kad nešto prodajete onda pregovarate. kad pregovarate verovatno nećete dobiti sve što ste tražili na početku. stoga nije loše tražiti više. ali nije to baš pravilo koje je potpuno nepromenjivo. postoje različite pregovaračke taktike pa jedna od njih može i biti "ja to moram prodati i prodaću ga samo pod ovim uslovima i samo tom jenom kupcu" samo je pitanje koliko je ona smislena?
hajde da zamislimo sledeću situaciju: imate nešto baš veliko što vam baš pravi gubitke ali vam baš treba. ne da ga imate već da postoji. na primer imate čeličanu. ne umete da je vodite i košta vas stotinama miliona dolara ali vam je potrebna jer znatno olakšava kakvu takvu industrijsku proizvodnju. nije vaš problem tih nekoliko hiljada radnika tamo već što ako čeličana radi onda postoji mogućnost da se neko što pravi nešto lakše dogovori kakav mu tačno čelik treba nego da ga kupuje u slovačkoj na primer. otprilike tako.
i sad hoćete tu čeličanu da prodate. cilj vam je dakle da ona nastavi da radi, ne samo da dobijete neki novac za nju i to je vrlo važna stavka u budućim pregovorima. potencijalni kupac naravno ima neke svoje interese a mogli bi se svesti na "dobiti što više za što manje".
zamislimo sad da vi prodajete ovu izmišljenu čeličanu. sretnete jednog od najvećih svetskih proizvođača čelika (na primer u londri) i vi se dogovorite da je on kupi. onako uopšteno. naravno kažete mu "dobićete najbolje uslove na svetu. šta god da vam neko obeća dođite, ja ću dati više".
lepo.
sledeći korak je naravno da raspišete tender za prodaju čeličane. zašto tender? zar se vi već niste sve dogovorili, zar niste rekli da dajete najviše? pa u principu jeste i to je svima poznato (rekli ste to dovoljno puta) ali postoji formalnost zvana "zakon". zbog nje moraće se ispoštovati ta neka procedura, kao neko pošalje kovertu, pa neko kao čita šta je u njima, pa se kao izabere najpovoljniji pa se onda pregovara.
formalnost.
naravno, postavlja se pitanje koliko vremena, energije, para... potrošiti u animiranje potencijalnih kupaca da se jave na taj tender? sve to imajući u vidu da ste se već videli sa jednim od najvećih na svetu i da ste pričali.
na tenderu njegova ponuda (naravno) bude najbolja i sad ostaje da se pregovara o detaljima: šta sa zaposlenima, šta sa dugom (na primer 500 miliona), šta sa zalihama koksa i rude (na primer 100 miliona), pa garancije da će proizvodnja biti nastavljena bar neko vreme sve tako neke sitnice.
a pregovarate vi (koji ste se već dokazali i svi vam kažu da ste najbolji i imate podršku i krivo rame od silnog tapšanja) i još neki ljudi koje ste lično birali (neki od njih potpuno bez iskustva u prodaji bilo čega vrednijeg od džaka krompira ali oni su pak ministri po vašem izboru). šta se tačno može desiti loše? jer jedna strana (vi) više nema opcija za povlačenje (nema drugih investitora) a kupac je tu da zaradi naravno (pa može tražiti i dokapitalizaciju onog što bi da kupi) a opcije povlačenja iz dogovora ga koštaju... pa recimo, zanemarljivo manje.
kakav je tačno opis sadašnje pregovaračke pozicije? moglo bi se reći da se u ovoj poziciji jedna strana potpuno otvorila. takoreći skinula gaće i...
napomena: sve je ovo (naravno) izmišljeno i svaka sličnost sa realnim događajima je slučajna. a i to da li ima nekih sličnosti je neutvrdivo jer sumnjam da će neko skorije javnosti prezentovati detalje ugovora.