Nikada ranije nisam ovoliko nosio kapuljaču. Jesam tu i tamo, i to kada zima baš ''stegne'', pa onda nabijem kapu, preko nje kapuljaču od duksera, zatim na sve to i kapuljaču od jakne, razume se. Kape, uopšte, ne volim, mogu slobodno reći i da ih mrzim, zapravo, čak mi i nije toliko mrsko da je nataknem na glavu kada je baš hladno, ali ne volim da je vidim na drugima, nekako mi kretenski izgleda, a taj koji je nosi liči mi, prosto rečeno, na nekog tupoglavca. I sve one koje vidim da nose kapu, zovem zajedničkim imenom tupoglavci; što, naravno, treba da znači da sam i ja tu i tamo, ponekad tupoglavac ali mene niko tako ne zove, razume se, jer sam ja tvorac tog naziva za one koji nose kape. Jedanput sam, sećam se, natakao kapu, crnu, onu, kako je ja zovem - lopovsku, i tako sam ušao u prodavnicu, najpre prošao potpuno neprimećen, ali kada sam, nakon što sam ubacio nekoliko stvarčica u korpu, otišao do kase, prodavačica je, čim me je ugledala, podigla ruke. Njene tamne oči odjedom su zasijale, u njih se uvukao strah, kakav samo u jednu ženu može da se uvuče, a ja sam se osetio vrlo nelagodno. Nije pljačka, gospođo, ne brinite, rekao sam. Šta ti ja znam, reče žena, odvažno, i bilo mi je drago da se u istog momenta kada je čula moje reči, taj njen strah izgubio. Nisam imao nameru da prepadnem jednu nevinu gospođu. Hteo sam samo da kupim masline, brijač i, koliko se sećam, žvake, a odjedanput sam se obreo u ulozi pljačkaša koji želi da iskoristi nemoć jedne žene. I tako sam valjda zamrzeo kape. E sad, što se tiče kapuljača, koje izuzetno volim, a objasniću uskoro i zašto, ni one, budimo realni, ne odaju neki bolji utisak od kapa, pogotovo ovih lopovskih, jer one koje nose kapuljače, svi (pogotovo oni koji su prošli pola veka) povezuju sa, pa, ako ne lopovima, onda svakako sa narkomanima, dilerima, i nekakvim zajebanim tipovima; ne znam zašto je tako, ali prosto predrasude su svugde, i protiv toga se ne može. Kako jednom starijem čoveku objasniti da tip s kapuljačom koji stoji na ćošku, a pored kojeg treba da prođe, možda nije narkoman koji će ga prepasti i tražiti mu koju paru, već samo smrznuti tip koji čeka devojku, a kako rekoh, skapao je od hladnoće. Tako sam, eto, juče stajao na ćošku, čekajući devojku, zurio u telefon i čitao vesti, cupkajući u mestu jer je bio minus, i sav sam se skočanio, kada mi je prišla jedna starija žena i pitala me da li bih mogao da joj pozovem taksi, baterija joj se ispraznila. Potvrdno sam klimnuo glavom, pozvao taksi koji se stvorio za manje od jednog minuta, tako da nisam imao baš prilike da porazgovaram sa gospođom, jer mi je bilo prehladno, ali ipak sam uspeo da joj odgovorim na vrlo lepu konstataciju koju je izustila dok je ulazila u vozilo, kako nisu svi ljudi pod kapuljačom samo barabe i protuve, kako mnogi misle. I zapravo, ta gospođa me je i navela da napišem ovu priču, i zbog nje stvarno volim kapuljače, sada još više, jer se u potpunosti slažem s njom, tačnije, moje i njeno mišljenje o tim uvreženim predrasudama se potpuno slažu, i bio sam srećan, jer je neko konačno shvatio istinu, za razliku od one prodavačice koja se prepala samo zato što sam imao crnu kapu. Ipak, moramo se svi složiti da su kapuljače nekako bezazlenije za nošenje, pritom i svrsishodnije, jer pokrivaju i čovekov vrat, osim ako uz kapu ne nosi i šal, a realno, ko voli da nosi šal? Ovako, nabiješ kapuljaču i izađeš na vetar, pokriven si, a kada je skineš, frizura ti ostane manje-više čitava, a ne kao kad skineš kapu pa te posle pitaju onih ustaljenim pitanjem, frazom - da li si se šišao petardom, i ti si se onda samo kiselo osmehneš.
Kapetan MekŠefri