Jedva se primorava da istisne tih nekoliko reči iz sebe, pošto je srknula tek par gutljaja prve jutarnje kafe iz šolje na kojoj sasvim primereno piše: ,,It's much too early to start talking... Leave a note."
- Ljuta sam na tebe. - kaže.
- Zašto? - pita je ne skrivajući svoje iskreno čuđenje.
- Zato što se svađaš sa mnom bez ikakve potrebe. -odgovara mu pokušavajući da ostane ozbiljna.
On ćuti, očigledno žurno prebirajući po glavi šta li je to mogao da zgreši još pre nego što su i reč progovorili ( Kafu joj je skuvao, uzdržavao se od svakog razgovora dok ga ona ne pokrene, znači, uradio je sva taman kako treba... ) Naravno, ne doseća se i skrušeno pokušava da reši zagonetku:
- A šta sam to ovog puta zgrešio?
- Kako šta? - kao, iznenađena je. - Pa sanjala sam da smo se zakačili oko neke gluposti i da si ti uporno istrajavao u tome u čemu već jesi iako sam ja bila sasvim nesklona prepirci.
- Aaa... to! - primetno je olakšanje u njegovom glasu.
Nekoliko trenutaka oboje ćute lagano srkućući kafu.
Zatim on ustaje, pruža joj mali prst i uz osmeh kaže:
- Hajde da se pomirimo.
-Hajde. - osmehuje se i ona spremno pružajući svoj mali prst ka njegovom.
* Podsetnik za one koji možda ne znaju ko je Đura. ( linkčić )