Istorija| Kultura| Moj grad| Putovanja| Umetnost

Putevima SFRJ

robylad RSS / 06.01.2015. u 16:11

Preko hiljadu i po kilometara po snegu, ledu, vetru, suncu, nocne i dnevne voznje je za nama u proteklih 8 dana; izletanja u zaledjene njive, voznja od 20km/h satima, neverovatni pogledi na planinske vrhove i nepregledno more. Sabac, Zvornik, Han Pijesak, Sarajevo, Jablanica, Mostar, Medjugorje, Split i Sibenik, sto prolazenje, sto ostajanje po par dana. Sve je proslo kao u jednom dahu, pa cu tako pokusati i da napisem ovu neverovatnu avanturu.

Zavejan put
Zavejan put
28. decembar, Beograd > Sarajevo
Swrle celu noc ceka na parkingu, spreman, popravljen i okupan tako lepo da se blista. U gepeku lanci za sneg i sprej protiv zaledjivanja brave - sve po savetu seniora, iz njegovih putnih iskustava od pre par decenija. Proveravam bukirane stanove gde cemo spavati, u Sarajevu i Splitu, money, tickets, passport, kao mantru ponavljam dok izlazim iz stana noseci kofer u jednoj, torbu sa laptopom i iPadom u drugoj ruci, koristeci samo jednu nogu, jer zbog hirurske intervencije na stopalu druge noge jedva istu koristim. "Moci ces da trcis za dva dana" rekao je doktor kada sam ga pitao kada cu moci da hodam. Proslo je vec sedam dana a ja i dalje hramljem, bez ikakvog napretka od dana operacije. Avaj, put ne sme ispastati, nikad nije u mom slucaju, ma sta me nekad sprecavalo, od nedostatka novca, mesta za spavanje, vize u pasosu, itd... Najavljuju popodne i uvece sneg i neko gadno zahladjenje u celom regionu. Taman stizemo u Sarajevo knap pre toga, nosim se tim mislima. Mapa puta je uredno isplanirana, kao i satnica. Do 17h smo u Sarajevu, taman pre mraka, ne volim nesto nocu da vozim puno ako su nepoznati putevi. Ovaj i nije toliko nepoznat, jer sam par prethodnih puta kada sam isao za Sarajevo, tuda prolazio. Doduse kombijem, nisam ja vozio, ali nije nepoznato toliko. Kupim Natasu koja je jedva od posla imala vremena da se spakuje, ili proveri bilo sta u vezi organizacije puta. Sve je na meni - ha, ponosi se moj muski ego! Krecemo iz Beograda u 12h - dovoljno vremena uz pauzu ili dve da stignemo do Sarajeva po planu, pre sumraka.
Mozda malo pocinje sneg kod prolaska Loznice... Prelazimo Drinu i ulazimo u BiH, idemo malo sporije kroz Zvornik, a prvi snezni pokrivac prekriva put. Vozimo sve sporije, dok sneg sve jace veje. Ne prelazimo 40km/h, dok je dnevno svetlo sve manje od koristi. Jos se ne penjemo na planine, za sada je to bar jedna pozitivna stvar. Prolazimo Novu Kasabu, a Swrle resi da preuzme stvari u svoje ruke. Izlazak iz krivine, i krece malo proklizavanje, hauba levo pa desno, ja usporavam ali vec je kasno, okrecemo se po putu nekontrolisano za 180 stepeni, pogledasmo se Natasa i ja sa knedlom u grlu. Slecemo sa puta u izbrazdane njive gepekom udarajuci zbunje, i zaustavljamo se nekih desetak metara od puta. "Jesi li ok?" Moje prvo pitanje upuceno Natasi, odgovara da jeste. Gutam knedlu i pokusavam da upalim Swrleta. Od straha ne zeli da se upali. Dotrcava jedan momak, pita da li smo u redu. Izlazimo iz auta i kazemo da jesmo, da smo izleteli. Kaze da zna, video je, a i on je izleteo sa ocem dvadesetak metara ispred nas. Otisao je vec neko po pomoc, a on kaze da mozda pokusamo da poguramo Swrleta na put. Slajfuju tockovi po brazdama, Swrle ide levo desno, a nikako pravo. Momak gura zajedno sa Natasom, ne vredi. Izlazim ja da guram a Natasa da proba da vozi, ni to ne pomaze. Izmenjali se za volanom i gepekom, i jedva nekako posle desetak minuta izgurasmo Swrleta na put. Zahvaljujem se momku na pomoci koja nije mala, on nasmejan kaze da nema potrebe, to je sve normalno ovde, u ovom delu. Ocigledno je to njima kao dobar dan. Proveravam Swrleta da li je sve u redu, lapmica za motor je upaljena, ali sve ostalo deluje da je u redu. Zahvaljujemo se od srca momku koji nas je spasao i nastavljamo jos sporije dalje. Prolazimo i pored njegovog auta koji je skoro trideset metara u njivama. Sumrak je vec, ne prelazimo 30km/h vise. Do Han Pijeska mi je bilo najtezih sat i po za volanom u mom zivotu. Em nisam sam u autu, em je mrak, sneg veje, zaledjen put, ko zna sta je sa tockovima, da li su stradali u izletanju... Prenocicemo negde, ne vredi ovako dalje - to mi se mota po glavi. Ako prenocimo ko zna kako cemo ujutro dalje, jos vise zavejani? Idemo dalje, polako ali (ne)sigurno. U Han Pijesku pravimo pauzu za kafu i smirivanje zivaca. Domacin kaze da je odatle pa do Sarajeva mnogo bolji put i ocisceno sve, da smo najgore prosli. A to najgore su jos par kola u njivama koja su izletela, neki kombi prevrnut na krov, auto zakucan u banderu, i lancani sudar od tri automobila, sve u desetak kilometara od naseg izletanja. Krenusmo dalje ka Sarajevu uz verovanje da je sve sada bolje nego do sada, kako je rekao domacin kafane. Niti je bolje, niti cistije, niti svetlije. Mrkli je vec mrak, soferka i brisaci su zamrznuti, jedva da nesto vidim... Satima sam vozio izmedju 20 i 30km/h, i napokon stizemo do table za ulazak u Sarajevo! Sa 5 sati zakasnjenja, izletanje sa puta, napetost i sta sve ne. Parkiramo u dvoristu gde nam je apartman, izvinjavamo se domacinima sto kasnimo, pricamo da smo izleteli, oni prihvataju to kao nesto uobicajeno, uz osmeh. Ulazimo u apartman, na krevetu cekaju ruza i Rafaelo za Natasu, kako sam i zamolio nase domacine da mi pomognu da je iznenadim. Na brzinu idemo da nesto stavimo u kljun i da se konacno odmorimo. Komiramo se.

29. decembar - 2. januar, Sarajevo

Bascarsija
Bascarsija
Budimo se ujutro, Sarajevo zavejano na minus 15 stepeni. Bice jos hladnije svaki dan. Sjajno! Bas smo uboli dane kada cemo i putovati i setati po Sarajevu. To nas ipak ne sprecava da se, po savetima Nade Macure obucemo slojevito i krenemo u istrazivanje bajkovitog grada koji kao da je usnuo u proslim vekovima i ne budi se. Obilazmo prvo Vecnu vatru koja i dalje gori istim zarom kao i u SFRJ, neki ludi inat ne da da se ugasi. Nalazimo se sa Nedzadom, mojim domacinom kad god sam bio u Sarajevu do sada. Arhitekta po zanimanju, pa ko bolje da prica o svom gradu, istoriji i arhitekturi nego on? Natasa slusa i upija, a ja ponavljam gradivo. Svaka recenica ima objasnjenje, slikoviti prikaz i strukturu prijatnu za slusanje. Biti u Sarajevu a ne osetiti stradanja kroz koja je ovaj grad prosao zbog ljudskih primitivaca (bez obzira na versku ili nacionalnu pripadnost) nije moguce. Na skoro svakoj zgradi su vidljivi oziljci poslednjeg rata. Obilazimo redom mesto odakle je Gavrilo Princip ubio Franca Ferdinanda i njegovu suprugu, srusenu pa iz temelja podignutu i rekonstruisanu zgradu Vecnice koja blista u novom ruhu. Svugde table i objasnjenja gde je kako sta stradalo i obnovljeno. Najjaci utisak ostavlja izlozba o Srebrenici. Ceo sprat u crnom sa slikama i imenima stradalih, grobovima, porodicama ubijenih... Drugi put obilazim tu izlozbu i opet isti osecaj zavezanosti stomaka. Dosta je bilo stresnih stvari, idemo na cevape! Ulazimo u cevabdzinicu Hodzic, a tamo se Nedzadu javlja Dino Merlin, pa i nas sa osmehom uljudno pozdravlja. Posle porcije najukusnijih cevapa ikada nastavljamo setnjom po Bascarsiji. E, tek tu ozivljava duh proslih vekova. Male drvene kucice sa izlozima punih raznih djakonija, uglavnom iz perioda Otomanske imperije, i dalje prezivljavaju i prkose vremenu. Bakarne dzezve, mali mlinovi, ogrlice, ogledalca, nema sta nema. Cela Bascarsija zvekece, mirise i dise istim ritmom, bilo da si u ulici sa hranom gde se nadmecu cuvene cevabdzinice i burekdzinice sa poslasticarnicama, ili u ulici nakita gde nema sta nema, do ulica sa bakarnim posudjem i sitnicama. Nedzad nas vodi u njegov stan da vidimo pogled sa vrha zgrade. Celo Sarajevo na dlanu pod nama. Okolna brda svetlucaju kao iz bajke, dok Miljacka sumi i nosi price i pesme o njoj kroz mrak... Cuju se hodze sa minareta. Budi secanje na Maleziju. U narednim danima nam se smenjuju jela kao sto su dolme, cevapi, bureci i kolaci. Novu Godinu smo docekali u apartmanu, jer je napolju bilo -20c, uz kolace i vino.

2. januar, Sarajevo > Split

Mostar
Mostar
Uz gledanje prognoze vremena uputili smo se ka Mostaru. Opet planiram da do Jadranske magistrale dodjem pre mraka da Natasa vidi neverovatan pogled ka moru i ostrvima. Snega je sve manje kako se odaljavamo iz Sarajeva, i voznja sve manje pada u prvi plan. Sledi uzivanje u pogledu na okolinu, Neretvu, jezera koja su kao iz bajki, a planine koje nas okruzuju kao da su izasle iz scenografije Gospodara prstenova, toliko su fascinantne! Dolazimo i do Jablanice i cuvenog srusenog mosta na Neretvi. Tu pravimo prvu pauzu uzivajuci u pogledu na kanjon, most koji i dalje tu stoji i lokomotivu sa druge strane kanjona koja simbolizuje ceo taj istorijski dogadjaj. Idemo dalje ka Mostaru, da obidjemo i taj istorijski grad na ovom malom Ex-Yu proputovanju. Sada je vec puno toplije nego u Sarajevu. Parkiramo se i idemo do cuvenog mosta koji je srusen u proslom ratu, ali obnovljen od istog kamena sa istog kamenoloma, na isti nacin zidan. Prelepo deluje ostri luk koji se izdize iznad Neretve, okruzen starim gradom i jos starijim kulama. Posle kratke setnje mostom i starim gradom sedamo da jedemo u lep i tradicionalan restoran, sa istim takvim jelima. Ukusi prave eksploziju u ustima, dok miris restorana polako nalazi mesto u svakom koncu nase odece. Ne moze miris Bosne i Hercegovine tako lako da izadje iz tebe. Po polasku iz Mostara shvatamo da necemo stici da vidimo more po danu, pa se odlucujemo za auto put od granice BiH sa Hrvatskom. A auto put je kao iz snova! Swrle prede dok klizi po novom asfaltu, signalizacija na svakom kilometru, pokazuje temperaturu kolovoza, uslove za voznju, i ostale vazne informacije - prava milina voziti tuda. Sa obe strane smo okruzeni planinama i snegom, koji polako nestaje kako se priblizavamo Splitu. Nikada nocu nisam stigao u Split, navikao sam da po izlasku iz jednog od tunela pukne pogled na ceo grad, more i Soltu! Onda mi je srce na mestu. Ovog puta samo se vide svetla, more nikako. Ali srce mi je mirno, dosao sam na "svoje". Stigli smo uvece u apartman, gde je Natasu opet cekala ruza i Rafaelo, i na brzinu smo obisli rivu i Dioklecijanovu palacu, da Natasa vidi sta je sve ceka sutra.

2. - 4. januar, Split

Split
Split
Sunce nas je obasjalo cim smo izasli iz apartmana, a prijatnih 15c nam deluje neverovatno nakon -20c iz Sarajeva od prethodnog dana. Idemo na Bacvice, cuvenu pescanu plazu u centru Splita da sednemo na kafu i uzivamo u suncu, pogledu na more, Brac i Soltu. Sisli smo i do samog mora da ga pipnemo... Meni je to divan osecaj, to vracanje ovom moru na kojem sam odrastao, koje spaja Split i Soltu, koje je uvek specificno slano i plavo. I Natasi se svidelo, i to mi je jos draze. Onda krece mini turneja po Splitu u jednom danu. Uz more, preko svetionika, trajektne luke, sve do prelepe rive pod palmama i obale ispod hotela Marjan gde su postavljene ploce sa imenima osvajaca olimpijskih medalja rodjenih Splicana. Od Repese, Kukoca, Radje, preko Ivanisevica, ostalih tenisera, vaterpolista, rukometasa, atleticara... Sportski grad, nema sta. Svracamo u Pauline na drugu vrstu cevapa, ali podjednako ukusnu. Zalihe se prave za penjanje na Marjan i vidikovac odakle se najlepse vidi suncem okupan divan Split. Meni tako drag, Natasi tako lep. Potom obilazimo Peristil, Grgura, Dioklecijanove podrume, sve unutar starog grada koji zaista ostavlja bez daha. Sve te male i uske ulice, stare zgrade i prozori sa drvenim griljama izmedju kojih se na konpocima susi ves. Kao neka druga bajka. Sada sasvim drugacija od Sarajevske bajkovite price, ova prica ima sunca, ima vedrinu i more. Podjednako lepa i istorijska lepota grada ostavlja veoma prijatan utisak za svakoga ko je ovde prvi put. Naravno da sam se skinuo u kratke rukave dok smo sedeli na klupi na rivi, upijajuci sunce, kako to da izbegnem, pa jos u januaru? Sendvici u Rizz-a, pica u Maslini i kafa u Zbircu, sta moze lepse da se odabere u Splitu? Bilo je jos par cajeva i kuvanog vina na improvizovanim Novogodisnjim kucicama na rivi.

4. januar, Split > Beograd

Velebit
Velebit
Ujutro smo se pozdravili od mora na Bacvicama opet, neki stariji Splicani su se i kupali cak. Sta ti je more! Pretprosli novembar sam bio u Splitu, ljudi su se kupali, sada je januar, ljudi se opet kupaju. Pa, kako da ne budu opusteni kada bam! - otvoris prozor a palma ti pozeli dobar dan. Opet secanja na Maleziju... Odluka pada da izadjemo odmah na auto put i idemo sve do Beograda uz skretanje u Jasenovcu pre mraka. He, opet taj mrak odlucuje o nasem putovanju. Ali, tesko je oprostiti se od mora, pogotovo sto Natasa jos nije videla Jadransku magistralu. Ma, sta ce nam Jasenovac, dosta je bilo obilazenja i gledanja stradanja na ovim prostorima u jednom putu, idemo ipak magistralom uz more sve do Sibenika! A tu je pogled neverovatan, smenjuju se zalivi, gradovi, ostrva i pucina. Kastela, Trogir, Primosten, kao na traci se redjaju grad za gradom, a mi stajemo pre Sibenika na jednom odmaralistu. Primosten kao na dlanu, a oko nas sve trave i biljke Dalmacije, lavanda, ruzmarin, smilje... sve mirise i opija. Skrenuli smo od Sibenika na auto put. Definitivno se sada oprastamo od mora, iako smo ga par puta jos presli po kojim mostom, posle Zadra, a iznad Novigrada gde sam isao u osnovnu skolu. Ispred nas ogroman Velebit kome se ne vidi kraj ni levo ni desno, a mi idemo pravo u njega. Da, u Velebit, kroz tunel Sveti Rok koji je dugacak 7 kilometara, i kako smo izasli sa druge strane planine, u Liku opet sneg oko nas. Pusta polja i planine, kao u Hercegovini, opet svuda okolo. Dolazimo i do drugog tunela Mala Kapela, koji ima 6 kilometara, a po izlasku iz tog docekao nas je mrak. Taman pred Karlovac, po planu. Uz par kratkih stajanja za benzin i kafu stizemo kroz Slavoniju do granice u kasnim vecernjim satima. Truckanje Swrleta nedvosmisleno pokazuje da smo u Srbiji. Ulazimo u snegom okovan Beograd, i kao u snovima mi kroz glavu lete misli iz poslednjih osam dana.
Preko hiljadu i po kilometara po snegu, ledu, vetru, suncu, nocne i dnevne voznje je za nama u proteklih 8 dana; izletanja u zaledjene njive, voznja od 20km/h satima, neverovatni pogledi na planinske vrhove i nepregledno more. Sabac, Zvornik, Han Pijesak, Sarajevo, Jablanica, Mostar, Medjugorje, Split i Sibenik, sto prolazenje, sto ostajanje po par dana. Sve je proslo kao u jednom dahu...

 

Dalibor Kokic 

Facebook 

 

Atačmenti



Komentari (11)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

muaddib92 muaddib92 16:47 06.01.2015

Bravo za mlade i hrabre

Уживао сам у читању, некада сам ишао на сличне туре прастаром фау-ве бубом а сада се јежим када се сетим
uros_vozdovac uros_vozdovac 17:48 06.01.2015

Re: Bravo za mlade i hrabre

ja letos prošao baš tom džadom, dodduše preskočio na Šoltu :)
larisa_bg larisa_bg 18:44 06.01.2015

Re: Bravo za mlade i hrabre

Divni ste i jako ste lepi!
robylad robylad 20:32 07.01.2015

Re: Bravo za mlade i hrabre

Hvala, nikad nije kasno da se ponovi neki deo zivota, ili puta
robylad robylad 20:33 07.01.2015

Re: Bravo za mlade i hrabre

Ti i Solta :) Ako, samo gustaj... ja cu mozda sl.leto
uros_vozdovac uros_vozdovac 09:16 08.01.2015

Re: Bravo za mlade i hrabre

robylad
Ti i Solta :) Ako, samo gustaj... ja cu mozda sl.leto

Hehe našao sam video zrikavci i more
makemyday makemyday 14:27 07.01.2015

Bravo!

Jedno lepo, izuzetno prijatno podsećanje. Bravo i hvala.
robylad robylad 20:33 07.01.2015

Re: Bravo!

Hvala
shure shure 14:29 07.01.2015

"i tata bi sine"

Uvek je uzivanje citati tvoje tekstove.Ovaj posebno.Razmisljam o slicnoj turi,a proslo je premnogo vremena otkad to nisam napravio
robylad robylad 20:34 07.01.2015

Re: "i tata bi sine"

Hvala puno, samo napred
radekokic radekokic 23:26 07.01.2015

avantura

Avantura je to! Ali tebi je avantura u krvi, inace ne bi se svojevreneno uputio cak na drugi kraj sveta, u Maleziju, za poslom, a samo na rec! Pa posle toga - pravo u Sibir! Jest' da je skoro na istoj geografskoj sirini, ali sto jes', jes' - pretera ga!

E sad si tu, ali tvoji nemiri traze makar i ovakve eksperimente, po snegu i ledu - bravo! Sa pristojnim autom i voljenom osobom, ja bih i na kraj sveta, pa makar "sekire padale"!

A prokrstariri bivsom Jugom, to nije izazov, to je uzivanje u zivotu!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana