosu.
smrt nas osakati katkada il prosto - ostavi nedovršenim
mikele9 mikele9 12:58 20.02.2015

Re: gore - dole

U mom slučaju, 30 godina kako je nema.
Tačno 30 god. kako smo se upoznali.
To je život, e sad da li je roman?
Pozdravljam te Mikele, a naravno i veliki pozdrav za tvoju suprugu.

Draga moja, život je kako bi to rekla Dubravka Ugrešić, ROMAN REKA. Nešto/nekoga odnosi, nešto/nekoga donosi svojim TOKOM.
mikele9 mikele9 12:59 20.02.2015

Re: moja sućut

ništa nismo rešili u našem odnosu.
smrt nas osakati katkada il prosto - ostavi nedovršenim

Ništa ne bih dodao ovome, slažem se!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana