... recimo, 10,000 dinara.
Možda ovaj neformalni finansijski instrument, kada se ovako nešto odštampa na papiru pa koristi kao novac, gde je to moguće, ima drugo i korektnije ime na srpskom (IOU na engleskom, „I owe you"), ali meni je neznanje na trenutak simpatično kako gledam jedan članak o Grčkoj borbi za izlazak iz bede i sećam se prijatelja iz Beograda koji ima malu firmicu od nekoliko desetina ljudi pa s vremena na vreme, kao Grci, dolazi na ivicu bankrotstva.
Grčka priča u nekoliko rečenica: dobronamerni delovi anglosaksonske finansijske elite, i ovo nije stilska figura i ne pričam o onim „imbecilima" kojih se ponekad dotaknem ovih dana, pričam o ljudima koji su kreativni i misle dobro, kažu kako Grčka nikako ne sme da prihvati dil koji su imali do sada koji ih tera da održavaju fiskalni višak od oko 3% od bruto nacionalnog dohotka. S obzirom da imaju previše nezaposlenih uz ovo pravilo se neće nikad oporaviti, kako da imaš fiskalni višak ako nema zaposlenih od kojih da ubiraš poreze, nezaposlenih može da bude još više, a neverovatnog siromaštva skoro sigurno i na jako dug rok.
Moraju da pobede u bitci i prepakuju dil što se tiče njihovog duga i pravila kako treba da se ponašaju. Nemačka se nerazumno i ideološki postavila i ako je to nemoguće bolje je izaći iz Evra, iako je to jako riskantno, nego ostaviti stari dil.
Kao bolja opcija se spominje i uvođenje paralelne valute preko IOUs, „ja-ti-dođemova", i usput se spominje kako ih koriste neke US države.
Ali pre njih evo srpske priče: moj prijatelj je napravio ime, samo je mala firma pa za njega niste čuli, tako što na projektu uvek isporuči-uradi svoj deo posla. Povrh te reputacije mu često i daju posao, samo nema ga dovoljno sa strane, iz inostranstva ili od ljudi kojima veruje, pa ponekad uzima delove projekata koje sponzoriše srpska vlada ili neki veći grad. Tu značajno više rizikuje, ali ima i „fintu" - zna da će taj novac na kraju dobiti, samo ne zna kada, ponekad neke tranše i sa nekoliko godina zakašnjenja i to mu je opasnost da bankrotira.
Finta - on otvoreno priča unapred sa nekim dobavljačima i podizvođačima o rizicima. Da podsetim, on uvek isporuči, ali na drugoj strani jednačine kaže da ne može da garantuje da će da plati svoje dugove i ti saradnici ponekad prihvate rizik da se rastežu sa njim uz opasnost da i sami bankrotiraju, pošto su ionako već polu-očajni kao on od neimanja posla - neko može da preživi sa 6 meseci kašnjenja u isplati, neko 12, ... neko 36. Tako oni kolektivno dobiju posao i imaju više šansi u preživljavanju zato što sad imaju posla i zajedno su jači u patnjama da ga i isteraju i prežive.
Ja-ti-dođemovi bi ovaj obrazac mogli značajno da obogate, ožive malo privredu, a obore rizik. Evo ilustracije kroz fantaziju:
• Zamislimo da je moje rodno selo Prigrevica veće od sadašnjih 3.5K stanovnika, recimo neki veći grad, opština, čak republika i da ima neku fiskalnu, poresku, ovu-onu slobodu.
• Pa se sete kako su nekada proizvodili ogromne količine paprike i skoro sve izvozili u Nemačku (i ovde u UK paprika skupa, u čemu je fora sa skupom paprikom?!).
• Sada ne proizvode ništa osim da zadovolje sopstvene potrebe pošto im se prodaja ne isplati - razna dobavljanja i otkupljivanja idu (ili su išla, ne znam situaciju sada) preko de-facto monopola, dobavljanja preskupa, od prodaje malo dobiju, i ne isplati im se, a neobrađene zemlje ima mnogo.
• Pa se oni dosete da ulože Evro 10M, koje nemaju, u lokalnu firmu koja će da zaobiđe silne posrednike, pa deo uvoza zaobiđu nego proizvode tu, u lokalu (moj ćale davno radio tu u „fabrici", više mešaonici stočne hrane), a sami priđu mnogo bliže krajnjim kupcima.
• E sad, nemaju Evro 10M ali će ih skuckati za 10 godina, a sada izdaju ekvivalentnu vrednost ja-ti-dođemova. Tako, recimo, ciglana u Prigrevici (nadam se da još postoji) može da prihvati ovaj istrument i napravi ciglu za ovaj projekat, manje rizikuje pa je rizik prihvatljiv nego da čeka dug 10 godina da joj se vrati, zato što ona sada može da ubedi neke svoji dobavljače da prihvate ovu paralelnu valutu, pa čak i zaposlene zato što će neke prodavnice hrane da ga prihvate - ceo mali, paralelni, finansijski eko sistem koji je naglo pokrenuo proizvodnju dok Republika Prigrevica polako povlači ja-ti-dođemove iz opticaja kroz proces od 10 godina kako polako skuplja porez i novac koristi za otkup svoje paralelne valute.
I to ti je to, kreativni obrazac, bez navodnika, ako mogu neke US države, pa savetuju Grčkoj, oćemo i mi gore na severu Bačke to da radimo :-)
Ps: jesam ja ikad rekao kako je sopstvena valuta pravo blago (naravno, moje amatersko mišljenje), i kako bi Srbija mogla brzo da preokrene trend i počne da izlazi iz krize, samo je političko-ekonomska „vrhuška" tamo poslednjih 14 godina bizarno nesposobna?!.
Doduše ovo o čemu pričam bi moglo da se pokrene i bez države u manjem obimu, samo je uz sistemsku podršku lakše zbog obrazovanja i raznih zaštita - ovako ako počneš da štampaš nešto mogu da ti ulete komunalci.