Kada počnem da kukam kako su stanovnici leve obala Dunava građani drugog reda, često mi zameraju da sam previše lokal patriota i da preuveličavam stvari. Ok, možda sam lokal patriota, ali stanje je toliko očajno da ga je nemoguće preuveličati.
Jutros sam, srećom, krenuo znatno ranije na posao i ponovo sam upao u katastrofalnu gužvu na Zrenjaninskom putu. Uzrok gužve je sudar na Pančevačkom mostu, a dok ovo pišem verovatno još mnogi čekaju da dođu do tog mosta. Problem je što je most jedina solucija za građane koji dolaze iz 2 smera (Pančeva i Zrenjanina), a ponajviše je osete građani naselja na levoj obali (Borča, Krnjača, Kotež, Padinska i dr..) jer su oni baš vezani za grad (idu u školu, na posao i sl.). Kolapsi na mostu su česti, pa to više i nije neka novost i tema za novi blog. To znaju svi u gradskoj upravi, ali ih briga za to. To zna i naš predsednik opštine ali nikada nije izašao u javnost da na to ukaže... Neće ili ne sme ili - ma nije ni važno šta je uzrok, bitno je da se slika kada poprave klupu na parkiću na Tašu (ista opština Palilula), ali da je slep pred problemima velikog broja stanovnika njegove opštine.
Šta će biti kada krenu da rade na Pančevačkom mostu? Pa iznajmićemo stanove u gradu, jer drugačije neće biti moguće funkcionisati. Drugi most je i dalje želja o kojoj više ne možemo ni da maštamo. Dok gradovi poput Budimpešte obilato koriste činjenicu da se nalaze na Dunavu, Beogradu se tome ruga. Jedan stranac, koji je radio na nekom projektu o Dunavu, obilazivši zemlje kroz koju protiče ta reka, došao je i u Beograd. Prvo što je uradio, kupio je plan Srbije i kada je video da Beograd ima samo jedan most na Dunavu, otišao je da zameni kartu jer je mislio da je mnogo stara. Na kraju je ostao šokiran, kada mu je objašnjeno i pokazano.
E sad zašto ja pišem o tome kada nikoga neće biti briga... Nikoga neće biti briga niti će se osećati odgovornim ako zbog kolapsa na mostu kola hitne pomoći ne budu mogla da prevezu teško bolesnu osobu do bolnice. Na levoj obali ne postoji nijedna bolnica! Ono što bi trebalo da ih bude briga je saobraćaj kada nastane kolaps.
Ako ste prolazili ovuda onda znate da postoje 2 trake ka Beogradu i 2 ka Zrenjaninu.. Čim se stvori gužva, svi pokušavaju da ka gradu voze trećom trakom, pa se tako, recimo jutros, napravi kolona i u toj traci. Onda nastane gužva i iz grada ... U stvari onda nastaje pravi kolaps, jer kakva god da je gužva ako postoji neki red mnogo ju je lakše proći. I dok ljudi stoje i čekaju u 2 propisane trake, kao da im rastu magareće uši dok gledaju njihove komšije kako se bahato ponašaju.
Obično nigde nema saobraćaja da reaguje, iako se prelazi preko duple linije, za šta se uzima vozačka dozvola. Danas je međutim bila bolja situacija i zbog toga želim da pohvaćim saobraćajce koji su stajali kod raskrsnice za Kotež:) Svaka im čast, e kad bi tako stajali na 3 mesta za ZR putu onda ne bi bilo ovakvog kolapsa nikada. Kada vide saobraćajce pametnjakovići iz treće trake pokušavaju da se umuvaju , ali im kolona onda složno to onemogući - I TREBA TAKO!!! :) Eto, koliko god da je jutros bilo strašno i da sam možda i malo zakasnio, pozitivno me je iznenadilo što je neko u ovoj državi odlučio da sprovodi red, i pored toga što nam uzimaju 13 odsto teritorije.
Još jedan utisak:) a tiče se našeg predsednika Borisa Tadića, koji je sinoć u utisku nedelje pokušavao da 2 sata priča Kosovo i EU, vrteći rečenice koje su imale samo to značenje. Predsednik je u isti koš stavljao i DSS i LDP, praveći neki treći put za tvoju stranku. Upravo će nas ta neodlučnost dovesti do toga da nakon izbora DSS i SRS naprave vladu, jer bez referendumskih izbora ova država nikada neće imati šansu da normalno nastavi dalje. Tadić pokušava da glumi državnika i pravog političara, ali za razliku od njega pokojni Đinđić je znao da ne živi u Švajcarskoj. Čak je i Dragan Marković Palma zatražio da se vrate ambasadori, što Tadić nijednom nije uradio. Toliko o njemu.